Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9260/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe AZZIP HVAR j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe CL, zbog prekršaja članka 98. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14., 94/18., 96/18.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe AZZIP HVAR j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe CL, podnesenoj po branitelju Luki Buratoviću, odvjetniku u Splitu, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru, poslovni broj: Pp-12556/2023-17 od 4. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe AZZIP HVAR j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe CL, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenika iz točke 3.) izreke pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 2. u svezi stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.).

II. Žalba okrivljene pravne osobe AZZIP HVAR j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe CL se odbija te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena pravna osoba AZZIP HVAR j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba CL obvezni su naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba AZZIP HVAR j.d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba CL proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 2. Zakona o zaštiti na radu (točka 1. izreke), prekršaja iz članka 172. stavak 2. točke 5. u svezi stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (točka 2. izreke) te prekršaja iz članka 150. stavak 1. točke 2. u svezi stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (točka 3. izreke), činjenično opisanih u izreci presude, te su, uz primjenu članka 39. Prekršajnog zakona, kažnjeni ukupnim novčanim kaznama u iznosu od 13.931,68 eura (pravna osoba) te 1.986,34 eura (odgovorna osoba).

1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.

2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći kako im je povrijeđeno pravo na obranu jer do trenutka primitka presude nisu znali za pozive na sudska ročišta, a što je posljedično dovelo i do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Žalitelji predlažu da se žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbama te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da je, očito omaškom u pisanju, djelo okrivljenika činjenično opisano u točki 3. izreke pobijane presude pravno označeno kao prekršaj iz članka 150. stavak 1. točke 2. u svezi stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, umjesto kao prekršaj iz članka 150. stavak 1. točke 2. u svezi stavka 2. istog Zakona, pa je ovaj Sud po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u izreci.

5. Suprotno navodima žalitelja, u predmetnom postupku okrivljenicima nije povrijeđeno pravo na obranu te je poziv na ročište za dan 3. travnja 2025. mogao biti uručen putem oglasne ploče suda, a s obzirom da su okrivljenici u prekršajnom nalogu, kojeg su uredno primili i na koji su uložili prigovor, bili uredno upozoreni na posljedice neodazivanja pozivima suda u smislu odredbe članka 109.a Prekršajnog zakona, kao i s obzirom na to da su se pozivi za prethodna ročišta, slati na adresu sjedišta odnosno prebivališta okrivljenika, sudu dva puta vratili s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“. U tom smislu nisu osnovani žalbeni navodi kako okrivljenicima u postupku nije bila dana mogućnost iznošenja činjenica i predlaganja dokaza.

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno temeljem dokumentacije priležeće spisu, a iznesenim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja. Pored navedenog, prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog Suda, za svoju odluku dao valjane i obrazložene razloge koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Obrazloženje presude nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani te je obrazloženje u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, izvedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem, a iznesenim žalbenim navodima žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj Sud nalazi da su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljenicima u zakonom propisanim granicama te da su iste primjerene prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne (u smislu članka 36. Prekršajnog zakona) i postizanje svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenicima utvrdio novčane kazne u visini posebnih zakonskih minimuma propisanih za predmetna djela te je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, dok okrivljenici u žalbi ne ističu niti ne dokumentiraju naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke.

7.1. Stoga ovaj Sud tako utvrđene pojedinačne novčane kazne odnosno ukupno izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernima prirodi i težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8. Budući da je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je temeljem članka 139. stavka 3. i 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.