REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJGORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-410/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ZN, zbog kaznenog djela iz članka 311. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-265/2025 od 29. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog ZN odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podnošenja optužnice zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 311. stavka 2. KZ/11, na temelju članka 344. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) odbijen je prijedlog optuženika ZN da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokaz izdvoji preslika poruka upućenih ŠN od strane optuženika (listovi 19 do 35 spisa).
2. Pravodobnu žalbu je podnio okrivljenik po branitelju po službenoj dužnosti Andreju Bolfeku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, „pogrešne primjene materijalnog prava“ te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijano rješenje na način da se uvaži prijedlog za izdvajanje nezakonitog dokaza, odnosno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba okrivljenog nije osnovana.
5. Žalitelj smatra da je odbijanjem dokaznog prijedloga počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da su povrijeđena ustavna i konvencijska prava okrivljenika čime se sadržajno ističe počinjenje bitne povrede iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. U nastavku se ponavljaju razlozi zbog čega se smatra da je odbijanjem prijedloga i uvrštavanjem u popis dokaza spornih poruka povrijeđeno pravo na poštivanje privatnog života i tajnosti korespondencije, upire na povredu prava iz članka 37. Ustava i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i povredu članka 332. ZKP/08 kojim je propisano koji su uvjeti za pregled pisama i drugih pošiljaka. Nastavno se smatra da je bio potreban nalog za pregled poruka neovisno od toga što je oštećenica dragovoljno predala poruke policiji, a nije niti pribavljena suglasnost okrivljenika. Smatra da je pogrešno pozivanje suda na odredbe članka 204. stavka 2. i članka 207. ZKP/08 jer te odredbe ne daju ovlaštenje policiji da vrši uvid u privatnu korespondenciju. U nastavku žalbe se nepotrebno navode razlozi vezano za to jesu li te poruke relevantne niti da je počinjeno bilo koje kazneno djelo i gdje se iznose okolnosti odnosa među strankama.
6. Prije svega se napominje da se pod pojmom dokaz podrazumijeva svaki izvor saznanja na temelju kojeg se zaključuje o postojanju važnih činjenica. Nadalje, odredbom članka 10. stavka 2. točaka 1. do 4. ZKP/08 propisano je što su nezakoniti dokazi tj. dokazi na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, pa je tako u točki 2. citiranog članka i stavka propisano da su nezakoniti dokazi oni „…koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života…“, a u točki 3. citiranog članka i stavka se navodi da su nezakoniti dokazi oni „ …koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ovim zakonom…“. Pritom se nezakoniti dokaz može definirati i kao dokaz koji se zbog povrede procesne forme, koja istovremeno predstavlja i povredu temeljnih ljudskih prava, ne smije koristiti za donošenje presude u kaznenom postupku.
7. U odnosu na povredu prava na privatnost za ukazati je da je člankom 35. Ustava Republike Hrvatske ( „Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) zajamčeno poštivanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, časti i ugleda, a člankom 36. Ustava je zajamčena nepovredivost slobode i tajnosti dopisivanja i svih drugih oblika općenja. Pritom se pogrešno žalitelj poziva na članak 37. Ustava jer je njime propisana zaštita tajnosti osobnih podataka. Nadalje, odredbom članka 8. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 1/06., 2/10., 13/17 i 6/24 - dalje: Konvencija), na koju se poziva žalitelj, štiti se privatnost života, obitelji, doma i dopisivanja kao oblik privatnosti, a stavkom 2. se propisuje da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti i za sprječavanje nereda ili zločina ili zaštite prava i sloboda drugih. Dakle, jasno je da ukoliko se radi o sumnji na počinjenje kaznenog djela i interesa zaštite prava žrtve, a što je ovdje slučaj, miješanje u privatnost je opravdano ako je u skladu sa zakonom, nužno je i ima legitiman cilj.
8. Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno da je žrtva dobrovoljno predala policiji mobitel radi pregleda poruka koje joj je slao okrivljenik, dakle, nema govora da bi se radilo o povredi privatnosti, te je neosnovan prijedlog za izdvajanje iz spisa predmeta tih poruka jer su ti dokazi pribavljeni na zakoniti način, a druga je stvar vjerodostojnosti istih.
9. Zbog svega gore navedenog je neosnovan prigovor vezano za to je li policija mogla pregledati poruke niti je bio potreban sudski nalog, kao što se pravilno prvostupanjski sud pozvao na odredbe članka 204. stavka 2. i članka 207. ZKP/08 vezano za ovlasti policije, po podnošenju kaznene prijave, u poduzimanju radnji radi pribavljanja dokaza u svrhu otkrivanja je li kazneno djelo počinjeno i počinitelja kaznenog djela.
10. Po ocjeni drugostupanjskog suda odbijanjem prijedloga za izdvajanje navedenih poruka kao nezakonitog dokaza nije počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.
11. Ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdilo da bi na štetu okrivljenog bio povrijeđen kazneni zakon niti je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 28. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
