Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3808/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, Preradovićeva 18/I, protiv 1. tuženika IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Krešimir Miličić, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1246/2019-155 od 12. srpnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja GR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1246/2019-155 od 12. srpnja 2024. godine, u dijelu pod točkom III. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja 1. tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 34.815,57 eura sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže označenim u točki I. izreke prvostupanjske presude, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 9.366,33 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

2. sa dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženika u iznosu od 3.668,82 eura, sa zakonskim zateznim kamatama navedenim u točki II. izreke prvostupanjske presuda, kao i sa zahtjevom u iznosu od 11.658,29 eura, tužitelj je odbijen.

3. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu 2. tuženica isplati iznos od 38.484,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže označenim u točki III. izreke prvostupanjske presude, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, te se tužitelju nalaže naknaditi 2. tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 12.625,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana, dok je sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 7.375,00 eura, 2. tuženica odbijena.

4. Protiv te presude žali se tužitelj, u dijelu pod točkom II. i VI. izreke prvostupanjske presude, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

5. U odgovoru na žalbu 2. tuženica predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6. Žalba nije osnovana.

7. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti je proturječna sama sebi i razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni i proturječni.

8. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženicu nije osnovan.

11. Nesporno je da su tužitelj i 2. tuženica bili suvlasnici predmetne nekretnine, te im je, sukladno odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), pripadalo pravo na suposjed predmetnog stana.

12. Tužitelj ničim nije dokazao da bi mu 2. tuženica onemogućava taj suposjed stana, tim više što je iz bilješke punomoćnice tužitelja priložene na listu 68 spisa, vidljivo da je ona došla u predmetni stan preuzeti posjed stana, te da u stanu nije bilo 1. tuženika nego samo 2. tuženica, s kojom je dogovoreno da se posjed stana preuzme za 15 dana, tj. 9. studenog 2007. godine u 19 sati.

13. Iz iskaza 2. tuženice proizlazi da je ona imala ključ od predmetnog stana i da nikada bravu nije mijenjala, a da se tužitelj njoj nije obraćao u vezi sukorištenja predmetnog stana, a nakon što je pismeno bilo dogovoreno sa odvjetnicom tužitelja da se nađu 9. studenog 2007. godine radi predaje ključeva stana, punomoćnica tužitelja nije došla niti je tražila preuzimanje ključeva, a niti je to od nje ikada tražio tužitelj. Ona u predmetnom stanu nije živjela, nego ga je samo dolazila povremeno obići, a predmetni stan je bio u lošem stanju jer nije uređivan od 1973. godine.

14. Taj iskaz 2. tuženice potvrđuje i svjedok ER, koji je bio prisutan potpisivanju navedene bilješke, a koji je naveo da je 2. tuženica tada željela predati punomoćnici tužitelja primjerak ključa stana, ali punomoćnica tužitelja nije imala vremena čekati da se duplikat ključa napravi, te su se dogovorile da će se naći za 2 tjedna od potpisivanja bilješke da joj 2. tuženica preda taj ključ, ali se tada punomoćnica tužitelja nije pojavila.

15. Iz tih iskaza je očito da 2. tuženica nije tužitelju onemogućavala korištenja njegovog suvlasničkog dijela stana, tim više što se potpisala na navedenu bilješku punomoćnice tužitelja, a tužitelj nije dokazao da bi mu 2. tuženica odbila predati suposjed tog stana. Naime, tek ukoliko bi suvlasnik stana odbio predati drugom suvlasniku suposjed stana, tada suvlasniku bez suposjeda pripada pravo na novčanu naknadu u visini tržišne najamnine stana određena proporcionalno visini njegovog suvlasničkog udjela.

16. Prema tome, a s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da bi mu 2. tuženica onemogućila suposjed predmetnog stana, to on nema pravo od nje tražiti naknadu za korištenje nekretnine.

17. Osim toga, da bi suvlasnik stvari koju drugi koristi imao pravo na naknadu stečene koristi, mora se doista ta korist i ostvariti na strani suvlasnika koji stvar koristi, sukladno odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), prema kojoj kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

18. Međutim, tužitelj, također, nije dokazao da bi protupravnom radnjom 2. tuženice bio onemogućen koristiti suvlasništvo svog stana, a da je 2. tuženica u utuženom razdoblju ostvarivala prihod iznajmljivanjem spornog prostora podstanarima ili na neki drugi način ostvarivala korist od korištenja suvlasničkog dijela tužitelja.

19. Stoga, kako tužitelj nije bio protupravnom radnjom 2. tuženice onemogućen u korištenju svog suvlasničkog dijela stana, niti je dokazao da bi na bilo koji način 2. tuženica ostvarivala korist upotrebljavajući njegov suvlasnički dio stana, a tužitelj nije na bilo koji način onemogućen u svom mirnom uživanju suvlasništva tog dijela stana, to nema pravo tražiti od 2. tuženice isplatu naknade za bespravno korištenje suvlasničkog dijele njegove nekretnine, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, pa stoga svi suprotni žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

20. Isto tako, sud prvog stupnja pravilno je dosudio 2. tuženici trošak parničnog postupka, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP, te za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

21. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb