Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-141/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice UZ iz [adresa], Slavka Vurića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u Gospiću, Kaniška 15 protiv tuženika 1. SZ iz [adresa]. ĆZ iz [adresa] oboje kao zakonski nasljednici iza pok. VZ, [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28. listopada 2025. i nakon objave istog dana

p r e s u d i o  j e :

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica UZ iz [adresa], Slavka Vurića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] dugačka livada površine 1575 m², kčbr. [katastarska čestica] krajnovića glavica livada površine 1647 m² i kčbr. [katastarska čestica] vrta kod pruge oranica površine 967 m² sve upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti zatraži upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika".

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica UZ iz [adresa], Slavka Vurića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] vrta oranica površine 896 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti zatraži upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika."

Obrazloženje

1. U tužbi od 7. svibnja 2024. tužiteljica je navela da je na nekretninama pobliže opisanim u izreci presude u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu kao vlasnica i posjednica upisana VZ udovica U, [adresa], pravna prednica tuženika iako je predmetne nekretnine ista prodala majci tužiteljice IZ 1961. koja je predmetne nekretnine od tada nesmetano posjedovala, a nakon nje posjed je nastavila tužiteljica. Tužiteljica navodi kako joj nije poznato jesu li njezina majka i VZ zaključile pisani kupoprodajni ugovor, ali i da jesu, zbog proteka vremena i ratnih okolnosti teško bi ga bilo pronaći. Tvrdi da je njezina majka nakon kupoprodaje posjedovala predmetne nekretnine prema njihovoj namjeni odnosno iste su se orale, kosile i služile za ispašu što je sve bilo poznato i mještanima [adresa] te su svi smatrali da su to njezine nekretnine. Tužiteljica ističe kako niti nju niti njezinu prednicu nikada nitko nije smetao u posjedu predmetnih nekretnina, a kako nema drugog načina da uskladi zemljišnoknjižno sa stvarnim stanjem predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kao u izreci. Uz tužbu tužiteljica je dostavila izvadak iz zemljišne knjige i prijepis posjedovnog lista. Naknadno je tužiteljica dostavila rodni list za tuženike SZ i ĆZ te izvadak iz matice rođenih za RZ, majku tuženika.

2. Tuženici nisu osporili tužbeni zahtjev tužiteljice, međutim sud je ocijenio da je radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice potrebno provesti dokazni postupak.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu, proveden je očevid na licu mjesta u prisutnosti geodetskog vještaka radi identifikacije predmetnih nekretnina te dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka FZ i LZ.

4. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak geodetske struke naveo je da je tužiteljica na licu mjesta pokazala česticu 5509 koja se nalazi u tzv. naselju Hidroelektre koja je izradila jezero za hidrocentralu. Na čestici se sada nalaze dva objekta i betonska ploča s time da se jedan objekt u cijelosti nalazi na predmetnoj čestici, a drugi samo polovično. Po ocjeni vještaka radi se o gradnji prije Domovinskog rata. Tužiteljica je u smjeru jugoistoka nedaleko pruge pokazala česticu 5564 koja je u cijelosti omeđena suhozidom i uredno je pokošena. U smjeru juga tužiteljica je pokazala česticu 4377/3 koja ide paralelno s prugom [adresa]. Vještak je utvrdio da tužiteljica dobro poznaje međe. Na suprotnoj strani jezera [adresa] nalazi se čestica 4053/6 za koju tužiteljica također poznaje međe, a na licu mjesta je međašni kamen te je čestica urednog izgleda.

5. Tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je majka IZ pričala da je predmetne nekretnine kupila od bake tuženika Smilje Končar 1959. ili 1960. Predmetne nekretnine su se koristile na način da su se neke kosile, a na nekima se sadio krumpir i kukuruz. Na čestici koja se nalazi u Hidrinom naselju napasala je ovce te je čestica bila u cijelosti ograđena suhozidom, a tamo je sadila i vrt. Čestica koja je u blizini pruge također je u suhozidu i tu se sadio krumpir, kukuruz i kupus. Čestica koja ide paralelno s prugom kčbr. [katastarska čestica] se kosila i tu se napasala stoka. Posljednja čestica preko jezera koristila se na način da se tu kosila trava. Sjeća se kada je 70.-ih godina njezinoj majci oduzeto zemljište u tzv. naselju Hidre za potrebe izgradnje zgrada za radnike jer se radilo jezero za hidrocentralu. Sjeća se da je njezina majka pričala da mora otići u Općinu tražiti naknadu za oduzeto zemljište. Međutim, nije dobila naknadu jer nije bila knjižni vlasnik. Poznato joj je da je kao vlasnica te nekretnine bila upisana VZ. Ističe kako su VZ i njezina majka zaključile pisani ugovor, međutim taj ugovor nikada nije proveden u zemljišnim knjigama, a u međuvremenu je sve uništeno u Domovinskom ratu. Izričito tvrdi da ih od kupoprodaje nitko nikada nije smetao u posjedu ovih nekretnina osim što nam je 70.-ih oduzeto zemljište za potrebe Hidroelektre. Naglašava da je Hidroelektra napustila posjed tog zemljišta 80.-ih godina kada je pušteno jezero.

5.1. Tuženici su u svom iskazu naveli da je njihova baka VZ koja je rođena 1890.-ih godina upisana kao vlasnica i posjednica predmetnih nekretnina; da je osim njihove majke UZK imala kćerke S i Ć i sina ĆZ koji su pokojni; da je S imala sina koji je umro i kćerku koja je u Americi; da su Ć i ĆZ odselili nakon Drugog svjetskog rata; da im je otac pričao da su predmetne nekretnine prodali ĆZ i UZK oko 1960. godine; da je čestica 5509 oduzeta majci tužiteljice IZ za potrebe izgradnje Hidroelektrinog naselja, ali da joj vjerojatno nije isplaćena naknada za oduzetu imovinu; da nakon oduzimanja nekretnine IZ više nije posjedovala predmetnu nekretninu jer je Hidroelektra tu izgradila naselje za radnike.

6. Svjedok FZ, star 68 godina, u svom je iskazu naveo da je sve predmetne čestice prodao njegov stric LZ šezdesetih godina prošlog stoljeća majci tužiteljice IZ. U odnosu na kčbr. [katastarska čestica] svjedok je naveo da su objekti na toj čestici izgrađeni od strane Hidroelektre 1974. ili 1975. te da su u tim objektima stanovali radnici Hidroelektre za vrijeme dok se gradilo jezero. Svjedok je naveo da je sav ovaj dio prema zapadu Općina Gračac otkupila i uredno isplatila vlasnike. Sjeća se da mu je IZ pričala da joj je ta nekretnina oduzeta i da joj nije isplaćena naknada. Navodi da IZ nikada nije živjela u ovim objektima, već u predjelu Tihi Dol. U odnosu na tuženike svjedok je naveo da su oni nasljednici DZ i da se sjeća njihove bake po majci VZ. Dalje navodi da je Hidroelektra počela s radovima 1980. U odnosu na preostale nekretnine svjedok je naveo da su iste bile u posjedu IZ koja ih je koristila za ispašu budući da je držala krave te da za vrijeme dok ih je posjedovala nije smetana u posjedu.

7. Svjedok LZ, star 65 godina, u svom je iskazu naveo da su predmetne nekretnine V prodali IZ. Naime, I su 1959. ili 1960. doselili iz [adresa] u [adresa] i tada su kupili nekretnine DZ pored pruge, a svjedok se sjeća da su imali i tzv. ogradu koju im je Hidroelektra 1976. ili 1977. oduzela kada se gradilo naselje za radnike odnosno jezero. Nije mu poznato je li IZ dobila rješenje da joj se ta nekretnina oduzima, ali koliko se sjeća nije dobila nikakvu naknadu. Svjedok je naglasio kako nije bio isplaćen nitko tko nije bio knjižni vlasnik zemljišta. I njegovu ocu oduzeta je parcela, ali je dobio naknadu jer je bio upisan kao vlasnik. Nakon oduzimanja zemljišta IZ više nije posjedovala predmetnu nekretninu. Poznato mu je da je vlasnica svih ovih nekretnina bila VZ, baka tuženika.

8. Analizom provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

9. U postupku su utvrđene sljedeće nesporne činjenice:

- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina upisana VZ, pravna prednica tuženika;

- da je VZ prodala predmetne nekretnine IZ, majci tužiteljice 60-ih godina prošlog stoljeća;

- da je IZ od 60-ih godina prošlog stoljeća bila u mirnom, nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina kčbr. [katastarska čestica] površine 1575 m², kčbr. [katastarska čestica] površine 1647 m² i kčbr. [katastarska čestica] površine 967 m² sve k. o. [katastarska općina];

- da je sedamdesetih godina prošlog stoljeća kčbr. [katastarska čestica] oduzeta IZ za potrebe izgradnje Hidroelektrinog naselja i da ista vjerojatno nije primila naknadu za oduzetu imovinu jer nije bila upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica;

- da nakon oduzimanja predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] IZ više nije bila u posjedu iste te je na toj nekretnini Hidroelektra izgradila objekte za radnike koji su radili na izgradnji jezera.

10. U ovom parničnom postupku potrebno je utvrditi da li su na strani tužiteljice ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama.

11. Odredba članka 388 stavka 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da je prednica tužiteljice IZ stekla predmetne nekretnine kupoprodajom 60.-ih godina prošlog stoljeća od prednice tuženika VZ. Iz iskaza saslušanih svjedoka koji su podudarni kako međusobno tako i s iskazom tužiteljice i tuženika, nesporno proizlazi kako je prednica tužiteljice nakon kupoprodaje stupila u posjed predmetnih nekretnina.

13. S obzirom na navedeno, uvjete za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju sukladno odredbama članka 388 stavka 1 i 2 ZVDSP treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ) koja su se primjenjivala do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 i 92/94, u daljnjem tekstu: ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. godine), zatim po odredbama ZOVO i konačno po sada važećim odredbama ZVDSP.

14. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ-a u paragrafima 1460 - 1477 po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ-a), da mora biti pošten (paragraf 1463 i 326 OGZ-a) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ-a) time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ-a). Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468 OGZ-a u trajanju od 30 godina odnosno roka iz paragrafa 1472 OGZ- a od 40 godina najdulji rok za dosjedanje je 20 godina. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326 OGZ-a pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

15. Prema odredbi članka 28 stavka 2 ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom stavka 4 istog članka je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72 stavka 2 ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati, da stvar koju posjeduje nije njegova.

16. Prema odredbi članka 159 stavka 1 ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom članka 159 stavka 2 ZVDSP propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja dok je stavkom 3 istog članka određeno da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Prema odredbi članka 18 stavka 3 ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed time da je stavkom 5 istog članka propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

17. Dakle, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ te odredbama ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

18. U ovoj parnici je pitanje poštenja (savjesnosti) posjeda temeljno pitanje odlučno za ocjenu je li tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

19. Dosjelost kao osnova stjecanja vlasništva osniva se na samostalnom posjedu koji traje određeno vrijeme. Posjed može biti različite kakvoće (zakonit, pošten i istinit ili suprotno tome nezakonit, neistinit i nepošten), što uvjetuje i različite vrste dosjelosti: redovnu - na temelju zakonitog, istinitog i poštenog posjeda, izvanrednu - na temelju posjeda koji je samo pošten. Na osnovi posjeda koji nije pošten (koji nije savjestan), ma koliko dugo on trajao, ne može se steći vlasništvo dosjelošću. Pretpostavka o savjesnosti (poštenju) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Poštenje mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti. Poštenje je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikada ne prelazi s prednika na slijednika u posjedovanju - poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Časom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost, ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten.

20. Analizom provedenih dokaza sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] ne samo pošten, već i zakonit budući da su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli još 1960. kada je prednica tužiteljice IZ kupila predmetne nekretnine od VZ odnosno od njezinih nasljednika UZK i ĆZ i odmah stupila u posjed tih nekretnina. U postupku je nesporno utvrđeno da su tužiteljica i njezini pravni prednici predmetne nekretnine koristili neometani od strane tuženika i trećih osoba te da tuženici nikada nisu bili u posjedu tih nekretnina niti su tražili predaju istih, a iz njihovih iskaza proizlazi da su znali za predmetnu kupoprodaju.

21. Dakle, tužiteljica je tijekom postupka nespornim dokazala da je njezina pravna prednica IZ bila ne samo u poštenom nego i zakonitom posjedu predmetnih nekretnina kčbr. [katastarska čestica]. Navedene činjenice tuženici nisu osporili niti je u postupku utvrđeno da je nakon kupoprodaje itko drugi posjedovao i koristio predmetne nekretnine osim prednice tužiteljice, a njezin posjed je nesporno bio miran i nesmetan.

22. Međutim, po ocjeni ovog suda u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] površine 896 m² nisu ispunjene zakonske pretpostavke za priznanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću. Naime, tijekom postupka utvrđeno je da je predmetna nekretnina 1974. ili 1975. oduzeta pravnoj prednici tužiteljice za potrebe izgradnje objekata za radnike Hidroelektre. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da prednica tužiteljice od tada više nije bila u posjedu predmetne nekretnine. Iako postoji velika vjerojatnost da prednici tužiteljice nije isplaćena naknada za oduzetu imovinu budući da nije bila zemljišnoknjižna vlasnica, isto prema stavu ovog suda nije od odlučnog značenja budući da predmetnu nekretninu od 1975. svakako nije posjedovala.

23. Stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221a Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci presude.

24. Tužiteljica nije tražila da joj se priznaju troškovi parničnog postupka pa sud o tome nije odlučivao.

U Gospiću, 28. listopada 2025.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik Tihomir Vojvodić, Gospić, Kaniška 15

2. SZ, [adresa]

3. ĆZ, [adresa]