Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2452/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Iris Gović Penić, kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, Braće Radića 8b, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-43/2025-7 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 43/2025-7 od 28. travnja 2025. u točki I. izreke i sudi:

Utvrđuje se da je djelomično ništetan dio točke 9. st. 1. t. 6. Ugovora o kreditu broj 320-50-3531003 sklopljen između stranaka 20. lipnja 2006. koji je solemniziran u javnobilježničkom uredu KB iz [adresa] **.**.2006. pod brojem OU- 808/2006-1 koji glasi: „podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine.“

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška i odlučuje:

Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.368,87 Eura sa zateznom kamatom tekućom od 8. srpnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak žalbe u iznosu od 78,12 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da je djelomično ništetan dio točke 9. st. 1. t. 6. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljen između stranaka 20.6.2006. godine koji je solemniziran u javnobilježničkom uredu KB iz [adresa] **.**.2006. pod brojem OU-808/2006-1 koji glasi:

"podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine…"

II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb da tužiteljici HB nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 879,01 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2025. do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tužiteljica u toč. I. izreke i u dijelu toč. II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je djelomično ništetan dio toč. 9. st. 1. toč. 6 Ugovora o kreditu od 20.6.2006. godine zaključenog između stranaka koji glasi: "Podmiriti sve javno bilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine".

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz provedenog postupka proizlazi da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik zaključili 20.6.2006. godine ugovor o kreditu za iznos kredita od 15.856,55 CHF u svrhu kupovine osobnog vozila, da je otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak, da je ugovor o kreditu otplaćen 30. lipnja 2013. godine, te je prilikom isplate kredita naplaćena tužiteljici naknada za obradu kredita u iznosu od 2.428,57 HRK, da je tužiteljica pri solemnizaciji navedenog ugovora o kreditu kod javnog bilježnika platila javnom bilježniku trošak u iznosu od 85,75 Eura (trošak javnobilježničke nagrade za solemnizaciju te trošak javnobilježničke pristojbe).

7. Također iz stanja spisa proizlazi da je pravomoćnim dijelom presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-3/2022-30 od 16. srpnja 2024. godine (točka IV. izreke) odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu u iznosu od 85,75 Eura sa zateznom kamatom, a koji iznos se odnosi na isplatu izvršenu javnom bilježniku temeljem podmirenih troškova solemnizacije ugovora o kreditu.

8. Tužiteljica u ovom predmetu tvrdi da je djelomično ništetan dio toč. 9. st. 1. toč. 6. navedenog ugovora o kreditu a koji se odnosi na podmirenje svih javnobilježničkih i sudskih troškova i pristojbi i svih drugih troškova vezanih za provedbu i povrat sredstava osiguranja i naplatu tražbine. U konkretnom slučaju tužiteljica je kao što je već navedeno platila javnom bilježniku javnobilježnički trošak solemnizacije, a koji trošak je bio neophodan kako bi predmetni ugovor o kreditu dobio snagu ovršnoga javnobilježničkog akta.

9. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja prvostupanjski sud pogrešno je postupio kada je odbio taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice smatrajući da navedena ugovorna odredba nije nepoštena pa posljedično niti ništetna sukladno čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP), a kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom čl. 83 ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena će se uzimati u obzir narav robe ili usluga koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i poslije sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.

10. Prvostupanjski sud smatra da trošak javnog bilježnika nije tužiteljici naplaćen od odobrenog iznosa kredita (što je nesporno) već ga je tužiteljica neposredno platila javnom bilježniku, da je upravo tužiteljica kao potrošač tražila kreditnu uslugu tuženika te je za tu uslugu dužna podmiriti troškove u svezi s istim, da se radi o uobičajenom trošku čija je visina određena javnobilježničkom tarifom te ne ovisi o volji niti jedne ugovorne strane, da solemnizacija predmetnog ugovora o kreditu predstavlja način na koji tuženik kao davatelj kredita osigurava eventualno prisilnu naplatu svoje tražbine u slučaju neispunjenja ugovorne obveze od strane korisnika kredita kao dužnika, što je sukladno propisima.

11. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud drugog stupnja smatra da je navedena ugovorna odredba nepoštena te posljedično ništetna te je pravno neodlučno što taj trošak nije plaćen tuženiku već javnom bilježniku jer stjecanje bez osnova se odnosi na korist koja je ostvarena, a tuženikova je korist to što on nije imao trošak koji je imala tužiteljica. S druge strane taj trošak nastao je u interesu tuženika i ugovorna odredba je sastavljena na isti način odnosno pod istim pretpostavkama kao i ostatak Ugovora.

12. Solemnizacija ugovora kod javnog bilježnika služi za osiguranje tuženika pri naplati kredita, a tuženik je sastavio ugovor te teret solemnizacije prebacio na tužiteljicu kao potrošača ne ostavljajući joj mogućnost da o tome pregovara. Zbog toga je i ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, a sve cijeneći odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača.

13. Radi se o ugovornoj odredbi standardnog, unaprijed od strane tuženika formuliranog Ugovora o kreditu za koji se stoga smatra da se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao suprotno te ta ugovorna odredba uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača te je isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer se radi o jednom od načina osiguranja tuženikove tražbine, a ta ugovorna odredba je u isključivom interesu tuženika kao vjerovnika u slučaju neplaćanja kredita.

14. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu te utvrditi djelomično ništetnim dio točke 9. st. 1. toč. 6. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 20. lipnja 2006. i solemniziranog u javnobilježničkom uredu pod brojem OU-808/2006-1 u dijelu „podmiriti sve javnobilježničke i sudske troškove i pristojbe i sve druge troškove vezane za provedbu i povrat sredstava osiguranja, naplatu tražbine.“

15. Tužiteljica osnovano prigovara dijelu točke II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

16. Naime, u presudi suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 u točki 5 izreke odlučeno je da čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 i načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Takva odluka suda Europske unije obvezuje sud da u sporovima gdje je tužitelj potrošač njemu u cijelosti pripada naknada parničnog troška, čak i kad nije u cijelosti uspio u sporu. Odredbe Direktive 93/13 obvezujuće su i za hrvatski sud i po svojoj pravnoj snazi su iznad domaćeg prava.

17. Stoga je valjalo naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak koji se sastoji od troška sudske pristojbe na tužbu 33,18 Eura, predujma za vještačenje 199,08 Eura, te troška zastupanja punomoćnika - odvjetnika 1.612,50 Eura što uvećano za iznos PDV daje iznos od 2.015,62 Eura (Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23) odnosno sveukupno iznos od 2.247,88 Eura sukladno čl. 155. st. 1. ZPP. Obzirom je već tužiteljici pravomoćno dosuđen iznos parničnog troška od 879,01 Eura valjalo je ovom presudom drugog stupnja dosuditi tužiteljici i daljnji parnični trošak u iznosu od 1.368, 87 Eura.

18. O zateznim kamatama na parnični trošak odlučeno je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP.

19. Iz iznesenih razloga valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i prihvatiti dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje djelomične ništetnosti dijela točke 9. st. 1. toč. 6. Ugovora o kreditu od 20. lipnja 2006. sklopljenog između stranaka (čl. 373. toč. 3. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška i naložiti tuženiku tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.368,87 eura (čl. 380. toč. 3. ZPP).

20. Trošak žalbe tužiteljice sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku – odvjetniku 31,25 bodova x 2,00 eura tj. 62,05 eura uvećano za PDV odnosno 78,12 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj: 138/23).

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić