Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1943/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Željke Rožić Kaleb, suca izvjestitelja i člana vijeća Andrine Raspor Flis, te člana vijeća Ane Gradišek, u pravnoj stvari 1. tužiteljice PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Edvigi Sušenj Janjatović, odvjetnici iz Rijeke, protiv 1. tuženice ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženika TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Mateju Miletiću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja razloga za isključenje iz nasljedstva, odlučujući o žalbi 1. tuženice ŽZ, 2. tuženika ĆZ i 3. tuženika TZ izjavljenoj protiv presude Općinskog sudu Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2626/2023-35 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tuženice ŽZ, 2. tuženika ĆZ i 3. tuženika TZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2626/2023-35 od 20. ožujka 2025. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da postoje razlozi za isključenje iz ostavine pok. JZ u odnosu na 1. do 3. tuženike, te je stoga pok. JZ opravdano i potpuno vlastoručnom oporukom od 26. listopada 2018. godine, proglašenom kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića 26. svibnja 2020. godine, isključila 1. do 3. tuženike pa su tuženici izgubili nasljedno pravo u ostavinskom postupku iza smrti pokojne JZ.

2. Ujedno se nalaže 1. do 3. tuženicima da 1. i 2. tužiteljicama naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.951,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude žale se 1. do 3. tuženici iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže trošak sastava žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje upućuju 1. do 3. tuženici, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi pobijane presude nisu nejasni i proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Naime, pok. JZ je vlastoručnom oporukom od 26. listopada 2018. godine, sukladno odredbi čl. 86. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019. - dalje: ZN), na izričit način isključila 1. do 3. tužitelje iz nasljedstva i navela razloge za isključenje, koji su postojali u vrijeme oporučivanja.

10. U svojoj oporuci pok. JZ je navela da je njezina kćer 1. tuženica, rekla da ona za nju ne postoji, da ju ne priznaje kao majku, te da s njom ne kontaktira od 6. siječnja 2017. godine, a da je, u vrijeme kada je sastavljala oporuku, bila u domu za starije osobe a kćerka ju nikada nije došla posjetiti i upitala kako joj je. Isto tako je u oporuci navela da su se njeni unuci, 2. i 3. tuženici, nakon smrti njihovog oca, a njezinog pokojnog sina LZ, nedolično ponašali prema njoj, a nije ih vidjela preko 15 godina niti kontaktirala s njima, niti su oni pokazali namjeru stupiti u kontakt s njom ni nakon smrti njezinog pokojnog sina, njihovog oca.

11. Iz iskaza 1. tužiteljice proizlazi da su odnosi pokojne JZ sa njezinim pok. sinom LZ bili narušeni oduvijek, a posebno su se pogoršali nakon smrti njezinog oca, muža pok. JZ, koji je umro 2010. godine, te da se nisu međusobno posjećivali niti komunicirali ni na koji način, kao da se ne poznaju, iako su živjeli u blizini. Za života pok. LZ, pok. JZ nije imala nikakvih kontakata sa njegovom djecom, 2. i 3. tuženicima koji su je nakon smrti svog oca LZ počeli napadati iz razloga što je ona željela prodati kuću u [adresa], te su joj prijetili i vrijeđali ju pogrdno ju nazivajući, te su joj govorili da će je ubiti ili dignuti u zrak.

12. Isto tako su se i pogoršali odnosi pok. JZ sa 1. tuženicom njezinom kćerkom 2017. godine, iako je pok. JZ brinula o sinovima 1. tuženice dvadeset godina i financirala njihove potrebe zajedno sa pokojnim suprugom kroz čitavo njihovo školovanje, a ti odnosi sa 1. tuženicom su se pogoršali kada je pok. JZ tražila od 1. tuženice da joj vrati kreditnu karticu sa kojom je 1. tuženica podizala njezinu mirovinu i uzimala novac za sebe, nakon čega se 1. tuženica jako na majku naljutila. Kroz cijelo to vrijeme isključivo se o pok. JZ brinula 1. tužiteljica, kako fizičkom brigom, tako i financijski, te joj je nadoplaćivala dom u koji je pok. JZ bila smještena, pa iako je predlagala bratu i sestrama da svaki mjesec jedan od njih pomaže majci financijski, oni su to odbili. Obitelj njezinog pokojnog brata nije pok. JZ izrazila sućut kad je umro njezin suprug, djed 2. i 3. tuženika, a isto tako za vrijeme njezina života i stanovanja u domu nitko od njih nije zvao pok JZ niti se interesirao za nju, a niti su zvali 1. tužiteljicu da ju pitaju je li pok. JZ što potrebno. Osim toga, nitko od 1. do 3. tuženika niti njihove obitelji nisu došli na sprovod pokojnoj JZ, niti su se išta interesirali u vezi sa njezinom smrću

13. I 2. i 3. tuženici u svom iskazu navode da nisu kontaktirali s bakom pok. JZ, niti su je posjećivali, iako su živjeli blizu, a nisu joj niti čestitali rođendane jer nisu ni znali kad je imala rođendan. Sve odnose s njom imali su preko svog pok. oca LZ, njezinog sina, a nakon njegove smrti također je nisu posjećivali niti željeli vidjeti, niti ju je zvao netko od njih da bi joj izjavio sućut kad je umro njen sin, otac 2. i 3. tuženika. Nisu bili na sprovodu pok. JZ jer nisu za njega ni znali.

14. Svi svjedoci saslušani u postupku navode da se o pok. JZ isključivo brinula 1. tužiteljica i da su pok. JZ njezina djeca posjećivala, kako doma, tako i u domu u kojoi je bila smještena.

15. Svjedokinje AZ njegovateljica u Domu za starije, te FZ zaposlenica istog Doma, navele su da nitko pok. JZ nije posjećivao, osim 1. tužiteljice, niti se raspitivao o njoj telefonom, a da je pok. JZ imala problem sa unucima, 2. i 3. tuženicima, te ju je jednom jedan od njih nazvao i prijetio joj, zbog čega je bila pozvana policija, što je nju jako uzrujalo i nakon toga se povukla u sebe i nije više željela izlaziti van jer se bojala da će jedan od unuka doći i ubiti ju.

16. I svjedokinja BZ, obiteljska prijateljica, navela je da je pok. JZ poznavala od djetinjstva jer je bila prijateljica 1. tužiteljice, te zna da su pok. JZ i njezin suprug odgojili djecu 1. tuženice koji nisu bili dobri prema pok. JZ niti joj je 1. tuženica ni na koji način pomagala, a jedino je 1. tužiteljica pomagala majku i isključivo brinula o njoj, a 2. i 3. tuženici koji su živjeli preko puta pok. JZ nikad je nisu došli posjetiti i ružno su se prema njoj ponašali. Svjedokinja je znala posjećivati pok. JZ u domu, te joj jednom prilikom pok. JZ rekla da ju je nazvao jedan od unuka i da joj je prijetio da će ih sve pobiti, pa je tom prilikom čak došla i policija. Pokojna JZ joj je izričito rekla da nema nikakvih kontakata sa 1. do 3. tuženicima, a oni je ne posjećuju niti brinu o njoj, a pokojna JZ je zbog toga jako patila s obzirom da je doživjela puno ružnih stvari od 1. tuženice, te svog pokojnog sina LZ.

17. Također, i svjedok GZ u svom iskazu navodi da je oko 30 godina poznavao pok. JZ, te je najviše kontakata s njom ostvario u vrijeme dok je ona bila u Domu za starije gdje je bila i njegova baka, te je s pok. JZ često pričao i ona mu je pričala da ju posjećuje samo 1. tužiteljica i brine za nju, dok sa 1. do 3. tuženicima nije imala nikakvog kontakta, a da su ti loši odnosi nastali zbog imovine, te mu je čak i pričala da su joj unuci, 2. i 3. tuženici prijetili telefonom, a zna da joj unuci nisu bili na sprovodu budući da je na tom sprovodu bila njegova supruga i vidjela da ih tamo nema.

18. Prema tome, iz svih tih iskaza koji označavaju uzajamne odnose pok. JZ sa 1. do 3. tuženicima, jasno i nedvojbeno proizlazi da su 1. do 3. tuženici povrijedili svoje zakonske i moralne obveze prema pok. JZ, time što 1. tuženica nije brinula o svojoj majci pok. JZ ni na koji način, a svo troje tuženika su joj iskazivali nepoštovanje i nisu joj ukazivali ni minimalnu pažnju za vrijeme života, kao i za vrijeme bolesti i boravka u Domu za starije, nego joj čak jedan od tuženika prijetio, što je rezultiralo time da joj niti jedan od tuženika nije došao ni na sprovod, pa je očito da su se takvim ponašanjem za njezina života, teže ogriješili o oporučiteljicu, što su 1. i 2. tužiteljice dokazale, sukladno odredbi čl. 86. st. 3. ZN, zbog čega se takve povrede zakonske i moralne obveze mogu smatrati opravdanim razlogom za isključenje nužnih nasljednika i iz nasljedstva, u skladu s odredbom čl. 85. st. 1. toč. 1., i st. 2. ZN, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, pa suprotni navodi u žalbi 1. do 3. tuženika nisu osnovani.

19. Isto tako, sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP dosudio 1. i 2. tužiteljicama trošak parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

20. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu 1. do 3. tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb