REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1291/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Leonard Troskot, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice NAVA BANKE d.d. u stečaju, Zagreb, Tratinska 27, OIB:07492912398, koju zastupa punomoćnik Nebojša Antolić, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-108/2024-8 od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-108/2024-8 od 8. srpnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila proglašenje nedopuštenom ovrhe na njenoj nekretnini, kako je podrobnije opisana točkom I. presude, a koja je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1895/2023 od 14. studenog 2023., kao i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženiku da joj nadoknadi troškove postupka. Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer presuda ne sadrži razloge o odlučnoj spornoj činjenici datuma početka tijeka zastare tuženikove tražbine, nego sud paušalno u točki 9. obrazloženja presude navodi kako je tražbina dospjela 2015. te da, budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 2023., nije nastupila zastara tražbine iz predmetne zadužnice, kao i da je predmetni kredit dospio na naplatu 2015., od kada je počeo teći zastarni rok. U odnosu na zadužnicu koju je tužiteljica izdala 27. ožujka 2013. nastupila je zastara istekom desetogodišnjeg roka od izdavanja zadužnice jer je prijedlog za ovrhu tuženik podnio 2. studenog 2023. Presuda ne sadrži razloge o činjenicama kako je utvrđeno da je tužiteljeva tražbina dospjela ni iz kojeg pravnog posla proizlazi navedena tražbina prema tužiteljici. Sadrži samo paušalne navode da je tužiteljica u svojstvu jamca platca potpisala ugovor o kreditu od 4. srpnja 2014. s tuženikom, izdala predmetnu zadužnicu kao sredstvo osiguranja te da je tuženik raskinuo predmetni ugovor o kreditu jer korisnik nije redovno podmirivao anuitete kredita. Ne navodi kako je utvrđeno da sve navedeno utječe na dospjelost tražbine tuženika i na koji način zaključuje da je kredit dospio na naplatu i kako je navedeno u vezi s dospijećem tražbine iz predmetne zadužnice koju je izdala tužiteljica. Presudom je pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu datuma početka tijeka zastare tražbine iz zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Vladimiru Šarčeviću 27. ožujka 2013. pod brojem OV-2112/13, a pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo kada je riječ o utvrđenju dospjelosti tražbine koja proizlazi iz predmetne zadužnice. Prema odredbi članka 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije nešto drugo propisano. Tražbina iz zadužnice dospijeva po njezinom izdavanju, ovdje 27. ožujka 2013. jer je vjerovnik mogao odmah po njenom izdavanju upisati iznos tražbine i podnijeti je na naplatu. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo i s obzirom na odredbu čl. 126. st. 3. ZOO-a jer tuženik nije dokazao da je protiv glavnog dužnika prije nastupa zastare, 28. ožujka 2023., pokrenuo sudski postupak za naplatu tražbine koju ima prema njemu. Presuda je nezakonita u dijelu kojom je njoj naloženo da tuženiku nadoknadi troškove postupka. Predlaže preinačenje presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno njeno ukidanje i vraćanje predmeta na novi postupak uz obvezivanje tuženika da tužiteljici nadoknadi trošak sastava žalbe.

3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem, u bitnome, ističe kako je iz presude jasno da je ugovor o kreditu raskinut 31. svibnja 2015. i s tim danom je dospio cjelokupni neplaćeni iznos kredita. Sud je početak tijeka zastarnog roka utvrdio na temelju materijalnih dokaza koji prileže spisu, isprava, što jasno proizlazi iz točke 3. i 7. obrazloženja te je, uz pravilnu primjenu materijalnog prava u točkama 9., 10. i 11. iznio razloge svoje odluke. Tužiteljica nije prigovorila sadržaju ni jedne isprave koju je tuženik dostavio. Zato utvrđenje dana i mjeseca u 2015. nije bitna činjenica za presuđenje niti razlog presude jer u situaciji kada je kredit dospio na naplatu 2015. i kada je počeo teći zastarni rok u pogledu izdane zadužnice (uz dane razloge takvom utvrđenju) te naznačeno da bi zastara istekla 2025., jasno je utvrđeno odlučno činjenično stanje i na njega primijenjeno materijalno pravo. Raskidom ugovora o kreditu dospjela je obveza tužiteljice, a tuženik je, kao vjerovnik, stekao pravo zahtijevati ispunjenje obveze pa kako je ugovor raskinut 31. svibnja 2015. presuda u tom predmetu je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe čl. 215. ZOO-a. Predlaže odbijanje žalbe tužiteljice i potvrđivanje presude suda prvog stupnja te traži naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži proglašenje nedopuštenom ovrhe na njenim nekretninama, a koja se provodi kod suda prvog stupnja na temelju rješenja o ovrsi broj Ovr-1895/23 od 14. studenog 2023. Tvrdi kako je protiv tog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na njenoj nekretnini radi naplate tražbine tuženika podnijela žalbu 26. prosinca 2023. i rješenjem od 12. siječnja 2024. poslovni broj Ovr-1895/2023 upućena je pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene tim rješenjem jer smatra kako je potvrđena zadužnica po javnom bilježniku Vladimiru Šarčeviću od 27. ožujka 2013. zastarjela istekom desetogodišnjeg roka od njenog izdavanja, 28. ožujka 2013., a ovrha je pokrenuta 2. studenog 2023., nakon proteka tog roka.

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak kako se rok početka zastare ne računa od dana njenog izdavanja, nego od dospijeća tražbine iz ugovora o kreditu jer je zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja tog kredita i aktualizira se tek kad sam kredit dospije na naplatu, a predmetni kredit je dospio na naplatu 2015. (kako je utvrđeno 31. svibnja 2015.) pa je tada počeo teći zastarni rok (što je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održanom 19. studenog 2018.). Ocjenjuje kako, budući da je tražbina dospjela 2015. godine, a prijedlog za ovrhu je ovrhovoditelj podnio 2023., nije nastupila zastara tražbine iz osnovnog pravnog posla (ugovora o kreditu) osiguranog predmetnom potvrđenom zadužnicom. Također, zaključuje kako, sve da se i prihvati tumačenje tužiteljice da njena tražbina zastarijeva paralelno s tražbinom glavnog dužnika po pravilu iz članka 126. ZOO-a (što smatra da nije slučaj), ni tada nije došlo do zastare tražbine jer iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) poduzimao radnje radi naplate svoje tražbine od njenog dospijeća, ovrhom 2015., potom u stečajnom postupku prijavom tražbine, čime se tijek zastare prekidao.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, iako žaliteljica osnovano tvrdi kako prvostupanjski sud nije izričito naznačio cjelovit datum dospijeća tražbine prema zadužnici, nego je nesporno naveo kako je spomenuta tražbina po ugovoru o kreditu dospjela 2015. godine, tako navedena godina, kao dio cjelovite oznake datuma (koja uobičajeno obuhvaća dan, mjesec i godinu), ipak u dovoljnoj mjeri određuje mogući početak tijeka zastare spomenute tražbine (koja je najranije započela takvim određenjem teći 1. siječnja 2015., a najkasnije 31. prosinca 2015.) i takvo njeno određenje nema značaj nenavođenja razloga o odlučnoj činjenici. Uzimajući u obzir i raniji datum, 1. siječnja 2015., podnošenjem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj 2023. nije mogla nastupiti zastara jer bi i u takvoj situaciji ona nastupila na temelju odredbe čl. 233. ZOO-a tek istekom 1. siječnja 2025. Osim toga, a odlučno, utvrđenjem dana raskida ugovora o kreditu, 31. svibnja 2015. po izjavi o raskidu ugovora o kreditu (u skladu s člankom 10. ugovora o kreditu), zapravo je po prvostupanjskom sudu i određen datum dospijeća zadužnice, čime bi zastara po članku 233. ZOO-a nastupila istekom 1. lipnja 2025. pa se zato ne može govoriti o njenom nastupu.

9. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, cijeneći nesporne činjenice i činjenice utvrđene dokazivanjem, u skladu s odredbom članka 8.

ZPP-a, utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tuženik s društvom PROPELA d.o.o. sklopio ugovor o kreditu broj 3376 od 4. srpnja 2014. koji je tužiteljica potpisala kao solidarni jamac – platac i ujedno kao instrument osiguranja po kreditu izdala i zadužnicu koja je potvrđena po javnom bilježniku Vladimiru Šarčeviću 27. ožujka 2013. pod brojem OV-2112/13;

- da je tuženik raskinuo ugovor o kreditu 31. svibnja 2015. u skladu sa spomenutim ugovorom jer korisnik kredita nije uredno podmirivao anuitete po Planu otplate kredita;

- da je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate protiv tužiteljice na temelju te zadužnice 15. siječnja 2015., a protiv glavnog dužnika ovršni postupak 2015. na temelju kojeg je sud prvog stupnja 22. listopada 2015. donio rješenje o ovrsi Ovr- 6690/2015, a da je potom nad glavnim dužnikom otvoren stečajni postupak u kojem je glavni dužnik prijavio svoju tražbinu koja je utvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-21/17 od 23. svibnja 2017.;

- da je 18. ožujka 2022. obustavljen stečajni postupak nad glavnim dužnikom zbog nedostatka sredstava za namirenje utvrđenih tražbina nad vjerovnicima;

- da je rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-1895/23 od 14. studenog 2023. određena ovrha na nekretnini tužiteljice (opisanoj u izreci presude) radi naplate tražbine tuženika na temelju navedenog ugovora o kreditu protiv kojeg je tužiteljica podnijela žalbu 26. prosinca 2023. u povodu koje je rješenjem ovršnog suda od 12. siječnja 2024. upućena pokrenuti parnicu iz razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (da je nastupila zastara tražbine).

11. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz valjane ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i danih jasnih razloga o njemu.

12. Protivno žalbi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nije nastupila zastara tražbine ovdje tuženika (ovrhovoditelja u ovršnom postupku poslovni broj Ovr- 1895/23) prema tužiteljici koja se ostvaruje po spomenutoj potvrđenoj zadužnici u zastarnom roku iz čl. 233. ZOO-a.

13. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je zastara mogla početi teći tek 2015., raskidom ugovora o kreditu 31. svibnja 2015. (dospijećem kredita na naplatu) pa, cijeneći zastarni rok od 10 godina (jer solemnizirana zadužnica predstavlja javnobilježnički akt) prema odredbi članka 233. ZOO-a zastarni rok ističe 2025., ali 1. lipnja 2025., cijeneći datum raskida ugovora o kreditu. Zastarni rok za naplatu po zadužnici ovisi o tome je li zadužnica izdana nakon što je tražbina iz osnovnog posla dospjela ili je izdana prije roka dospijeća, u kojem slučaju zastarni rok počinje teći tek nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla. U konkretnom slučaju je zadužnica nesporno izdana prije roka dospijeća tražbine iz osnovnog posla (i prije zaključenja tog posla), u kojem slučaju zastarni rok, u skladu i s odredbom članka 215. st. 1. ZOO-a, počinje teći tek nakon dospijeća tražbine iz osnovnog pravnog posla, prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ovdje nakon 31. svibnja 2015. Takva je i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako i Rev-2260/2017-2 od 14. studenoga 2017.). Žaliteljica, s obzirom na navedeno, neosnovano tvrdi kako se zastara računa od datuma izdavanja zadužnice (tada ugovor o kreditu nije bio ni zaključen, tako ni tražbina iz njega nije postojala ni mogla biti osigurana tom zadužnicom, što pravilno zaključuje i prvostupanjski sud).

14. Stoga je, zbog navedenog u toč. 13. ove presude, sud pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o potrebnim troškovima postupka tuženice prema odredbi članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a. O troškovima postupka u vezi s pravnim lijekom odlučeno je prema odredbi članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a (troškovima tužiteljice), budući da sa žalbom nije uspjela, odnosno prema odredbi članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a (troškovima tuženika) jer odgovor na žalbu nije bio potreban za odlučivanje u ovom žalbenom postupku.

17. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena presuda suda prvog stupnja sve prema odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Puli 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić