Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 91/2020-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Z. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. p. j.t.d. u Z., protiv tuženika Hrvatske izvještajne novinske agencije, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-72/2017-2 od 10. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-10065/13-24 od 17. studenoga 2016., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tužiteljice se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila utvrđenje da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 31. srpnja 2013. nedopuštena i nezakonita, da se tuženiku naloži vratiti tužiteljicu na radno mjesto sukladno odredbama Ugovora o radu br. 317 od 26. siječnja 2009., a u slučaju da takva radna mjesta više ne postoje, na poslove drugog radnog mjesta koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i iskustvu, te da se tuženiku naloži da joj naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 kuna (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati, preinače nižestupanjske presude i prihvati zahtjev tužiteljice, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužiteljice i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 31. srpnja 2013., da radni odnos tužiteljice nije prestao, te vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je 26. siječnja 2009. tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu broj 317 za obavljanje poslova radnog mjesta zamjenik glavnog urednika, s koeficijentom osnovne plaće 5,60 i pripadajućim brojem od 140 bodova stimulacije za očekivani standardni mjesečni učinak i kvalitetu (članak 3. stavak 1. Ugovora o radu),
- da su stranke člankom 4. Ugovora o radu ugovorile da će tužiteljica uz redovite poslove iz članka 3. tog Ugovora, obavljati i poslove urednika servisa, ... Hrvatska, te da joj se koeficijent osnovne plaće uvećava za 0,20 uz povećanje standardne mjesečne stimulacije za 5 bodova (stavak 1.), te da tako uvećani koeficijent osnovne plaće iznosi 5,80, a broj bodova standardne mjesečne stimulacije iznosi 145 (stavak 2.),
- da je tuženik Odlukom od 31. srpnja 2013. tužiteljici redovito otkazao Ugovor o radu broj 317 od 26. siječnja 2009., kojim je zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme za radno mjesto zamjenik glavnog urednika, iz poslovno uvjetovanih razloga, te istovremeno tužiteljici ponudio sklapanje novog ugovora o radu, za radno mjesto samostalni novinar-urednik u redakciji ... Hrvatska s koeficijentom osnovne plaće 4.00 i pripadajućem brojem od 100 bodova stimulacije za očekivani standardni mjesečni učinak i kvalitetu rada, koju ponudu tužiteljica nije prihvatila,
- da je prethodno prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici, tuženik dopisom od 22. srpnja 2013. zatražio od Radničkog vijeća očitovanje na namjeravanu odluku o otkazu za 17 radnika, među kojima je i tužiteljica, koje je se 30. srpnja 2013. očitovalo na način da ne može ništa učiniti u vezi prijedloga otkaza ugovora o radu za radnike čiji se odjeli ukidaju,
- da je Odlukom o izmjeni Pravilnika o sistematizaciji od 7. lipnja 2013. tuženik ukinuo više radnih mjesta, među kojima je i radno mjesto tužiteljice – zamjenik glavnog urednika,
- da je 20. lipnja 2013. tuženik donio Program zbrinjavanja viška radnika u kojem se navodi da je tuženik zbog kontinuiranih gubitaka u poslovanju od 2009. proveo postupak restrukturiranja i smanjenja troškova na način da je ukinuo pojedine odjele i pojedina radna mjesta te je utvrdio 26 radnika koji su višak i uvrstio ih u Program zbrinjavanja viška radnika,
- da je tuženik 8. lipnja 2013. donio Odluku o kriterijima za utvrđivanje radnika za čijim radom prestaje potreba, s time da se u Odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici navodi da poslodavac - tuženik nije bio u mogućnosti ocjenjivati socijalni status radnice u odnosu na druge radnike, iz razloga što je samo tužiteljica radila na navedenom radnom mjestu koje se ukida.
10. Pošavši od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženik izmijenio organizacijsku strukturu poslovanja u kojoj reorganizaciji je ukinuo radno mjesto tužiteljice. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces poslovanja te u tom pogledu ukine radna mjesta za koja smatra da su mu nepotrebna, da je ukidanjem radnog mjesta tužiteljice došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljala tužiteljica što predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici sukladno odredbi članka 107. stavak 1. točka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR).
10.1. Pri tome nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužiteljica sklopila s tuženikom Ugovor o radu za radno mjesto zamjenika glavnog urednika, a da nije bila zaposlena i na radnom mjestu urednik servisa ... Hrvatska, već je te poslove obavljala kao „dodatne poslove“, uz redovite poslove radnog mjesta zamjenika glavnog urednika; ovo tim više jer tužiteljica nije primala plaću za radno mjesto urednika servisa ... Hrvatska, već joj se, temeljem činjenice što je „dodatno obavljala navedene poslove“, uvećavao koeficijent osnovne plaće za 0,20 i standardna mjesečna stimulacija za 5 bodova. Stoga, zaključuju nižestupanjski sudovi da činjenica što radno mjesto urednik servisa nije ukinuto, ne čini otkaz nezakonitim.
10.2. Isto tako, nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik tužiteljici umjesto otkaza ponudio ugovor o radu za radno mjesto samostalni novinar-urednik, za koje radno mjesto je tužiteljica ispunjavala formalne uvjete, čime je tuženik postupio sukladno obvezi iz odredbe članka 107. stavak 2. ZR.
11. Neosnovano tužiteljica ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Prema odredbi članka 107. stavak 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju, između ostalog, ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
13. Prema odredbi članka 115. stavak 1. ZR odredbe ovog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
14. Odnos između poslodavca i radnika je građanskopravni odnos, u kojem je poslodavac ovlašten ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje postoji potreba, a pravo je radnika da navedenu ponudu prihvati ili ne.
15. Nadalje, autonomno je pravo poslodavca provoditi reorganizaciju unutar društva radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka te odrediti novi ustroj radnih mjesta, što uključuje mogućnost ukidanja radnog mjesta, premještaja na drugo radno mjesto ili pripajanje radnih mjesta.
16. Ostvarujući svoje pravo da zbog ekonomskih poteškoća reorganizira proces rada, tuženik je u konkretnom slučaju poštovao zakonsku proceduru, pa je tužiteljici otkazao postojeći Ugovor o radu i istodobno joj ponudio sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto za koje tužiteljica ispunjava formalne uvjete.
17. Dakle, time što je Ugovor o radu otkazao tužiteljici, tuženik je samo koristio svoje autonomno pravo, pa ovaj revizijski sud nalazi pravilnim postupanje tuženika prilikom donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom u skladu s odredbom članka 107. stavak 1. točka 1. ZR.
18. Navodi tužiteljice da nisu postojali gospodarski niti organizacijski razlozi koji bi opravdali otkazivanje ugovora o radu i da je predmetna reorganizacija bila samo prividna, iako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženik reorganizirao svoje poslovanje na način da je ukinuo pojedine odjele i pojedina radna mjesta te je utvrdio 26 radnika koji su višak i uvrstio ih u Program zbrinjavanja viška radnika, su u biti navodi kojima se osporavaju činjenična utvrđenja i koja ovaj sud sukladno odredbi članka 385. stavak 1. ZPP nije ovlašten razmatrati.
19. Činjenica da su poslovi tužiteljičinog radnog mjesta preraspodijeljeni na druge zaposlenike samo po sebi ne dovodi do suprotnog zaključka, a to je da je ukupno gledajući prestala potreba za obavljanjem poslova koje je do tada obavljala tužiteljica. Sve to upravo upućuje na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za otkaz tužiteljici.
20. Kako je tužiteljica prije otkaza Ugovora o radu radila na radnom mjestu zamjenik glavnog urednika, uz koje poslove je obavljala i poslove urednika servisa ... Hrvatska, s time da je tužiteljica poslove urednika servisa obavljala u skladu sa sklopljenim Ugovorom o radu (članak 3. i 4.) kojim je predviđeno da će tužiteljica uz redovite poslove iz članka 3. ovog Ugovora obavljati i poslove urednika servisa ... Hrvatska. Tim više što tužiteljica nije primala plaću za radno mjesto urednika servisa ... Hrvatska, već joj se, temeljem činjenice što je te poslove obavljala pored redovitih poslova, uvećavao koeficijent osnovne plaće za 0,20 i standardna mjesečna stimulacija za 5 bodova, to je i prema shvaćanju ovoga suda pravilno otkazan Ugovor o radu tužiteljice za radno mjesto zamjenik glavnog urednika.
21. Naime, samim time, činjenica da radno mjesto urednik servisa nije ukinuto, suprotno revizijskim navodima, tužiteljicu ne može dovesti u povoljniju poziciju, jer je te poslove obavljala uz redovite poslove kako to proizlazi iz Ugovora o radu. Stoga je neodlučno pozivanje tužiteljice na odluku ovoga suda broj Revr 658/2007-2 od 29. studenoga 2007.
22. U situaciji kada tužiteljica nije prihvatila ponudu poslodavca za odgovarajuće radno mjesto, za koje je ispunjavala formalne uvjete (samostalni novinar-urednik u redakciji ... Hrvatska) i po shvaćanju ovoga suda poslodavac je postupio sukladno obvezi iz odredbe članka 107. stavak 2. ZR.
23. Tužiteljica u reviziji tvrdi i da Odluka o otkazu nije obrazložena i da je zbog toga otkaz nezakonit, čime da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 112. stavak 2. ZR. Suprotno tvrdnji tužiteljice pobijana Odluka o otkazu ima dostatne razloge, pa Odluka o otkazu nije u suprotnosti s odredbom članka 112. stavak 2. ZR.
24. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
25. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).
Đuro Sessa, v.r.