- 1 -              Rev 474/2022-2

Broj: Rev 474/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S., OIB: ..., iz K. N., ..., koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra u S., S., ..., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2073/2021-2 od 7. rujna 2021., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3201/2020 od 14. srpnja 2021., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude djelomično je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 1.601,18 kn / 212,51 € sa zakonskim zateznim kamatama i radi naknade troška u iznosu od 1.012,70 kn / 134,41 € sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Ovaj sud je, rješenjem poslovni broj Revd-183/2022-2 od 188. siječnja 2022., dopustio tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Imaju li zaposlenici u javnim službama pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice od 5.415,37 kuna za razdoblje od 27. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. sukladno Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.?"

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate razlike plaće za razdoblje od ožujka do listopada 2017., tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće primjenom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. na razdoblje nakon 26. siječnja 2017., konkretno od veljače do listopada 2017.

7. U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnom, u odnosu na pobijani dio presude, utvrđeno je, da:

- je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., na dan 26. listopada 2016. iznosila 5.415,37 kuna;

- visina utuženog iznosa razlike plaće u matematičkom smislu nije bila sporna.

8. Drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu imajući u vidu odredbu čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kojom je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, da je isti istekao 26. listopada 2016., da je njegovo važenje, sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), produženo za još 3 mjeseca tj. do 26. siječnja 2017., pa da u razdoblju nakon 26. siječnja 2017. do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017.) nema mjesta primjeni Sporazuma.

9. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. iz čl. III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

10. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, navedenom odredbom nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna do zaključno kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora "u dobroj vjeri pristupe produljenju roka". Ni tim ugovorom, a niti nekim drugim sporazumom ugovorne stranke nisu odredile posljedice koje će nastati ako se "u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka".

11. Slijedom navedenog, čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana pa se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 199. ZR koja glasi:

''Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.''

12. Stoga u razdoblju od 27. siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/17) nema mjesta primjeni Sporazuma posljedično čemu tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune.

13. Zato je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće ocijenio neosnovanim.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu jer ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena.

15. Temeljem odredaba čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao ukupne iznose novčanih obveza, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 27. rujna 2023.

                            Predsjednica vijeća

              Renata Šantek, v.r.