Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4227/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2742/2021-20 od 23. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2742/2021-20 od 23. svibnja 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici, na ime naknade štete, isplatiti preko iznosa od 599,82 EUR do iznosa od 1.100,00 EUR (za iznos od 500,18 EUR), sa zateznom kamatom koja teče od 7. kolovoza 2021. do isplate, te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.698,57 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 23. svibnja 2024. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2742/2021-20 od 23. svibnja 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.698,57 EUR do iznosa od 2.341,21 EUR (za iznos od 642,64 EUR), te se odlučuje:

Odbija se zahtjev tužiteljice ĆT za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 642,64 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 182,79 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da isplati tužiteljici ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.100,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. kolovoza 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 2.341,21 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 1.100,00 eura do utuženih 1.341,00 eura (za iznos od 241,00 eura), kao neosnovanim.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti preko iznosa od 599,82 EUR do iznosa od 1.100,00 EUR (za iznos od 500,18 EUR) te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.341,21 EUR, žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženik ne osporava odgovornost za predmetni štetni događaj niti utvrđeno narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Nadalje, nije sporan niti dosuđen iznos naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege. Tuženik osporava visinu dosuđene pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti (neimovinsku štetu), smatrajući da je tužiteljici dosuđena previsoka novčana naknada, uzevši u obzir cjelokupno narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja tužiteljice. Što se tiče odluke o troškovima postupka, tuženik ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi uspjeh stranaka u parnici i na taj način dosuditi troškove postupka. Naposljetku, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, prvostupanjski sud je za sve priznate parnične radnje kao vrijednost jednog boda uzimao iznos od 1,99 EUR (15,00 kn), međutim, takva vrijednost boda je uvedena izmjenom Tarife koja je stupila na snagu 1. studenog 2022., a prije te izmjene je vrijednost boda iznosila 1,33 EUR (10,00 kuna). Stoga je troškove parničnog postupka koji se odnose na radnje koje su poduzete do 1. studenog 2022. valjalo obračunati na način da vrijednost jednog boda iznosi 1,33 EUR (10,00 kn), a ne 1,99 EUR (15,00 kn). Dakle, tuženik ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir kolika je vrijednost boda bila za vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu njegovih žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 182,79 EUR.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.341,00 EUR (10.100,00 kn), a koji iznos se odnosi na cjelokupnu neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege, a koja cjelokupna šteta je nastala kada je ET, upravljajući motornim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, udario u stražnji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka], u kojem vozilu se kao suputnik nalazila tužiteljica ĆT, prilikom kojeg događaja je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

5.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužiteljice osnovan u iznosu od 1.100,00 EUR, i to na ime neimovinske štete iznos od 970,60 EUR, a na ime imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege iznos od 129,40 EUR.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj. Nadalje, nije sporna niti narav tjelesnih ozljeda tužiteljice te narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Također nije sporna niti dosuđena imovinska šteta s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 129,40 EUR.

8. U žalbenoj fazi postupka je sporna visina dosuđene neimovinske štete, tj. tuženik smatra da je tužitelju dosuđena previsoka pravična novčana naknada, kada se uzme u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpljela u predmetnom štetnom događaju. Tuženik ne pobija cjelokupnu dosuđenu pravičnu novčanu naknadu, već iznos od 500,18 EUR.

9. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana **.**.2021. ET, upravljajući motornim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, udario u stražnji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka], u kojem vozilu se kao suputnik nalazila tužiteljica ĆT

- da je tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila ozljedu istegnuća mišića vrata

- da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete isplatio iznos od 1.214,41 EUR (9.150,00 kn), i to na ime neimovinske štete iznos od 1.194,50 EUR (9.000,00 kn), a na ime imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege iznos od 19,91 EUR (150,00 kn).

- da je zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 2%

- da se smanjenje životne aktivnosti očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela

- da je tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 35 dana

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 21 dana

- da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 45 sati, tj. 2 sata dnevno kroz 15 dana, potom 1 sat dnevno kroz 15 dana

10. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

11. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iznos pravične novčane naknade od 2.165,10 EUR. Budući da je tuženik isplatio tužiteljici, u mirnom postupku za naknadu štete, iznos od 1.194,50 EUR (9.000,00 kn) na ime naknade neimovinske štete, prvostupanjski sud je dosudio novčanu naknadu u ispravnom iznosu od 970,60 EUR. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 2%, opravdavaju novčanu naknadu u dosuđenom iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, tužiteljica trpi ograničenu pokretljivost vratnog segmenta kralježnice te povremene bolove prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, a što nedvojbeno predstavlja narušenje kvalitete života tužiteljice. Također valja uzeti u obzir i kvalifikatornu okolnost da je tužiteljica osoba mlade životne dobi (rođena je 2001.), a radi čega ju smanjenje životne aktivnosti teže pogađa u odnosu na osobu srednje i starije životne dobi. Sve te okolnosti opravdavaju da se tužitelju pravična novčana naknada dosudi u iznosu od 970,60 EUR, a koji iznos predstavlja razliku utvrđene pravične novčane naknade i nespornog iznosa naknade kojeg je tuženik već isplatio tužiteljici.

13. Radi svega navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima se osporava visina pravične novčane naknade.

14. Što se tiče odluke o troškovima postupka, žalba tuženika je djelomično osnovana.

15. Naime, prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, već je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a, a što bi značilo da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

15.1. Tužiteljici je usvojen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.100,00 EUR, a odbijen u iznosu od 241,00 EUR. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, odbijajući dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 241,00 EUR nije neznatni dio tužbenog zahtjeva, a radi čega nije bilo mjesta primjeni čl. 154. st. 5. ZPP-a, već je trebalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje postupanje kada svaka stranka djelomično uspije u parnici.

15.2. Valja istaknuti kako tuženik nije u tijeku postupka osporavao svoju odgovornost za štetni događaj, radi čega tužiteljica nije morala dokazivati osnovanost svoga tužbenog zahtjeva, već samo visinu pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju. U takvim okolnostima, konačni postotak uspjeha se ocjenjuje samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tj. razmatra se samo kvantitativni uspjeh u postupku.

15.3. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 1.100,00 EUR, a nije osnovan u iznosu od 241,00 EUR, tužiteljica je kvantitativno uspjela u sporu s 82%, a tuženik s 18 %, a to predstavlja i konačni uspjeh stranaka u sporu. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužiteljice oduzme s uspjehom tuženika (82% - 18% = 70%), tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 70%, dok je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svoga zahtjeva. Stoga je žalba tuženika u tom pogledu osnovana, budući da je omjer uspjeha pogrešno utvrđen na štetu tuženika.

15.4. Prvostupanjski sud je tužiteljici trošak parničnog postupka dosudio u iznosu od 2.341,21 EUR, od čega se iznos od 2.062,50 EUR odnosi na trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužiteljice, iznos od 199,08 EUR se odnosi na trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje, a iznos od 79,63 EUR se odnosi na trošak sudskih pristojbi na tužbu i prvostupanjsku presudu. Taj trošak nije određen u razmjernom dijelu, već u punom iznosu, budući da je prvostupanjski sud odredio trošak pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 70%, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti priznati odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi s 2.142,13 EUR na 1.499,49 EUR, dok trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 199,08 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.698,57 EUR, dok je trošak u preostalom iznosu od 642,64 EUR valjalo odbiti.

16. Naposljetku, neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud nije smio primijeniti izmijenjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), objavljenu u "Narodnim novinama" broj 138/2023, na radnje koje su izvršene u postupku prije stupanja na snagu navedene izmjene.

16.1 Dana 23. svibnja 2024., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka, na snazi je bila upravo gore navedena Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), a koja se primjenjuje od 25. studenog 2023. Prije navedene izmjene, vrijednost boda je iznosila 15,00 kn/1,99 EUR, odnosno 10,00 kn/1,33 EUR. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud dužan primjenjivati vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

16.2. Odredbom iz Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa uslijed navedenog žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

17. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici preko iznosa od 599,82 EUR do iznosa od 1.100,00 EUR (za iznos od 500,18 EUR) na ime naknade štete i iznos od 1.698,57 EUR na ime troškova parničnog postupka, a primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. stavak 1. izreke ove odluke i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 642,64 EUR.

18. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio samo djelomično, i to u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, dok nije uspio u pogledu glavne stvari (točka III. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić