REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KĆ, zbog prekršaja iz članka 199 stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac-Obrovac od 26. kolovoza 2024., broj: 211-07/24-3/12768, u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog KĆ, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da je okrivljenik, za prekršaj činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, pravno označen kao prekršaj iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura) dužan platiti u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog KĆ, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljeniku na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca u koju se, na temelju članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme za koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza određenom od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac-Obrovac, Naredbom od 26. kolovoza 2024.
III. U ostalom se dijelu prigovor KĆ odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni KĆ obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac-Obrovac od 26. kolovoza 2024., broj: 211-07/24-3/12768, okrivljeni KĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po stavku 8. istog članka, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 77,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbene osnove, no iz sadržaja prigovora proizlazi da prigovara zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, i to u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.
2.1. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja te izražava kajanje za navedeno. Ističe kako nije u mogućnosti platiti izrečenu mu novčanu kaznu te da mu je vozačka dozvola neophodna kako bi zbog narušenog zdravstvenog stanja redovito odlazio na liječničke preglede u Zadar. Iz navedenih razloga predlaže da mu se omogući obročna otplata kazne odnosno da se kazna ublaži, a zaštitna mjera ukine.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni, koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.3. Međutim, imajući u vidu molbu okrivljenika da mu se odobri obročno plaćanje novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da novčanu kaznu plati u pet jednakih mjesečnih obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona gotovo najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljeniku zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina novčane kazne opravdava takvu odluku.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, opravdano i zakonito izreklo zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa na određeno vrijeme te kako bi se otklonili uvjeti koji omogućuju počinjenje novog prekršaja kojim bi okrivljenik ugrozio sigurnost prometa i njegovih sudionika. Ovo posebno iz razloga što je okrivljenik proglašen krivim jer je upravljao motornim vozilom iako je u organizmu imao koncentraciju alkohola od 1,78 g/kg, koje ponašanje, već zbog same svoje težine i stupnja ugrožavanja sudionika u prometu, upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.
7.1. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 12 mjeseci preduga odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere kada ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika.
7.2. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 28. listopada 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zadarskoj, Policijskoj postaji Benkovac-Obrovac u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
