Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3106/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Dunger Dalbello, odvjetnici u Zagrebu, protiv prvotuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. iz Zagreba, i drugotuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Luki Duvnjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2823/2023-17 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja PR kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2823/2023-17 od 27. ožujka 2025. u točki II. izreke i točki III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja PR za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 382,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se I-tuženiku CROATIA osiguranje d.d. i II-tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste isplatiti tužitelju PR iznos od 2.720,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. studenoga 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja PR kojem od I-tuženika CROATIA osiguranja d.d. i II-tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebačke ceste potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 3.480,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 27. studenoga 2023. godine pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se I-tuženiku CROATIA osiguranje d.d. i II-tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste naknaditi tužitelju PR troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 840,46 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke II. prvostupanjske presude te protiv točke III. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako je, u predmetnom parničnom postupku, utvrđeno da trpi trajne posljedice u omjeru od 3-4%, tj. da mu je u tom omjeru smanjena životna aktivnost, a što predstavlja posljedicu štetnog događaja za koji su odgovorni tuženici. Međutim, sud prvog stupnja je, uzevši u obzir utvrđeno narušenje zdravlja tužitelja, dosudio naknadu štete u preniskom iznosu. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužiteljev zahtjev u iznosu od 3.480,00 EUR. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka, ističući da je uspio sa osnovom u cijelosti, ali prvostupanjski sud, radi toga što nije uspio u cijelosti s visinom tužbenog zahtjeva, razmjerno smanjuje trošak postupka. Tužitelj smatra da je time povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu. Tužitelj ističe kako su tuženici, time što nisu nadoknadili prouzročenu štetu, prouzrokovali sve troškove parničnih radnji te da je tužitelju trebao biti dosuđen trošak u cijelosti. Tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 382,50 EUR, i to: 312,50 EUR za trošak sastava žalbe te 70,00 EUR za trošak sudske pristojbe.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu održanom dana 18. ožujka 2025. (list 49-51 spisa), za isplatu iznosa od 6.200,00 EUR, i to na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja iznos od 5.800,00 EUR, a na ime imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege iznos od 400,00 EUR, a koja šteta je nastala padom tužitelja na neodržavanom, tj. oštećenom kolniku, za čije održavanje je odgovoran drugotuženik, a prilikom pada je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

5.1. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio iznos od 2.720,00 EUR, i to na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja iznos od 2.400,00 EUR, a na ime imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege iznos od 320,00 EUR.

5.2. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u preostalom zatraženom iznosu od 3.480,00 EUR.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet žalbenog postupka jest isključivo visina dosuđene neimovinske štete, tj. tužitelj smatra da mu je dosuđena pravična novčana naknada u preniskom iznosu, kada se uzme u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

8. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj, dana 26. studenog 2020., pao na nogostupu [adresa]

- da je nogostup bio neodržavan, tj. da je bio popucan i neravan

- da je drugotuženik odgovoran za održavanje mjesta nastanka štetnog događaja - nogostupa u [adresa] u [adresa]

- da drugotuženik ima s prvotuženikom sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio ozljedu prijeloma velike kvrge bez pomaka lijeve nadlaktične kosti

- da je zbog zadobivene ozljede kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 3-4%, a što se očituje u vidu ograničenosti kretnji lijevog ramena u lakom stupnju

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 55 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i kasni strah u trajanju od 45 dana

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 80 sati, tj.

2 sata dnevno kroz 40 dana.

9. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je dosudio novčanu naknadu u pravičnom iznosu od 2.400,00 EUR, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO). Naime, takva naknada je u skladu sa težinom povrede prava osobnosti koju je pretrpio tužitelj, tj. u skladu sa pretrpljenim fizičkim bolovima, pretrpljenim strahom i smanjenjem životne aktivnosti tužitelja od 3-4%. Budući da je riječ o blažem stupnju trajnih posljedica, utvrđena naknada ispunjava kriterij pravičnosti, a tužitelj nema pravo na veći iznos od utvrđenog. Valja istaknuti kako tužitelj, u tijeku postupka, nije isticao kvalifikatorne okolnosti (dob, zanimanje, utjecaj ozljede na kvalitetu života) koje bi eventualno opravdavale da se naknada utvrdi i dosudi u višem iznosu. Slijedom svega navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da mu je pravična novčana naknada trebala biti dosuđena u višem iznosu.

10. Što se tiče odluke o trošku postupka, sadržane u točki III. izreke prvostupanjske presude, ista je donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, a koja odredba propisuje da se prilikom određivanja uspjeha u parnici razmatra uspjeh u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh).

10.1. Tužitelj je kvalitativno (u pogledu osnove) uspio u sporu s 100%, budući da je dokazao da je predmetni štetni događaj posljedica neodržavanja kolnika od strane drugotuženika.

10.2. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 2.720,00 EUR, a nije osnovan u iznosu od 3.480,00 EUR, tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 43,87%, a tuženici s 56,13 %.

10.3. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 71,94%, a tuženik s 28,06%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (71,94% - 28,06% = 43,88%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 43,88%, dok tuženik nema pravo na naknadu troška, a kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, odluka o troškovima postupka ne predstavlja povredu tužiteljevog prava na pristup sudu u konkretnom slučaju, pogotovo kada se uzme u obzir da su tuženici dužni nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka. Odluka o troškovima postupka je posljedica načela kvalitativnog i kvantitativnog uspjeha u parnici iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, a takvo načelo nije povrijedilo pravo tužitelja na pristup sudu.

12. Tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, a takav uspjeh je uzet u obzir prilikom određivanja uspjeha u sporu. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, potrebno je uzeti u obzir i uspjeh stranaka u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a ne samo u pogledu osnove, sve u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a, Ovdje valja istaknuti da pogrešna procjena tužitelja u pogledu visine tužbenog zahtjeva ne znači da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Naime, tužitelj je, nakon što je u postupku provedeno medicinsko vještačenje, raspolagao sa preciznim činjenicama pomoću kojih je mogao postaviti tužbeni zahtjev u skladu sa realnom štetom koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju. Međutim, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u iznosu koji premašuje realnu štetu te, posljedično, nije u cijelosti uspio u sporu u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a radi čega mu je trošak dosuđen u razmjerno sniženom iznosu, sve u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a.

13. Slijedom svega navedenoga, ne može se zaključiti da odluka o troškovima postupka nije u skladu s legitimnim ciljem iz čl. 154. st. 2. ZPP-a i da je primjena te odredbe u ovom predmetu rezultirala ograničenjem koje je narušilo tužiteljevo pravo na pristup sudu, zajamčeno člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 2/10, 13/17, dalje u tekstu: Konvencija) te člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014).

14. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tužitelja se ne mogu prihvatiti, a radi čega je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Dakle, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske odluke.

15. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić