- 1 -              Rev 741/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 741/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz B. n. M., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. v. p. G. B. n. M., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž R-796/2020-3 od 5. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-152/19 od 29. srpnja 2020., na sjednici vijeća 27. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja i dopuna reviziji se odbijaju.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. rujna 2019. te zahtjev za povratak na posao i kojom je odlučeno o troškovima postupka.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju i dopunu toj reviziji je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi osnovanosti navoda revizije i predlaže je odbiti.

 

4. Revizija nije osnovana, kao ni njena dopuna.

 

5. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, i to izvanrednog otkaza, uz zahtjeve vezane za vraćanje na rad.

 

6. Zbog toga je revizija dopuštena. Prema odredbi čl. 382.a st. 1. alineja prva ZPP, stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, u povodu tužbi o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o kojem sporu je ovdje riječ.

 

7. Ovaj sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Suprotno tvrdnjama revidenta osporena presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevu tužitelja od odlučnog značaja. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revident poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi cijene tužbeni zahtjev neosnovanim. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužitelja sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

 

9. Navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenja nižestupanjskih sudova u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima on iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza, koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP), te navode ovaj sud ne može razmatrat. To se odnosi i na navode iz dopune revizije.

 

10. Nižestupanjski sudovi zaključili su da je tuženik imao opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju iz razloga što je zbog njegova boravka u istražnom zatvoru kod tuženika izazvan poremećaj u procesu rada, i to da je upravo razlog navedeni u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu. I daljnji razlog iz te odluke, povreda ugleda poslodavca, da je opravdan razlog, s obzirom na to da je u konačnosti i podignuta optužnica protiv tužitelja zbog neovlaštenoga nabavljanja i posjedovanja radi daljnje prodaje tvari koje su proglašene drogom, a da je većem broju građana B. n/M to bilo poznato zbog izvršene pretrage kuće tužitelja i prostorija tuženika, gdje narav posla tuženika zahtjeva povjerenje građana i u osobe koje rade poslove kod tuženika.

 

11. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

12. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (odredba čl. 356. ZPP).

 

13. Prema odredbi čl. 116. st. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14. i 127/17. - dalje: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

14. Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz. U konkretnom slučaju, prema utvrđenju nižestupanjskog suda pravilno je zaključeno da postoje druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Istražni zatvor koji je određen tužitelju i koji mu je kroz određeno vrijeme onemogućio obavljanje rada kod tuženika, tuženiku je prouzročio poremećaj u procesu rada i to predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

15. Odredba čl. 119. st. 2. ZR određuje da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. I ta je odredba pravilno primijenjena, s obzirom na prethodno izneseno, pa tužitelj neosnovano prigovara povredi „prava na obranu“.

 

16. Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz, otkaz poslodavca je dopušten, to je osnovano odbijen zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, kao i daljnji zahtjev tužitelja koji svoju osnovu ima u nedopuštenosti otkaza. Na pravilnost pobijane odluke ne utječe činjenica što o odluci zapovjednika javne vatrogasne postrojbe povodom zahtjeva za zaštitu prava radnika nije odlučivalo sukladno statutu tuženika upravno vijeće, jer se ocjenjuje dopuštenost odluke o otkazu, a ne odluke povodom zahtjeva za zaštitu prava.

 

17. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 27. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.