Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1024/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović, sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice IT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Dalibor Divić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, OIB: 10840749604, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-163/2022-78 od 10. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužiteljice IT i 2. tužitelja JT i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-163/2022-78 od 10. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke te pod stavkom IV. izreke kojim je odbijen zahtjev 1. tužiteljice IT Šestak za naknadu troškova parničnog postupka.

II. Preinačava se navedena presuda pod stavkom IV. izreke u dijelu kojim je 2. tužitelj JT odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. da 2. tužitelju JT naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 651,86 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. tužiteljice IT iz [adresa], koji glasi:

„Tuženik GENERALI OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, OIB: 10840749604 dužan je 1. tužiteljici IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete, isplatiti iznos od 4.064,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, po stopi po koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 (tri) postotna poena, sve to u roku od 15 dana.“, kao neosnovan.

II. Tuženik GENERALI OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, OIB: 10840749604, dužan je 2. tužitelju ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplatiti iznos od 819,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 669,89 eura od 7. listopada 2022. kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. određenom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, te na iznos od 150,00 eura od 10. srpnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sukladno članku 29. stavak 2. i 8. ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22 i 155/23– dalje u tekstu: ZOO), sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev 2. tužitelja u iznosu od 2.303,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te u pogledu zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od 150,00 eura od dana 10. srpnja 2022. do 9. srpnja 2025., kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev 1. tužiteljice i 2. tužitelja za nadoknadom prouzročenih parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te odluke o troškovima postupka, uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, drugom sucu pojedincu.

3. Žalba 2. tužitelja JT je osnovana samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

4. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice za naknadu imovinske štete na vozilu - motociklu marke „Yamaha“ i 2. tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale u štetnom događaju od 9. listopada 2019.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj nije utvrdio da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuju žalitelji, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja ni pasivna legitimacija tuženika, već pitanje odgovornosti za nastanak prometne nezgode.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je ispitao sve odlučne okolnosti i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je utvrdio:

- da je 9. listopada 2019. u Križevcima došlo do prometne nezgode između motocikla marke Yamaha, kojim je upravljao tužitelj JT, i teretnog vozila marke Opel Vivaro, kojim je upravljao osiguranik tuženika PT;

- da je do nezgode došlo u trenutku kada je osiguranik tuženika započeo radnju skretanja ulijevo, dok je motocikl kojim je upravljao tužitelj JT nalazio u punoj fazi pretjecanja predmetnog vozila;

- da se motocikl kretao središnjim dijelom kolnika;

- da se nezgoda dogodila neposredno prije raskrižja i pješačkog prijelaza, na dijelu kolnika s punom uzdužnom linijom, na kojem je pretjecanje zabranjeno;

- da je do kontakta između vozila došlo prednjim desnim bočnim dijelom motocikla i lijevim bočnim dijelom kombija, u trenutku kada se motocikl već nalazio poravnat s bočnim prozorom vozila osiguranika tuženika;

- da je osiguranik tuženika mogao i morao uočiti motocikl u retrovizoru i propustiti ga prije započinjanja skretanja, ali to nije učinio;

- da je do prometne nezgode došlo uslijed radnje osiguranika tuženika, ali i 2. tužitelja, jer je osiguranik tuženika započeo skretanje u lijevo bez prethodnog uvjeravanja može li tu radnju obaviti sigurno za druge sudionike u prometu (čl. 43. st. 2. Zakon o sigurnosti prometa na cestama - "Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 - dalje: ZSPC), dok je 2. tužitelj započeo pretjecanje na mjestu gdje je to izričito zabranjeno i to neposredno ispred raskrižaja, preko pune uzdužne linije i ispred pješačkog prijelaza (čl. 73. st. 1., čl. 34. i čl. 74. st. 1. ZSPC);

- da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu trzajne ozljede vratne kralježnice i natučenja desnog bedra s posljedicom trajnog smanjenja opće životne i radne sposobnosti za 3 %, da je trpio jake bolove tri dana, srednje sedam dana, a slabije dvadeset dana, da je trpio strah i to primarni (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti), a koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah (strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i briga za ishod liječenja) u jakom intenzitetu trajao je 2 dana, u srednjem 5 dana, a u manjem 7 dana, kasni strah trajao je 30 dana, a manifestirao se zabrinutošću u situacijama prometa, da mu je bila potrebna tuđa pomoć za vrijeme liječenja kod kuće 30 dana po dva sata dnevno, obzirom da je morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove, te mu je pomoć bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba;

- da je u nezgodi oštećen i motocikl Yamaha u vlasništvu 1. tužiteljice, a vještak je procijenio da šteta koja je nastala na motociklu iznosi 8.400,00 eura;

- da je u nezgodi oštećena i motoristička oprema 2. tužitelja (kaciga, jakna, rukavice i hlače), čiju je ukupnu vrijednost prometni vještak procijenio na 1.040,00 eura;

- da je tuženik, po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, tužiteljima isplatio dio naknade prije podnošenja tužbe, dok je ostatak bio predmet ovog postupka.

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvoga stupnja je zaključio da su oba sudionika doprinijela nastanku prometne nezgode u jednakom omjeru od po 50%.

11. Takva činjenična utvrđenja, zaključak i odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja koji u suštini predstavljaju njegovu subjektivnu ocjenu provedenih dokaza.

12. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda o 50 %-tnoj suodgovornosti 2. tužitelja valja istaći da iz provedenih dokaza, osobito iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zlatka Jareša, proizlazi da je do nezgode došlo u trenutku kada je osiguranik tuženika započeo skretanje ulijevo u trenutku dok se motocikl 2. tužitelja kretao središnjim dijelom kolnika u radnji pretjecanja. Vještak je utvrdio da je vozač kombija mogao i morao vidjeti motocikl i propustiti ga, no isto tako da je 2. tužitelj započeo radnju pretjecanja na mjestu gdje je to zabranjeno – neposredno prije raskrižja, preko pune uzdužne linije i ispred obilježenog pješačkog prijelaza.

13. Time je 2. tužitelj postupio protivno odredbama čl. 73. st. 1., čl. 74. st. 1. i čl. 34. ZSPC, čime je objektivno povećao rizik nastanka prometne nezgode. Iako je tehnički uzrok nezgode bio nepravodobno skretanje vozila osiguranika tuženika (u trenutku kada je 2. tužitelj već bio u punoj fazi pretjecanja), vještak nije isključio mogućnost da bi nezgoda bila izbjegnuta da je 2. tužitelj reagirao ranije ili vozio manjom brzinom.

14. Dakle, odgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz povrede čl. 43. st. 2. ZSPC, dok odgovornost 2. tužitelja proizlazi iz vlastitog protupravnog postupanja prilikom pretjecanja, zbog čega je pravilno primijenjen čl. 1092. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) kojim je propisana mogućnost razmjernog smanjenja naknade kada je oštećenik doprinio vlastitoj šteti.

15. Omjer odgovornosti 50:50 koji je utvrdio prvostupanjski sud odgovara utvrđenim činjenicama, jer su oba vozača svojim protupravnim radnjama pridonijela nastanku štetnog događaja – vozač kombija time što nije provjerio situaciju iza sebe (čl. 43. st. 2. ZSPC), a 2. tužitelj pretjecanjem preko pune uzdužne linije, neposredno prije raskrižja i ispred pješačkog prijelaza, čime je prekršio tri zasebne zabrane, od kojih svaka pojedinačno predstavlja ozbiljan rizik u prometu.

16. Prema tome, žalbeni navodi kojima se tvrdi da je odgovornost isključiva na strani osiguranika tuženika ne nalaze uporište ni u nalazu vještaka ni u drugim provedenim dokazima.

17. Neutemeljen je i žalbeni navod da je prvostupanjski sud nepravilno kvalificirao radnju 2. tužitelja kao pretjecanje, jer je iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka izričito utvrđeno da se motocikl kretao središnjim dijelom kolnika i bio u fazi pretjecanja, a ne zaobilaženja. Samo pozivanje žalitelja na subjektivnu percepciju vozača ne može nadomjestiti tehničke činjenice utvrđene nalazom.

18. Ni žalbeni navodi kojima se osporava visina dosuđene naknade za neimovinsku i imovinsku štetu nisu osnovani.

19. Prvostupanjski sud je, na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića, spec. kirurga utvrdio da su ozljede 2. tužitelja imale za posljedicu smanjenje opće životne i radne sposobnosti za 3 %, da je trpio bolove jakog, srednjeg i manjeg intenziteta, da je pretrpio primarni i sekundarni strah te da mu je bila pogrebna tuđa pomoć. Uzevši u obzir trajanje i intenzitet bolova i straha, opseg smanjenja životne i radne sposobnosti, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da bi 2. tužitelju pripadala pravična novčana naknada od 2.400,00 eura zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te 300,00 eura na ime tuđe pomoći.

20. Međutim, s obzirom na 50 %-tni doprinos tužitelja vlastitoj šteti, te na već izvršenu isplatu od strane tuženika, pravilno je 2. tužitelju dosuđen iznos od 819,89 eura, a dosuđena naknada nije nerazmjerna prirodi i intenzitetu pretrpljenih povreda.

21. U pogledu motorističke opreme, prometni vještak je procijenio vrijednost opreme i kacige na 1.040 eura, a uz starost dijela opreme (3-4 godine) i 50 %-tni doprinos, proizlazi da je tuženik već prije tužbe isplatio cjelokupnu štetu. Stoga je pravilno 2. tužitelj odbijen sa zahtjevom u tom dijelu.

22. U odnosu na žalbene navode 1. tužiteljice, koji se odnose na odbijanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete na motociklu marke „Yamaha“, valja istaći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je tuženik, po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, prije pokretanja postupka isplatio naknadu u visini procijenjene štete na vozilu. Prometni vještak je u svom nalazu procijenio vrijednost štete na motociklu u iznosu od 8.400,00 eura, a imajući u vidu utvrđeni doprinos 2. tužitelja od 50 %, proizlazi da je tuženik isplatom iznosa od 32.665,82 kn / 4.335,50 eura, već podmirio iznos koji joj po osnovi naknade pripada. Stoga je pravilno odbijen zahtjev 1. tužiteljice, a žalbeni navodi kojima se osporava takav zaključak nisu osnovani.

23. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava odluka o troškovima parničnog postupka, isti su osnovani samo djelomično. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP kada je, imajući u vidu djelomičan uspjeh stranaka u sporu, odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja, jer se u skladu s tom odredbom troškovi priznaju onoj stranci koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, što je u ovom slučaju bio tuženik. Tuženiku, međutim, troškovi pravilno nisu dosuđeni jer ih nije ni zatražio.

24. Osnovani su, međutim, žalbeni navodi 2. tužitelja da mu je sud trebao dosuditi troškove prometnog i medicinskog vještačenja. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 6. lipnja 1980. zauzeto je pravno shvaćanje da je pri parcijalnom uspjehu stranaka u postupku (čl. 154 st. 2 ZPP) potrebno prilikom određivanja troškova postupka izraze "djelomičan uspjeh" i "razmjerni dio troškova" ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, pa stoga u slučaju: kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti ili samo osnovu pojedinih samostalnih dijelova zahtjeva (pojedini oblik štete i slično), zbog čega su napravljena vještačenja i izvedeni drugi dokazi za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju će se priznati takvi troškovi u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa, a kad je tuženik osporio samo visinu zahtijevane naknade pojedinog oblika neimovinske štete, sud će ocijeniti treba li tužitelju u cijelosti ili samo djelomično priznati troškove utvrđivanja visine neimovinske štete koje je tužitelj prethodno snosio, a u odnosu na visinu dosuđene mu naknade (u tom smislu Rev- 1083/09, Revr-119/12-2). Kako je u ovom slučaju tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva troškovi prometnog i medicinskog vještačenja bili su potrebni za utvrđenje uzroka nezgode, doprinosa sudionika i visine štete, slijedom čega 2. tužitelj koji je predujmio te troškove ima pravo na njihovu naknadu u cijelosti, i to u iznosu od 651,86 eura, koliko je prema podacima u spisu isplaćeno vještacima (prometnom vještaku je isplaćeno 301,86 eura, a medicinskom vještaku je isplaćeno 350,00 eura).

25. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a djelomično je prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke drugostupanjske presude.

26. U preostalom, a nepobijanom dijelu (stavak II. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina