REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-527/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Domagoju Krpina, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Franji Šebijan, odvjetniku u Varaždinu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna Služba u Ivancu, od 24. siječnja 2017., poslovni broj: Pn-91/15-34, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika DJ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna Služba u Ivancu, od 24. siječnja 2017., poslovni broj: Pn-91/15-34, u pobijanom dijelu (točka I, II i IV izreke).
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.504,74 EUR (49.010,00 kn), a na ime imovinske štete iznos od 504,35 EUR (3.800,00 kn), sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I i II izreke), kao i da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 977,80 EUR (7.367,20 kn), (točka IV izreke), s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen (točka III izreke).
2. Protiv dosuđujućeg dijela presude i odluke o troškovima postupka (točke I, II i IV izreke), tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
3. Odlučujući o žalbi tuženika, ovaj sud je žalbu prihvatio i presudom poslovni broj: Gž-400/2017-3 od 1. rujna 2017., preinačio prvostupanjsku presudu, te odbio tužbeni zahtjev, a prihvaćajući osnovanim prigovor zastare koji je tuženik isticao tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbi.
4. Povodom podnesene revizije tužitelja protiv navedene presude ovoga suda, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-677/2018-2 od 10. prosinca 2024., presuda ovoga suda poslovni broj: Gž-400/2017-3, od 1. rujna 2017., je ukinuta, i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje.
5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Tuženik žalbom prvenstveno osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara zahtjeva za naknadu štete.
8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 14. travnja 2011., broj K- 388/10., tuženiku izrečena odgojna mjera posebnih obveza zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz nehaja iz članka 101. stavak 1. Kaznenog zakona, jer je 19. prosinca 2009. na vrhu stepenica kod ulaza u caffe bar "Kavez", nakon kraće prepirke uhvatio tužitelja za majicu i odgurnuo ga prema stepenicama, uslijed čega je tužitelj izgubio ravnotežu i pao u podnožje zadobivši pri tome teške tjelesne ozljede,
- da je za navedeno kazneno djelo propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine,
- da zastarni rok gonjenja za navedeno kazneno djelo iznosi tri godine (relativni rok), odnosno šest godina (apsolutni rok).
9. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prigovor zastare ocijenio neosnovanim pozivom na članak 231. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), kojom zakonskom odredbom je propisano da ako je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja.
9.1 Prvostupanjski sud zaključuje da se ovdje primjenjuje apsolutni rok zastare od 6 godina, koji teče od počinjenja kaznenog djela 19. prosinca 2009. i nije istekao u vrijeme podnošenja tužbe 16. prosinca 2015.
10. Suprotno žalbenim navodima, prigovor zastare nije osnovan.
11. U ovom slučaju je, obzirom da je protiv tuženika vođen kazneni postupak koji je pravomoćno okončan osuđujućom presudom, došlo do prekida zastare zahtjeva za naknadu štete, sukladno odredbi članka 231. stavak 2. ZOO, kojom zakonskom odredbom je propisano da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. Stoga, zastarijevanje počinje ponovo teći od pravomoćnosti kaznene presude kojom je tuženik proglašen krivim, odnosno od 14. studenog 2011., a ne od počinjenja kaznenog djela, kako je zaključio prvostupanjski sud.
12. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odluci tog suda poslovni broj: Rev-677/2018 od 10. prosinca 2024., u ovom slučaju se primjenjuje šestogodišnji – apsolutni rok zastare, a ne trogodišnji – relativni rok zastare, kako je zaključio ovaj sud u ukinutoj odluci poslovni broj: Gž- 400/2017, od 1. rujna 2017., obzirom na činjenicu da je kazneno gonjenje poduzeto i završeno unutar roka zastare kaznenog gonjenja.
12.1. Slijedom navedenog, rok zastare koji iznosi 6 godina i koji teče od 14. studenog 2011., nije istekao u vrijeme podnošenja tužbe 16. prosinca 2015., pa je tužba podnesena unutar zastarnog roka.
13. Tuženik žalbom osporava i dosuđeni iznos pravične novčane naknade za umanjenje životne aktivnosti od 2.654,46 EUR (20.000,00 kn), kao previsok, te također u žalbi ponavlja navode koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da je tužitelj doprinio nastanku štete jer je isprovocirao štetni događaj.
14. Suprotno žalbenim navodima, obzirom na postotak pojačanih napora koje će tužitelj morati ulagati u svakodnevnom životu i radu (12%), a koji se ogledaju u povremenim glavoboljama, nemogućnosti griženja tvrđe hrane prednjim zubima, te nemogućnosti izlaganja suncu, te dob tužitelja (rođ. 1979.), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio primjerenu naknadu zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 2.654,46 EUR (20.000,00 kn).
15. Dosuđeni iznos je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2022., te ga prihvaća i ovaj sud.
16. Neosnovani su i žalbeni navodi da postoji suodgovornost tužitelja za štetni događaj.
17. Iz osuđujuće kaznene presude proizlazi da je tuženik, nakon kraće prepirke s tužiteljem, odgurnuo tužitelja niz stepenice, iako je vidio da je u alkoholiziranom stanju.
18. Iskaz tuženika, da ga je tužitelj prethodno uhvatio oko vrata i nudio mu robu, a kada ga je odbio, da ga je tužitelj ošamario i uhvatio rukama za majicu, nakon čega su se počeli naguravati na stepenicama, te da je u tom naguravanju tužitelj pao, nije potvrđen iskazima svjedoka saslušanim u prvostupanjskom postupku, niti činjeničnim utvrđenjem u kaznenom postupku, iz kojeg proizlazi da je nakon kraće prepirke tuženik uhvatio tužitelja za majicu i odgurnuo ga prema stepenicama, uslijed čega je tužitelj izgubio ravnotežu i pao u podnožje, pa ga prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio kao istinit.
19. Međusobna kraća verbalna prepirka između tužitelja i tuženika ne može se smatrati doprinosom tužitelja nastanku štete, jer takav verbalni sukob ne može opravdati nanošenje teških tjelesnih ozljeda, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, pa je prigovor tuženika o doprinosu tužitelja nastanku štete pravilno odbijen.
20. Visina dosuđena naknade štete za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 1.793,09 EUR (13.510,00 kn), pretrpljeni strah u iznosu od 1.393,59 EUR (10.500,00 kn), naruženost 663,61 EUR (5.000,00 kn), te tuđu pomoć i njegu 504,35 EUR (3.800,00 kn), žalbom se posebno ne osporava, a ovaj sud ocjenjuje dosuđene iznose primjerenim vrsti i težini ozljeda koje je tužitelj zadobio, trajanju i intenzitetu fizičkih bolova i straha koje je pretrpio, stupnju naruženosti kao i trajanju i opsegu tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna.
21. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 2. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23), te uspjehu strana u postupku.
22. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP.
23. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe, jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
24. U nepobijanom dijelu (točka III izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
25. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
