REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj Pn-47/2024-19

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola, OIB: 52634238587, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 28. listopada objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 95093210687, da tužitelju LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.891,19 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. listopada 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 1.891,19 eura teku od 19. svibnja 2023. do 27. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 15. travnja 2025.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.886,27 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik osobnog automobila Citroen C-Elysee registarskih [registarska oznaka], koji je oštećen u štetnom događaju od 5. lipnja 2021. Naime, toga je dana tužiteljeva supruga predmetno vozilo parkirala nasuprot trgovine Dimeglio u Puli, a pred zgradom u vlasništvu tuženice Republike Hrvatske, kč. br. [katastarska čestica] ZGR. poslovna zgrada i privredno dvorište, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s koje su se odlomili veći komadi dijelova zgrade i pali na automobil tužitelja, čime mu je prouzročena šteta u vidu puknuća zadnjeg stakla, udubljenja i ogrebotina na krovu i gepeku. Uslužnim izvidom štete obavljenom od strane Croatia osiguranja, kod koje je osigurano tužiteljevo vozilo, utvrđen je trošak popravka u iznosu od 1.492,80 eura. S obzirom na to da je šteta nastala krivnjom tuženice, jer se sa zgrade u njezinom vlasništvu odlomio dio fasade i zida te oštetio automobil tužitelja, od tuženice potražuje naknadu štete u iznosu od 1.492,80 eura sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2023. kao dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, na koji tuženica nije odgovorila. Predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati njegov tužbeni zahtjev i naloži tuženici isplatu utuženog iznosa, uvećanog za parnični trošak.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Stava je da tužitelj nije dokazao da je šteta na njegovom automobilu nastala odlamanjem dijelova zgrade u njenom vlasništvu, kao ni da je njegov automobil bio parkiran na propisanom i ucrtanom parkirnom mjestu. Dapače, iz fotografija dostavljenih uz tužbu proizlazi da je tužiteljev automobil bio parkiran na mjestu koje nije označeno kao parkirno, iz čega proizlazi tužiteljeva odgovornost ili bar suodgovornost za nastanak štete. Nadalje, ističe da tužitelj nije dostavio račune za popravak vozila. U odnosu na visinu štete, tuženica osporava lakirerske radove i materijal korišten za njih, jer iz fotografija priloženih tužbi nije razvidno oštećenje boje automobila, već samo stražnjeg stakla na automobilu. Također, predlaže o otpočetoj parnici obavijestiti Grad Pulu, s obzirom na Odluku Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske od 22. listopada 2003., kojom je Republika Hrvatska prenijela u vlasništvo Grada Pule vojni kompleks bivše vojarne "Vladimir Gortan", a dio navedenog kompleksa čini i predmetna kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina]. Sporazumom o preuzimanju nekretnina od 11. ožujka 2004. Grad Pula je preuzeo sve čestice koje čine kompleks naveden u čl. 2. Sporazuma. Zbog svega navedenog, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 15. travnja 2024., a nakon provedenog vještačenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, potražujući od tuženice isplatu iznosa od 1.891,19 eura sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2023. do isplate.

3.1. Opisano uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe. Sud je dopustio preinaku tužbe smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, uz napomenu da se tuženica preinaci nije usprotivila (iako je u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva istaknula prigovor zastare, koji će sud nastavno obrazložiti). Osim toga, za preinaku tužbe postoji uporište u odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) kojom je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja je u sudskoj praksi protumačena na način da je tužitelj ovlašten nakon vještačenja preinačiti tužbu.

3.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.

4. Također, sud je po prijedlogu tuženice, na temelju čl. 211. ZPP, o otpočetoj parnici obavijestio Grad Pulu – Pola, koji je dopisom od 26. veljače 2025. izvijestio sud da nema interes sudjelovati u postupku.

5. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Serđu Krizmanu, izveden je dokaz uviđajem na kojemu su saslušani svjedoci AL (listovi 56-57 spisa), VL (list 56 spisa) i tužitelj kao parnična stranka (list 57 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete kao posljedice oštećenja njegovog vozila u štetnom događaju od 5. lipnja 2021., kada se sa zgrade kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice odlomio dio fasade i oštetio vozilo tužitelja.

8. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja.

8.1. Sporna je pasivna legitimacija tuženice, a posljedično i njena odgovornost za štetu nastalu tužitelju, kao i postoji li isključiva odgovornost ili bar doprinos tužitelja nastanku štete. Sporna je i visina štete te je li nastupila zastara u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

9. Iz Potvrde Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula, broj : 511-08- 21/3-90/223/2021 od 9. lipnja 2021. (list 5 spisa) proizlazi da je **.**.2021. AL (tužiteljeva supruga) prijavila oštećenje motornog vozila marke Citroen C- Elysee registarskih [registarska oznaka], do kojeg je došlo na način da je predmetno vozilo oko 7,30 sati parkirala nasuprot trgovine Dimeglio, kod napuštene zgrade. Oko 10,05 sati, kada se vratila do svog vozila, s napuštene zgrade odlomili su se dijelovi fasade koji su pali na njeno vozilo i prouzročili oštećenja u vidu puknuća zadnjeg stakla te udubljenja i ogrebotina na krovu i gepeku.

9.1. Mjesto nastanka štete sud je utvrdio i neposrednim opažanjem na uviđaju, uz napomenu da među strankama nije bilo sporno da se zgrada s koje se odlomio dio fasade nalazi na kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina]. Naime, stranke su navedenu činjenicu učinile nespornom na pripremnom ročištu navodeći da identifikacija nekretnine nije sporna te da nije potrebno na uviđaj pozivati mjerničnog vještaka. Tužitelj je na licu mjesta pokazao zgradu s koje se odlomio dio fasade te mjesto na kojem je u tom trenutku bilo parkirano njegovo vozilo (prikazano na fotografijama na listovima 16, 17 i 70 spisa), a što je potvrđeno i od strane svjedoka VL i AL.

10. Svjedok VL u svom je iskazu naveo da je predmetnog dana bio parkiran pored AL, lijevo od nje. Bio je s majkom u kupnji namirnica u obližnjoj trgovini i pri povratku iz trgovine primijetio je puno prašine i manjih komada otpale fasade na svom automobilu, dok je na automobil kojim je upravljala AL pao veći kamen sa zgrade i oštetio stražnje staklo. Nakon predočenja fotografija s listova 16 i 17 spisa, potvrdio je istovjetnost oštećenja s fotografija i onih koja su nastala toga dana. Poznato mu je da se to dogodilo 5. lipnja 2021., jer je sačuvao račun iz trgovine. U vrijeme štetnog događaja, parkirna mjesta u blizini nisu bila označena bijelim crtama kao danas, dok su se vozila sa suprotne strane zgrade parkirala okomito u odnosu na zgradu, a ne paralelno. Zgrada je i tada bila u lošem stanju s napuknutim staklima na prozorima.

10.1. Svjedokinja AL, supruga tužitelja, navela je da je početkom lipnja 2021. u jutarnjim satima parkirala na spornom mjestu i otišla u kupnju namirnica. Oko 10,00 sati se vratila iz trgovine i prvotno je veće stvari odložila u gepek automobila, a manje stvari na zadnje sjedalo. Prilikom odlaganja stvari na zadnje sjedalo čula je udarac i shvatila da je njeno vozilo oštećeno, odnosno da je na stražnji dio vozila pao dio zgrade. Neposredno nakon toga došao je VL i pozvao policiju koja je napravila očevid. S obzirom na to da radi u neposrednoj blizini (u kineskom dućanu), mjesto događaja joj je dobro poznato. Tamo su uvijek bila parkirana vozila, a i ona sama bi tamo često parkirala. U vrijeme predmetnog događaja nije bilo označenih parkirnih mjesta, a vozila preko puta zgrade su se parkirala okomito u odnosu na zgradu. Stakla na prozorima zgrade su i u to vrijeme bila napuknuta.

10.2. Tužitelj LL se u cijelosti pridružio iskazu svoje supruge, uz napomenu da on nije bio prisutan u trenutku štetnog događaja, već je stigao malo kasnije, po pozivu supruge. Kako radi u Pula-Prometu, što je u blizini, dobro mu je poznato da u vrijeme štetnog događaja na tom prostoru nije bilo označenih parkirnih mjesta. Oštećenja na vozilu su i dalje vidljiva, jedino je popravio zadnje staklo, jer u protivnom automobil ne bi zadovoljio na tehničkom pregledu, a zamjenu stražnjeg stakla i popratne radove je platio nekih 3.300,00 kuna. Tužitelj je na licu mjesta pokazao zgradu s koje se odlomio dio fasade te mjesto na kojem je u tom trenutku bilo parkirano njegovo vozilo, kao i zaostala oštećenja na vozilu.

10.3. Sud je iskaze tužitelja te svjedoka VL i AL ocijenio istinitima jer su u pogledu bitnih činjenica iskazivali vjerodostojno, međusobno podudarno te u skladu sa sadržajem dokumentacije u spisu.

11. Na temelju izvedenih dokaza i neposrednim opažanjem mjesta događaja sud je utvrdio da je komad dotrajale fasade s krovnog vijenca zgrade kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] pao na tužiteljev automobil, koji je stražnjim dijelom bio parkiran upravo ispod tog dijela krovnog vijenca, i oštetio ga. Sud je neposrednim opažanjem utvrdio trošno stanje zgrade, uključujući razbijena stakla na prozorima i oštećenja diljem ruba krova, uz izostanak bilo kakvih upozorenja ili ograničenja građanima koja bi se odnosila na potrebu povećane pažnje prilikom kretanja u neposrednoj blizini same zgrade.

12. Po stajalištu ovoga suda, fasada, odnosno žbuka na pročelju zgrade, odnosno krovnom vijencu, kod koje zbog dotrajalosti postoji opasnost od padanja na pločnik predstavlja opasnu stvar budući da ugrožava sve koji se kreću pločnikom (čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO/05), pa je tuženica kao vlasnica zgrade na temelju čl. 1063. st. 1. ZOO/05 odgovorna za štetu nastalu na vozilu tužitelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Broj: Rev- 716/1996-2 od 26. siječnja 2000.).

13. Pritom, prigovor promašene pasivne legitimacije, istaknut po tuženici, nije osnovan.

13.1. Naime, iz zemljišnoknjižnog izvatka na listovima 13-14 spisa proizlazi da je upravo tuženica vlasnica zgrade i dvorišta na kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina] te je tužitelj pravilno i zakonito, vodeći se povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog stanja (čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama - „Narodne novine“ broj: 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24.) zahtjev za naknadu štete usmjerio prema tuženici kao vlasnici nekretnine. Prema čl. 120. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst) vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, a provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu. Kako se Grad Pula-Pola očito nije uknjižio kao vlasnik predmetne kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], on nije stekao pravo vlasništva, pa je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan u cijelosti.

13.2. Podredno se ukazuje da iz Sporazuma o preuzimanju nekretnina ex vojarne "Vladimir Gortan" od 11. ožujka 2004., koji je dostavljen u spis po tuženici (list 27-30 spisa) proizlazi da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 22. listopada 2003. Gradu Puli prenijet u vlasništvo [adresa] vojni kompleks ex vojarne "Vladimir Gortan" u Puli zajedno s pripadajućim zemljištem, izuzev čestice označene kao kč. br. [katastarska čestica]/a k. o. [katastarska općina]. U čl. 2. iste Odluke utvrđene su zemljišnoknjižne čestice koje čine kompleks bivše vojarne (uključujući i kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina]) te da je kč. br. [katastarska čestica]/a k. o. [katastarska općina] (a koja nije prenijeta u vlasništvo Grada Pule) po provedenom parcelacijskom elaboratu dobila oznaku kč. br. [katastarska čestica] ZGR. Proizlazi dakle da predmetna čestica nije prenijeta u vlasništvo Grada Pule, što je vidljivo i iz Ugovora sklopljenog između Republike Hrvatske i Grada Pule 11. studenog 2004., također dostavljenog po tuženici (listovi 31 – 33 spisa), u čijem čl. 1. je izričito navedeno da Republika Hrvatska prenosi u vlasništvo Gradu Puli nekretnine navedene u Odluci Vlade Republike Hrvatske od 22. listopada 2003., izuzev kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga je logičan navod tuženice iz odgovora na tužbu da su sve čestice iz Ugovora, izuzev predmetne, prenijete u vlasništvo Grada Pule, jer Grad Pula nije stekao vlasništvo predmetne kč. br. [katastarska čestica] ZGR. k. o. [katastarska općina], koja je ostala u vlasništvu tuženice.

13.3. Nadalje, tuženica kao vlasnik opasne stvari nije u smislu čl. 1067. ZOO/05 dokazala postojanje okolnosti za oslobođenje od odgovornosti, odnosno nije dokazala (niti to tvrdi) da je šteta nastala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

13.4. Navod da je tužitelj odgovoran za štetu, odnosno da je djelomično doprinio nastanku štete, također nije osnovan. Naime, u tijeku postupka nije dokazano da je tužiteljevo vozilo bilo nepropisno parkirano, jer iako mjesto gdje je tužiteljeva supruga bila parkirana danas nije označeno kao parkirno mjesto, iz iskaza svjedoka i tužitelja, koje je sud ocijenio istinitima, proizlazi da u vrijeme štetnog događaja u dvorištu zgrade nisu uopće bijelim crtama bila označena parkirna mjesta. Osim toga, neposrednim opažanjem na uviđaju utvrđeno je da u dvorištu zgrade tuženice nema oznake zabrane parkiranja. Pritom, eventualno nepropisno parkiranje može ukazivati na prekršajnu odgovornost, no ne i na doprinos nastanku štete zbog nepostojanja uzročne veze između nepropisnog parkiranja i nastanka štete.

14. Radi utvrđenja visine štete izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaka Serđu Krizmanu, koji je na uviđaju neposrednim opažanjem i pregledom fotografija u spisu pregledao tužiteljevo vozilo i na njemu zaostala oštećenja.

14.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je zbog pada dijela obloge krovnog vijenca sa zgrade došlo do oštećenja osobnog automobila tužitelja parkiranog ispod. Dijelovi dotrajalog obloga oštetili su stražnji dio vozila. Stražnje staklo i stražnja polica predstavljaju dijelove za zamjenu, a krov i stražnji poklopac su lakše utisnuti pa predstavljaju dijelove za popravak. Vrijednost dijelova predviđenih za zamjenu vještak je preuzeo iz programa „Audatex“, a rad i materijala prema cjeniku usluga autoservisa Istarske županije. Na temelju navedenog utvrdio je da šteta na vozilu tužitelja iznosi 1.891,19 eura, od čega trošak dijelova za zamjenu iznosi 907,19 eura, a trošak popravka, koji uključuje autokaroserijske radove, autolakirerske radove te trošak potrošnog materijala, ukupno iznosi 605,76 eura, što uvećano za pripadajući PDV ukupno iznosi 1.891,19 eura.

14.2. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, već je u skladu s nalazom i mišljenjem, podneskom od 15. travnja 2025. uredio tužbeni zahtjev.

14.3. Tuženica je djelomično osporila nalaz i mišljenje, u dijelu u kojem su procijenjeni autolakirerski radovi, smatrajući da oni nisu bili potrebni, jer da je iz fotografija vozila vidljiv nastanak samo minornih oštećenja. Međutim, na izričit upit suda navela je da ne predlaže saslušanje vještaka na raspravi, smatrajući da sud o njenim prigovorima može odlučiti na temelju dokaza u spisu.

14.4. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, utemeljenim na materijalnoj dokumentaciji sadržanoj u spisu i rezultatima neposrednog opažanja na uviđaju. Primjedbe tuženice nisu dovele u sumnju pravilnost izrađenog nalaza i mišljenja. Naime, sud je neposrednim opažanjem utvrdio postojanje oštećenja na vozilu tužitelja (list 72 – 74 spisa), čija sanacija očito zahtijeva i lakirerske radove, jer je smisao naknade štete uspostava stanja kakvo je bilo prije nastanka štete.

15. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju nastala imovinska šteta u iznosu od 1.891,19 eura, koji iznos mu je dužna naknaditi tuženica na temelju čl. 1045. st. 1. i 3. u vezi sa čl. 1064. ZOO/05.

16. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju i zatezne kamate, ali ne od 19. svibnja 2023., već od dana presuđenja.

16.1. Naime, prema odredbi čl. 1086. ZOO/05 obveza naknade (imovinske) štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Međutim, trenutak nastanka štete ne treba poistovjećivati s trenutkom nastanka štetnog događaja. U konkretnom slučaju, tužitelj je djelomično sam otklonio štetu (nenovčani oblik materijalne štete koja je reparirana) te bi na taj iznos imao pravo na kamate od dana kada je šteta otklonjena, odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1056/93 od 17. listopada 1994.). Međutim, tužitelj nije predočio dokaz o tome kada je šteta otklonjena kao ni o iznosu otklonjene štete. Stoga, kako je visina ukupne štete utvrđena tek provedenim prometnim vještačenjem i prema cijenama u trenutku donošenja sudske odluke, tada tužitelju pripada zatezna kamata od dana presuđenja odnosno od 28. listopada 2025. pa do isplate (tako VSRH u Rev-3562/2019 od 29. studenog 2022., Rev-168/2017 od 26. siječnja 2021., Rev 638/2020. od 12. siječnja 2021.), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za priznanje zateznih kamata.

17. Konačno, prigovor tuženice o zastari preinačenog dijela tužbenog zahtjeva nije osnovan. Naime, u konkretnom slučaju, uslijed povećanja tužbe nije izmijenjena pravna ni činjenična osnova tužbenog zahtjeva, pa je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe, a ne trenutkom preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. S obzirom na to da do podnošenja tužbe 4. lipnja 2023. nije nastupila zastara zahtjeva za naknadu štete (tuženica to ni ne tvrdi), prigovor zastare nije osnovan.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi sa čl. 155. ZPP. Budući da tužitelj nije uspio s postavljenim zahtjevom u razmjerno neznatnom dijelu (samo u pogledu dijela zateznih kamata), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, u cijelosti su mu dosuđeni troškovi postupka, dok tuženici, primjenom iste zakonske odredbe ne pripada pravo na trošak pa je njen zahtjev za naknadu troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.

19.1. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, pripada iznos od po 100 bodova za sastav izvansudskog zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr 32. u vezi sa 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), sastav tužbe (Tbr. 7.1 Tarife), sastav podneska od 15. travnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu 5. prosinca 2024. , 27. veljače 2025. (uviđaj) i 9. rujna 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 600 bodova što uzimajući vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54. Tarife) iznosi 1.200,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 300,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 1.500,00 eura.

19.2. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 33,18 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 66,36 eura, a tužitelj ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 33,18 eura). Također, priznat mu je trošak uplaćenog i utrošenog predujma za uviđaj i vještačenje u iznosu od 300,00 eura.

19.3. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak koji je dosuđen tužitelju iznosi 1.886,27 eura.

U Puli 28. listopada 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženici putem ODO Pula-Pola