Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2473/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1579/2022-22 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1579/2022-22 od 25. ožujka 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti preko iznosa od 929,05 EUR do iznosa od 1.800,00 EUR (za iznos od 870,95 EUR), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2022. do isplate, zatim u točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti preko iznosa od 106,17 EUR do iznosa od 245,00 EUR (za iznos od 138,83 EUR), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2022. do isplate, i u točki IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 352,32 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, isplatili tužiteljici HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.800,00 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13.01.2022. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, isplatili tužiteljici HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 245,00 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13.01.2022. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, isplatili tužiteljici HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja iznos od 35,00 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08.12.2021. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, naknaditi tužiteljici HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 2.075,17 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim 24. ožujka 2025.g. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti preko iznosa od 929,05 EUR do iznosa od 1.800,00 EUR (za iznos od 870,95 EUR), zatim protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti preko iznosa od 106,17 EUR do iznosa od 245,00 EUR (za iznos od 138,83 EUR), te protiv točke IV. prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako je tužiteljica preinačila svoj tužbeni zahtjev, točnije kako je povisila tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka. Tuženik se, u tijeku prvostupanjskog postupka, protivio preinaci tužbe, a svoje protivljenje ponavlja i u žalbi. Naime, tuženik smatra kako preinaka tužbe nije dopuštena nakon zaključenja prethodnog postupka, a radi čega prvostupanjski sud nije mogao dopustiti preinaku tužbe te odlučiti o preinačenom (povišenom) dijelu tužbenog zahtjeva. Time što je odlučio o preinačenom dijelu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je prekoračio tužbeni zahtjev. Nadalje, čak i da je preinaka tužbe dopuštena, kamate na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva teku od dana kada je preinaka napravljena, a prvostupanjski sud dosuđuje kamate na preinačeni (povišeni) dio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, tuženik osporava dosuđeni tijek zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Što se tiče odluke o trošku postupka, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, prvostupanjski sud je za sve priznate parnične radnje kao vrijednost jednog boda uzimao iznos od 2,00 EUR (15,00 kn), međutim, takva vrijednost boda je uvedena izmjenom Tarife koja je stupila na snagu 1. studenog 2022., a prije te izmjene je vrijednost boda iznosila 1,33 EUR (10,00 kuna). Stoga je troškove parničnog postupka koji se odnose na radnje koje su poduzete do 1. studenog 2022. valjalo obračunati na način da vrijednost jednog boda iznosi 1,33 EUR (10,00 kn), a ne 2,00 EUR (15,00 kn). Dakle, tuženik ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir kolika je vrijednost boda bila za vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu njegovih žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 352,32 EUR.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, konačno uređen podneskom od 14. travnja 2023. godine (list 42 - 43 spisa), za isplatu iznosa od 2.080,00 EUR, i to na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužiteljice iznos od 1.800,00 EUR, na ime imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege iznos od 245,00 EUR, te na ime imovinske štete s osnove troškova liječenja iznos od 35,00 EUR, a koja šteta je nastala kada je UČ, upravljajući motornim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, prednjim dijelom vozila naletio na stražnji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica HČ, a pritom je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

5.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj. Nadalje, tuženik izričito ne osporava visinu utvrđene štete, već samo osporava preinaku tužbe koju je tužiteljica uradila nakon zaključenja prethodnog postupka.

9. U žalbenoj fazi postupka je sporno je li tužiteljica mogla preinačiti, tj. povisiti tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka. Dakle, tuženik osporava preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.009,78 EUR. Nadalje, sporan je tijek zatezne kamate na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva. Naposljetku, sporna je primjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka.

10. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana **.**.2021. UČ, upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, prednjim dijelom vozila udario u stražnji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala tužiteljica HČ

- da je tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice i ozljedu udarca u desno koljeno

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice nije došlo do smanjenja životne aktivnosti

- da je tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana

- da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 61 sati, tj. 3 sata dnevno kroz 7 dana, potom 2 sata dnevno kroz 20 dana

11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju (fizičke bolove i pretrpljeni strah), prvostupanjski sud je dosudio novčanu naknadu u pravičnom iznosu od 1.800,00 EUR, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

12. Nadalje, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 61 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 245,00 EUR, tj. 4,00 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO.

13. Međutim, tuženik smatra da je tužiteljica, protivno procesnim odredbama, povisila tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, i to u odnosu na neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege. Radi navedenog, prvostupanjski sud nije mogao dosuditi tužiteljici povišeni dio tužbenog zahtjeva.

13.1. U vrijeme pokretanja parničnog postupka, točnije dana 7. lipnja 2022., tužiteljica je u tužbi zahtijevala isplatu ukupnog iznosa od 1.070,18 EUR (8.063,28 kn).

13.2. Nakon što je stalni sudski vještak dr. Kristian Kunjko izradio pisani nalaz i mišljenje, tužiteljica je, dana 14. travnja 2023. godine, podneskom uredila tužbeni zahtjev na način da je povisila utuženi iznos s 1.070,18 EUR na 2.080,00 EUR (list 42-43 spisa).

13.3. Tuženik se, podneskom od 8. studenog 2023. godine (list 44-46 spisa), protivio preinaci tužbe, navodeći da tužiteljica ne može preinačiti tužbu, tj. povisiti tužbeni zahtjev, nakon zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl. 190. st. 1. ZPP-a. Tuženik se u žalbi i dalje protivi preinaci tužbe.

13.4. Odredbom čl. 190 st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe članka 190. st. 1. ZPP-a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Specifičnost je postupaka za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti to što, u trenutku zaključenja prethodnog postupka, tužitelj ne može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu visine štete, već je moguće to učiniti tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja.

13.5. Naime, tužitelj (niti njegov punomoćnik) ne posjeduje stručna znanja da procijeni narav i težinu povrede prava osobnosti, već je za to potrebno stručno znanje vještaka medicinske struke, a radi čega je u postupku i predložen dokaz provođenja medicinskog vještačenja. U protivnom, provedeno vještačenje ne bi imalo smisla, jer ako je sudu potrebno stručno znanje vještaka kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete, to znanje je potrebno i tužitelju kako bi mogao postaviti precizan tužbeni zahtjev.

13.6. Prema ocjeni ovog suda, nalaz vještaka koji se temelji na istim činjeničnim okolnostima na kojima se temelji tužba predstavlja opravdan razlog za preinaku tužbe te tužiteljica nije kriva što je tek nakon provedenog vještačenja mogla utvrditi realnu štetu koja joj je nastala u predmetnom štetnom događaju, a radi čega je takva preinaka u skladu s čl. 190 st. 2. ZPP-a, pogotovo ako se preinačenim zahtjevom ostvaruje pravo tužiteljice na pristup sudu u smislu ostvarivanja legitimnih očekivanja prava na potpuno obeštećenje (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. lipnja 2024., broj Rev-555/2024-2).

13.7. Uzevši u obzir sve navedeno, nije osnovan žalbeni navod tuženika da tužiteljica nije mogla preinačiti (povisiti) tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, budući da je isti preinačen (povišen) nakon provedenog vještačenja pomoću kojeg je tužiteljica saznala realnu štetu koja joj je nastala u predmetnom štetnom događaju, a što je u skladu s čl. 190. st. 2. ZPP-a.

14. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da obveza plaćanja zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete po preinačenom, tj. povišenom tužbenom zahtjevu teče od trenutka kada je isti postavljen u postupku, tj. kamata na povišeni dio tužbenog zahtjeva teče od dana kada je tužbeni zahtjev povišen, tj. od 14. travnja 2023.

14.1. Prvostupanjski sud je, u odnosu na cjelokupnu dosuđenu neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege, odredio tijek zatezne kamate od 13. siječnja 2022., tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, sukladno čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP)

14.2. U odnosu na odluku o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete po preinačenom tužbenom zahtjevu, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe. Nadalje, navedeni stav nije promijenjen niti na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. usprkos donošenju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. u kojoj je na postavljeno pitanje od kada je tuženik dužan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva izraženo shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije povišenja tužbenog zahtjeva. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim recentnim odlukama također zauzeo stav da obveza plaćanja neimovinske štete dospijeva podnošenjem odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe, te slijedom toga tada dospijeva i obveza plaćanja zatezne kamate te je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate i na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. lipnja 2024., poslovni broj Rev-889/2023). Slijedom svega navedenog, stav ovog suda je da, pravilnom primjenom materijalnog prava, točnije odredaba čl. 12. st. 1 i 4. ZOOP-a, tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos neimovinske i imovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 13. siječnja 2022. Valja istaknuti kako su na povišenje tužbenog zahtjeva utjecale objektivne okolnosti na koje tužiteljica nije imala utjecaja, pritom se misli na provedeno medicinsko vještačenje, temeljem kojeg je tužiteljica saznala realnu štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. U takvim okolnostima, povišenje tužbenog zahtjeva u parničnom postupku ne utječe na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu sukladno čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP kojim je propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prema tome, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je tužiteljici i na preinačeni (povišeni) iznos naknade štete dosudio pripadajuću zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Valja napomenuti da se kod naknade neimovinske štete radi o jedinstvenom zahtjevu o visini kojeg se odlučuje u trenutku presuđenja i koja se ne može cjepkati na dijelove.

15. Naposljetku, neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud nije smio primijeniti izmijenjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), objavljenu u "Narodnim novinama" broj 138/2023, na radnje koje su izvršene u postupku prije stupanja na snagu navedene izmjene.

15.1. Dana 25. ožujka 2025., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka, na snazi je bila upravo gore navedena Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), a koja se primjenjuje od 25. studenog 2023. Prije navedene izmjene, vrijednost boda je iznosila 15,00 kn/1,99 EUR, odnosno 10,00 kn/1,33 EUR. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud dužan primjenjivati vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

15.2. Odredbom iz Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa uslijed navedenog žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

16. S obzir da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki IV. prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

17. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženika se ne mogu prihvatiti, a radi čega je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Dakle, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske odluke.

18. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić