Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3368/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, AUŠ, izvjestiteljice i AU, članice, u pravnoj stvari tužitelja LU iz [adresa], A [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagreba poslovni broj Pn-947/2021-28 od 6. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagreba poslovni broj Pn-947/2021-28 od 6. svibnja 2024. u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju LU iznos preko 1.092,67 EUR–a do 1.592,67 EUR–a (za iznos od 500,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. siječnja 2019. pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu preko 949,08 EUR–a do 1.778,71 EUR–a (za iznos od 829,63 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. svibnja 2024. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagreba poslovni broj Pn-947/2021-28 od 6. svibnja 2024. u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku Adriatic osiguranje d.d. naknaditi tužitelju LU trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.778,71 EUR–a do 1.841,21 EUR–a (za iznos od 62,50 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. svibnja 2024. pa do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja LU za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. svibnja 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika Adriatic osiguranje d.d. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.592,67 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. siječnja 2019. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 1.841,21 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. svibnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude, sve to u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos preko 1.092,67 EUR–a do 1.592,67 EUR–a (za iznos od 500,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu preko 949,08 EUR–a do 1.841,21 EUR–a (za iznos od 892,13 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 209,33 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 6. studenog 2023. (list 119-120 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju prof. dr. sc. NU, stalnog sudskog vještaka od 3. travnja 2022. (list 51-53 spisa) te dopunskom pisanom očitovanju istog od 23. rujna 2023. (list 114-115 spisa), da mu tuženik:

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a,

- na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a,

isplati iznos od 1.592,67 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. siječnja 2019. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznos istog od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila 29. rujna 2018. u [adresa], kada je osobni automobil registarske oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao OU, zbog neodržavanja propisanog razmaka udario u stražnji dio osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, a koji je potom uslijed naleta odbačen naprijed na stražnji dio osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka].

4.3. Osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] bio je na dan nesreće osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u smislu odredbe iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZOOP), u svezi čl. 2. st. 1. t. 2. ZOOP–a.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koju tuženik upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom:

- da se predmetna prometna nesreća dogodila 29. rujna 2018. u [adresa], kada je osobni automobil registarske oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao OU, zbog neodržavanja propisanog razmaka udario u stražnji dio osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, a koji je potom uslijed naleta odbačen naprijed na stražnji dio osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka],

- da je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] na dan nesreće bio osiguran kod tuženika na temelju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti,

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku 28. siječnja 2019., a sukladno kojem mu je tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege isplatio iznos od 1.128,14 EUR–a,

- da je tijekom postupka provedeno medicinsko vještačenje od strane prof. dr. sc. NU, stalnog sudskog vještaka,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 3. travnja 2022. te dopunskog pisanog očitovanja istog od 23. rujna 2023. proizlazi:

- da je tužitelj (rođen **.**.1982.) stradao u predmetnoj prometnoj nesreći kao vozač osobnog automobila,

- da je tužitelj u nesreći od ozljeda pretrpio istegnuće mišića vratne kralješnice i natučenje leđa,

- da je tužitelj zbog navedenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabog intenziteta 56 dana, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta i sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a slabog intenziteta 28 dana,

- da je ozljeda vratne kralješnice dovela do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja od 3%, a koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice i u povremenim bolovima u vratu,

- da je tužitelju zbog navedenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 45 dana.

8. Nadalje, odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

9.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužitelj pretrpio zbog istegnuća mišića vratne kralješnice i natučenja leđa,

- da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja za 3%, a koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice i u povremenim bolovima u vratu,

- dob tužitelja u trenutku nesreće (navršenih 36 godina),

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO–a, pripada ukupan iznos od 2.900,00 EUR–a.

9.2. Prvostupanjski sud je zatim pravilno postupio kada je iznos od 3.019,25 EUR–a (koji se sastoji od utvrđenog iznosa od 2.900,00 EUR–a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te utvrđenog iznosa od 119,25 EUR–a na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege) umanjio za iznos od 1.128,07 EUR–a koji je tuženik isplatio tužitelju mirnim putem prije pokretanja postupka, nakon čega mu je, umjesto tako dobivene razlike od 1.891,18 EUR–a, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosudio (u smislu odredbe iz čl. 2. st. 1. ZPP–a) zatraženi iznos od 1.592,67 EUR–a (u kojem je sadržan i pobijani iznos od 500,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. siječnja 2019., kao sljedećeg dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbama iz čl. 29. st. 2. i čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP–a također pripadaju.

10. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosudio iznos preko 1.092,67 EUR–a do 1.592,67 EUR–a, dakle (pobijani) iznos od 500,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11.1. Na kraju valja reći i da su djelomično osnovani preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kada je tužitelju priznao i dosudio sljedeće troškove parničnog postupka:

- trošak sastava odštetnog zahtjeva od 28. siječnja 2019. u iznosu od 250,00 EUR– a,

- trošak sastava podneska od 26. listopada 2021. u iznosu od 250,00 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 24. siječnja 2022. u iznosu od 62,50 EUR–a,

dakle iznos od 562,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11.2. Odštetni zahtjev, koji je tužitelj podnio tuženiku 28. siječnja 2019., bio je potreban za vođenje ovog postupka, tako da tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava istog u iznosu od 200,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 50,00 EUR–a, što zbrojeno iznosi 250,00 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 32. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP– a.

11.3. Podnesak od 26. listopada 2021., a koji po svome sadržaju predstavlja obrazloženi podnesak jer se tužitelj njime očitovao na tuženikov odgovor na tužbu od 24. svibnja 2021., bio je potreban za vođenje ovog postupka, tako da tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava istog u iznosu od 200,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 50,00 EUR–a, što zbrojeno iznosi 250,00 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

11.4. Međutim, tužitelj u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 24. siječnja 2022., kojim je obavijestio prvostupanjski sud da je uplatio predujam za provođenje medicinskog vještačenja, budući da je bilo dovoljno da kao dokaz dostavi sudu samo potvrdu o plaćenom predujmu, slijedom čega konkretan trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

12.1.1. Pri tome valja dodati da su neosnovani i žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbu iz Tbr. 54. Tarife, kada je tužitelju priznao i dosudio trošak parničnog postupka koji mu je nastao zastupanjem po odvjetniku primjenjujući pritom kao vrijednost boda iznos od 2,00 EUR–a.

12.1.2. Naime, tuženik smatra da se na sve parnične radnje koje su u prvostupanjskom postupku poduzete do 4. studenog 2022. kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,32 EUR–a, a da se tek od 5. studenog 2022., kada je stupila na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 126/22), kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 1,99 EUR– a, odnosno 2,00 EUR–a.

12.2. No, tuženiku valja ukazati da je odredbom iz Tbr. 52. t. 3. Tarife propisano da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

12.3. Kako u vrijeme donošenja odluke o trošku parničnog postupka u ovom predmetu (6. svibnja 2024.) više nije bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjivao iznos od 1,32 EUR–a, već Tarifa na temelju koje se kao vrijednost boda primjenjuje iznos od 2,00 EUR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na trošak parničnog postupka koji je tužitelju nastao zastupanjem po odvjetniku kao vrijednost boda primijenio upravo iznos od 2,00 EUR–a.

13.1. Prema tome, tužitelju je od ukupno pobijanog iznosa od 892,13 EUR–a (562,50 EUR–a + 329,63 EUR–a) na ime naknade troška parničnog postupka pravilno dosuđen iznos od 829,63 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. svibnja 2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok mu to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 62,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

13.2. Tuženik u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

15. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom samo djelomično uspio u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, kao sporednom potraživanju tužitelja, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac