Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2111/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Budimir & Partneri d.o.o., iz Splita, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 274/2020-37 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-274/2020-37 od 19. ožujka 2025. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

" Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s naslova naknade zbog izgubljene zarade za period od 01.08.2013.g. do 31.01.2022.g. iznos od ukupno 53.620,01 euro uvećano za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos od po 530,89 eura kn teku od 15-og u mjesecu za prethodni pa sve do potpune isplate, i to od dospijeća pa do dana 31.07.2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Pod točkom II odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku isplaćivati tužitelju s naslova rente radi izgubljene zarade, za period od 01.02.2022.g. pa ubuduće, mjesečni iznos od po 530,89 eura, sve do 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti dužan isplatiti odjednom i u roku od 15 dana, sve uvećano za zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos od po 530,89 eura teku od 15-og u mjesecu za prethodni pa do potpune isplate i sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

Pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.156,25 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od

19. ožujka 2025. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima iste, predlaže da se žalba odbije te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove izgubljene zarade koja se sastoji u razlici između plaće koju bi primao tužitelj da nije stradao u prometnoj nesreći koju je prouzročio vozač koji je upravljao vozilom stranih registarskih oznaka, a za kojeg odgovara tuženik, kao i zahtjev za rentu.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tužitelj u žalbi. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da je tužitelj 4. travnja 2008. upravljajući mopedom marke "Piaggio Zip 50 4T" nastradao u prometnoj nesreći i zadobio teške tjelesne ozljede,

-da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1180/09, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-460/2018 od **.**.2018., CR pravomoćno oglašen krivim zbog prouzročenja predmetne prometne nesreće, jednako tako nije bilo sporno da je tužitelj u trenutku prometne nesreće pohađao treći i ujedno posljednji razred Srednje tehničke prometne škole u Splitu,

-da je tužitelj od 5. rujna 2005. do 23. siječnja 2009. pohađao Srednju tehničku prometnu školu, smjer Vozač motornog vozila (trogodišnji smjer), prvi i drugi razred, da mu je nastavničko vijeće omogućilo polaganje razrednog ispita 2009. zbog prometne nezgode, a kojeg tužitelj nije položio,

-da je 4. listopada 2010. upisao četverogodišnji program obrazovanja, a kojeg je i završio i da je 15. lipnja 2012. stekao zanimanje tehničar cestovnog prometa, s općim uspjehom odličan,

-da je tužitelj bio korisnik osobne invalidnine u razdoblju od 13. svibnja 2011. u iznosu 1.250,00 kuna, da više nije korisnik Centra za socijalnu skrb Split i da mu je odbijeno pravo na osobnu invalidninu s danom 31. listopada 2012.,

-da se tužitelj od 1. srpnja 2008. pa nadalje nije vodio u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje istog Zavoda, te da nije ostvarivao nikakvu naknadu temeljem nezaposlenosti,

-da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. lipnja 2015. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80%, te da istom ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,

-da je tužiteljevo liječenje dovršeno 2013.

-da je tužitelj zbog predmetnih ozljeda bio privremeno potpuno radno nesposoban za vremensko razdoblje od 1. srpnja 2008. do 31. srpnja 2013.,

-da je tuženiku već pravomoćno naloženo naknaditi štetu tužitelju po osnovi izgubljene zarade u vremenskom razdoblju od 1. srpnja 2008. do 31. srpnja 2013., u ukupnom iznosu od 233.080,80 kuna.

-da je tuženiku već pravomoćno naloženo naknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 17.743,69 kuna, kao i neimovinsku štetu u iznosu od 616.000,00 kuna,

-da je u ovom postupku proveden dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji medicine rada Milani Varinac-Barač, koja je u svom nalazu i mišljenju navela da je već u predmetu ovog suda poslovni broj Pn-42/16 iznijela svoj usmeni nalaz i mišljenje na okolnost radne sposobnosti tužitelja za poslove vozača motornog vozila i ocijenila da te poslove ne može obavljati, ali da je ocijenila također da u određenim uvjetima može obavljati poslove tehničara cestovnog prometa za koje zanimanje se školovao,

-da je istaknula da kod tužitelja nakon liječenja postoji preostala radna sposobnost, a s osnova predmetnih ozljeda koje je tužitelj zadobio, ali uz isključenje poslova koji zahtijevaju dugotrajno stajanje, dugotrajno hodanje, dizanje i nošenje tereta, rad na visini, čučanje i klečanje, poslovi s posebnim uvjetima rada te poslovi gdje se odgovara za svoju i sigurnost drugih osoba, da se poslovi tehničara cestovnog prometa mogu obavljati u različitim uvjetima, kao i to da to nisu poslovi s posebnim uvjetima rada za koje je potrebna posebna psihofizička zdravstvena sposobnost, da u uredskim uvjetima tehničar cestovnog prometa najčešće prikuplja, analizira i prati podatke koji su bitni za obavljanje usluga u cestovnom prometu putnika i tereta, a što tužitelja sa preostalom radnom sposobnosti može obavljati,

-da je utvrdila da uvjeti rada za zanimanje koje posjeduje tužitelj mogu biti različiti i ne samo uredski već se mogu obavljati u radionicama za tehnički pregled i održavanje vozila, zatim u skladištima, na autobusnim kolodvorima, u prometnoj policiji, na terenu nakon nastalih prometnih nesreća gdje organizira prekrcaj putnika i tereta a za sve poslove u tim uvjetima tužitelj da nije sposoban, a to iz razloga jer uvjeti rada tehničara cestovnog prometa osim uredskih zahtijevaju često dugotrajno hodanje, stajanje, a katkada i dizanje i nošenje tereta što je kontraindicirano u odnosu na zdravstveno stanje tužitelja sa osnova predmetnih ozljeda, da tužitelj u uredskim uvjetima može obavljati apsolutno sve poslove i ugrožavanje osobne sigurnosti i sigurnosti drugih osoba nije od utjecaja na obavljanje uredskih poslova tehničara cestovnog prometa, a da dijagnoza PTSP i anksioznog poremećaja u stupnju izraženosti kod tužitelja nisu od utjecaja na obavljanje uredskih poslova,

-da je navela da u odnosu na nalaz i mišljenje Centra za socijalnu skrb od 14. kolovoza 2018. u kojem je navedeno da je tužitelj potpuno radno nesposoban, taj nalaz uzela u obzir kod davanja svog nalaza i mišljenja i da prema njezinom iskustvu i znanju takve ocjene radne sposobnosti ili nesposobnosti donose se u Centru za socijalnu skrb s ciljem ostvarivanja materijalnih prava, a da konačnu ocjenu o postojanju radne nesposobnosti donosi nadležno tijelo HZMO,

-da je upitana od strane tuženika koji poslovi mogu obavljati u uredu sa završenom osnovnom školom odgovorila da osoba sa završenom osnovnom školom može biti telefonist, i sve poslove koje nemaju naprijed navedene kontraindikacije, odnosno da može obavljati sve administrativne poslove pa tako i ugovaranje prijevoza, razvrstavanje narudžbi odabir vozila i voznog osoblja, za prijevoz, izdavanja potrebne dok za prijevoz, utvrđivanje vremenskih i ostalih uvjeta za prijevoz, vođenje evidencije o trošku sredstava goriva dnevnica radnog vremena vozača, sudjelovanje u izradi redova vožnje u linijskom prijevozu, poslovi s novcem-blagajna, praćenje i uključivanje u rad, vođenje dokumentacije koja je potrebna pri obavljanju otpremnih poslova, kao i rad u agenciji za rent a car, da se zanimanje tehničara cestovnog prometa može odvijati u različitim uvjetima, što znači da sa posljedicama predmetnih ozljeda tužitelj može u zdravstvenom smislu udovoljiti samo onim uvjetima rada koji su uredski, a svim ostalima ne može,

-da na tako dati nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a u postupku davanja nalaza i mišljenja sudska vještakinja, kako iz naprijed izloženog proizlazi, se stručno i argumentirano osvrnuli na bitne činjenice, pružajući sudu osnovu za praćenje radne sposobnosti tužitelja, radi čega mišljenje sudske vještakinje prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća,

-da je odredbom članka 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, pri čemu se prema stavku 3. tog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem,

-da je odredbom članka 1095. stavka 2. ZOO propisano da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu,

-da pravo na naknadu ovog oblika materijalne štete – izgubljene zarade, odnosno rente zbog izgubljene zarade postoji ako oštećenik uslijed povrede ne može ostvarivati zaradu koju je ostvarivao do povrede, odnosno zaradu koju bi ostvarivao da je zdrav i da mu nije smanjena radna sposobnost,

-da prema rezultatima dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj u dobi od 18 godina u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio teške i po život opasne ozljede, da je bio potpuno poslovno nesposoban u razdoblju liječenja, da mu je liječenje okončano 2013. godine,

-da je iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje specijalnosti medicine rada prvostupanjski sud utvrdio da kod tužitelja, koji posjeduje zanimanje tehničara cestovnog prometa, postoji preostala radna sposobnost za sve uredske poslove i da ugrožavanje osobne sigurnosti i sigurnosti drugih osoba nije od utjecaja na obavljanje uredskih poslova tehničara cestovnog prometa, a da dijagnoza PTSP i anksioznog poremećaja u stupnju izraženosti kod tužitelja nije od utjecaja na obavljanje uredskih poslova,

-da se tužitelj nije javljao na Zavod za zapošljavanje u svrhu pronalaženja posla,

-da u ocjeni toga pripada li tužitelju naknada štete po osnovi izgubljene zarade pa tako i renta treba na umu imati okolnost jeli tužitelj svojom neangažiranošću vezanom za zaposlenje pridonio nastanku štete, odnosno učinio da mu ona bude veća,

-da je odlukom Vrhovnog suda poslovni broj Rev-1242/2023 od 21. veljače 2023., koja je donesena nakon odluke Ustavnog suda poslovni broj U-III 114/2020 od 16. rujna 2021., izraženo pravno shvaćanje da bi ipak bila osnovana isplata izgubljene zarade i rente osobama s preostalom radnom sposobnošću, koje se nisu pokušale zaposliti preko zavoda za zapošljavanje, ali samo ako i druge činjenice postupka idu u prilog da je zapošljavanje na tržištu rada kome gravitira oštećenik bilo nemoguće u okviru poslova i radnih zadataka koje s preostalom radnom sposobnošću može obavljati,

-da je radi utvrđivanja postoje li u konkretnom slučaju i druge činjenice koje bi opravdavale tužitelja u činjenici da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnosti, osim činjenice da se nije javljao na Hrvatski zavod za zapošljavanje radi pronalaska posla, sud izveo dokaz saslušanjem tužitelja,

-da je tužitelj naveo da je tražio posao u Hrvatskim autocestama, Županijskim cestama Šibensko-kninske, autobusnom kolodvoru, gradskom parkingu i da nigdje nije dobio posao unatoč tome što se pokušavao zaposliti, da se nije prijavljivao na Hrvatski zavod za zapošljavanje zbog stupnja invalidnosti, jer da se po njihovim tablicama može prijaviti samo za rad sa završenom osnovnom školom ili za poticaj za samozapošljavanje, a on da nema struku da u tom smislu može otvoriti nekakav obrt za tehnički pregled ili slično,

-da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i iskaz tužitelja danog na ročištu od 11. srpnja 2017., a to iz razloga što je čitanje tog spisa predložen u dokaznom postupku ovog predmeta od strane tužitelja,

-da iz tog iskaza proizlazi da je tužitelj, a kako je naveo, završio tečaj knjigovodstva 2013. godine na Pučkom učilištu, da od 2014. polazi fakultet na Veleučilištu u Šibeniku, smjer promet,

-da postoje određene kontradiktornosti u iskazivanju tužitelja 2017. godine pred sudom i 2024. godine, a da se ne radi o kontradiktornostima koje bi se mogle opravdati protekom vremena prijašnjeg saslušanja i saslušanja u predmetnom postupku,

-da je tužitelj pred sudom 2017. iskazivao da pohađa na Veleučilištu u Šibeniku fakultet-smjer promet, da bi na ročištu od 2024. istaknuo da nije studirao na Veleučilištu u Šibeniku jer da nije imao uvjete budući na srednju školu, nadalje u jednom iskazu navodi da je završio tečaj knjigovodstva, u drugom da je platio tečaj, ali ga nije završio, jednako tako da je položio vozački ispit B kategoriju vozilom s automatskim mjenjačem, dok u drugom iskazu navodi da je polagao ispit na vozilu s invalidskim komandama, da je pred sudom 2017. iskazao da nije tražio posao kod nijednog poslodavca kad mu je unaprijed poznato da posao ne može dobiti, dok je pred sudom u ovom postupku decidirano navodio kod kojih se poslodavaca javljao na radna mjesta, dok s druge strane sudu nije dostavio relevantni dokaz o tome da se doista prijavljivao na poslove kod nabrojanih poslodavaca, odnosno nije dostavio eventualne odbijenice (koje bi, ukoliko ih ne posjeduje, mogao pribaviti od navedenih poslodavaca, ukoliko se prijavljivao kod njih za zaposlenja, a oni su ga odbijali zaposliti, budući da bi takvi poslodavci zasigurno takve dokaze trebali imati u svojim poslovnim evidencijama), ili pak sudu dostavio protokolirane zamolbe za posao iz kojih bi sudu bilo uvjerljivo dokazano kako se aktivno angažirao pri pronalasku zaposlenja,

-da se tužitelj nije ni pokušavao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, da se nije prijavljivao na Zavodu za zapošljavanje u svrhu traženja posla, a u okviru preostale radne sposobnosti, da nije dokazao da bi eventualno pokrenuo postupak kod Zavoda za vještačenje radi utvrđivanja preostale radne sposobnosti s mogućnošću prekvalifikacije u cilju zapošljavanja i ostvarivanja prava osoba s invaliditetom,

-da tužitelj nije ništa poduzeo da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade i rente,

-da imajući na umu nalaz sudske vještakinje kako tužitelj sa svojom preostalom radnom sposobnošću može raditi sve uredske, administrativne poslove pa tako i ugovaranje prijevoza, razvrstavanje narudžbi odabir vozila i voznog osoblja, za prijevoz, izdavanja potrebne dok za prijevoz, utvrđivanje vremenskih i ostalih uvjeta za prijevoz, vođenje evidencije o trošku sredstava goriva dnevnica radnog vremena vozača, sudjelovanje u izradi redova vožnje u linijskom prijevozu, poslovi s novcem- blagajna, kao i rad u agenciji za rent a car, da na tržištu rada u državi prebivališta tužitelja-[adresa] takvih oglašenih poslova s liste onih koje je nabrojala sudska vještakinja, nesumnjivo ima, prvostupanjski sud je shvaćanja da se tužitelj nije aktivno angažirao vezano za zaposlenje u okviru svoje radne sposobnosti odnosno da tužitelj nije ništa poduzeo da spriječi nastanak štete u vidu izgubljene zarade i konačno potraživanje rente.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja i utvrđene činjenice da kod tužitelja, zbog posljedica prometne nezgode, nije došlo do gubitka opće radne sposobnosti, već je kod istoga preostala radna sposobnost kojom je mogao raditi na drugim poslovima, prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime izgubljene zarade u utuženom vremenskom razdoblju neosnovan ta da je neosnovan i zahtjev za novčanu rentu kojeg potražuje tužitelj jer je tužitelj kao oštećenik dužan nastojati da mu šteta bude što manja i u tom smislu poduzimati mjere i radnje u skladu sa svojim mogućnostima i prema potrebama, a ako to propusti i tako pridonese da mu šteta nastane ili bude veća, ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu u smislu odredbe članak 1092. stavak 1. ZOO, a prema shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, to u ovom postupku nije s uspjehom dokazao.

9. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

10. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a prema stavku 2. ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu. Nadalje, odredba čl. 1088. st. 1. ZOO propisuje da se u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

11. Izgubljena zarada je buduća imovinska šteta koja se sastoji u budućem gubitku zarade oštećenika zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad zbog zadobivenih povreda ili narušenja zdravlja, a renta je novčana naknada po osnovi prouzročene imovinske štete čiji ukupni iznos nije unaprijed određen, već su određeni iznosi obroka koji se plaćaju redovito mjesečno unaprijed.

12. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja na naknadu štete za izgubljenu zaradu i rentu iz razloga jer smatra da je kod tužitelja postojala mogućnost zaposlenja sa preostalom radnom sposobnošću.

13. Međutim, činjenica da li se tužitelj prijavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje radi pronalaženja adekvatnog zaposlenja te da li je poduzeo druge adekvatne aktivnosti vezano za svoje zapošljavanje nije odlučujuća okolnost za odlučivanje o pravu tužitelja na naknadu štete za izgubljenu zaradu i rentu.

14. Naime, prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci poslovni broj U-III/114/2020 od 16. rujna 2021. propuštanje suda da uzme u obzir konkretnu mogućnost zaposlenja s preostalom radnom sposobnošću, već samo formalistički utvrđivanje činjenice (ne)prijave na HZZ odnosno (ne)javljanja na oglase radi posla, predstavlja povredu prava na pravično suđenje. Ustavni sud pri tome ocjenjuje da člankom 195. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001./identična odredba čl. 1095. st. 2. ZOO) nije propisano da se radi ostvarenja prava na naknadu izgubljene zarade u obliku novčane rente oštećenik nakon završetka liječenja mora pokušati zaposliti u skladu s preostalom radnom sposobnošću.

15. Prema uvjerenju ovog suda, tužitelj bi upravo primjenom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1242/2023 od 21. veljače 2022., koja je donesena nakon odluke Ustavnog suda poslovni broj U-III 114/2020 od 16. rujna 2021., a na koje se poziva i prvostupanjski sud, a prema kojem bi ipak bila osnovana isplata izgubljene zarade i rente osobama s preostalom radnom sposobnošću, koje se nisu pokušale zaposliti preko zavoda za zapošljavanja ukoliko (samo) ako i druge činjenice postupka idu u prilog da je zapošljavanje na tržištu rada kome gravitira oštećenik bilo nemoguće u okviru poslova i radnih zadataka koje s preostalom radnom sposobnošću može obavljati, imao pravo na naknadu štete.

16. Naime, vještak medicine rada Milana Varinac-Barač (stranica 245 spisa) je utvrdila da kod tužitelja nakon liječenja postoji preostala radna sposobnost, a s osnova predmetnih ozljeda koje je tužitelj zadobio, ali uz isključenje poslova koji zahtijevaju dugotrajno stajanje, dugotrajno hodanje, dizanje i nošenje tereta, rad na visini, čučanje i klečanje, poslovi s posebnim uvjetima rada te poslovi gdje se odgovara za svoju i sigurnost drugih osoba. Nadalje je utvrdila da bi tužitelj, kao tehničar cestovnog prometa, sa svojom preostalom radnom sposobnošću mogao raditi uredske i administrativne poslove pa tako i ugovaranje prijevoza, razvrstavanje narudžbi odabir vozila i voznog osoblja, za prijevoz, izdavanja potrebne dok za prijevoz, utvrđivanje vremenskih i ostalih uvjeta za prijevoz, vođenje evidencije o trošku sredstava goriva dnevnica radnog vremena vozača, sudjelovanje u izradi redova vožnje u linijskom prijevozu, poslovi s novcem-blagajna. Međutim, naglasila je da uvjeti rada tehničara cestovnog prometa osim uredskih zahtijevaju često dugotrajno hodanje, stajanje, a katkada i dizanje i nošenje tereta što je kontraindicirano u odnosu na zdravstveno stanje tužitelja sa osnova predmetnih ozljeda. Na posebno pitanje tuženika zaključno je navela da bi tužitelj mogao raditi i u agenciji za rent a car. Životno je i logično da se sve okolnosti koje je vještakinja navela za mogućnosti rada tužitelja u uredu kao i kontraindikacije odnosi i na mogućnost rada tužitelja i u agenciji za rent a car.

17. Teoretska mogućnost da bi tužitelj, uz utvrđene ograničavajuće okolnosti, mogao obavljati (samo) pojedine uredske poslove, ni na koji način ne ukazuje da bi tužitelj prijavom na Hrvatski zavod za zapošljavanje, odnosno oglašavanje za posao uklonio ili umanjio štetu, kako je to utvrdio prvostupanjski sud.

18. Naime, s obzirom da je utvrđeno da tužitelj s posljedicama predmetnih ozljeda može u zdravstvenom smislu udovoljiti samo onim uvjetima rada koji su uredski i obavljati poslove koje je vještakinja taksativno navela u svom nalazu, a svim ostalima ne može, pri čemu je općepoznata činjenica da i uredski posao zahtijeva dizanja tereta, stajanja, hodanja, prema uvjerenju ovog suda, iz provedenog vještačenja proizlazi da ne postoji radno mjesto na kojem bi tužitelj, u njegovoj ukupnosti, mogao raditi ( nego samo pojedine poslove određenog radnog mjesta), pa iz navedenog proizlazi da je zapošljavanje tužitelja na tržištu rada bilo nemoguće u okviru poslova i radnih zadataka koje s preostalom radnom sposobnošću može obavljati.

19. Stoga činjenica neprijavljivanja tužitelja na Hrvatski zavod za zapošljavanje kao i činjenica da tužitelj nije dostavio materijalne dokaze da je pokušavao naći posao, u okolnostima gore navedenih specifičnih činjeničnih utvrđenja, a osobito uz činjenično utvrđenje faktičke nemogućnosti zapošljavanja tužitelja za obavljanje poslova određenog radnog mjesta u njegovoj ukupnosti, nije dovela do gubitka prava tužitelja za naknadu štete za izgubljenu zaradu i rentu.

20. Iz sadržaja spisa proizlazi da tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva s tim da je osporio tijek zateznih kamata (stranica 256 spisa), ali je osporio omjer doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja (stranica 9 spisa). S obzirom da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi osnovanost prigovora tuženika, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno pa je valjalo primjenom odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovo suđenje.

21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu pravno shvaćanje ovog suda, utvrditi sporne činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) potom donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

22. Budući da je ukinuta presuda u pogledu glavne stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka, a o troškovima postupka nastalima u povodu pravnih lijekova odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj