REPUBLIKA HRVATSKA

23. P-2922/23

Trgovački sud u Zagrebu

Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, radi naknade štete , nakon javne glavne rasprave zaključene 21.listopda 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 28.listopda 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hž putnički prijevoz d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, iz Zagreba, Mihanovićeva 3 isplati na ime naknade štete svotu od 669,54 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 03.01.2014. do 31.07.2015. i obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 29.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 02. svibnja 2014. navodi da je osiguranica tužitelja MR teško ozlijeđena u nesreći koja se dogodila dana 07.01.2010. prilikom izlaska iz vlaka kad je stala na zaleđenu stepenicu vlaka kojom prilikom se poskliznula i pala te ozlijedila koljeno, rame i gležanj, a koja nesreća joj je priznata kao ozljeda na radu budući se dogodila u vrijeme kad je osiguranica išla na posao. Za navedenu ozljedu odgovoran je tuženik jer vlak sam po sebi opasna stvar pa za štetu uzorkovanu d opasne stvari sukladno odredbama ZOO odgovara njezin imatelj. Na osnovu navedene nesreće osiguraniku je rješenjem HZMO broj 789041 od 29.09.2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu (30%) i bolesti (70%). Za razdoblje od 18.05.2011. do 31.10.2013. s osnova invalidske mirovine isplaćeno je ukupno 6.702,12 eur / 50.497,15 kn od čega razmjerni dio iznosi 2.231,80 eur / 16.815,55 kn. Kako je ozljeda na radu na ukupnu invalidnost utjecala u omjeru 30 % to iznos od 669,54 eur / 5.044,66 k predstavlja štetu za HZMO u navedenom razdoblju koju u skladu sa čl.160.ZOMO potražuje u ovom postupku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje činjenicu da se 07.01.2020. dogodio štetni događaj ali tuženi osporava odgovornost u smislu da osiguranica tužitelja nije prijavila ozljedu na radu taj dan kada se ozljeda dogodila i uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda osiguranika tužitelja koje je zadobio u nezgodi i nastanka nesposobnosti za rad. Ne osporava odgovornost za štetni događaj jer je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-599/15 utvrđena objektivna odgovornost tuženika kao javnog željezničkog prijevoza putnika.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: Prijavu o ozljedi na radu (list 3- 4 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 18.05.2011. (list 5-6 spisa), Mišljenje stručnog povjerenstva od 20.05.2011. (list 7 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka na kontrolnom pregledu (list 8-9 spisa); Rješenje HZMO broj 789041 od 29.09.2011. (list 10-11 spisa), Obračun isplate invalidske mirovine od 08.11.2013. (list 13 spisa); Obračun razmjernog iznosa invalidske mirovine u razdoblju od 18.5.2011. do 31.102013. (list 13-26 spisa), Rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 3020/2013 od 03. 04.2014. (list 30-32 spisa), Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-599/15 od 30.11.2015. (list 56-51 spisa), Presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-308/16 od 08.03.2016. (list 52-54 spisa), sudska praksa( 55 - 61 spisa), presliku medicinskog spisa osiguranice tužitelja broj 789041 (list 67-105 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-599/2015 te je provedeno vještačenje po vještaku medine rada prim. dr. sc. MRŽ, dr. med rada - Nalaz i mišljenje od 17.05.2024. (list 112-115 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 669,54 eur na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku PR, koji je stradao u štetnom događaju dana 07.01.2010. za koju je odgovoran tuženik, za razdoblje od 18.05.2011. do 31.10.2013.

6. Između stranaka nije sporno da se dana 07.01.2010. dogodila nezgoda u kojoj je osiguranik tužitelja pretrpio ozljede te da je za nezgodu odgovoran tuženik. Nije sporno da osiguranik tužitelj nije odmah nakon nezgode prijavio ozljedu na radu.

7. Sporna je uzročno-posljedična veza između tjelesnih ozljeda iz štetnog događaja i odlaska tužiteljevog osiguranika u invalidsku mirovinu te da li je osiguranik tužitelja pretrpio ozljedu na radu.

8. Uvidom u obračun razmjernog iznosa invalidske mirovine u razdoblju od 18.05.2011. do 31.10.2010. godine, sud je utvrdio da je u spornom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku iznos od 50.497,15 kn s osnova invalidske mirovine, da razmjerni iznos invalidske mirovine koji odgovara preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe do stjecanja prava na punu starosnu mirovinu iznosi 16.815.55 kn.

9. Uvidom u rješenje tužitelja broj 789041 od 29.09.2011. sud je utvrdio da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu (30%) i bolesti (70%) počevši od 18.05.2911. u propisanom upravnom postupku na temelju nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti i mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti.

10. Sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja MR u nezgodi prilikom izlaska iz vlaka zbog klizavosti stepenica dana 07.01.2010. zadobila ozljede koje su priznate kao ozljeda na radu na temelju prijave o ozljedi na radu od 08.01.2010. (list 3-4 spisa). Iz navedene prijave proizlazi da je osiguranik tužitelja MR zadobila ozljede na radu 07.01.2010.2 u nezgodi koja se dogodila u trenutku dolaska na posao te je pregledana u Traumi Zagreb.

11. Ozljeda koju je osiguranik tužitelja pretrpio na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno predstavlja ozljedu na radu u smislu odredbe čl. 6. toč. 1. ZZOZZR-a.

12. Prijava ozljede na radu ovjerena je od strane ordinacije medicine rada i poslodavca osiguranika tužitelja i podnesena je jedan dana nakon nastanka štetnog događaja pa je sud tu ispravu prihvatio kao istinitu i na temelju prijave se sa sigurnošću može utvrditi da je osiguranik tužitelja pretrpio ozljedu na radu.

13. Stranke su se na ročištu dana 25.11.2024. suglasile da se provedeni dokazi u spisu broj Pn-599/15 Općinski građanski sud u Zagrebu koriste u ovom postupku.

14. Iz iskaza svjedoka MR (list 187 spisa) proizlazi da je predmetnog dana koristila vlak na putu za posao te je prilikom silaska iz vlaka pala jer se poskliznula jer su se na stepenicama nalazili komadi leda. Proizlazi da su joj kolegica ĆR i sestra BR pomogle da sjedne te se taksijem uputila u Kliniku za traumatologiju gdje joj je pružena pomoć. Proizlazi da je zadobila ozljede gležnja, koljena i ramena, da je trpjela bolove te bila na bolovanju oko godinu dana.

15. Iz iskaza svjedoka PRŽ (list 187 spisa ) i svjedoka BR (list 188 spisa) koje su bile očevici predmetne nezgode proizlazi da je osiguranica tužitelja na putu do posla pala odnosno poskliznula se zbog komada leda koji su se nalazili na stepenicama vlaka.

16. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanih svjedoka sud je iskaze svjedoka uzeo kao logične, uvjerljive i objektivne s obzirom da svjedok (osiguranica tužitelja) i druga dva svjedoka očevici nezgode imaju neposrednih saznanja o predmetnom događaju te je utvrdio da se radi o ozljedi na radu koja se dogodila na putu do posla, da je ista zadobila navedene ozljede te da je bila na bolovanju.

17. Radi utvrđenja daljnjih spornih činjenica uzročno-posljedična veza između tjelesnih ozljeda iz štetnog događaja i odlaska tužiteljevog osiguranika u invalidsku mirovinu sud je proveo medicinsko vještačenje .

Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Azra Huršidić – Radulović dr. sc. specijaliste medicine rada i sporta koji je podnesen u pisanoj formi dana 17.05.2024. (list 112-115 spisa) , sud je utvrdio da postoji djelomično uzročno posljedična veza između zadobivenih ozljeda u predmetnoj nesreći i nastanka profesionalne nesposobnosti za rad. Proizlazi kako je osiguranik tužitelja MR **.**.2010.g. zadobila ozljede na radu i to iščašenje desnog ramena, natučenje desnog koljena i gležnja. Liječenje je provedeno konzervativno tj imobilizacijom i fizikalnom terapijom. Nakon liječenja kretnje u desnom ramenu su ograničene i bolne. Dakle, utvrđeno je da osiguranica nije više bila sposobna za rad koji zahtjeva kretnje desne ruke iznad nivoa ramena. Poslovi čistačice na kojima je gđa. MR radila zahtijevaju takove pokrete kako je naznačio poslodavac. Navodi da je osiguranica tužitelja i prije štetnog događaja imala je degenerativne promjene kralježnice s kroničnom radikularnom lezijom C5,C6,L4 desno i L5 obostrano. Osiguranica stoga, nije sposobna za manipulaciju teretima iznad 5 kg. Iz nalaza i mišljenja izabranog liječnika i vještaka HZMO-a vidljivo je kako osiguranica tužitelja ima psihičke tegobe u vidu povratnog depresivnog poremećaja. Prema mišljenju vještaka to je glavna bolest koja je dovela do profesionalne nesposobnosti za rad. Prema navodima psihijatra remisije bolesti su nestalne i očekuje se daljnja progresija tegoba. Stoga, osiguranica ne može obavljati poslove s materijalnom odgovornošću.

Dakle, posljedice štetnog događaja djelomično su uzročno posljedično vezani za profesionalnu nesposobnost za rad osiguranice tužitelja i to prvenstveno u dijelu koji zahtjeva kretnje desne ruke iznad nivoa ramena. Stoga, utvrđeno je da su posljedice ozljeda na radu uzrok invalidnosti od 30%.

18. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio nepristranim, jasnim, logičnim i argumentiranim, stranke nisu na njega imale primjedbi pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio.

19. Slijedom navedenog utvrđena je uzročno posljedična veza između predmetne nezgode za koju je odgovoran tuženik i nastanka invalidnosti odnosno nesposobnosti za rad kod osiguranika tužitelja od 30%.

20. Prema odredbi čl. 160. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07 i 35/08, 121/10, 140/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 112/13 – dalje: ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Prema odredbi čl. 160. st. 2. ZOMO naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti (čl. 160. st. 2. toč. 1.)

Prema odredbi čl. 161. ZOMO-a Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe.

21. Sukladno odredbi čl. 160. st. 5. ZOMO visina naknade štete prema odredbama stavka 2. točke 1. članka 160. određuje se prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika, odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu.

22. Prema čl.697. st.1. ZOO propisano je da prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti niti izbjeći ili otkloniti.

23. Sukladno navedenim odredbama tužitelj je ovlašten zahtijevati naknadu štete od tuženika, koja šteta se sastoji u novčanim davanjima isplaćenim MR na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti koja se utvrđuje u skladu s odredbom čl. 160. st. 5. ZOMO.

24. Visinu štete sud je utvrdio na temelju obračuna razmjernog iznosa invalidske mirovine tužitelja iz kojeg proizlazi da je u razdoblju od 18.05.2011. do 31.10.2013. godine iznos ukupno isplaćene mirovine osiguraniku tužitelja iznosi 50.497,15 kn, a razmjerni iznos invalidske mirovine koji odgovora preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe do stjecanja prava na punu starosnu mirovinu iznosi 16.815.55 kn. Kako je ozljeda na radu na ukupnu invalidnost utjecala u omjeru 30% , to iznos od 669,54 eur predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju.

25. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te je temeljem čl.160.st.1. ZOMO riješio kao u izreci presude.

26. Tuženik je izgubio ovu parnicu, pa nema pravo niti na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 a u vezi sa čl. 154. st. 5 ZPP-a), a tužitelj trošak nije tražio.

27. S obzirom na izloženo, riješeno je kao pod stavkom II izreke presude.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Sudac

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana od primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 8., 9 . i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

-tužitelju po punomoćniku

-tuženiku po pun.