- 1 -              Rev 597/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 597/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M., OIB ..., iz D., koju zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u D., protiv tuženika T. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i p. u Z., radi otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž R 573/2019-2 od 4. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-150/16 od 4. listopada 2019., na sjednici vijeća 27. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova u povodu revizije se odbija.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojem je utvrđeno da nije dopuštena Odluka od 20. studenog 2019. o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici te je naloženo tuženiku tužiteljicu vratiti na rad i nadoknaditi troškove postupka.

 

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjevu cijelosti. Zahtijevao je troškove u povodu revizije.

 

3. U odgovoru na reviziju tužiteljica se protivila osnovanosti navoda revizije i predložila je odbiti reviziju. Zahtijevala je troškove u povodu tog pravnog lijeka.

 

4. Predmet spora je tužba radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, i to redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

 

5. Zbog toga je revizija dopuštena prema odredbi čl. 382.a st. 1. alineja prva Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP), prema kojoj stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, u povodu tužbi o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa kako je ovdje riječ o takvome sporu, revizija je dopuštena.

 

6. Ovaj revizijski sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnjama revidenta osporena presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o tužbenom zahtjevu od odlučnog značaja. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revident poziva, budući da su pravilni i potpuni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi cijene tužbeni zahtjev osnovanim. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tuženika sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

 

8. Navodima u reviziji revident pretežno prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom utvrđenom činjeničnom stanju prvostupanjskog suda i zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te revident ističe svoje stavove o toj ocijeni i ističe svoju vlastitu ocjenu dokaza na način koji mu konvenira. On time zapravo nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja iz osporene presude, a revizijom se ne mogu pobijati utvrđene činjenice (arg. iz odredaba čl. 385. ZPP), pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenja.

 

9. Prema utvrđenjima u postupku koji je prethodio reviziji tuženik je otkazao ugovor o radu tužiteljici jer da ona nije izvršavala svoje obveze iz radnog odnosa budući da se nije odgovarajuće ljubazno i pozorno odnosila prema kupcu, da nije inicirala prodajni razgovor već da je bila zaokupljena drugim poslom, zbog čega da se kupac u takvim okolnostima osjeća zanemareno, a poslodavcu da je nanesena šteta i narušen ugled, a na sve to da je i ranije bila upozorena.

 

10. Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja dobivenih ocjenom provedenih dokaza zaključili su da nema elemenata koji bi ukazivali da bi se tužiteljica oglušila na zahtjev kupaca, da bi se ponašala nepristojno i nemarno, već naprotiv da je izvršavala svoje radne zadatke (konkretno mjerenja robe), dok su dvije radnice za to vrijeme bile slobodne i mogle su poslužiti kupca.

 

11.1. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (odredba čl. 356. ZPP).

 

11.2. Prema odredbi čl. 115. st. 1. Zakonu o radu („Narodne novine“, br. 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, a prema t. 3. te odredbe, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), kao što je osnova otkazivanja u ovoj pravnoj stvari.

 

11.3. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

11.4. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao.

 

12. Kao što je prethodno rečeno, pretežiti dio revizijskih prigovora usmjeren je na analizu ocjene dokaza, utvrđenja i zaključke nižestupanjskih sudova o postojanju odlučnih činjenica, što u ovom stadiju nije moguće s uspjehom isticati. Prigovori o nepravilnoj primjeni materijalnog prava vezano za povredu tužiteljice, s obzirom da je uputa poslodavca svim radnicima bila da je prioritet u svim radnim obvezama poslužiti kupca koji je ušao u prodavaonicu, nisu od značaja kraj utvrđenja da je u konkretnom slučaju, kad je tajni kupac bio u prodavaonici, pored tužiteljice, koja je obavlja radni zadatak, bilo raspoloživih prodavača (dva). Ne može se tužiteljici staviti na teret da je ignorirala kupca kraj prisutnih prodavača koji nisu u tom trenutku obavljali ikakve radne zadatke. Isto tako, to što je sud analizirao značaj prethodnog upozorenja ne utječe na pravilnost pobijane odluke.

 

13. Slijedom toga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je istu valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove odluke.

 

14. Tužiteljici nisu priznati troškovi odgovora na reviziju, jer taj trošak nije potreban za vođenje spora. Ova odluka se temelji na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te je o tom trošku odlučeno na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, kao u izreci ove odluke pod točkom II.

 

Zagreb, 27. rujna 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.