Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-84/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Biograd na Moru iz Biograda na Moru, Lošinjska 2a, OIB:52966791065, protiv protustranke VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protustranke ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protustranke mlt. AA s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici UA iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, protustranke KA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Buljan, odvjetnici iz Zadra i protustranke NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Buljan, odvjetnici iz Zadra, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, povodom žalbe protustranke VA, podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob-184/2024-33 od 21. ožujka 2025., dana 28. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba protustranke VA djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1 Ob- 184/2024-33 od 21. ožujka 2025.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u odnosu na istu protustranku, pod točkom II. izreke u odnosu na visinu doprinosa za uzdržavanje mlt. AA u iznosu od 114,80 EURA, te pod točkom IV. izreke u odnosu na istu protustranku,

- ukida u preostalom dijelu točke II. izreke u odnosu na obvezu uzdržavanja protustranke VA za uzdržavanje mlt. AA u iznosu od 114,80 EURA.

II. U nepobijanom dijelu pod točkom I. i IV. izreke u odnosu na protustranku ZA te u odnosu na točku III. izreke, navedena odluka ostaje neizmijenjena.

III. Prvostupanjski sud je u nastavku postupka dužan odlučiti o ostvarivanju osobnih odnosa protustranaka VA i ZA s mlt. ČA.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke protustranke OA i ZA lišavaju se prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. AA, dok je pod točkom II. izreke određeno da je protustranka OA dužna doprinositi za uzdržavanje mlt. AA iznos od 229,60 EURA počevši od dana donošenja rješenja 21. ožujka 2025. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, na račun bake djeteta protustranke KA, a isti iznos dosuđen je pod točkom III. izreke i protustranki ZA. Ujedno je pod točkom IV. izreke produljena mjera oduzimanja prava na stanovanje izrečena protustrankama VA i ZA u odnosu na mlt. AA, te se isti povjerava na svakodnevnu skrb protustrankama KA i NA do pravomoćnog okončanja ovog postupka te imenovanja skrbnika.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protustranka OA (dalje: žaliteljica) bez navođenja zakonskih žalbenih razloga i bez prijedloga o postupanju s istom, sadržajno ukazujući na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba žaliteljice je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

5. Odlučujući o prijedlogu predlagatelja te primjenjujući odredbu čl. 170. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) prvostupanjski sud je iz Izvješća i procjene predlagatelja od 9. svibnja 2024. te iz ostalih dokaza priloženih u spisu utvrdio kako nijedno od roditelja mlt. AA nije uspostavilo uvjete za život s istim te da roditelji ni na koji način ne sudjeluju u skrbi za dijete, nisu u kontaktu sa školom, ne odlaze na informativne razgovore i sastanke, povremeno i neredovito ostvaruju odnos s istim i to prvenstveno na inicijativu mlt. djeteta, prepuštajući mu autonomiju i teret za razvijanje i uspostavljanje odnosa s roditeljima, što zasigurno negativno utječe na rast i razvoj dječaka. Ujedno zaključuje kako su oboje roditelja prihvatili situaciju u kojoj su baka i djed ti koji u potpunosti skrbe za dijete, te unatoč verbaliziranju kako su spremni preuzeti skrb, svojim ponašanjem do sada niti žaliteljica niti otac djeteta nisu ostvarili uvjete za život s istim. Također sud pojašnjava da se isti nisu pridržavali sudskom mjerom određenih termina za održavanje osobnih odnosa s djetetom, dakle da nisu poštivali odluke i upute koje su se izricale radi zaštite prava i dobrobiti djeteta, a niti jedno od roditelja nije pridonosilo niti pridonosi za uzdržavanje mlt. djeteta, čime grubo krše roditeljsku odgovornost i dužnost.

6. Kako je nakon žurnog izdvajanja mlt. AA iz obitelji rješenjem Općinskog suda u Zadru broj R1 Ob-358/2020 od 25. kolovoza 2021. oduzeto pravo stanovanja majci i ocu ovdje protustrankama VA i ZA te je isti povjeren na svakodnevnu brigu i skrb baki i djedu po majci, a mjera je ponovno produljena na daljnji rok od godinu dana rješenjem pod brojem R1 Ob-312/2022, sud je utvrdio da je u periodu od oduzimanja prava na stanovanje s mlt. djetetom do danas na strani žaliteljice izostala kontinuirana suradnja s predlagateljem, jer je nakon provođenja mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu kao i mjera intenzivne stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, koje nisu polučile dovoljno pozitivne promjene na strani majke, ista odbila daljnju suradnju, pa nije bilo moguće izvršiti dodatnu procjenu njenih osobnih i obiteljskih prilika, te roditeljskih kompetencija, a pritom vrednujući činjenicu da je u odnosu na istu pokrenut postupak radi lišenja prava na roditeljsku skrb u odnosu na starije dijete mlt. ŽA te je doneseno rješenje o lišenju roditeljske skrbi pod brojem R1 Ob-326/2023, a treći sin žaliteljice mlt. IA u odluci o razvodu braka žaliteljice i njenog supruga BA povjeren je ocu, dok su susreti i druženja mlt. djeteta i majke određeni uz očevu nazočnost. Osim toga sud navodi da iz izvješća predlagatelja ne proizlazi da se majka aktivno angažirala oko osiguranja sigurnog i stabilnog okruženja za pravilan psihofizički razvoj djeteta, a nije ni u kontaktu sa svojim roditeljima kojima je mlt. AA povjeren na svakodnevnu brigu i skrb pa sud nema nikakvih saznanja o njenim aktualnim osobnim, obiteljskim i stambenim prilikama. Stoga smatra da majčino neodgovarajuće roditeljsko funkcioniranje nije tek situacijski uvjetovano zbog prolazne krize, već s obzirom na duljinu trajanja dosadašnjih mjera i nepromijenjenih obrazaca ponašanja ukazuje na kontinuiranu roditeljsku nezrelost i nekritičnost spram uloge i roditeljske odgovornosti.

7. Otac mlt. AA ZA, iako je dostupan institucijama i izražava želju da preuzme brigu i skrb o mlt. djetetu, u cijelom periodu trajanja izrečene mjere oduzimanja prava na stanovanje s istim nije poduzeo nikakve aktivne korake koji bi ukazali da prihvaća odgovornost za roditeljstvo, a ne ostvaruje osobne odnose s mlt. AA kontinuirano i redovito, te nije tražio promjenu odluke o ostvarivanju osobnih odnosa nakon rješavanja stambenog pitanja, što bi bio prema mišljenju suda pokazatelj da je stvarno spreman preuzeti brigu o mlt. AA, te se nije obraćao predlagatelju ni radi eventualne pomoći u daljnjim koracima skrbi o djetetu.

8. Kako roditeljsku skrb čine odgovornost, dužnost i prava, sve u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i dobrobiti, a u sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, odgoj, obrazovanje i ostvarivanje osobnih odnosa, pa u periodu od kada mlt. AA ne stanuje s majkom (unazad 5 godina), s time da otac mlt. AA nikada nije ni stanovao s istim, sud smatra da roditelji ne ostvaruju niti minimum roditeljske skrbi u vidu redovitog održavanja susreta i druženja s mlt. djetetom.

9. Nadalje, iako je svakodnevna roditeljska skrb rješenjem o oduzimanju prava na stanovanje bila povjerena baki i djedu, po stavu suda dužnost roditelja koji su doista spremni ponovno preuzeti skrb o djetetu je u periodu trajanja mjera aktivno surađivati s predlagateljem u cilju jačanja roditeljskih kapaciteta i otklanjanja svih prepreka zbog kojih im je u dva navrata bila izrečena mjera pravo stanovanja s mlt. AA, ispoštovati odluku o ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. djetetom i tako raditi na jačanju emotivne povezati s istim, te ispunjavati obvezu održavanja prema mlt. djetetu, što nisu radili ni majka ni otac. Osim toga sud pojašnjava da navod oca da se protivi prijedlogu jer ga ne bi trebalo stavljati "u isti koš" kao majku, uz izostanak stvarnog i aktivnog angažmana oko osiguranja sigurnog i stabilnog okruženja za pravilan psihofizički razvoj mlt. djeteta, a bez konkretnih primjedbi na prijedlog predlagatelja, nije dostatan razlog da se isti ne liši roditeljske skrbi obzirom na dva puta izrečenu mjeru oduzimanja prava na stanovanje s mlt. djetetom i nepromijenjenih okolnosti na njegovoj strani.

10. Osim toga kako mlt. dijete u cijelom periodu od kada je roditeljima izrečena mjera oduzimanja prava na stanovanje s mlt. djetetom, pa i od ranije, stanuje s bakom i djedom s kojima je emocionalno povezan i u potpunosti adaptiran, te oni o njemu kao i o njegovom bratu mlt. ĆA brinu u svim segmentima roditeljske skrbi, sud je produljio mjeru prava na stanovanje primjenom odredbe čl. 158. st. 2. ObZ-a.

11. Kako je predlagatelj postavio zahtjev na ime uzdržavanja koji su roditelji u skladu s čl. 175. st. 2. ObZ-a dužni ispunjavati, a prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 49/24 - dalje: Odluka) za dijete u dobi od 7-12 godina roditelj je dužan doprinositi s iznosom od 229,60 EURA, pa kako je mlt. AA u dobi od 11 godina te uz standardne potrebe za odjećom, obućom, prehranom, higijenskim i školskim potrepštinama ima dodatne troškove vezano za zdravlje zbog astme i psorijaze, trenira nogomet te ima trošak putovanja iz Tkona za Zadar i školskih izleta, a kako roditelji istog nisu evidentirani kao vlasnici nekretnina niti kao vlasnici motornih vozila te je majka mlt. AA u 2024. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 5.045,56 EURA te neoporezivi primitak u iznosu od 3.937,90 EURA dok je otac ostvario u istom razdoblju dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 22.867,44 EURA te neoporezivi primitak u iznosu od 4.873,68 EURA te je otac još dvoje mlt. djece sa mjesečnom plaćom od 1.500,00 do 1.600,00 EURA, pa kako je tijekom postupka iskazivao spremnost da za uzdržavanje mlt. AA doprinosi minimalni novčani iznos, dok je u odnosu na majku mlt. AA sud utvrdio da je ostvarila određeni dohodak iz čega zaključuje da je radno sposobna i da je u obvezi doprinositi za uzdržavanje mlt. AA te u skladu s naznačenom obvezom organizirati svoj život radi zadovoljenja neophodnih materijalnih potreba mlt. djeteta, sud je odredio da su roditelji dužni doprinositi za uzdržavanje istog svaki po 229,60 EURA od dana donošenja rješenja pa nadalje.

12. U žalbi žaliteljica tvrdi da je sud skrb o mlt. AA povjerio baki i djedu zanemarujući činjenice utvrđene višebrojnim sudskim vještačenjima te dodatnom dokaznom dokumentacijom nastalom iz pravnih radnji tokom postupaka koji su prethodili predmetnom rješenju, obzirom da žaliteljica brani tezu da povjeravanje djeteta na skrb trećoj osobi pretpostavlja da su na strani roditelja utvrđene ozbiljne zapreke koje nije moguće otkloniti blažim mjerama, a da bi treće osobe kojima se mlt. dijete povjerava na skrb trebale ispuniti određene pretpostavke definirane zakonom, uključujući i anamneze bez prethodnih zlostavljanja bilo koje vrste ili psihičkih poremećaja – što ovdje nije slučaj, obzirom na rezultate tri sudska vještačenja u odnosu na baku. Ujedno ukazuje da zakon predviđa ostvarivanje kontakta s roditeljem s kojim ne živi u opsegu i na način prilagođen dobi i potrebama djeteta te konkretnoj stvarnoj situaciji predmeta, dok pobijanim rješenjem ostvarivanje nikakvog vida kontakta mlt. djeteta s majkom nisu navedeni, a kamoli definirani, što je i u dosadašnjim rješenjima bio osnovni problem neostvarivanja većine istih, obzirom da žaliteljica tvrdi da je problematika susreta i do sada nastajala zbog nerealnosti izvršavanja ili nedovoljne definiranosti pri čemu su baka i djed redovito isto tumačili kako im se kad prohtije, pa kako pobijanim rješenjem kontakti nisu ni spomenuti, da se daje naslutiti da su joj isti potpuno onemogućeni, što u ovom slučaju nije u skladu s zakonom, posebno ako se uzme izjava djeteta preko posebne skrbnice da želi više viđati majku. Nadalje, ističe da zakon predviđa financijski doprinos uzdržavanje za mlt. dijete ako je to potrebno i u skladu s financijskim stanjem roditelja, dok se ovdje nije uzelo u obzir stvarno imovinsko i financijsko stanje osoba kojima je dijete povjereno na skrb u odnosu na financijsko stanje majke kao ni donju granicu nužnog iznosa za život u odnosu na majku, pojašnjavajući da je njen neto prihod od 108,04 EURA mjesečno što da je nedovoljno za njezine životne potrebe, a kamoli za uzdržavanje djeteta u iznosu od duplo većeg od pridoda, dok da s druge strane baka i djed posjeduju tri kuće, dva vozila, dva plovila dok djed ostvaruje prihod od oko 10.000,00 EURA mjesečno pa smatra da joj oduzimanje od posljednjeg centa nije nužno. Isto tako ističe da mlt. AA ne putuje svakodnevno u Zadar jer osnovnu školu pohađa u Neviđanima, kao i ostale izvanškolske aktivnosti, dok je navođenje psorijaze posljedica bakinog hipohondarstva, dok da mlt. AA ima astmu od rođenja te zbog iste ima stalnu terapiju koju pokriva obvezno zdravstveno osiguranje. Smatra da je navedeni predmet posljedica konstantnog inata predlagatelja zbog njezinog prijavljivanja njihovih nesavjesnih postupanja i nepostupanja u odnosu na predmet u kojem je njezina majka sustavno maltretirala njenu djecu, bivšeg supruga i nju, a na kraju lažno prijavila njeno zlostavljanje starijeg sina sa zahtjevom da se dijete dodijeli njoj, čime je zapravo sve počelo, dok se sve nadalje događalo samo i jedino radi pokušaja predlagatelja da prikriju grešku u nepostupanju, a kasnije i u postupanju vezano uz problematiku oko njezine djece. Stoga smatra da navedenim prijedlog predlagatelj nije dokazao pretpostavke iz čl. 170. ObZ-a već svoj zahtjev temelji na vlastitim anamnezama i izvještajima koji su usmjereni prikazivanju nje kao nasilne, nestabilne, s duševnim smetnjama, nezainteresirane za brigu o djeci i slično, što je sve kontradiktorno dokumentaciji priloženoj u sudskom spisu. Žaliteljica na kraju zaključuje da sud predmetnim rješenjem navodi da je nezainteresirana za djecu jer nije dolazila na ročišta, a da su smetnuli s uma da se ona za svoju djecu borila u nebrojenim postupcima koju su većinom vođeni istovremeno (u jednom trenutku 7 predmeta) i to u neprekidnom trajanju od svibnja 2019. do danas, te da joj se bez obzira na dokaze na njenoj strani uporno oduzimalo pravo na stanovanje s djecom koja su prvenstveno izuzeta zbog sumnji koje su otklonjene prije izuzeća, a sada se po istoj šabloni donose rješenja o lišenju prava na roditeljsku skrb za svako dijete pojedinačno, a da se pokazalo da je namjera i dalje navoditi kao razlog da "nisu otklonjeni razlozi izuzeća" i da "majka ima dijagnozu" iako je pravomoćnim sudskim rješenjem dokazano da razloga za navedeno izuzeće nikada nije bilo, a mnogobrojnim nalazima da nema nikakve sporne dijagnoze. Stoga ukazuje da nije odustala od svoje djece niti ikad hoće, ali da je samo strpljiva u čekanju da se pojavi poštena službena osoba na nekom od budućih predmeta vezanih za njenu djecu pa da se napokon uzme u obzir istina, a ako to nikad ne dočeka da će djeca odrasti i sama saznati istinu. Ujedno napominje da ukoliko ijedan sud bude spreman izuzeti predlagatelja iz njezinih predmeta i uvažiti njezine dokazne prijedloge, tada namjerava dolaziti na ročišta jer do tada nema smisla obzirom da ju je ovih 6 godina naučilo da u ovoj zemlji nema ni prava, a kamoli pravde.

13. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a cijeneći da žaliteljica ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi ista bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a pazi po službenoj dužnosti.

14. Nadalje, kako nije sporno da je odlukom prvostupanjskog suda od 25. kolovoza 2021. oduzeto pravo stanovanja na godinu dana majci i ocu u odnosu na mlt. AA te je isti povjeren na svakodnevnu skrb i brigu baki i djedu po majci, koja mjera je produljena na daljnji rok od godine dana rješenjem istog suda broj R1 Ob-312/2022 od 9. svibnja 2023. koje je ispravljeno rješenjem istog suda od 17. svibnja 2023., ovaj sud smatra da žaliteljica opširnim žalbenim navodima nije uspjela osporiti utvrđenja prvostupanjskog suda da tijekom trajanja navedenih odluka ista nije uspjela osigurati adekvatne i stabilne stambene uvjete za život, niti se pridržavala termina održavanja osobnih odnosa s mlt. AA, a također nije doprinosila za uzdržavanje djeteta čime je grubo kršila roditeljsku dužnost, obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je ista živjela u montažnom objektu u Svetom Filipu i Jakovu bez komunalnih priključaka, da je nezaposlena i bez stalnih prihoda iako je radno sposobna, da je tijekom postupka odselila u [adresa] i nije dolazila na ročišta tijekom postupka, to pravdajući u žalbi činjenicom da je predlagatelj Centra za socijalnu skrb Biograd koji pokreće postupke zbog njenog prijavljivanja njihovog nesavjesnog postupanja.

15. Stoga, rukovodeći se isključivo najboljim interesom i dobrobiti mlt. AA koji je sam u svom iskazu od 25. listopada 2024. pred posebnom skrbnicom istaknuo da je zadovoljan da živi s bakom i djedom, s kojima živi od rođenja i da želi nastaviti živjeti s njima, a da se u odnosu na susrete s žaliteljicom ništa u bitnom nije promijenilo nakon donošenja navedenih sudskih odluka jer istu rijetko viđa, iako zna da su susreti bili određeni subotom, ali se nisu održavali, da je mamu vidio u ljeto 2024., da su bili u Tkonu, igrali biljar i da mu je bilo lijepo, a da na drugi dogovoreni susret na kojem mu je mama obećala donijeti Pokemon album žaliteljica nije došla ali je album poslala trajektom, da se s mamom čuje jedan do dva puta mjesečno, ali da nekada prođe i cijeli mjesec da s njom ne ostvari kontakt, te da želi više viđati mamu i tatu, s time da ne bi nikako prespavao kod njih, očito je da su se ispunili zakonski uvjeti iz čl. 170. ObZ-a da se žaliteljica liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. AA obzirom da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno prava kad je zaključio da ista svojim ponašanjem grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava obzirom da je očito da ista ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Centar za socijalnu skrb sukladno odredbi čl. 171. toč. 3. ObZ-a obzirom da ponašanje žaliteljice u odnosu na mlt. AA ukazuje da ista ne ostvaruje ni minimum roditeljske skrbi, obzirom da rijetko komunicira s istim, da ista nije poduzela, iako joj je u dva navrata bila izrečena odluka o oduzimanju prava na stanovanje s mlt. AA da poštuje odluku ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. djetetom i tako radi na jačanju emotivne povezanosti s istim, pa je uz izostanak stvarnog i aktivnog angažmana oko osiguranja sigurnih i stabilnih uvjeta za pravilan psihofizički razvoj mlt. djeteta, zakonito prvostupanjski sud donio odluku da je se ista liši roditeljskih prava u odnosu na mlt. AA.

16. Nadalje, kako je odredbom čl. 175. st. 2. ObZ-a propisano da roditelj koji je lišen prava ima dužnost plaćati uzdržavanje za dijete, a iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelj predložio da svaki od roditelja mlt. AA plaća polovicu minimumima iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj sukladno Odluci u iznosu od 114,80 EURA, što je i prema mišljenju ovog suda iznos uzdržavanja koji je dovoljan za pokriće potreba mlt. AA, temeljem čega je prvostupanjski sud, a kako to pravilno ukazuje žaliteljica u svojoj žalbi, pogrešno primijenio materijalno pravo kad je istoj dosudio da plaća za uzdržavanje iznos od 229,60 EURA koji trebaju plaćati oba roditelja, uz napomenu da kako protustranka ZA nije pobijao prvostupanjsku odluku pod točkom III. izreke u odnosu na visinu njegove obveze uzdržavanja, ovaj sud prvostupanjsku odluku u tom dijelu ne može mijenjati.

17. Isto tako valja istači da je prvostupanjski sud donoseći odluku pod točkom IV. izreke zakonito primijenio odredbu čl. 158. st. 2. ObZ-a i iznimno nakon trajanja navedenih mjera dva puta po godinu dana odredio da mjera oduzimanja prava na stanovanje u odnosu na protustranku OA traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka i zakonito odredio da se mlt. AA povjerava na svakodnevnu skrb baki i djedu KA i RA.

18. Međutim valja istači da je odredbom čl. 174. st. 1. ObZ-a propisano da će sud rješenjem o lišenju prava na roditeljsku skrb odlučiti i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, ako je to u iznimnim okolnostima potrebno i ako to predlaže dijete ili roditelj koji se lišava prava na roditeljsku skrb.

19. Stoga kako je ranije navedeno da je mlt. AA pred posebnom skrbnicom izrazio želju da i dalje želi još više viđati mamu i tatu, što prema mišljenju ovog suda sukladno odredbi čl. 174. st. 1. ObZ valja smatrati prijedlogom djeteta, a sud svojom odlukom nije odlučio o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. AA s mamom i tatom, prvostupanjski će sud u nastavku postupka izjavu mlt. AA smatrati prijedlogom o ostvarivanju osobnih odnosa istog s navedenim te o tome odlučiti u nastavku postupka.

20. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a potvrditi pobijano rješenje u odnosu na žaliteljicu pod točkom I. izreke, u odnosu na točku II. izreke za iznos uzdržavanja od 114,80 EURA te točku IV. izreke u odnosu na žaliteljicu, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a prihvaćanjem žalbe žaliteljice valjalo ukinuti preostali dio točke II. izreke za iznos uzdržavanja od 114,80 EURA.

21. U nepobijanom dijelu pod točkom I. i IV. izreke u odnosu na protustranku ZA te pod točkom III. izreke, navedena odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 28. listopada 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić