Poslovni broj P-640/2019-57

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ZOU Glavaš & Šutalo, Vinkovci, protiv tuženika Addiko banka d.d. OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Odvjetničkom društvu KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o., Zagreb, i umješača na strani tuženika B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge, OIB 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, radi obvezno - ištetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 18. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika i umješača na strani tuženika, a koja presuda je donesena i objavljena 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se da B2 Kapital d.o.o. sudjeluje u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 5140030226- 27000049366/2005 od 15.09.2005.g. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 59.500,00 EUR u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Banke (kreditora) za devize na dan korištenja i Slavonske banke d.d. Osijek ( u daljem tekstu Ugovor o kreditu) čiji pravni sljednik je tuženik ADDIKO BANK d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu broj 5140030226- 7000049366/2005 od 15.09.2005. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koja glasi: „ Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed. U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 25. Ugovora o kreditu koja glasi: „ Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita – Fiducijarni dužnik i Založni dužnici u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune…..“.

IV. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčane tražbine u iznosu od 2.108,41 EUR (dvijetisućestoosameuraičetrdesetjedancent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos:

24,55 € počevši od 1 siječanj 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 veljača 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 ožujak 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 travanj 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 svibanj 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 lipanj 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 srpanj 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 kolovoz 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 rujan 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 listopad 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 studeni 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 prosinac 2009 do isplate

24,55 € počevši od 1 siječanj 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 veljača 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 ožujak 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 travanj 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 svibanj 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 lipanj 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 srpanj 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 kolovoz 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 rujan 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 listopad 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 studeni 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 prosinac 2010 do isplate

24,55 € počevši od 1 siječanj 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 veljača 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 ožujak 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 travanj 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 svibanj 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 lipanj 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 srpanj 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 kolovoz 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 rujan 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 listopad 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 studeni 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 prosinac 2011 do isplate

24,55 € počevši od 1 siječanj 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 veljača 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 ožujak 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 travanj 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 svibanj 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 lipanj 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 srpanj 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 kolovoz 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 rujan 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 listopad 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 studeni 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 prosinac 2012 do isplate

24,55 € počevši od 1 siječanj 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 veljača 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 ožujak 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 travanj 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 svibanj 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 lipanj 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 srpanj 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 kolovoz 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 rujan 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 listopad 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 studeni 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 prosinac 2013 do isplate

24,55 € počevši od 1 siječanj 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 veljača 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 ožujak 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 travanj 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 svibanj 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 lipanj 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 srpanj 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 kolovoz 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 rujan 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 listopad 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 studeni 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 prosinac 2014 do isplate

24,55 € počevši od 1 siječanj 2015 do isplate

17,59 € počevši od 1 veljača 2015 do isplate

17,59 € počevši od 1 ožujak 2015 do isplate

17,59 € počevši od 1 travanj 2015 do isplate

17,59 € počevši od 1 svibanj 2015 do isplate

17,59 € počevši od 1 lipanj 2015 do isplate

17,59 € počevši od 1 srpanj 2015 do isplate

12,03 € počevši od 1 kolovoz 2015 do isplate

12,03 € počevši od 1 rujan 2015 do isplate

12,03 € počevši od 1 listopad 2015 do isplate

12,03 € počevši od 1 studeni 2015 do isplate

12,03 € počevši od 1 prosinac 2015 do isplate

12,03 € počevši od 1 siječanj 2016 do isplate

9,80 € počevši od 1 veljača 2016 do isplate

9,80 € počevši od 1 ožujak 2016 do isplate

9,80 € počevši od 1 travanj 2016 do isplate

9,80 € počevši od 1 svibanj 2016 do isplate

9,80 € počevši od 1 lipanj 2016 do isplate

9,80 € počevši od 1 srpanj 2016 do isplate

6,92 € počevši od 1 kolovoz 2016 do isplate

6,92 € počevši od 1 rujan 2016 do isplate

6,92 € počevši od 1 listopad 2016 do isplate

6,92 € počevši od 1 studeni 2016 do isplate

6,92 € počevši od 1 prosinac 2016 do isplate

6,92 € počevši od 1 siječanj 2017 do isplate

5,27 € počevši od 1 veljača 2017 do isplate

5,27 € počevši od 1 ožujak 2017 do isplate

5,27 € počevši od 1 travanj 2017 do isplate

5,27 € počevši od 1 svibanj 2017 do isplate

5,27 € počevši od 1 lipanj 2017 do isplate

5,27 € počevši od 1 srpanj 2017 do isplate

1,10 € počevši od 1 kolovoz 2017 do isplate

1,10 € počevši od 1 rujan 2017 do isplate

1,10 € počevši od 1 listopad 2017 do isplate

1,10 € počevši od 1 studeni 2017 do isplate

1,10 € počevši od 1 prosinac 2017 do isplate

1,10 € počevši od 1 siječanj 2018 do isplate,

zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju SĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 3.246,63 eura (tritisućedvjestoćetrdesetšesteuraišezdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2025. kao dana donošenja presude do isplate, u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj sa zatraženim troškom parničnog postupka preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 4.121,63 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa Slavonskom bankom d.d. Osijek kao kreditorom 15. rujna 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj 5140030226- 27000049366/2005 (u daljem tekstu Ugovor o kreditu) kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 59.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita na rok otplate od 25 godina.

1.1. Nadalje tužitelj navodi da su stranke čl. 4. Ugovora o kreditu, ugovorile i plaćanje redovne kamate koja je promjenjiva te se utvrđuje jednostrano odlukom o kamatnim stopama kreditora ili drugog akta banke bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope, a kreditor nije uručio tužitelju dokumentaciju kao npr. Opće uvjete banke i odluke o načinu obračuna kamatne stope, s tim da je tijekom razdoblja otplate kredita tužena Banka značajno povećavala predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste.

1.2. Tužitelj smatra da je navedeni način ugovaranja kamatne stope ništetan odnosno protivan čl. 1111. i 26. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015 u daljem tekstu ZOO/05), što tužitelj pogrešno navodi budući da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 15. rujna 2005. bio na snazi Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001 u daljem tekstu ZOO/91) što je regulirano čl. 211. i 399. ZOO/91, a uz to navodi da je ovakva praksa suprotna praksi domaćih sudova i suda Europske unije kao npr. presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. 43 PŽ-1662/2017-10 od 14. lipnja 2018. u kojoj je navedeno da su tuženici postupili suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

1.3. Nadalje tužitelj navodi da je čl. 8. Ugovora o kreditu ugovorena naknada u slučaju prijevremene otplate kredita koju kreditor ima pravo zaračunati prema svojoj tarifi, što tuženik smatra da je u suprotnosti s odredbom čl. 1024. st. 4., čl. 322. st. 1. i čl. 6. ZOO/05, ispravno u suprotnosti sa odredbom čl. 1068. st. 4., čl. 103. st. 1. i čl. 13. ZOO/91, pri tom se tužitelj poziva na sudsku praksu izraženu u odluci Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-1837/14 od 5. studenog 2014.

1.4. Nadalje, tužitelj ukazuje da nacionalni sud ima obvezu tumačenja nacionalnog prava u skladu s pravom EU tj. interpretativna obveza sudova država članica ima svoju osnovu u čl. 4. st. 3. Ugovora o Europskoj unije (UEU): tj. načelu lojalne suradnje. Naime, sud ima obvezu tumačiti nacionalno pravo sukladno cilju Direktive 93/13 o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. (Sl. list EZ 1993. L95/29) a koja Direktiva je inače implementirana u domaćem pravu kroz Zakon o zaštiti potrošača. Zaključno, tužitelj navodi da su Ugovori o kreditu (pa tako i predmetni Ugovor o namjenskom kreditu) sklapaju redovito prema unaprijed pripremljenim obrascima koji sadrže opće uvjete poslovanja davatelja kredita, a koji sadržavaju odredbe koje ispunjavaju zakonske pretpostavke za nepoštene ugovorne odredbe. Tužitelj navodi da je postupanje tužene protivno prisilnim propisima, a podredno i moralu društva o čemu se očitovao i Ustavni sud u rješenjima broj: U-III- 2521/2015 od 13. prosinca 2016. i U-I-3685/2015. od 4. travnja 2017.

1.5. Sukladno gore navedenom tužitelj temeljem čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 u daljem tekstu ZPP) podnosi tzv. stupnjevitu tužbu te predlaže sudu da prije svega rješenjem obveže tuženika da dostavi dokumentaciju koja se odnosi na Ugovor o kreditu, te da presudom utvrdi ništetnost odredbi čl. 4., 8. i 25. Ugovora o kreditu (promjenjiva kamatna stopa, naknada za prijevremenu otplatu kredita i prihvaćanje korisnika kredita da banka može primijeniti svoje poslovne uvijete naročito odluke o kamatnim stopama i naknadama kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.

1.6. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj predlaže sudu da utvrdi ništetenim odredbe premetni Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 4.), o naknadi zbog prijevremene otplate kredita (čl. 8.) i odredbe o tužiteljevom prihvaćanju odredbi poslovnih uvjeta banke (čl. 25.), te obveže tuženika povrat svih preplaćenih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 2.108,41 eura, uvećane za pripadajuće zatezne kamate i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da se tužitelj neosnovano poziva na presudu u tzv. slučaju franak te da bez sagledavanja svih okolnosti konkretnog slučaja ne može se tvrditi da bi u Ugovoru o kreditu predmetne odredbe bile nepoštene, pri tom se poziva na odredbu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003, 46/2007, 79/2008 u daljem tekstu ZZP/03) tvrdeći da se o predmetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, na koju okolnost je predložio u odgovoru na tužbi saslušanje radnika tuženika čije podatke se obvezao naknadno dostaviti kao i saslušanje javnog bilježnika kod kojeg je ugovor o kreditu solemniziran, podredno navodeći da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu jasne, lako uočljive i razumljive zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost, te da je i Hrvatska narodna banka u svojem očitovanju potrošačima navela da je uobičajeno da banke nude promjenjivu kamatnu stopu po odluci upravi banke.

2.1. U odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, tuženik navodi da je u skladu odredbom čl. 172., čl. 173. i čl. 175. st. 2. Zakona o bankama učinio dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima, a pri tom je postupao i u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama, budući da je obavještavao potrošače o promjeni kamatne stope temeljem čl. 308. st. 1. navedenog zakona, a uz to je temeljem čl. 307. istog zakona izradio i javno na svojim internetskim stranicama 1. siječnja 2011. objavio metodologiju promjene kamatnih stopa kojom su jasno definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode, ukazujući da se kreditor ponašao i u skladu sa ZZP/03 i Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07 u daljem tekstu ZZP/07) kao i u skladu sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju iz 2013., te se poziva i na mišljenje dr. sc. EĐ dipl. iur., kao i na odredbe Zakona o obveznim odnosima koje dopuštaju ugovaranje promjenjive kamatne stope.

2.2. Tuženik ističe da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako zahtijeva tužitelj dovela do posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih strana, da je prava volja ugovornih strana bila ugovaranje promjenjive kamatne stope, što je razvidno iz ugovorne odredbe u kojoj je na jasan, precizan i nedvosmislen način utvrđeno i ugovoreno da je tuženik ovlašten promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika kao i naplatiti naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita.

2.3. Nadalje tuženik navodi da u slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, ističe i prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, tužitelj ističe kako se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godine za povrat tako plaćenih iznosa, te da podnošenjem kolektivne tužbe nije prekinuta zastara.

2.4. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Proveden je dokaz uvidom u priloženi ugovor o kreditu s lista 6-13 sudskog spisa, uvidom zahtjev s lista 14 sudskog spisa, uvidom obavijest o promjenama kamatnih stopa s lista 131-132 sudskog spisa, uvidom u otplatni plan s lista 134-136 sudskog spisa, uvidom u pregled prometa s lista 137-163 sudskog spisa, uvidom u obavijesti o promjeni kamatne stope, otplatni plan s lista 164-188 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke Tomislava Borkovića s lista 245-250 sudskog spisa s očitovanjem, uvidom u očitovanje vještaka od 5. ožujka 2025., saslušanjem sudskog vještaka Tomislava Borkovića, saslušanjem svjedoka VĐ i saslušanjem tužitelja.

4. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

5. Nesporno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu na iznos od 59.500,00 eura koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s odlukama o kamatnim stopama Slavonske banke d.d. te na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,95%

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti eura po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja,

- da je nominalni iznos početnog anuiteta iznosio 418,72 eura, da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,

- da se kamatna stopa nije mijenjala do siječnja 2009. kada se mijenja s početnih 6,95% na 7,65%, kao i da se mijenjala 1. veljače 2018. na stopu od 6,45% godišnje,

- da je čl. 8. ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita u kojem slučaju se obvezuje izvršiti uplatu naknade prema obračunu banke,

- da je čl. 25 ugovoreno da korisnik kredita – fiducijarni dužnik i založni dužnici u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta banke, naročito o kamatnim stopama i visini naknade za usluge banke kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune,

- da je tražbina iz Ugovora o kreditu prenesena na B2 Kapital d.o.o. (kako on to i navodi u podnesku od 12. srpnja 2022.) Ugovorom o cesiji od 14. prosinca 2021.

6. Sporno je:

- da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućim pravom Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne,

- da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi,

- da li se presuda u slučaju „Potrošač“ primjenjuje u predmetnoj pravnoj stvari,

- da li je nastupila zastara utuženog potraživanja.

7. Temeljem odredbe čl. 206. st. 1. ZPP-a osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci radi čega je prihvaćen prijedlog B2 Kapital d.o.o. da sudjeluje u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika s obzirom da ima očit pravni interes da tuženik uspije u sporu.

8. U odnosu na tužiteljev status potrošača, uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je riječ o stambenom kreditu za adaptaciju stana dok tužitelj u svom iskazu navodi da je kre4dit namjenski potrošio, tako da tužitelj po Ugovoru o kreditu ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 1. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu 15. rujna 2005., a tuženik status trgovca u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 2. ZZP/03, odnosno pružatelja usluge te se u tom smislu ima primijeniti pored Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001 – u daljem tekstu ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu i mjerodavno potrošačko pravo.

9. Sukladno čl. 103. ZOO/91 što je sada regulirano čl. 322. ZOO/05, Ugovor koji je protivan ustavu RH prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Odredbom članka 105. st. 1. ZOO/91 što je sada regulirano čl. 324. st. 1. ZOO/05 propisano je kako ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, dok je stavkom 2. citirane odredbe propisano kako će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

11. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovori, koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.

13. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

14. U ovom slučaju se ne mogu primijeniti utvrđenja iz tzv. presude franak donesene kod Trgovačkog suda u Zagrebu budući da je u ovom slučaju ugovorena valutna klauzula euro.

15. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i ondašnjeg voditelja Slavonske banke d.d. poslovnica u [adresa] VĐ.

16. Tužitelj u svom iskazu navodi da je radi kredita otišao u Slavonsku banku gdje je imao račun, obratio se službeniku koji je radio u šalter Sali, od njega je dobio informacije, te je bio upoznat da je riječ o kreditu s valutnom klauzulom, bio je upoznat koliko iznosi kamatna stopa, međutim iz onog što je njemu tada službenik u banci rekao, nije mogao prepoznati da će se kamatna stopa mijenjati tijekom otplate kredita, učinio je nespornim da on službenika to nije niti pitao, ali službenik se postavio tako da je on zaključio da se nalazi u situaciji "uzmi ili ostavi", tako da nije imao nikakve mogućnosti utjecati na promjene kamatne stope, ne sjeća se da li je dobivao obavijesti o promjeni kamatne stope, navodeći da je od 2011. obolio od leukemije te da je često bio odsutan iz kuće.

16.1. Nadalje tužitelj je naveo da jedno vrijeme nije mogao vraćati kredit radi čega je tuženik 2019. pokrenuo ovrhu na njegovoj nekretnini radi namirenja duga po kreditu, dalje navodeći da mu se i sada vrše uskrate na mirovini radi ovog kredita, s tim da nema informacije da li se novac koji se njemu uskrati uplaćuje na račun tuženika ili je tuženik to potraživanje nekom prodao.

16.2. Na upit svog punomoćnika, tužitelj je naveo da ga službenik s kojim je sklopio ugovor o kreditu nije uopće upozorio na naknade u slučaju prijevremene otplate kredita, niti oko njezine eventualne visine.

17. Svjedok VĐ u svom iskazu navodi da je od kolovoza 2000. do koliko se sjeća veljače 2009. (do kada je postojala Slavonska banka) bio voditelj podružnice Slavonske banke, od kada je zbog vlasničkog preuzimanja Slavonske banke od strane Hypo Alpe Adria banka ostao na istom radnom mjestu, ali kao voditelj podružnice Hypo Alpe Adria banka u [adresa].

17.1. Nadalje ovaj svjedok navodi da su operativni poslovi oko sklapanja ugovora o kreditu bili u nadležnosti kreditnih referenata ili financijskih savjetnika koji su bili zaduženi da zainteresiranim osobama tumače uvjete odobravanja kredita koji su postojali u pisanoj formi, te im je bio zadatak da nakon što klijent donese odluku o sklapanju ugovora o kreditu, te podnese zahtjev, zatraže svu potrebnu dokumentaciju od istog, te svu tu dokumentaciju s prijedlogom za odobravanje kredita predaju kreditnom odboru u podružnici, tako da on nije neposredno bio u kontaktu sa ljudima koji su se interesirali oko uvjeta odobrenja kredita, s tim da je bio član kreditnog odbora.

17.2. U odnosu na način na koji su korisnici kredita, uključujući i tužitelja, bili upoznati sa promjenjivom kamatnom stopu, u smislu mehanizma promjene kamatne stope, ovaj svjedok navodi da su postojali uvjeti za odobravanje kredita, a zbog odmaka vremena ne zna da li su u navedenim uvjetima bili razrađeni mehanizmi promjene kamatne stope.

17.3. Na upit tuženika svjedok je naveo da je princip rada u Slavonskoj banci d.d. bio da zahtjev za odobravanje kredita popunjava klijent koji ga ujedno i potpisuje, a u zahtjevu su se nalazili npr. podaci o iznosu kredita, kamati, rokovima vraćanja i sl., s tim da klijent nije mogao utjecati na uvjete kredita, odnosno odredbe ugovora jer su uvjeti kredita određeni unaprijed odlukom uprave banke.

17.4. Dalje svjedok navodi da pretpostavlja, s obzirom da on nije sudjelovao u dijelu posla s tužiteljem kod pružanja informacija o uvjetima kredita, da je tužitelj kao i svaki drugi klijent u trenutku kada su mu predočeni pripremljeni i odobreni ugovor mogao ukoliko mu je nešto bilo sporno odgoditi potpisivanje ugovora dok ne razjasni sebi sporna pitanja, bilo uz pomoć službenika banke ili neke treće osobe izvan banke.

18. Analizirajući sporne odredbe čl. 4., 8. i 25. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a gdje izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora, odnosno temeljem Odluke o kamatnim stopama banke i Odluke o visini naknada za usluge banke, sud izvodi zaključak da se radi o ugovornim odredbama koje predstavljaju povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Također o navedenoj ugovornoj odredbi stranke nisu pregovarale obzirom tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na navedene odredbe već je iste sadržane u ugovoru mogao samo kao takve prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, tužitelju nije bila ostavljena mogućnost pregovaranja niti izbora glede povećanja kamatne stope. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio ugovora o kreditu nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 12. ZOO/91 što je sada regulirano čl. 4. ZOO/05. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj prema tuženiku. Sud posebno napominje kako nije upitno da su stranke mogle ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali način na koji je to učinjeno predstavlja provedu prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita. Također nesporno je da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, no u konkretnom slučaju nije dopušteno omogućiti samo jednoj strani da utječe na visinu kamatne stope bez ikakve mogućnosti druge strane, ovdje tužitelja kao potrošača da utječe na visinu i promjenu kamatne stope.

18.1. Stoga proizlazi da su navedene odredbe nepoštene ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Osim toga po zaključku suda navedene odredbe ne prolaze test poštenja obzirom je cjelokupan rizik prebačen samo na jednu stranu tj. na tužitelja koji u cijelosti ovisi o volji tuženika tj. banke hoće li povećati kamatnu stopu, naknadu ili ne. Na odluku banke tužitelj apsolutno nije imao mogućnosti utjecaja.

19. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi iz čl. 4., 8. i 25. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga su po shvaćanju ovoga suda sporne ugovorne odredbe u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ove odredbe ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

20. Što se tiče odredbi iz čl. 8. Ugovora o kreditu o plaćanju naknade u slučaju plaćanja prijevremene otplate kredita, nesporno je da ova naknada tužitelju nije naplaćena te da je potraživanje iz Ugovora o kreditu preneseno na treću osobu Ugovorom o cesiji od 14. prosinca 2021. međutim u smislu odredbe čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a tužitelj je imao pravni interes i za ovaj dio tužbenog zahtjeva kada je podnosio tužbu 7. lipnja 2019.

21. Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo knjigovodstveno- financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Borković.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je uvidom u predmetni spis utvrdio da su Slavonska banka d.d. Osijek kao kreditor i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu u iznosu od 59.500,00 eura, da je otplata kredita ugovorena s rokom od 25 godina, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti na dan plaćanja, da prvi anuitet dospijeva na naplatu 1. studenog 2005., da je ugovorena redovna kamatna stopa u visini 6,95% godišnje promjenjiva.

22.1. Nadalje sudski vještak navodi da su u spisu priložene obavijest o promjenama kamatnih stopa za vrijeme trajanja otplate kredita na stranici 131 sudskog spisa, pojedinačne obavijesti o svakoj promjeni kamatne stope s pripadajućim otplatnim planom nakon svake promjene kamatne stope (izuzev navedene dokumentacije za razdoblje siječanj 2018. – srpanj 2018.) i pregled prometa za klijenta za razdoblje od 20. listopada 2005. – 8. listopada 2021. godine na stranicama 137-158 sudskog spisa.

22.2. Uvidom u navedenu dokumentaciju vezano uz otplatu po Ugovoru o kreditu sudski vještak je utvrdio da nominalni iznos početnog anuiteta iznosi 418,72 EUR, te navodi da se kamatna stopa nije mijenjala do siječnja 2009. godine kada se mijenja s početnih 6,95 na 7,65 što je imalo za posljedicu povećanje nominalnog iznosa anuiteta s prvotnih 418,72 EUR, na 443,27 EUR, tako da u razdoblju trajanja otplate kredita siječanj 2009. – do siječanj 2018., kamatna stopa a posljedično i mjesečni iznosi anuiteta bili su viši od početno ugovorene kamatne stope i početnog anuiteta. Uvidom u pregled prometa za klijenta ŠĐ za razdoblje 20. listopada 2005. – 8. listopada 2021. (str. 156 spisa) sudski vještak je utvrdio da nominalni iznos anuiteta s dospijećem 1. veljače 2018. iznosi 412,83 EUR (kamatna stopa 6,45 %), što je za 5,89 EUR manje u odnosu na nominalni iznos početnog anuiteta koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu (418,72 EUR, prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 6,95 %).

22.3. U razdoblju trajanja otplate kredita 1. srpnja 2017. – 1. siječnja 2018. kamatna stopa iznosila je 6,76 %, odnosno bila je niža u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, no nominalni iznos anuiteta otplate kredita iznosio je 419,82 EUR, odnosno bio je za 1,1 EUR viši od nominalnog iznosa početnog anuiteta (418,72 EUR). Uvidom u promet za klijenta ŠĐ za razdoblje 20. listopada 2005. – 8. listopada 2021. (str. 157 spisa) utvrdio je da je s danom 14. kolovoza 2018. godine evidentirano dospijeće sveukupnog dijela glavnice u iznosu od 41.679,09 EUR, odnosno da je došlo do otkaza otplate po predmetnom ugovoru o kreditu.

22.4. Za vrijeme trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu obračunate su pripadajuće zakonske zatezne kamate na sva kašnjenja u plaćanju u odnosu na ugovorom regulirana dospijeća anuiteta.

22.5. U zaključnom dijelu nalaza i mišljenja sudski vještak financijsko knjigovodstvene struke Tomislav Borković navodi da ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po Ugovoru o kreditu uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen je u iznosu od 15.797,06 kn, što je pojedinačno prikazao za svaki mjesec. Da nije došlo do povećanja kamatnih stopa nominalni iznos anuiteta otplate kredita iznosio bi 418,72 EUR s dospijećima svakog 1. u mjesecu po srednjem tečaju za devize banke kreditora, počevši od 1. studenoga 2005., sve do konačne otplate po Ugovoru o kreditu.

23. Sudski vještak Tomislav Borković u podnesku od 30. ožujka 2022. navodi da ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed smanjenja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po Ugovoru o kreditu uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen je u iznosu od – 353,30 kn, što je pojedinačno prikazao kroz svaki mjesec u razdoblju od 1. veljače 2018. (što je greška u pisanju trebalo je ispravno pisati 1. veljače 2017. jer je nesporno da je kamatna stopa od 1. veljače 2017. smanjena na 6,93) – 1. kolovoza 2018. godine u kojem periodu je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene.

24. Sudski vještak Tomislav Borković u očitovanju od 10. studeni 2022. navodi da je u nalazu i mišljenju izradio Izračun tijekom trajanja otplate u periodu od studenog 2005. do kolovoza 2018. temeljem dokumentacije sadržane u spisu. Napominje da je uvidom u poslovni dokument tuženika i to Pregled prometa za klijenta Marić Ante (str. 137-158 spisa) utvrdio da je s 14. kolovoza 2018. evidentirano dospijeće glavnice u iznosu od 41.679,09 EUR protuvrijednosti 309.261,93 kn, iz čega proizlazi da je 14.08.2018. kreditor učinio dospjelim cjelokupni iznos nedospjele glavnice otplate kredita, odnosno da je time došlo do raskida Ugovora o kreditu sukladno odredbama čl. 5. Ugovora o kreditu. Uvidom u isti poslovni dokument navodi da je utvrdio da je tužitelj plaćao redovnu kamatu iz anuiteta uz određena kašnjenja u plaćanju uzimajući u obzir datume dospijeća anuiteta, kako je to prikazao u Tablici 1. nalaza i mišljenja, te da je za sva kašnjenja u plaćanju dospjelih anuiteta od strane kreditora zaračunata pripadajuća zakonska zatezna kamata.

25. Sudski vještak Tomislav Borković u očitovanju od 5. ožujka 2025. navodi da je ranije utvrđene iznose iskazao u eurima tako da ranije utvrđeni iznos preračunat u eure iznosi 2.108,41 eura na koji način je potom tužitelj u podnesku od 3. lipnja 2025. postavio zahtjev.

26. Tužitelj u podnescima od 29. studeni 2021. i 16. ožujka 2022. navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te postavlja tužbeni zahtjev u kondemnatornom dijelu na način da potražuje isplatu iznosa od 15.797,06 kn.

27. Tuženik u podnesku od 3. siječnja 2022. navodi da osporava nalaz i mišljenje kao dokaz visine tražbine tužitelja osporavajući izračun primjenom ugovorene početne kamatne stope od 6,95%, navodeći da čak i kad bi sud ustanovio da je odredba Ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope ništetna, učinci takve ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona redovna kamatna stopa koja je početno ugovorena u Ugovoru o kreditu (jer bi isto značilo da je sama odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, odnosno da je kamatna stopa fiksna, što nedvojbeno nije tako), nego bi bilo potrebno odrediti početnu referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika. Pritom, tuženik ističe da bi takva početna kamatna stopa (sukladno općim načelima obveznog prava) trebala biti kamatna stopa koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno razumna kamatna stopa, tuženik smatra da bi se kao takva početna kamatna stopa mogla primijeniti prosječna kamatna stopa banaka na kunske kredite s valutnom klauzulom sukladno javno dostupnim podacima objavljivanim u biltenima Hrvatske narodne banke. U tom slučaju, tužitelj bi imao pravo samo na razliku između takve početne kamatne stope i kamatne stope kako je tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjana odlukama tuženika – ako bi takva razlika uopće postojala. Stoga tuženik predlaže pozvati vještaka na dopunu Nalaza i mišljenja, te dati izračun sa kamatnom stopom na kunske kredite s valutnom klauzulom koja je vrijedila u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a za cijelo vrijeme trajanja ugovora.

27.1. Tuženik ističe kako su gore navedeni prigovori na nalaz i mišljenje pravna pitanja o kojima odlučuje sud, a ne financijski vještak.

27.2. Nadalje tuženik navodi da uzimajući u obzir definiciju prosječnog potrošača, tužitelj je imao obvezu pažljivo pročitati svaku ugovornu odredbu, tražiti odgovarajuća pojašnjenja ako mu je nešto bilo nejasno ili nerazumljivo, i tek nakon toga donijeti odluku o prihvatljivosti iste u smislu ugovaranja ili zatražiti odgovarajuću izmjenu.

28. Tuženik u podnesku od 23. ožujka 2022. navodi da se protivi preinaci tužbe učinjenoj podneskom tužitelja od 26. studeni 2021. navodeći da je tužbeni zahtjev povećan, te se poziva na sudsku praksu izraženu u odluci Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1483/2018-2 od 13. svibnja 2020., dalje navodeći da je potrebno utvrditi da li odredba iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te se pritom poziva na sudsku praksu izraženu u odluci Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1614/2021 od 3. ožujka 2022.

29. Vezano za navode tuženika iz podneska od 23. ožujka 2022. utvrđeno je da je tužitelj podnio tužbu u smislu odredbe čl. 186. b. ZPP-a tako da postavljanje tužbenog zahtjeva podneskom od 29. studeni 2021. ne predstavlja preinaku tužbe nego određivanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

30. Tužitelj u podnesku od 12. travnja 2022. očitujući se na dopunsko očitovanje sudskog vještaka Tomislava Borkovića navodi da je u dopunskom vještačenju sudski vještak ponovno iskazao tzv. „negativne razlike“ u odnosu na kamatnu stopu, koja je u jednom dijelu otplatnog razdoblja bila manja od početno ugovorene, na koji matematički izračun nema primjedbi, dalje navodeći da uračunavanje tzv. „negativnih razlika“ predstavlja pravno pitanje, te da je pravni stav tuženika u odnosu na tzv. „negativne razlike“ suprotan članku 323. st. 2. ZOO/05, s tim da se na ovaj slučaj treba primijeniti odredba čl. 104. st. 2. ZOO/91 i odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, pri tom se poziva na sudsku praksu izraženu u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Sisku, posl. br. P-621/2019, od 17. ožujka 2020., i Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž- 200/2022 od 2. ožujka 2022.

30.1. Osim toga tužitelj navodi da eventualno potraživanje tuženika prema tužitelju iz „prigovora prijeboja“ (ako se to uopće može i smatrati) je u zastari. Ovaj „prigovor“ tuženik je istaknuo prvi put u podnesku podnesenom sudu 3. siječnja 2022. godine, s tim da je isti postavljen u apstraktnom iznosu (tzv. pozitivne preplate mora umanjiti za tzv. negativne razlike u preplati), što uz opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (ispravno 371. ZOO/91).

30.2. Također tužitelj ukazuje na odredbu čl. 198. ZOO/05 ispravno 339. ZOO/91, na odredbu čl. 214. st. 1. – 3. ZOO/05 ispravno 360. st. 1. – 3. ZOO/91 i na odredbu čl. 215. st. 1. ZOO/05 ispravno 361. st. 1. ZOO/91, također se poziva na sudsku praksu izraženu u presudi Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-219/2020 od 23. travnja 2020.

31. Tuženik u podnesku od 28. travnja 2022. navodi da je tužba podnesena 7. lipnja 2019., tako da tražbine po osnovi povrata danog temeljem ništetnih odredbi, a koje su plaćene prije 7. lipnja 2014. bile bi u zastari.

32. Tužitelj u podnesku od 18. veljače 2025. navodi da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je Ugovor o kreditu sklopljen s pravnim prednikom tužitelja Slavonskom bankom d.d. Osijek, te da pasivna legitimacija nije prestala niti nakon sklapanja Ugovora o cesiji 14. prosinca 2021. budući da uvidom u Ugovor o cesiji odnosno u njegov čl. 2. vidljivo je da je tuženik neopozivo i bezuvjetno ustupio i prenio na B2 Kapital prava i tražbine u odnosu na tužitelja, iz čega proizilazi da tuženik Ugovorom o cesiji ne prenosi i svoj dug (obvezu) prema tužitelju.

33. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke.

34. Provedenim vještačenjem utvrđeno je dakle, da je tuženik bez valjanje pravne osnove naplatio od tužitelja po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 2.108,41 eura.

35. Sukladno čl. 104. st. 1. ZOO/91 u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu.

36. Sukladno čl. 214. ZOO/91, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

37. Sud smatra da je tuženik nesavjestan kao što je gore obrazloženo tako da je dužan vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate temeljem odredbe čl. 214. ZOO/91.

38. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud je našao da su odredbe iz čl. 4., 8. i 25. Ugovora o kreditu na način na koji su koncipirane suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te predstavljaju nepoštene ugovorne obveze, radi čega su ništetne u smislu odredbe čl. 103. st. 2. ZOO/91 , jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, slijedom čega je u smislu čl. 103. st. 1. ZOO/91, tuženik dužan tužitelju vratiti sve ono što je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

39. Prigovor zastare nije osnovan, budući da je usvojeno pravno stajalište Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2021. prema kojem zastara za restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u svakoj pojedinačnoj građanskoj parnici počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što znači da u ovom konkretnom slučaju u kojem je nepravomoćnom presudom utvrđena ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nije nastupila zastara potraživanja tužitelja iz tužbe podnesene 7. lipnja 2019., po čl. 371. ZOO/91 kakav stav je izražen u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 5 Gž-1900/2021-2 od 6. srpnja 2021.

40. Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan s obzirom na postojanje pravnog sljedništva između Slavonske banke d.d. i tužitelja, budući da je Slavonska banka d.d. Osijek tijekom 2008. pripojena Hypo Alpe-Adria Banci d.d. Zagreb, a potom ista od 2016. nastavlja poslovati pod nazivom Addiko Bank d.d. Zagreb.

40.1. Uzimajući u obzir pravne učinke pripajanja koji su regulirani odredbom čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 11/93, 34/99, 121/99, 55/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19), odnosno da upisom pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, to onda proizlazi da je tadašnja Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb kao prednik ovdje tuženika preuzela sva prava i obveza tadašnje Slavonske banke d.d. Osijek, pa tako i obveze koje eventualno mogu nastati temeljem utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji je predmet ovoga spora.

41. Također je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što je za potraživanje iz Ugovora o kreditu sklopljen Ugovor o cesiji s trećom osobom, budući da temeljem odredbe čl. 436. st. 1. ZOO/91 (čl. 80. st. 1. ZOO/05) vjerovnik može Ugovorom sklopljen s trećim prenijeti na novoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prijenos zabranjen zakonom, ili koje je vezano za ličnost vjerovnika, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga, s obzirom na navedeno tuženik je pasivno legitimiran budući da je predmet postupka ono što je tužitelj platio tuženiku a ne trećem.

42. Što se tiče navoda tuženika da se negativne razlike moraju uzimati u obzir i bez posebno istaknutih procesno-pravnih instituta od strane tuženika, već da je dovoljno da osporava visinu tužbenog zahtjeva, valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda zauzeto u presudi Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. prema kojem, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, sud nije ovlašten niti je dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s negativnom razlikom zbog manje kamatne stope od prvotno ugovorene koja se primjenjivala u pojedinim periodima.

43. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023 u daljem tekstu Tarifa). Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 27. listopada 2021., 29. ožujka 2022., 2. lipnja 2022., i 18. rujna 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište, također je tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištu od 20. veljače 2025. za što se temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova.

43.1. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 29. rujna 2021., u kojem se očitovao na odgovor na tužbu, trošak sastava podneska od 30. studenoga 2021. u kojem se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, te postavio tužbeni zahtjev, trošak sastava podneska od 12. travnja 2022. u kojem se očitovao na dopunu nalaza i mišljenja, za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak. Također je tužitelju priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 27. listopada 2021., 17. ožujka 2022., 6. srpnja 2022., 18. veljače 2025., 4. lipnja 2025. i 24. lipnja 2025. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova za svaki podnesak, što ukupno s osnova troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosi 2.875,00 eura u čemu je sadržan i PDV.

43.2. Nadalje, tužitelju je priznat trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i trošak sudske pristojbe na presudu iznosu od 53,09 eura što ukupno iznosi s osnova parničnog troška tužitelja 3.246,63 eura.

44. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je tužitelj postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

U Županji, 28. listopada 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. ZOU S i Š, [adresa],

2. OD Kožul i Petrinović, Zagreb,

3. B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41.