Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2557/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Jurišićeva 1, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Šime Petrić, odvjetnik u Zadru i 2. tuženika Svea ekonomi d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bogojević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1273/2019-42 od 4. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1273/2019-42 od 4. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke i sudi:

Odbija se tužiteljica PI sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj [broj kredita], zaključen dana 26.lipnja 2006. godine, između tužiteljice PI i 1. tuženika Hrvatska poštanska banka d.d.“

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1273/2019-42 od 4. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III, IV, V, VI i VII izreke.

II Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1273/2019-42 od 4. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II i VIII izreke i predmet u tom dijelu kao i po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužiteljice PI koji je postavljen 3. listopada 2023., protiv 1. tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. i 2. tuženika Svea ekonomi d.o.o. vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

III Uvažavaju se žalbe 1. tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. i 2. tuženika Svea ekonomi d.o.o., ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 1273/2019-42 od 4. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, pred drugim sucem pojedincem.

IV Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi stranaka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj [broj kredita], zaključen dana 26.6.2006. godine, između tužitelja i tuženika pod 1). II Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o cesiji sklopljen dana 15.12.2015. godine, između tuženika pod 1) i tuženika pod 2), u dijelu u kojem se odnosi na potraživanje tuženika pod 1) prema tužiteljici, a temeljem Ugovora o kreditu broj 311304 od 26.6.2006. godine.

III Utvrđuje se potraživanje tužiteljice prema tuženiku pod 1. u iznosu od 56.965,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

IV Utvrđuje se potraživanje tuženika pod 1. prema tužiteljici u iznosu 369.594,90 kuna/49.053,67 sa zakonskim zateznim kamatama dok se u preostalom dijelu prigovor radi prijeboja u iznosu od 8.237,7 kuna/1.093,33 eura odbija kao neosnovan.

V Međusobna potraživanja tužiteljice i tuženika pod 1. u točki III i IV izreke prebijaju se do iznosa od 49.053,67 eura te se nalaže tuženiku pod 1. HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 7.911,52 eura.

VI Nalaže se tuženiku pod 1. da tužiteljici u roku od 15 dana isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 56.965,19 Eura obračunate po stopi od 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, kako slijedi: na iznos od

258,81 EUR 18.8.2006.

254,83 EUR 28.8.2006.

254,46 EUR 1.9.2006.

254,23 EUR 2.10.2006.

253,64 EUR 2.11.2006.

253,47 EUR 6.12.2006.

249,63 EUR 3.1.2007.

248,54 EUR 1.2.2007.

254,83 EUR 5.3.2007.

258,81 EUR 3.4.2007.

258,81 EUR 7.5.2007.

254,03 EUR 4.6.2007.

258,81 EUR 6.7.2007.

258,81 EUR 28.9.2007.

530,89 EUR 4.10.2007.

398,17 EUR 9.11.2007.

258,81 EUR 7.12.2007.

265,45 EUR 31.12.2007.

265,45 EUR 29.1.2008.

257,48 EUR 8.2.2008.

258,81 EUR 3.3.2008.

258,81 EUR 7.4.2008.

258,81 EUR 2.5.2008.

254,83 EUR 2.6.2008.

256,16 EUR 3.7.2008.

257,48 EUR 1.8.2008.

6,64 EUR 1.9.2008.

254,16 EUR 31.10.2008.

258,81 EUR 3.12.2008.

258,81 EUR 8.1.2009.

345,08 EUR 3.2.2009.

345,08 EUR 3.3.2009.

345,08 EUR 31.3.2009.

331,81 EUR 4.5.2009.

345,08 EUR 3.6.2009.

345,08 EUR 2.7.2009.

449,72 EUR 24.9.2009.

625,34 EUR 24.9.2009.

345,08 EUR 2.10.2009.

345,08 EUR 29.10.2009.

345,08 EUR 28.12.2009.

265,45 EUR 22.1.2010.

594,89 EUR 4.8.2010.

265,45 EUR 15.3.2012.

7,21 EUR 18.6.2012.

13,48 EUR 18.6.2012.

9,23 EUR 18.6.2012.

39,20 EUR 18.6.2012.

18,65 EUR 28.6.2012.

47,77 EUR 2.7.2012.

30,51 EUR 5.7.2012.

47,80 EUR 2.8.2012.

199,08 EUR 17.8.2012.

47,51 EUR 3.9.2012.

188,27 EUR 5.9.2012.

23,35 EUR 14.9.2012.

43.128,57 EUR 4.9.2014.

VII Nalaže se tužiteljici da tuženiku pod 1. u roku od 15 dana isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 49.053,67 eura koje teku od 26. lipnja 2006. obračunate po stopi od 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate. VIII Nalaže se tuženiku pod 2) da tužiteljici, u roku od 15 dana, isplati iznos 2.069,64 Eura/15.593,69 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, kako slijedi: na iznos od

265,45 EUR 11.2.2019.

136,24 EUR 11.2.2019.

0,01 EUR 11.2.2019.

85,77 EUR 1.3.2019.

88,71 EUR 1.4.2019.

86,75 EUR 2.5.2019.

86,75 EUR 3.6.2019.

86,75 EUR 1.7.2019.

86,75 EUR 1.8.2019.

90,99 EUR 2.9.2019.

88,87 EUR 1.10.2019.

88,87 EUR 4.11.2019.

88,87 EUR 2.12.2019.

88,87 EUR 2.1.2020.

88,87 EUR 3.2.2020.

88,87 EUR 2.3.2020.

81,46 EUR 1.4.2020.

88,17 EUR 2.11.2020.

88,17 EUR 1.12.2020.

88,17 EUR 4.1.2021.

88,17 EUR 1.2.2021.

88,17 EUR 1.3.2021."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"I. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog za izdavanjem privremene mjere koji glasi:

"1. Zabranjuje se Protivniku osiguranja Sberbank d.d., OIB 78427478595, Varšavska 9, Zagreb i Protivniku osiguranja SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417, [adresa], poduzimanje i provođenje bilo kakvih radnji protiv Predlagatelja osiguranja, sa svrhom naplate potraživanja po Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] od 26.6.2006., ovjerenom 28.6.2006. kod Vedrane Bilan, Javnog bilježnika iz Splita, pod poslovnim brojem OU-331/06-1.

2. Ova privremena mjera traje do proteka 15 dana od pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu, poslovni broj P- 1273/2019."

III. Nalaže se tuženicima pod 1) i pod 2) solidarno naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.193,54 eura sa zateznom kamatom od dana sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. travnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom VII izreke žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. 1. tuženik se žali protiv prvostupanjske presude, prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I, II, III, IV, V i VI izreke kao i protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom III izreke zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže odluke i pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.2. 2. tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I, II i VIII izreke te protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom III izreke "iz svih dopuštenih žalbenih razloga" te predlaže prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalbe su osnovane.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu kojega je nesporno, kao korisnik kredita (prodavateljica nekretnine) zaključila ZI a tužiteljica kao sudužnik, koja je vršila otplate kredita s prednikom 1. tuženika kao kreditorom 26. lipnja 2006. na svotu od 81.000,00 CHF i rokom otplate od 27 godina (dalje: Ugovor o kreditu) zbog toga, što taj Ugovor sadrži nepoštene a time i ništetne ugovorne odredbe gdje je ugovorena nominalna kamatna stopa promjenjiva na temelju odluke kreditora kao i valutna klauzula te zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju svih njegovih odredbi glede 1. tuženika odnosno, plaćenog 2. tuženiku na temelju Ugovora o cesiji kojega je sklopio sa 1. tuženikom.

5. Tužiteljica također predmetnom tužbom i tužbenim zahtjevom konačno postavljenim 3. listopada 2023., podnosi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe Ugovora o kreditu u čl. 1., 4. i 7. a gdje je ugovoreno da se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju devize kreditora važećem na dan korištenja kredita te se korisnik kredita obvezuje isplaćenu svotu vratiti sa kamatama obračunatim u CHF mjesečno po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, kao i zahtjev za isplatu razlika naplaćenih po ovim nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama te zahtjev na utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka Ugovora o cesiji koji je sklopljen 15. prosinca 2015. između 1. i 2. tuženika u odnosu na potraživanje 1. tuženika prema tužiteljici na temelju Ugovora o kreditu te isplatu svote koja je u ispunjenju Ugovora o cesiji isplaćena 2. tuženiku.

6. Prvostupanjski sud prihvaća prvopostavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje u odnosu na 1. tuženika upućujući na presude donijete u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pri čemu ističe da tuženik nije dokazao kako je postojao valjani, ugovorom predviđeni razlog za promjenu kamatne stope te da su sve ugovorne odredbe bile jasne zaključkom, da je prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) Ugovor o kreditu u cijelosti ništetan.

6.1. Ovo stoga što je odredba o promjeni kamatne stope ključna ugovorna odredba a ona je ništetna jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo te uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača zbog čega je mjesečna obveza tužiteljice posljednjih godinu dana plaćanja kredita povećana za znatnih 24%, što je dovelo do nemogućnosti plaćanja na strani tužiteljice koja se našla u situaciji da je tijekom važenja Ugovora do okončanja ovršnog postupka isplatila 104.196,96 kuna a njezin stan je u ovršnom postupku prodan za 324.952,24 kune. Tako su tužiteljica i svjedokinja ZI dovedene do financijskog sloma pa se jedino miješanjem suda može otkloniti takva neravnoteža u pravima i obvezama utvrđenjem Ugovora ništetnim u cijelosti jer u ovom slučaju nije moguće na drugačiji način ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj se tužiteljica kao potrošač nalazila da nepoštene odredbe nisu postojale.

7. Potom nerazumljivo prihvaća tek podredno, po 1. tuženiku istaknut „prigovor radi prijeboja“ (list 149-150 spisa) utvrđenjem međusobnih tražbina tužiteljice i 1. tuženika te njihovim prebijanjem, nalaže 1. tuženiku plaćanje zateznih kamata na potraživanje tužiteljice tekućih od 18. kolovoza 2008. a tužiteljici na potraživanje 1. tuženika tekućih od 26. lipnja 2006. i naposlijetku, ne navodeći bilo kakve razloge za takvu odluku prihvaća dio tužbenog zahtjeva te utvrđuje ništetnim i Ugovor o cesiji u dijelu kojim je 1. tuženik ustupio 2. tuženiku tražbinu prema tužiteljici i nalaže 2. tuženiku isplatu svote od 2.069,64 eura sa kamatama tekućim od 11. veljače 2019. na pojedinačno označene svote do isplate, prethodno utvrđujući da su 1. i 2. tuženici s osnove isplaćenog kredita od 369.594,90 kuna tražili od tužiteljice i ZI ukupno 1.129.149,20 kuna odnosno, vrijednost koja je tri puta veća od predane.

8. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo a prema odredbi čl. 324. st. 1. i 2. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen s time, da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

9. Nadalje odredba čl. 1021. ZOO propisuje kako se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno i ovdje se banka obvezala staviti na raspolaganje korisnici kredita ugovoreni iznos kredita u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita, dok je visina anuiteta ovisila o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

10. Kada obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (čl. 21. ZOO). Odredba čl. 22. ZOO, pak, dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

11. Ukoliko dopuštena odredba o valutnoj klauzuli, bude utvrđena ništetnom na temelju posebnih odredbi čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i dalje ostaju na snazi ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji je iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita dužan vratiti.

12. U odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda kako je Ugovor o kreditu zbog ugovorene promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke ništetan u cijelosti, treba uputiti i na odredbu čl. 102. st. 2. ZZP, prema kojoj odredbi ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

13. Utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i valutnoj klauzuli uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana tako da je tužiteljica kao potrošač u položaju kao da je Ugovor sklopljen bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno, kao da je Ugovor o kreditu sklopljen po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja Ugovora.

14. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, slijedom naprijed iznijetog Ugovor o kreditu može opstati bez tih ništetnih odredbi jer je utvrđenjem djelomične ništetnosti potrošaču načelno omogućeno zahtijevati od banke, po pravilima o stjecanju bez osnove, preplaćene svote po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi a ovdje je tužiteljica postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula dakle, kojima je ugovoren način promjene kamate i valuta ispunjenja obveze.

15. Možebitna ništetnost označenih odredbi Ugovora o kreditu u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnose se na bitne elemente Ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u svezi čl. 1021. ZOO odnosno, na iznos kredita, uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita a odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula vezane su uz uvjet vraćanja kredita kao jednim od bitnih sastojaka Ugovora o kreditu međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana kao i ugovorna odredba o kunskoj svoti koju je tuženica kao banka stavila na raspolaganje korisniku kredita dok bi ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli mogla biti utvrđena upravo stoga, da bi predmetni Ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

16. Zbog toga Ugovor o kreditu, unatoč možebitnoj ništetnosti pojedinih odredbi može opstati pa s obzirom da je odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe a imajući na umu čl. 1021. ZOO kao i da je prednik tuženika ispunio Ugovor na način da je korisnici kredita stavio na raspolaganje ugovorenu novčanu svotu koju je bila dužna vratiti u kunama, uz ugovorenu valutu obveze uvećanu za ugovorenu kamatu, održavanje na snazi Ugovora bez ništetnih odredbi nije u suprotnosti niti s odlukama suda Europske unije niti s dosegom čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13.

17. Kada se u ovom slučaju uklone ništetne odredbe, korisnica kredita i tužiteljica se nalaze u činjeničnoj i pravnoj situaciji kao da tih odredbi nije niti bilo odnosno, ima pravo na obeštećenje u okviru kojeg se obveza po Ugovoru o kreditu izračunava prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te tečaju valute obveze prilikom plasiranja kredita pa je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da predmetni Ugovor o kreditu ne može opstati bez tih ništetnih odredbi s obzirom da Ugovor o kreditu i nadalje sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu opstojnost (primjerice presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-820-2023-2 od 23. travnja 2024.).

18. Slijedom iznijetog je prihvaćena žalba tuženika i primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22. i 155/23 - dalje: ZPP) preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke i odbijen zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti cjelovitog Ugovora o kreditu (koji nije sklopljen sa 1. tuženikom već njegovim prednikom, Volksbank d.d.).

19. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje ništetnim i bez pravnog učinka Ugovora o cesiji koji je sklopljen 15. prosinca 2015. između 1. i 2. tuženika, u odnosu na ustupljeno potraživanje 1. tuženika prema tužiteljici na temelju Ugovora o kreditu i nalaže 2. tuženiku isplatu svote koja je u ispunjenju Ugovora o cesiji isplaćena 2. tuženiku (točka II i VIII izreke) nerazumljivim navodom kako je taj Ugovor ništetan stoga, što je ništetan i Ugovor o kreditu zbog čega je 2. tuženik u obvezi vratiti sav iznos koji je primio prema onome što je „specificirano u nalazu i mišljenju vještaka“.

20. S obzirom da prvostupanjska presuda u ovom dijelu tužbenog zahtjeva nema nikakvih razloga o odlučnim činjenicama o kojima ovisi primjena odredbe čl. čl. 322. ZOO u svezi odredbe čl. 80. i 86. ZOO jer prijenos tražbine po Ugovoru o kreditu nije zabranjen niti zakonom, niti je strogo osobne naravi, niti se tražbina po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga a korisnica kredita i prednik 1. tuženika nisu ugovorili da 1. tuženik neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez njezinog pristanka, ne može se ispitati pa je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuta i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

21. Kako je ovom odlukom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III, IV, V, VI i VII izreke, koje se osnivaju upravo na utvrđenju ništetnosti cjelovitog Ugovora o kreditu.

22. Tužiteljica je postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu kao i isplate preplaćenog u ispunjenju tih ništetnih ugovornih odredbi zbog čega je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje po tom zahtjevu a prvostupanjski sud je dužan provedbom predloženih dokaza odlučiti a imajući na umu i žalbene navode stranaka, o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva pod točkom II i VIII izreke te eventualno kumuliranog zahtjeva i novu odluku donijeti sadržajem sukladnim odredbi čl. 338. st. 4. ZPP.

23. Budući da pravo na naknadu troškova postupka ovisi o ocjeni osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP je uvažena žalba 1. i 2. tuženika i ukinuta odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke prvostupanjskog rješenja i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP u svezi čl. 381. ZPP).

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis