REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-339/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partner, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-347/2024-26, od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-347/2024-26, od 28. veljače 2025.
II.. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđena je ništetnim odredba članka 11.3. Ugovora o kreditu broj: 9012254794 zaključenog 30. siječnja 2007. između tužiteljice i tuženika, koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno sa korištenjem platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % od iznosa kredita i naknadu za osiguranje od 2,00 %, sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila..” (točka I izreke); tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 375,26 EUR i naknadi parnični trošak u iznosu od 849,54 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II i III izreke).
2. Rješenjem suda prvog stupnja, koje je sastavni dio presude, riješeno je da se tužba smatra povučenom za iznos od 0,71 EUR.
3. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08
– Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljicu obveže da mu naknadi troškove parničnog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Suprotno žalbenim navodima, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 11.3 Ugovora o kreditu broj: 9012254794, koji su 30. siječnja 2007. zaključili tužiteljica i tuženik (dalje: Ugovor o kreditu), kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i osiguranje kredita, te zahtjev za isplatu iznosa od 375,26 EUR, koji je tužiteljica platila temeljem ništetne odredbe.
9. Među strankama je nesporno:
- da je 30. siječnja 2007. tužiteljica, kao korisnik kredita, sklopila s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj: 9012254794, kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 18.326,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti, za kupnju automobila,
- da je člankom 11.3. Ugovora o kreditu određeno da se korisnik kredita obvezuje prije ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,00 % sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila,
- da je rok vraćanje kredita 84 mjeseca,
- da je tužiteljica platila tuženiku na dan isplate kredita 1. veljače 2007. naknadu za obradu kredita u iznosu od 110,37 EUR i naknadu za osiguranje kredita u iznosu od 264,89 EUR, ukupno 372,26 EUR.
10. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio:
- da se radi o potrošačkom ugovoru, čiji je sadržaj u cijelosti unaprijed pripremio tuženik,
- da se o predmetnoj odredbi članka 11.3. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo i tužiteljica nije imala mogućnost utjecaja na istu,
- da tužiteljici nije pojašnjeno koji se troškovi imaju podmiriti iz predmetne naknade.
11. Temeljem navedenih nespornih činjenica i utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio, pozivom na pravne stavove izražene u presudi Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, da je odredba članka 11.3. Ugovora o kreditu nepoštena, sukladno odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje ZZP/03), te slijedom toga, a sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03, i ništetna, jer je ugovorena na netransparentan način, o istoj se nije pojedinačno pregovaralo, navedena ugovorna odredba je tužiteljici, kao potrošaču, nametnuta, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, koja je na taj način dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika, koji je koristio nepoštene ugovorne odredbe, pa je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe, te obvezao tuženika da vrati tužiteljici iznos od 375,26 EUR, koliko mu je platila temeljem ništetne odredbe, sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja.
12. Tuženik žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da je sklapanje tipskih ugovora dopušteno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), da je prilikom sklapanja ugovora postupano u granicama zakonskih ovlaštenja i ne može preuzeti odgovornost za tužiteljicu, kao potrošača, na kojoj je da procijeni da li usluga koju joj nudi odgovara njezinim potrebama i mogućnostima, da sporna ugovorna odredba nije ništetna, i da je prvostupanjski sud samo paušalno utvrdio da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te pogrešno zaključio da je ista nepoštena, a slijedom toga i ništetna, da predmetna ugovorna odredba, obzirom na visinu naknade, nije uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, da je jasna, lako uočljiva i lako razumljiva, pa je zadovoljen zahtjev transparentnosti, a osporava i zaključak prvostupanjskog suda da je prigovor zastare neosnovan, obzirom da se ne radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, pa je zahtjev za isplatu podnesen izvan zastarnog roka iz članka 215. stavak 1. i članka 225. ZOO.
12.1. Također ističe i da su mu povrijeđena prava na pravično suđenje zajamčena člankom 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnim odredbu članka 11.3. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za osiguranje koje je tužiteljica dužna platiti tuženiku, kao kreditoru, sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, obzirom da nije udovoljeno zahtjevu transparentnosti. Taj zahtjev znači da ugovorne odredbe o obvezi plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva i osiguranja, potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, kao i u pogledu konkretnog dosega, odnosno da zna koje stvarne troškove plaća i da može procijeniti sve ekonomske posljedice koje bi proizašle iz tih odredbi.
14. Iz iskaza tužiteljice, kao stranke, proizlazi da se radilo o tipskom ugovoru i da nije mogla utjecati na sadržaj ugovora, odnosno da joj nije dana mogućnost pregovaranja o ugovornim odredbama, kao i da joj od strane tuženika nije rečeno ni objašnjeno koji troškovi se plaćaju iz predmetnih naknada.
15. Kako tuženik na okolnost, da se s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo o spornim ugovornim odredbama, nije predložio provođenje nikakvih dokaza, a na njemu je teret dokaza da se s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prije sklapanja Ugovora o kreditu imala samo paušalnu informaciju o obvezi plaćanja predmetnih naknada, da nije informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge, koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini), kao i da je tužiteljica bila ograničena uvjetima iz ponude banke, a tuženik ničim nije dokazao suprotno, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja navedenih naknada, a što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, kao potrošača.
16. Neosnovani su žalbeni navodi da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu jasne, lako razumljive i lako uočljive, i da nisu prouzročile neravnotežu između stranaka na štetu tužiteljice, pa je zahtjevu transparentnosti udovoljeno, obzirom da zahtjev transparentnosti obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donijeti informiranu odluku, što je u ovom slučaju izostalo.
17. Kako je tužiteljica prije sklapanja Ugovora o kreditu imala samo paušalnu informaciju u svezi plaćanja predmetnih naknada i nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade, i bila je ograničena uvjetima iz ponude tuženika, što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnim odredbe članka 11.3. Ugovora o kreditu.
18. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno, uzimajući u obzir pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., ocijenio prigovor zastare neosnovanim, zaključivši da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva s osnove ništetnih odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, teče od pravomoćnosti prvostupanjske presude u ovom postupku, pa i po ocjeni ovoga suda, za isticanje kondemnatornog zahtjeva nije nastupila zastara u smislu odredbe članka 215. i članka 225. ZOO, kako se pogrešno iznosi u žalbi.
19. Prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika na plaćanje zakonske zatezne kamate od uplate predmetnih naknada, jer je tuženik nepošteni stjecatelj i njegovo postupanje prilikom zaključenja Ugovora o kreditu je uzrok ništetnosti, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem plaćenih iznosa, pa je sukladno članku 1115. ZOO dužan platiti tužiteljici zatezne kamate od dana stjecanja, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
20. Tuženik neosnovano iznosi u žalbi da su mu pobijanom presudom povrijeđena prava na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6.1. Konvencije, jer prvostupanjski sud u obrazloženju nije jasno naveo razloge na kojima je utemeljio pobijanu presudu, odnosno nije postupak proveo na način koji osigurava pravično suđenje, jer se nije pridržavao postupovnih jamstava pravičnog suđenja.
21. Prema ocjeni ovoga suda, tuženik ničim nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred prvostupanjskim sudom, zbog povrede odredaba parničnog postupka, ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
22. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice i iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, a prvostupanjska presuda nije arbitrarna, niti očito nerazumna.
23. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).
24. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
25. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
26. Prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
27. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
