Poslovni broj: R1 Ob-304/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Lani Stanić Bulum, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Korčula, Šetalište Frana Kršinića 50, Korčula, OIB: 52966791065 protiv protustranke II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica CI, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split, Ivana Gundulića 26A, Split, radi lišenja poslovne sposobnosti, 28. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Protustranci II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.1980., djelomično se oduzima poslovna sposobnost, i to u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, liječenja i potrebe smještaja u prikladnu ustanovu.

Obrazloženje

1. Predlagatelj Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Korčula je 19. studenog 2024. ovom sudu podnio prijedlog protiv protustranke II, radi djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti.

2. Prije donošenja odluke o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti protustranci sud je, u skladu s odredbom članka 234. stavka 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ) i članka 499. ObZ-a u vezi s člankom 503. stavkom 3. ObZ-a pribavio stručno mišljenje sudskog vještaka o njegovom zdravstvenom stanju i o utjecaju tog stanja na njegove sposobnosti zaštite svojeg pojedinog prava ili skupine prava, ili na ugrožavanje prava i interesa drugih osoba.

2.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Hrvoja Markovića, dr. med. spec. psihijatra od 2. travnja 2025. proizlazi da je, uzimajući u obzir sve informacije sadržane u spisu, medicinsku dokumentaciju, kao i anamnestičke podatke dobivene od protustranke te klinički dojam tijekom intervjua, mišljenje sudskog vještaka da protustranka nije duševno zaostala osoba već osoba narušenih kognitivnih funkcija uslijed dugogodišnjeg psihotičnog procesa. Protustranku je doživio kao osobu s kroničnim propadanjem ličnosti uslijed shizofrene bolesti. Kod protustranke su znatno narušene funkcije mišljenja u vidu nelogičnog i nepovezanog razmišljanja. Intelektualne funkcije su snižene, prisutna su oštećenja osjećajne i voljno-nagonske sfere u vidu emocionalne praznine, što odgovara propadanju ličnosti. Sada nešto boljeg uvida u svoju bolest. Samostalan oko dnevnih aktivnosti u smislu brige oko sebe (hranjenje, održavanje higijene, fiziološke potrebe). Razumije pojam novca i financija. Socijalna i emocionalna prilagodba i funkcioniranje znatno snižene u odnosu na dob i obrazovanje.

2.1.1. Zaključak je sudskog vještaka da je protustranka osoba prosječnih intelektualnih mogućnosti sa kroničnim psihotičnim procesom, slabije suradljiv u liječenju, radi čega ga je potrebno djelomično lišiti poslovne sposobnosti u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, potrebe liječenja i potrebe smještaja u prikladnu ustanovu i da je njegovo saslušanje moguće.

3. Na ročištu od 5. svibnja 2025. protustranka navodi da mu je poznato zašto se vodi ovaj postupak, da je to radi "određenja poslovne sposobnosti" i da nije suglasan s prijedlogom Zavoda da se djelomično liši poslovne sposobnosti, a na upit vezano uz nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodi da nije suglasan da mu se poslovna sposobnost oduzme u dijelu raspolaganja i upravljanja imovinom niti u dijelu potrebe liječenja i smještaja u prikladnu ustanovu jer smatra da je sposoban o tome donositi odluke, da je sposoban odlučivati o sebi i imovini i liječenju i da nije točno to što je navedeno u vezi s psihičkim problemima.

3.1. Posebna skrbnica na ročištu od 5. svibnja 2025. navodi kako je neposredno prije ročišta II upoznala sa sadržajem nalaza i mišljenja vještaka, da je II izjavio da se on ne slaže s lišenjem poslovne sposobnosti, ali da razumije razloge zbog kojih je vještak izradio svoje mišljenje i da bi se s istim složio ako je to nužno. Naveo je i da je točno da je prisilno hospitaliziran zbog psihotičnog napadaja, ali da sada uredno uzima terapiju i da se osjeća bolje, u redovitom je kontaktu s nadležnom psihijatricom Rudan i prema preporuci terapiju uzima prije spavanja. Također je naveo kako nije zaposlen, ne ostvaruje nikakva primanja, međutim, da ima određena dugovanja o kojima ne želi razgovarati. Posebna skrbnica dodaje da je II pojašnjeno da u slučaju urednog funkcioniranja, redovitog uzimanja terapije, u svakom trenutku može pokrenuti postupak vraćanja poslovne sposobnosti, a da je najbitnije razumjeti da je cilj pokretanja predmetnog postupka bio osigurati njegovo funkcioniranje i ukazati na važnost uzimanje terapije na koji jedini način se može osigurati njegovo funkcioniranje.

4. Uzimajući u obzir tvrdnju sudskog vještaka iz nalaza i mišljenja od 2. travnja 2025., postupajući u skladu s odredbom članka 498. stavka 3. ObZ-a, sud je protustranku II saslušao na ročištu održanom 5. svibnja 2025. Protustranka u svom iskazu navodi da smatra da nije potrebno ograničiti poslovnu sposobnost u pogledu imovine ni liječenja ni smještaja u ustanovu zato jer smatra da on nije proživio taj napad psihotični, već je po njega došla policija i odvela ga u bolnicu u Dubrovnik gdje je jedno vrijeme bio, ali on redovno uzima terapiju kako je rekla dr. Rudan i redovno se s njom čuje telefonom, ona ga pita kako je i drugo i redovno ide na kontrole. Zbog toga smatra da uopće nije ni trebalo doći do te hospitalizacije, on nije imao nikakvih ekscesa. Što se tiče imovine želi reći da on imovinu ne bi prodavao, davao okolo, smatra da može sam odlučivati i da mu ne treba skrbnik ni za jedno ni za drugo pitanje. Na upit suda vezano uz imovno stanje odgovara da on nije zaposlen, da od imovine ima maslinik i jedan vinograd koji se ne održava, ima i garažu ispod kuće, to jedino ima i neke šume koje su zapuštene i godinama se ne obrađuju niti se tamo ide, jedino možda kad bi se išlo prošetati u prirodu. Pojašnjava da ima puno te imovine koje je naslijedio po zakonu ali to su sve neki mali dijelovi. Nema novčanih primanja, živi s majkom i ona ga hrani, pomaže mu u financijskom smislu, a sve ostalo u smislu odijevanja, higijene i svakodnevnog funkcioniranja može obavljati sam. Na upit suda vezano uz dugovanja koja je spomenuo posebnoj skrbnici mora reći da to nije za javnost, da se jednostavno našao u životnoj situaciji iz koje se ne može izaći. Na poseban upit posebne skrbnice protustranka odgovara da prije hospitalizacije nije baš redovno uzimao terapiju, ali nakon nje redovito uzima i još ide u Dom zdravlja na injekciju jednom mjesečno koja je isto u okviru terapije, a ranije nije redovno uzimao terapiju jer su to bili lijekovi od kojih mu se spavalo. Na upit vezano uz odnos sa majkom i sestrom navodi da ima malo problema u odnosima s majkom, a na upit da pojasni navodi da bi volio da manje kuha hrane, da nije zadovoljan ponekad kako kuha, da stvara buku kada hoda i gasi svjetlo preko šaltera i udara s vratima i sa suđem, a to mu se sve čini kao maltretiranje, psihološko maltretiranje, ali što će sad tu je gdje jest, živi s majkom. Na upit suda navodi da on majci to kaže, da joj mora reći. Sestra ne živi s njima već dođe ponekad odnosno svaki tjedan, a kada dođe i ona malo zeza, ali ne puno. Na upit kako provodi dan odgovara da mu auti stvaraju buku i da je uglavnom doma, ponekad napravi đir s motociklom, nema prijatelja, više su to poznanici, pomogne mami što je potrebno, kosi oko kuće i uglavnom to nisu neki veliki radovi već održavanje po kući.

4.1. Na ročištu održanom 5. svibnja 2025. sud je saslušao i majku protustranke JI koja navodi da je suglasna s prijedlogom Zavoda i mišljenjem sudskog vještaka zato što je ona zapravo i inicijator njegovog liječenja. Pokojni suprug nije htio prihvatiti činjenicu da je II potrebna pomoć iako je već kao beba imao poteškoće, bio hiperaktivan, a do 15 godine dijagnoza bila MCD, iako je to zapravo bio ADHD. Završio je on i srednju školu ali već su se tu pojavila nekakva kompulzivna ponašanja i onda je otišao u vojsku i završio vojni rok, ali iza toga je sve krenulo naopako, počeo govoriti kako su ga tamo maltretirali i došlo je do psihičkih problema s kojima se on nije mogao boriti. Psihologica kojoj se obratila je rekla da mu ne može pomoći, da ima više mentalnih problema za čije bi utvrđivanje bila potrebna hospitalizacija, ali to se pustilo i njegovo stanje pogoršavalo, sve više se počeo otuđivati, gubio se, izgubio prijatelje da bi prije nekih 6 ili 7 ili 8 godina se ustanovilo da je on zvao nekakve mešihate, muslimane i I i nešto im govorio, ali nikada nije utvrđeno što, došla je policija i uzela mobitel da bi provela vještačenje. Nikada nisu saznali razlog zašto je on njih zvao ni tko je to prijavio. Mora pojasniti da je dug koji on spominje vezan upravo za tu prijavu jer on zapravo smatra da je on zbog toga što je vrijeđao muslimane u Korčuli ili I kojih zapravo i nema u Korčuli, ali on brka i jedne i druge, dužan njima, a dug bi bio u zadovoljavanju jednog starog muslimana koji doista postoji u Korčuli ali ona ga ne zna. II često govori da bi jedini način da on ozdravi bio upravo podmirenje tog duga i stalno govori da zove tog čovjeka da on dođe kod njih ili da II ode kod njega i da se sve riješi. Počeo je biti jako nemiran, bilo je to prestrašno, razgovarao je i sam sa sobom. Kada je njen suprug umro prije nekih tri godine, II si je utuvio u glavu da će ti njegovi progonitelji doći i ubiti njih i dobio simptome bolesti svog oca. Pritisnula je dr. Rudan ako ga se može nekako prisiliti na hospitalizaciju. Točno je da on sada redovno pije lijekove, više nije nemiran, ali je apatičan, nije ga briga za ništa, ne radi ništa, do kasno leži, onda doručkuje i sjedi s rukama u krilu, govori da mu je dosadno, ali kada mu kaže što bi trebalo raditi on kaže da ne može zbog buke automobila ili strojeva ili nečeg drugog. Uopće ne izlazi i uglavnom leži i jede, te spize nikad dosta.

4.2. Na ročištu održanom 5. svibnja 2025. sud je saslušao i sestru protustranke ZI koja navodi da je u potpunosti suglasna sa svime što je njena majka rekla pa tako smatra da je potrebno II lišiti poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na imovinu i odlučivanje o liječenju i potrebi smještaja u ustanovu. Na upit suda odgovara da je točno ono što je II rekao da je on sposoban za svakodnevno funkcioniranje u smislu samostalnog odijevanja, obavljanja higijene i slično.

5. Kako propisuje odredba članka 234. stavka 1. ObZ-a sud će u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja se zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba o kojima je dužna skrbiti se, u tom dijelu lišiti poslovne sposobnosti.

5.1. Postupak lišenja poslovne sposobnosti ulazi u područje prava na poštivanje privatnog života iz članka 8. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje u tekstu: Konvencija), koja se kao međunarodni ugovor u Republici Hrvatskoj primjenjuje od 5. studenog 1997. jer lišenje osobe poslovne sposobnosti, potpuno ili djelomično, predstavlja miješanje države u privatan život pojedinca u smislu stavka 2. istog članka budući da osoba lišena poslovne sposobnosti u potpunosti gubi ili joj se ograničava njena mogućnost da svojim postupcima, izjavama i radnjama proizvodi pravne učinke.

6. S obzirom da je sudski vještak svoj nalaz izradio u skladu s pravilima struke i vještine i mišljenje detaljno i uvjerljivo obrazložio, da u nalazu i mišljenju nema proturječnosti i da predlagatelj ni posebna skrbnica u odnosu na njih nisu imali primjedbi ni prigovora, njegov nalaz i mišljenje kao stručne i objektivne sud u cijelosti prihvaća. U odnosu na primjedbe protustranke valja reći da, iako navodi da se s prijedlogom ne slaže, protustranka navodi da razumije razloge zbog kojih je vještak izradio svoje mišljenje. Protustranka štoviše navodi da bi se s nalazom i mišljenjem složio ako je to nužno, a nužnost djelomičnog lišenje poslovne sposobnosti proizlazi ne samo iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka već i iz suglasnih iskaza majke i sestre protustranke, kao i same protustranke. Tako majka JI, s čijim iskazom se suglasila i sestra ZI, opisuje način života svog sina, situaciju koja je dovela do hospitalizacije, za koju protustranka i dalje smatra da nije bila potrebna, kada je II zvao mešihate, muslimane i I i nešto im govorio zbog čega je došla policija i uzela mobitel da bi provela vještačenje, da je počeo biti jako nemiran i razgovarao sam sa sobom, da je to bilo prestrašno, pojašnjavajući da kada II spominje "određena dugovanja", o kojima ne želi razgovarati misli na dug upravo zbog tog vrijeđanja čije bi se vraćanje sastojalo u zadovoljavanju jednog starog muslimana. II često govori da bi jedini način da ozdravi bio upravo podmirenje tog duga i stalno govori majci da zove tog čovjeka da on dođe kod njih ili da II ode kod njega i da se sve riješi. Iako pije lijekove pa više nije nemiran, majka navodi da je i dalje apatičan, da ga nije briga za ništa, da ne radi ništa, do kasno leži, onda doručkuje i sjedi s rukama u krilu, govori da mu je dosadno, ali kada mu kaže što bi trebalo raditi on kaže da ne može zbog buke automobila ili strojeva ili nečeg drugog, da uopće ne izlazi i uglavnom leži i jede. Sposoban je jedino za svakodnevno funkcioniranje u smislu samostalnog odijevanja, obavljanja higijene i slično, kako je navedeno u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, što je potvrdila i sestra protustranke. Iz izjave protustranke da je netočno to što je u nalazu i mišljenju navedeno o njegovim psihičkim problemima i njegovog iskaza, posebno kada navodi da do hospitalizacije nije trebalo doći i kada opisuje ponašanje majke koje smatra "maltretiranjem" ("stvara buku kada hoda i gasi svjetlo preko šaltera i udara s vratima i sa suđem") ili kada opisuje kako provodi dan razvidno je da nije svjestan svoje bolesti i svog psihičkog stanja već da navedeno negira tako da, kada se sve prethodno iznesene okolnosti uzmu u obzir, jasno proizlazi da proizlazi da zaštitu protustranke u odnosu na raspolaganje i upravljanje imovinom, liječenje i potrebu smještaja u prikladnu ustanovu, nije moguće osigurati drugim sredstvima i mjerama predviđenim posebnim zakonima u smislu članka 233. stavka 1. ObZ-a. Stoga je, uzimajući u obzir osobnost protustranke, njegove stavove, kao i zaštitu njegovog dostojanstva i dobrobiti (stavak 3. istog članka), na temelju odredbe članka 234. stavka 1. ObZ-a, odlučeno kao u izreci.

U Dubrovniku 28. listopada 2025.

Sutkinja

Lana Stanić Bulum

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Korčula, Šetalište Frana Kršinića 50, Korčula

2. II, [adresa]

3. posebna skrbnica CI, Centar za posebno skrbništvo, Podružnica Split, Ivana Gundulića 26A, Split

- nakon pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Korčula, Šetalište Frana Kršinića 50, Korčula