Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1193/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Mundweilu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 8. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, odlukom objavljenom 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu br. 3208811902, kreditna partija:7103590748 od 06.04.2007., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Mandici Popović iz Valpova pod brojem OV-3836/07.-1 dana 12.04.2007., između tužitelja TH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., [adresa], OIB:92963223473 kao banke, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, posebice u čl. 2. predmetnog ugovora u dijelu koji glasi: „…koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i Ugovora o odobravanju stambenih kredita zaposlenicima društva Siemens d.d., Ugovora o odobravanju gotovinskih nenamjenskih kredita zaposlenicima društva Siemens d.d. i Ugovora o odobravanju kredita za kupnju motornih vozila zaposlenicima društva Siemens d.d. od 10.10.2005….“, te u članku 7. u dijelu koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“, te u članku 23. toč. L) u dijelu koji glasi: „Potpisom ovog Ugovora korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita/depozita, efektivnom kamatnom stopom/realnom godišnjom kamatnom stopom…..EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit…“.

ll. Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu br. 3208811902, kreditna partija:7103590748 od 06.04.2007., koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Mandici Popović iz Valpova pod brojem OV-3836/07.-1 dana 12.04.2007., između tužitelja TH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., [adresa], OIB:92963223473 kao banke, te iste odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke, i to u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF valuti, posebice čl. 1 u dijelu koji glasi: “…u kunskoj protuvrijednosti od 50.000,00 CHF (slovima:pedesettisuća i 00/100 CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.“, u čl. 2 u dijelu koji glasi: „ …od 50.000,00 CHF (slovima:pedesettisuća i 00/100 CHF) ….u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“, u čl.. 7 u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja za CHF….Prvi anuitet iznosi 612,29 CHF (slovima:šestodvanaest 29/100 CHF)…“, te u čl. 23. toč. R) u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz č. 1 ovog Ugovora te sve obaveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d Zagreb, [adresa], OIB 92963223473, tužitelju TH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi razlike preplaćenih kamata, isplatiti novčani iznos od 1.779,23 eur, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od uplate svakog pojedinog iznosa od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god. Do 31. prosinca 2022. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. god. do 29. siječnja 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, od 30. prosinca 2023. god. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, i to:

-na iznos od 17,21 eur, počev od 15.11.2007. pa do isplate,

-na iznos od 16,80 eur, počev od 15.12.2007. pa do isplate,

-na iznos od 17,19 eur, počev od 15.01.2008. pa do isplate,

-na iznos od 17,03 eur, počev od 15.02.2008. pa do isplate,

-na iznos od 17,29 eur, počev od 15.03.2008. pa do isplate,

-na iznos od 31,52 eur, počev od 15.04.2008. pa do isplate,

-na iznos od 31,02 eur, počev od 15.05.2008. pa do isplate,

-na iznos od 30,79 eur, počev od 15.06.2008. pa do isplate,

-na iznos od 30,62 eur, počev od 15.07.2008. pa do isplate,

-na iznos od 30,13 eur, počev od 15.08.2008. pa do isplate,

-na iznos od 29,88 eur, počev od 15.09.2008. pa do isplate,

-na iznos od 31,20 eur, počev od 15.10.2008. pa do isplate,

-na iznos od 30,97 eur, počev od 15.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 30,96 eur, počev od 15.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 32,22 eur, počev od 15.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 31,67 eur, počev od 15.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 30,63 eur, počev od 15.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 30,62 eur, počev od 15.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 30,32 eur, počev od 15.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 29,53 eur, počev od 15.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 29,42 eur, počev od 15.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 40,85 eur, počev od 15.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 40,85 eur, počev od 15.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 40,13 eur, počev od 15.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 40,22 eur, počev od 15.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 39,51 eur, počev od 15.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 40,08 eur, počev od 15.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 39,86 eur, počev od 15.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 40,03 eur, počev od 15.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 40,56 eur, počev od 15.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 40,12 eur, počev od 15.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 35,89 eur, počev od 15.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 35,74 eur, počev od 15.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 36,52 eur, počev od 15.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 34,97 eur, počev od 15.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 34,86 eur počev od 15.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 34,27 eur, počev od 15.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 25,46 eur, počev od 15.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 24,25 eur, počev od 15.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 23,70 eur, počev od 15.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 24,05 eur, počev od 15.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 22,94 eur, počev od 15.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 23,71 eur, počev od 15.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 23,78 eur, počev od 15.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 24,48 eur, počev od 15.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 19,90 eur, počev od 15.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 18,25 eur, počev od 15.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 17,56 eur, počev od 15.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 17,43 eur, počev od 15.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 17,08 eur, počev od 15.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 17,19 eur, počev od 15.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 16,93 eur, počev od 15.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 16,42 eur, počev od 15.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 16,06 eur, počev od 15.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 15,84 eur, počev od 15.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 15,44 eur, počev od 15.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 14,96 eur, počev od 15.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 14,54 eur, počev od 15.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 13,92 eur, počev od 15.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 13,83 eur, počev od 15.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 13,49 eur, počev od 15.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 13,03 eur, počev od 15.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 12,39 eur, počev od 15.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 12,25 eur, počev od 15.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,86 eur, počev od 15.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 11,34 eur, počev od 15.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 10,71 eur, počev od 15.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 10,31 eur, počev od 15.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 10,00 eur, počev od 15.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 9,67 eur, počev od 15.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 9,38 eur, počev od 15.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,91 eur, počev od 15.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,53 eur, počev od 15.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 8,16 eur, počev od 15.12.2013. pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d Zagreb, [adresa], OIB 92963223473, tužitelju TH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi razlike preplate zbog tečajne razlike, isplatiti novčani iznos od 8.526,07 eur, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od uplate svakog pojedinog iznosa od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god. Do 31. prosinca 2022. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. god. do 29. siječnja 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, od 30. prosinca 2023. god. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, i to:

-na iznos od 1,19 eur, počev od 15.03.2008. pa do isplate,

-na iznos od 4,51 eur, počev od 15.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 24,59 eur, počev od 15.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 25,49 eur, počev od 15.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,14 eur, počev od 15.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 17,76 eur, počev od 15.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 18,58 eur, počev od 15.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 14,67 eur, počev od 15.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 15,77 eur, počev od 15.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,47 eur, počev od 15.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 12,32 eur, počev od 15.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 7,66 eur, počev od 15.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 11,05 eur, počev od 15.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 11,21 eur, počev od 15.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 20,03 eur, počev od 15.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 26,28 eur, počev od 15.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 26,14 eur, počev od 15.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 30,27 eur, počev od 15.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 41,70 eur, počev od 15.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 45,58 eur, počev od 15.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 58,56 eur, počev od 15.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 57,35 eur, počev od 15.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 85,51 eur, počev od 15.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 70,12 eur počev od 15.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 74,30 eur, počev od 15.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 94,05 eur, počev od 15.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 96,74 eur, počev od 15.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 91,37 eur, počev od 15.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 94,60 eur, počev od 15.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 95,90 eur, počev od 15.04.2011. pa do isplate,

-na iznos od 106,06 eur, počev od 15.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 129,22 eur, počev od 15.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 154,96 eur, počev od 15.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 185,66 eur, počev od 15.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 141,98 eur, počev od 15.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 127,42 eur, počev od 15.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 128,56 eur, počev od 15.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 131,02 eur, počev od 15.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 144,06 eur, počev od 15.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 148,29 eur, počev od 15.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 144,49 eur, počev od 15.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 144,20 eur, počev od 15.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 146,61 eur, počev od 15.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 150,80 eur, počev od 15.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 146,54 eur, počev od 15.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 145,65 eur, počev od 15.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 134,64 eur, počev od 15.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 144,76 eur, počev od 15.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 149,76 eur, počev od 15.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 147,12 eur, počev od 15.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 144,04 eur, počev od 15.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 142,90 eur, počev od 15.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 141,97 eur, počev od 15.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 151,75 eur, počev od 15.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 138,76 eur, počev od 15.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 136,94 eur, počev od 15.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 138,58 eur, počev od 15.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 137,51 eur, počev od 15.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 142,78 eur, počev od 15 .09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 146,47 eur, počev od 15.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 148,42 eur, počev od 15.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 154,41 eur, počev od 15.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 156,90 eur, počev od 15.01.2014. pa do isplate,

-na iznos od 157,11 eur, počev od 15.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 160,57 eur, počev od 15.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 157,56 eur, počev od 15.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 153,24 eur, počev od 15.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 154,16 eur, počev od 15.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 157,26 eur, počev od 15.07.2014. pa do isplate,

-na iznos od 159,71 eur, počev od 15.08.2014. pa do isplate,

-na iznos od 160,34 eur, počev od 15.09.2014. pa do isplate,

-na iznos od 162,97 eur, počev od 15.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 166,76 eur, počev od 15.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 167,47 eur, počev od 15.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 168,03 eur, počev od 15.01.2015. pa do isplate,

-na iznos od 167,74 eur, počev od 15.02.2015. pa do isplate,

-na iznos od 167,77 eur, počev od 15.03.2015. pa do isplate,

-na iznos od 167,74 eur, počev od 15.04.2015. pa do isplate,

-na iznos od 168,50 eur, počev od 15.05.2015. pa do isplate.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu pretplate po osnovi tečajne razlike za ukupni iznos od 188,70 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, računajući od uplate svakog pojedinog iznosa od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god., u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god. Do 31. prosinca 2022. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. god. do 29. siječnja 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, od 30. prosinca 2023. god. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, i to:

- na iznos od 7,22 eur, počev od 15.06.2007. pa do isplate,

-na iznos od 9,57 eur, počev od 15.07.2007. pa do isplate,

-na iznos od 5,43 eur, počev od 15.08.2007. pa do isplate,

-na iznos od 5,47 eur, počev od 15.09.2007. pa do isplate,

-na iznos od 12,50 eur, počev od 15.10.2007. pa do isplate,

-na iznos od 11,84 eur, počev od 15.11.2007. pa do isplate,

-na iznos od 17,83 eur, počev od 15.12.2007. pa do isplate,

-na iznos od 7,14 eur, počev od 15.01.2008. pa do isplate,

-na iznos od 8,76 eur, počev od 15.02.2008. pa do isplate,

-na iznos od 5,40 eur, počev od 15.04.2008. pa do isplate,

-na iznos od 17,70 eur, počev od 15.05.2008. pa do isplate,

-na iznos od 13,96 eur, počev od 15.06.2008. pa do isplate,

-na iznos od 17,59 eur, počev od 15.07.2008. pa do isplate,

-na iznos od 17,89 eur, počev od 15.08.2008. pa do isplate,

-na iznos od 17,78 eur, počev od 15.09.2008. pa do isplate,

-na iznos od 4,57 eur, počev od 15.10.2008. pa do isplate,

-na iznos od 8,05 eur, počev od 15.12.2008. pa do isplate,

VI. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d Zagreb, [adresa], OIB 92963223473, naknaditi tužitelju TH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.322,31 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VIl. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom za naknadu troškova ovog parničnog postupka, iznad iznosa od 3.322,31 eura do iznosa od 3.668,31 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu dana 12. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Iz tužbe i priložene dokumentacije u bitnom proizlazi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio dana 6. travnja 2007. Ugovor o kreditu, kreditna partija 7103590748, broj: 3208811902, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF prema srednjem Hrvatske narodne banke, dalje u tekstu: HNB, na dan korištenja (isplate) kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama na rok od 8 godina otplatom kroz mjesečne anuitete na način da se anuitet plaća u kunama, a isti se obračunava po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i Ugovora o odobravanju stambenih kredita zaposlenicima društva Siemens d.d., Ugovora o odobravanju gotovinskih nenamjenskih kredita zaposlenicima društva Siemens d.d. i Ugovora o odobravanju kredita za kupnju motornih vozila zaposlenicima Siemens d.d. Odredbe Ugovora u kojima je ugovoreno vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF i odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, tužitelj smatra u cijelosti ništetnim, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju omogućio da o istima pregovara niti je tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi. Pri tom se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je u djelu utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014, odnosno koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u djelu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi tužitelj smatra da je tuženiku do konačne otplate kredita preplatio dugovani iznos. Obvezao se konačno postaviti tužbeni zahtjev u pogledu visine nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, s obzirom da u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao svom potrebnom dokumentacijom za izračun visine preplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev jer isti smatra neosnovanim, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine vrijednosti predmeta spora. Osim toga, naglasio je da osporava osnovu i tijek zakonskih zateznih kamata, usprotivio se tužiteljevom prijedlogu za provođenjem financijskog vještačenja, jer smatra da je riječ o pravnom pitanju te je na kraju istaknuo i prigovor zastare. Opreza radi, osporava da bi odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile nepoštene i nedopuštene pa samim tim smatra da iste nisu niti ništetne. Naglasio je da je tuženik tužitelju prilikom sklapanja Ugovora pružio sve potrebne informacije te mu je dao potrebne informacije o konkretnom ugovornom odnosu koji je ugovorni odnos tužitelj trebao shvatiti primjenom dužne pažnje.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Sud je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja prema specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelja od 17. rujna 2020., nakon što je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, dana 1. travnja 2021. donio i objavio presudu poslovni broj: P-2439/2019-31. Tom presudom u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev te je obvezan tuženik da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.300,00 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tuženik je na navedenu presudu pravovremeno podnio žalbu te je Županijski sud u Rijeci, postupajući po žalbi, rješenjem broj Gž-1167/2021-3 od 13. studenog 2024. ukinuo naprijed navedenu presudu u točkama I. -IV.. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja u bitnome proizlazi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenično stanje u dijelu koji se odnosi na pitanje ima li ili ne tužitelj svojstvo potrošača. Također je navedeno da zbroj pojedinačno navedenih iznosa, na koje je tom presudom obvezan tuženik da ih isplati tužitelju, iznosi 76.844,74 kn, a ne 80.043,45 kn. Slijedom navedenoga, dana je uputa prvostupanjskom sudu da dopuni činjenično stanje te da ispravi nedostatke koji se odnose na nedostatke u zbroju pojedinačnih iznosa naznačenih u tužbenom zahtjevu.

4. Postupajući po uputi iz rješenja Županijskog suda u Rijeci saslušan je tužitelj na okolnosti ima li isti svojstvo potrošača, je li neposredno pregovarao s tuženikom o spornim odredbama Ugovora te je li od tuženika dobio informacije i obavijesti o rizicima vezanima za zaključenje Ugovora s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Ponovno je dan zadatak sudskom vještaku da dopuni svoj Nalaz na način da iznose naznačene u prvobitnom Nalazu sada iskaže u valuti EUR s obzirom da je u međuvremenu došlo do promjene službene valute u Republici Hrvatskoj. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to u: Ugovor o nenamjenskom kreditu na str. 10-15 spisa, prijedlog Z. k. odjelu na str. 16, potvrda ugovora na str. 17, Otplatni plan na str. 18-20, očitovanje tuženika o kretanju kamatnih stopa te detaljna kartica prometa po kreditu na str. 21-27 spisa, izračun pretplate str. 28-34 spisa, potvrda o uplati pristojbe na tužbu na str. 38, prilozi dostavljeni uz odgovor na tužbu, jednim dijelom na engleskom jeziku, s pregledom stručnih članaka na temu istovrsno u ovom sporu na str. 56-101 spisa, podnesak tuženika kojim se obraća tužitelju na str. 102, Opći uvjeti poslovanja na str. 126-132, potvrda o uplati predujma za vještačenje na str. 130, Nalaz financijsko knjigovodstvenog vještaka na str. 154-177, račun vještaka na str. 178 spisa, očitovanje vještaka na podnesak tuženika na str. 190-196 spisa, prvostupanjska presuda na str. 216-238, potvrda o uplati na str. 265, rješenje Županijskog suda u Rijeci na str. 270- 273 te dopuna nalaza vještaka na str. 292-333 spisa.

4.1.Sud nije provodio dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka ĆH, zaposlenice tuženika, na okolnost uputa, pojašnjenja i informacija koje su svjedokinja i ostali djelatnici tuženika davali klijentima prilikom sklapanja istovrsnih ugovora, jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga, a što je i naglasio u podnesku koji je zaprimljen 26. rujna 2025. (str. 351-352 spisa).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je otplata kredita vezana uz tečaj švicarskog franka, te odredbi o promjenjivosti kamatne stope koja se tijekom otplate mijenja sukladno jednostranoj odluci tuženika, kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi.

6. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i tuženika dana 6. travnja 2007. sklopljen predmetni Ugovor (str. 10-16 spisa) te da je isti potvrđen 12. travnja 2007. po javnom bilježniku Mandici Popović iz Osijeka pod poslovnim brojem OV- 3836/07 (str. 17 spisa). Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženik odobrio tužitelju isplatu kredita za kupnju stana u iznosu od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita s rokom otplate 8 godina. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF, važećem na dan dospijeća ili dan plaćanja anuiteta. Nesporno je i da je u međuvremenu tužitelj u cijelosti otplatio predmetni kredit te da nije nikad provedena konverzija kredita.

7. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi. Sporno je imali li tužitelj svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Također je sporno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio zaposlenik Siemensa d.d. u vrijeme kad je podizao kredit te da je kredit podigao radi kupnje manjeg stana u [adresa] od 36 m2. Zbog organizacijskih problema u tvrtki Siemens d.d. bilo je viška radnika u Osijeku. Našao se na popisu radnika koji su trebali dobiti otkaz pa je stoga odlučio, kako bi izbjegao otkaz, prihvatiti ponudu poslodavca da umjesto u Osijeku radi u Zagrebu. Stoga je kupio stan u [adresa] kako bi imao gdje boraviti dok radi u Zagrebu, a s obzirom da je Siemens d.d. imao sa tuženikom zaključene ugovore o suradnji, obratio se tuženiku radi podizanja kredita iz kojeg je kasnije kupio navedeni stan. Tuženik mu je ponudio kredit u valuti CHF, a s obzirom da je u to vrijeme bilo opće poznato da su upravo ti krediti najpovoljniji te da je CHF kao valuta stabilna, ponudu je prihvatio. Cjelokupni iznos dobiven kreditom utrošio je za kupnju stana i nakon kupnje stana znao je boraviti na relaciji Osijek-Zagreb te je stan koristio za svoje stanovanje u vrijeme kad je bio u Zagrebu. Kasnije je i njegova sestra dobila posao u Zagrebu pa je taj stan i ona koristila za svoje stanovanje. Nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, jer je na potpis dobio tipski ugovor koji je sastavio tuženik. Nisu mu posebno pojašnjavali rizike koji bi mogli proistječi iz valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već su djelatnici tuženika tužitelju samo naglašavali prednosti sklapanja ugovora u CHF, a koje se prednosti odnose na povoljne uvjete u vidu niže kamatne stope, kao i na činjenicu da je CHF u to vrijeme bio stabilna valuta. Naglasio je da stan koji je kupio kreditom nije iznajmljivao sve do 2018. ili 2019., s tim da je kredit otplatio 2015. Nije mu ni dan – danas jasno zašto je rasla kamata. Jasan mu je tek rast otplatne rate zbog promjene tečaja. U početku je otplatna rata iznosila 2.600,00 kn, da bi kasnije ista iznosila između 3.500,00 i 4.000,00 kn, što je bilo znatno opterećenje za njegove financijske obveze, budući je primao u to vrijeme plaću od oko 6.000,00 kn.

10. Sud u cijelosti smatra vjerodostojnim i životnim iskaz tužitelja, jer je isti dan životno i okolnosno, isti je u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom spisu, i to prije svega sa Ugovorom o kreditu. Naime, u samom ugovoru je naznačeno da je namjena kredita kupnja stana (članak 6), a s obzirom na formu i oblik ugovora, sud zaključuje da je isti zaista sačinjen od strane tuženika kao banke, jer je sačinjen u strogo formalnom obliku na unificiranom obrascu kojeg su tuženik, pa i druge banke, koristile i koji koriste za kreditne odnose pa su stoga i životne tužiteljeve tvrdnje da na sadržaj tako sastavljenog ugovora nije mogao utjecati. Iz čl. 2. Ugovora nadalje proizlazi da se kamatna stopa određuje prema Odluci tuženika i Ugovorima koje je tuženik imao sklopljenim sa Simens d.d. pa su stoga i točni navodi tužitelja da se je kao zaposlenik Simensa d.d. obratio upravo tuženiku radi kredita, jer je tuženik sa njegovim tadašnjim poslodavcem Simens d.d. imao dogovorenu poslovnu suradnju.

11. Iz Nalaza sudskog vještaka DV Consulting d.o.o. od 31. srpnja 2020. (str. 154-177 spisa), pisanog pojašnjenja vještaka (str. 190-196 spisa), kao i iz Dopune Nalaza vještaka od 30. travnja 2025. (str. 292-308 spisa), koja je Dopuna istovjetna Dopuni Nalaza koja je dostavljena 27.svibnja 2025. (str. 317-333 spisa), utvrđeno je da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Vještak je sukladno zadatku suda uzeo u obzir početni otplatni plan te je izvršio izračun razlike u otplati između početnog otplatnog plana, odnosno kamatne stope i tečaja CHF iz početnog otplatnog plana i kamatne stope i tečaja kako se isti mijenjao tijekom otplate prema podacima koji su vještaku dostavljeni od strane tuženika, uz uvažavanje stvarno plaćenih iznosa od strane tužitelja. Na taj način vještak je u Nalazu utvrdio pretplatu po osnovi kamatne stope u iznosu od 1.779,24 eura, odnosno preplatu po osnovi tečajne razlike od 8.337,37 eura (tabelarni prikazi preplate po svakoj godini otplate, str. 293 i 301 spisa). Pojedinačni iznosi pretplate po svakom mjesecu, odnosno svakom uplaćenom anuitetu razvidni su iz tabelarnog prikaza str. 294 -299 spisa (pretplata kamate) te je iz tabelarnog prikaza str. 302-307 spisa (pretplata tečajne razlike). Sud je izvršio računsku kontrolu zbroja pojedinačnih iznosa iz naprijed navedenih tabelarnih prikaza te je ustvari dobio za pretplatu kamata iznos od 1.799,23 eura kao zbroj svih pojedinačnih iznosa, a ne iznos od 1.799,24 eura, kako je to u Nalazu naveo vještak. Također, u odnosu na tečajnu razliku, zbrajanjem svih pojedinačnih iznosa navedenih u tabelarnih prikazima str. 302-307 spisa, sud je došao do ukupnog iznosa od 8.526,07 eura, što predstavlja pozitivnu razliku pretplate, odnosno to je zbroj svih pojedinačnih iznosa pretplate po svim onim mjesecima tijekom otplate kada je tečajna razlika bila veća od početno ugovorene. Negativna razlika pretplate koja predstavlja zbroj razdobalja u kojima je tečaj bio niži od početnog ugovorenog iznosi ukupno 188,70 eura. Prema tome, pretplata kamata iznosi ukupno 1.779,23 eura, a pretplata po osnovi tečajne razlike iznosi 8.526,07 eura.

11.1. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz vještaka, dok je tuženik prigovarao u biti pravnim pitanjima koja su usmjerena na činjenicu da je vještak svoj nalaz zasnovao isključivo na početnom otplatnom planu, smatrajući da je cjelokupni kreditni odnos utemeljen na fiksnoj kamatnoj stopi i tečaju. Pored toga, isti smatra da je vještak u obzir trebao uzeti i tzv. negativne razlike, jer se jedino na taj način može dobiti stvarna pretplata.

11.2. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Vještak je nalaz i zaključak dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj Sud. Prigovaranje u smislu da treba uzeti u obzir i negativne razlike, svodi se također na pravno pitanje o kojemu će sud zauzeti stav u nastavku ove odluke. Sam računski izračun vještaka sadrži manje pogreške, i to za 0,01 eur u dijelu koji se odnosi na pretplatu kamata, dok je računski izračun tečajne razlike ustvari sačinjen ispravno. To stoga što je u tabelarnom prikazu (str. 301 spisa) vještak pretplatu po osnovi tečajne razlike umanjio za negativne stavke u 2007. i 2008. godini te je dobio iznos od 8.337,37 eura. S obzirom da je sud utvrdio da zbroj pozitivnih stavki pretplate tečajne razlike iznosi 8.526,07 eura te da negativne stavke tečajne razlike iznose 188,70 eura, jasno je da kad se od 8.526,07 oduzme 188,70, dobije se upravo 8.337,37.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. odbijena revizija tuženika. U dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od

09. travnja 2015. odbijena revizija tuženika.

13. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše, iz čl. 324. st. 2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u većem dijelu osnovan.

16. Budući je tužitelj pokrenuo ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, isti je ovlašten temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem. Stoga tužitelj u ovoj parnici nije niti trebao dokazivati nepoštenost ugovornih odredbi Ugovora koji je on kao potrošač zaključio sa tuženikom kao davateljem kredita, čije odredbe su dio po kreditoru unaprijed pripremljenog ugovora, na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati i koje odredbe su u suštini identične onim odredbama koje je imao u vidu i sud u kolektivnom sporu pri donošenju svojih odluka. Tužitelj prema čl. 328. ZOO-a ima pravo na isticanje ništetnosti, jer se ništetnost ne gasi, bez obzira je li kredit otplaćen u cijelosti pa se na ništetnost osnovnog ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj, kao stranka Ugovora, to u svakom slučaju jeste i za navedeno ima pravni interes budući da traži i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.

17. Iz iskaza tužitelja te iz samog Ugovora proizlazi da je kredit odobren strogo namjenski radi kupnje stana, koju je nekretninu (stan) tužitelj koristio za stanovanje sebe, a isti je koristila i njegova sestra dok je radila u Zagrebu, iz čega proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Naime, isti je izjavio da je tek 2018., 2019., počeo iznajmljivati stan, s tim da je kredit otplatio još 2015., a ukoliko tuženik tvrdi suprotno, tad je to trebao i dokazati, a što nije učinio. Nadalje, proizlazi da su u biti djelatnici tuženika tužitelju samo paušalno isticali mogućnost rasta anuiteta zbog sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužitelju sporne odredbe, odnosno rizici valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Stoga je tuženik tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužitelja istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužitelj odbio potpisati tad ne bi realizirao kredit. Stoga je sud i povjerovao iskazu tužitelja u dijelu u kojem je isti naglasio da mu ni dan-danas nije jasno na koji je način tuženik određivao promjenjivu kamatnu stopu, a isto tako, i u dijelu u kojem je naglasio da iako je znao što znači valutna klauzula, nije mogao pretpostaviti da bi moglo doći do znatnijih promjena u tečaju. To je uostalom i životno, jer je opće poznato da su predmetni krediti u to vrijeme bili opće prihvaćeni, jer su za iste bili najpovoljniji uvjeti, a što je i sam tužitelj naglasio. Upravo zbog svega toga, sud je mišljenja da je tuženik trebao i morao, kako tužitelju, tako i ostalim svojim klijentima, detaljno pojasniti i omogućiti pregovaranje o spornim odredbama, svim mogućim rizicima, kao i parametrima po kojima se određuje visina kamatne stope, a očito je da isti nije postupio na taj način. Zbog toga je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, u smislu u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).

18. Slijedom navedenoga, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbi Ugovora naznačen u točki I. i II. izreke ove Presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta i promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika kao kreditora bez mogućnosti utjecaja tužitelja kao korisnika kredita.

19. Ništetnost dijela odredbi Ugovora naznačen u točki I. i II. izreke ove Presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio odredbi navedenih članaka Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju važećem na dan korištenja (isplate) kredita te prema kamatnoj stopi na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF i kamatnoj stopi na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu.

20. Utvrđeni preplaćeni iznosi naznačeni u točki III. i IV. izreke ove Presude, koji predstavljaju ono što je tuženik od tužitelja primio po ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer je preplaćeni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, naplatio više nego što bi mu pripadalo da takvih odredbi nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog sa zateznim kamatama od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost predmetnih ugovornih odredbi, a koje ujedno predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Pritom treba naglasiti da je sud u točki IV. izreke uzeo u obzir samo pojedinačne iznose kada je tečajna razlika bila veća od početno ugovorene te je pretplatu po tim iznosima i dosudio tužitelju, a koje pretplata zbirno iznosi 8.526,07 eura, a ne 8.337,37 eura, kako je to u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 13. svibnja 2025. (str. 311-316 spisa), naznačio tužitelj. Naime, tužitelj je u točki IV. tužbenog zahtjeva naznačio i mjesece, odnosno pojedinačne iznose u 2007. i 2008. godini kada je tečajna razlika bila negativna te je za iste zatražio pretplatu, iako je jasno u Nalazu, tabelarni prikaz str. 302-303 spisa, vještak naznačio da je riječ o negativnim iznosima, budući je ispred pojedinačnog iznosa stavio negativnu oznaku (- ). Samim tim niti njegov konačni zbroj točke IV tužbenog zahtjeva ne predstavlja stvaran zbroj pojedinačnih iznosa pa je stoga upravo za te negativne razlike tužitelja trebalo odbit, a što je sud i učinio u odbijajućem dijelu koji je naveden u točki V. izreke ove presude. Dakle, u točki V. izreke tužitelj je odbijen s negativnim iznosima tečajne razlike, jer se isti odnose na one mjesece u 2007. i 2008. godini kad je tečajna razlika bila niža od početno ugovorene, pa stoga ti negativni iznosi ne predstavljaju pretplatu na koju tužitelj ima pravo, već predstavljaju manjak koji bi moguće protutužbom mogao potraživati tuženik.

20.1. Pri tome treba naglasiti da sud odlukom u točkama III. i IV. nije prekoračio tužbeni zahtjev jer je tužitelju dosudio u točki III. sve zatražene pojedinačne iznose preplate kamate, čiji je stvarni zbroj 1.779,23 eura, a ne 1.779,24 eura. Također tužitelju su dosuđeni svi zatraženi pojedinačni iznosi tečajne razlike kad je tečaj bio viši od početno ugovorenog, a čiji je zbroj 8.526,07 eura, a ne 8.337,37 eura. Očito je da sam tužitelj nije na pravilan način protumačio Dopunu nalaza vještaka te je zanemario da su u tabelarnim prikazima str. 302-303 spisa za 2007. i većinu mjeseci 2008. navedeni negativni iznosi tečajne razlike, koji znače da preplate tad nije niti bilo jer je tečaj bio niži od početno ugovorenog. Stoga je isti u tužbenom zahtjevu neosnovano zatražio i te iznose, umjesto da ih je izostavio. Dakle, činjenica pogrešnog zbroja pojedinačnih iznosa, koja je dovela do pogrešnog prikazivanja ukupnog iznosa koji se potražuje po ocjeni ovog suda ne može se smatrati prekoračenjem tužbenog zahtjeva ako sud dosudi upravo zatražene pojedinačne iznose te njihov zbroj pravilno iskaže.

21. U odnosu na tuženikovo prigovaranje da se u obzir trebaju uzeti iznosi kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog tečaja te da se za te iznose treba umanjiti preplata, treba naglasiti da bi takav prigovor bio osnovan samo u okolnostima kad bi tuženik točno određene iznose, kada je tečaj bio niži, potraživao protutužbom ili prigovorom radi prebijanja ili materijalno pravnim prigovorom prijeboja, a što isti nije učinio. Naime, isti je tek paušalno istaknuo te prigovore općenito ih navodeći bez navođenja konkretnih iznosa koje prebija/potražuje po tim osnovama. Stoga je njegov prigovor u tom dijelu u cijelosti neosnovan, a što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem istaknutim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023..

22. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, postavljeni tužbeni zahtjev u predmetnoj parnici predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl. 323. st.1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Pri tome treba reći da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu - jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći 13. lipnja 2014., a kada je riječ o tražbini pretplate s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli počinje teći 13. lipnja 2018.. Navedeno iz razloga što su presude u Kolektivnom sporu kojim je utvrđena ništetnost predmetnih odredba postale pravomoćne 13. lipnja 2014., odnosno 13. lipnja 2018., kako je to detaljno i obrazloženo u točki 12. obrazloženja ove presude. Predmetnu tužbu u ovom postupku tužitelj je podnio 12. lipnja 2019.. Dakle, tražbina tužitelja nije u zastari, jer rok zastare od pet godina nije istekao do navedenog dana kada je pokrenuta predmetna parnica.

23. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva, treba naglasiti da je takva preinaka dozvoljena jer su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 190. st. 2. ZPP-a. Naime, treba naglasiti da je sudska praksa u vrijeme podnošenja tužbe bila malobrojna i neujednačena, kako u pogledu pitanja zastre za istovrsne sporove tako i u pogledu osnovanosti meritornih zahtjeva. U takvim okolnostima, a što je općepoznata činjenica, pred sam istek roka zastare općinskim sudovima u Republici Hrvatskoj podneseno je na desetke tisuća istovrsnih tužbi od strane potrošača, s tim da do današnjeg dana nije u cijelosti ujednačena sudska praksa za konvertirane kredite. Zbog svih tih okolnosti, kao i zbog činjenice da tužitelju nije bila dostupna sva dokumentacija vezana za predmetni kredit, isti nije mogao u vrijeme podnošenja tužbe postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, koji je postavio tek po zaprimanju dokumentacije te nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Stoga se navedeni razlozi zbog kojih je tužitelj u konačnici preinačio tužbu ne mogu pripisati krivnji tužitelja već naprijed navedenim okolnostima na koje isti nije mogao utjecati. Osim toga treba naglasiti da je navedena preinaka svrsishodna u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a za konačno rješenje svih spornih pitanja među strankama koji proizlaze iz predmetnog ugovornog odnosa. Postavljajući tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je postupio koristeći ovlasti iz čl. 186. b. st. 2 ZPP-a. S navedenim u vezi treba naglasiti da je i prema stavu zauzetom na sastanku Predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova, broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., dopuštena preinaka u predmetima po tužbama korisnika kredita nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje T. Pri tome treba naglasiti da vrijednost predmeta spora, naznačena u tužbi u iznosu od 80.043,45 kuna te iznos u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu (str. 311-316 spisa), nisu od utjecaja na troškove postupka jer je Tarifom ( Tbr. 7.1.) za raspon vrijednosti predmeta spora od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura propisana ista nagrada od 100 bodova. Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici priznati su troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe (str. 1-8 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava podneska od 10. prosinca 2019. (str. 105-112 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- trošak sastava podneska od 5. ožujka 2020. (str. 133-135 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava podneska od 17. rujna 2020. (str. 183-185 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer se u istome očitovao na Nalaz vještaka,

- trošak sastava podneska od 13. svibnja 2025. (str. 311-315 spisa), u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer je istim postavio konačni tužbeni zahtjev, sukladno dopuni Nalaza vještaka,

- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima održanima 19.veljače 2020., 1.srpnja 2020., 19. veljače 2021. , 10.travnja 2025., 24. lipnja 2025. i 8. listopada 2025. u iznosima od 100 bodova za svako ročište ili ukupno 600 bodova za 6 ročišta što množenjem s vrijednosti boda od 2,0 eura ukupno iznosi 1.200,00 eura, a što je u skladu s Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife.

Slijedom navedenog, tužitelju su za radnje punomoćnika, koje su po ocjeni ovog Suda bili nužne za uspjeh tužitelja u ovoj parnici temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 2.200,00 eura, na koji je pridodan PDV po stopi od 25 %, a što iznosi 2.750,00 eura. Tužitelju je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 265,45 eura, budući je taj iznos i isplaćen vještaku prema računu (str. 178 spisa), a vještačenje je bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Također tužitelju je priznat i zatraženi iznosi za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 153,43 eura i na presudu u iznosu od 153,43 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 3.322,31 eura. Navedeni trošak, po ocjeni ovog suda, bio je nužan za konačni tužiteljev uspjeh u ovoj parnici. Pritom treba naglasiti da sud nije umanjivao tužitelju dosuđene troškove, iako je isti u točki V. izreke ove presude odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva, iz razloga što je riječ o neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva koji je zbog, prije svega, nepreglednosti Nalaza sudskog vještaka, tužitelj omaškom prepisao, zanemarujući da su upravo pojedinačni iznosi za koje je odbijen, negativna tečajna razlika, odnosno razlika koja je nastala kada je tečaj bio niži od početno ugovorenog. U takvim okolnostima, sasvim je jasno i logično da ti iznosi ne mogu biti zbrajani, jer nisu pretplata, pa stoga takva očita tužiteljeva omaška, po ocjeni ovog suda, ne može biti razlog da se istome umanjuju troškovi, niti da se računa omjer uspjeha u postupku.

25. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za sastav podneska po punomoćniku odvjetniku od 6.rujna 2019. i 20. srpnja 2020., jer je za te podneske isti odbijen i presudom ovog suda broj P-2439/2019-31 od 1. travnja 2021., koja u tome dijelu (točka V. izreke) postala pravomoćna , jer nije ukinuta povodom žalbe rješenjem Županijskom suda u Rijeci broj Gž-1167/2021-3 od 13. studenog 2024.. Nadalje, isti je odbijen i sa zahtjevom za sastav podneska po punomoćniku odvjetniku od 27.siječnja 2021., jer je u tome podnesku isti u bitnome ponovio navode koje je i ranije isticao u tužbi te u podnesku kojim se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, a za koji su mu u cijelosti priznati troškovi.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 28. listopada 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku