1

Pr-179/2023-6

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                             Pr-179/2023-6

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU B. J. u N. G., protiv tuženika R. H., M. U. P.,  OIB: …, zastupane po ODO-u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i pun.zz tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 27. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

              I/ Nalaže se tuženiku R. H., M. U. P., Z. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju M. O. iz S., , OIB: …, uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 5.539,29 Eur-a/41.735,76 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope H. N. B. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2013. godine na iznos od 417,20 eura, od 15.02.2013.;

- za mjesec veljaču 2013. godine na iznos od 264,66 eura, od 15.03.2013.;

- za mjesec ožujak 2013. godine na iznos od 85,41 eura, od 15.04.2013.;

- za mjesec travanj 2013. godine na iznos od 73,36 eura, od 15.05.2013.;

- za mjesec svibanj 2013. godine na iznos od 272,38 eura, od 15.06.2013.;

- za mjesec lipanj 2013. godine na iznos od 342,94 eura, od 15.07.2013.;

- za mjesec srpanj 2013. godine na iznos od 259,25 eura, od 15.08.2013.;

- za mjesec kolovoz 2013. godine na iznos od 112,71 eura, od 15.09.2013.;

- za mjesec rujan 2013. godine na iznos od 290,15 eura, od 15.10.2013.;

- za mjesec listopad 2013. godine na iznos od 24,66 eura, od 15.11.2013.;

- za mjesec studeni 2013. godine na iznos od 194,03 eura, od 15.12.2013.;

- za mjesec prosinac 2013. godine na iznos od 343,51 eura, od 15.01.2014.,

- za mjesec siječanj 2014. godine na iznos od 622,82 eura, od 15.02.2014.;

- za mjesec veljaču 2014. godine na iznos od 178,24 eura, od 15.03.2014.;

- za mjesec ožujak 2014. godine na iznos od 330,33 eura, od 15.04.2014.;

- za mjesec srpanj 2014. godine na iznos od 133,05 eura, od 15.08.2014.;

- za mjesec kolovoz 2014. godine na iznos od 132,52 eura, od 15.09.2014.;

- za mjesec rujan 2014. godine na iznos od 607,30 eura, od 15.10.2014.;

- za mjesec listopad 2014. godine na iznos od 330,34 eura, od 15.11.2014.;

- za mjesec studeni 2014. godine na iznos od 439,56 eura, od 15.12.2014.;

- za mjesec prosinac 2014. godine na iznos od 84,88 eura, od 15.01.2015..

 

 

              II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a za više zatraženi iznos od 15.157,27 Eur-a/114.202,44 Kuna.

 

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka ukupan iznos od 1.779,70 Eur-a /13.409,15 Kuna  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

 

 

Obrazloženje

 

              1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 19.02.2018.godine tužitelj navodi da je kao policijski službenik MUP-a, PU S.D., P. P. S., tijekom 2013. i 2014.godine ostvarivao kod tuženika plaću. Istaknuto je da je tužitelj obavljao poslove policijskog službenika  te da je priroda posla tužitelja iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima. Istaknuto je da prema odredbama članka 86.Zakona o radu te članka 92. Zakona o policiji (''NN'' 129/00, 41/08, 76/09, 34/11,130/12, 89/14, 151/14) te članka 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 89/12, 104/13, 150/13, 153/13) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom i nedjeljom 35%. Ističe se da tijekom 2013.i 2014.godine tuženik nije pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima te da to nije uradio premda je navedeni rad evidentiran u radnim nalozima. Istaknuto je da je tužitelj sukladno odredbi članka 186.ZPP-a podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 18.03.2016.godine te da je tuženik zastupan po ODO-u dostavio svoj odgovor na zahtjev u kojem taj zahtjev odbija kao neosnovan. U navedenom smislu tužitelj potražuje 24.000,00 Kuna  s osnova razlike neisplaćene plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

             

2. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 06.05.2023.godine (list 308-312 spisa) tako da isti s osnova neisplaćene razlike plaće na ime prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom  potražuje iznos od 20.696,56 Eur-a/155.938,20 Kuna sa pripadajućom kamatom, a ukoliko sud nađe da glavni zahtjev nije osnovan tužitelj predlaže da sud usvoji eventualni tužbeni zahtjev po istom osnovu, a kojim isti potražuje ukupno 5.539,29 Eur-a/41.735,76 Kuna sa pripadajućom kamatom.

             

3.Tužena u odgovoru na tužbu (list 10-11 spisa) ističe da je iz pregledane evidencije nadležne službe resornog ministarstva razvidno da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivana osnovna plaća uvećana za iznos koji je obračunat temeljem ostvarenog prava na uvećanje plaće za minuli rad, za ostvarene sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima, rada noću, rada u smjeni, rada u turnusu. Također ista navodi da je iz navedene dokumentacije vidljivo da je tužitelju isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo sukladno odredbi članka 57. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' broj 89/12, 104/13, dalje KU-a), a u svezi sa odredbom članka 56. KU-a. Istaknuto je da se u konkretnom slučaju radi o radu na terenu kao posebnoj vrsti rada tj. radnog vremena koji je kao takav bio određen člankom 56. KU-a te da će se tužitelju vrijeme koje je proveo na plovilu koje ne može napustiti, a tijekom kojeg vremena nije stvarno radio (već spavao ili odmarao) može honorirati upravo temeljem odredbe članka 57. KU-a kojom da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada se smatra pasivnim dežurstvom. Tužena ističe da je VSRH u svojim odlukama Revr-753/09 i Revr-466/07 izrazio stajalište o tome da je za postojanje prekovremenog rada potrebno postojanje više sile, izvanredno povećanje opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije te da se prekovremenim radom ne može smatrati neprekidni boravak tužitelja na brodu pa da iz toga proizlazi da vrijeme koje je tužitelj proveo na brodu izvan stvarno odrađenih sati  ne može se istome honorirati po osnovi prekovremenog rada jer da jednostavno nema karakter prekovremenog rada.

             

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 18. ožujka 2016. godine (list 4-7 spisa); očitovanja ODO-a S. od 20. lipnja 2016. godine na zahtjev za mirno rješenje spora (list 8 spisa); dokumentacije vezano za rad tužitelja u utuženom razdoblju (obračunskih lista plaća tužitelja, izvješća o radu, radnih naloga) (list 12-195 spisa); dopisa Ministarstva pravosuđa od 12.10.2007.godine (list 206 spisa); Tumačenja odredbi KU-a za državne službenike i namještenike prema redoslijedu članaka (list 207 i 236  spisa); nalaza i mišljenja vještaka D. K. (list 211-221 spisa); vještva M. G. izrađenog za potrebe predmeta broj Pr-95/18 (list 248-255 spisa); usmene dopune nalaza i mišljenja vještaka K. vezano za očitovanje vještaka na prigovore tužitelja  (list 256 spisa). Sudu su dostavljeni  i primjerci sudske prakse.  Pored navedenog izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja M. O. (list 208 spisa); svjedoka D. D. (list 209 spisa); svjedoka A. P. (list 209-210 spisa).

             

5.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

             

6. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao policijski službenik MUP-a, RH PU S.D., PP S.

 

7. Nije sporno ni da je tužitelj dana 18. ožujka 2016. godine postavio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186.a, a koji zahtjev ODO-S. nije prihvatio, a što je razvidno iz očitovanja ODO-a S. tužitelju  od 20. lipnja 2016. godine (list 1-8 spisa).

             

8. Ono što je sporno i što je trebalo utvrditi je činjenica da li tužitelja pripada pravo za isplatu naknada za izvršeni prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje 2013. i 2014.godine budući tužitelj ističe da mu navedena naknada za ovo razdoblje nije isplaćena.

 

9. U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom vođen prvostupanjski postupak te je donesena prvostupanjska presuda broj Pr-138/2018.godine od 18.studenog 2019.godine, a koja je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-273/2020-3 od 16. veljače 2023.godine te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (list 298-307 spisa). Drugostupanjski sud je stao na gledište da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka budući je smatrao da je sud u situaciji kad je postavljen i glavni zahtjev i eventualno kumulirani zahtjev propustio odlučiti o glavnom zahtjevu, te ukoliko je sud smatrao da je glavni zahtjev neosnovan da ga je trebalo odbiti pa potom odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. Pored toga je navedeno da se u predmetnom slučaju ne radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva jer da je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu postavljen i drugi tužbeni zahtjev budući da tužitelj u drugom tužbenom zahtjevu traži za isto razdoblje i po istom osnovu (razliku plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom za vrijeme višednevnog boravka na plovilu) manji novčani iznos za isplatu po toj osnovi nego je to tražio prvotno postavljenim tužbenom zahtjevom koristeći pri tome za izračun manji broj sati (odbijeno 8 sati za vrijeme odmora) pa da kako je manje sadržano u većem, odnosno kako je u novčanom iznosu od 155.938,20 Kuna bruto sadržan i iznos od 41.735,76 Kuna pa je razlika između ta dva iznosa 114.202,44 Kuna, a da je riječ o jednom zahtjevu. U odluci drugostupanjskog suda je istaknuto da su prilikom odlučivanja primjenjeni pogrešni materijalni propisi budući tužitelj nije djelatna vojna osoba već je policijski službenik pa se na istog primjenjuju odredbe Zakona o policiji (‘’NN’’ 34/11,130/12, 89/14). U ponovljenom postupku je trebalo otkloniti navedene povrede postupka na koje ukazuje drugostanjski sud.

 

10.Temeljem odredbe članka 33. stavka 2. Zakona o policiji (''NN'' 34/11, 130/12, 89/14) koji je u predmetnom slučaju u primjeni obzirom na utuženo razdoblje je propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punog radnog vremena, a sukladno stavku 3. istog članka je propisano da u slučaju iz stavka 1. i 2. tog članka policijskog službenika pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

             

11. Temeljem odredbe članka 41.stavka 1. KU-a za državne službenike i namještenike (''89/12) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, a sukladno odredbi članka 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 89/12), a koja odredba je u predmetnom slučaju u primjeni je između ostalog propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, a za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, te se navedeni dodaci iz članka 44. stavka 1. KU-a međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

 

 

              11.  Iz iskaza svjedoka D. D. proizlazi da je on u utuženom periodu 2013 i 2014.godine bio upravitelj stroja na plovilima i to najčešće na plovilu I. K. ali i na drugim plovilima. Opisujući način rada prilikom plovidbe na moru isti je istakao da je brod bio u plovidbi u višednevnoj službi na moru i to najčešće četiri dana, a da bi potom 4 dana bio slobodan, te da je obavljao pored poslova upravitelja stroja i poslove vezano za čuvanje državne granice na moru te da je u tom smislu morao intervenirati vezano za brojne prekršaje na moru, a na koje intervencije da ga je pozivao zapovjednik broda. U pogledu vremena odmora na moru svjedok je istakao da se mogao odmarati 6-8 sati, ali da je navedeni odmor bio polovičan jer da na brodu ima još sedam članova posade koji uvijek nešto rade, a da je i stalno uključena veza koju čuje, te da postoji mogućnost poziva na intervencije i noću. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je on dužan uklanjati kvarove na brodu, a ako to ne može sam  da o tome obavještava nadležne budući da brod cijelo vrijeme plovidbe mora biti u ispravnom stanju.

             

12. Iz iskaza svjedoka A. P. proizlazi da je on u 2013 i 2014. radio zajedno sa tužiteljem na brodu sv. D., te da je tužitelj bio zapovjednik plovila. U odnosu na radno vrijeme iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je redovno radno vrijeme bio 10 ili 12 sati, a ostatak dežurstvo ostalih 12 sati, te da je bilo 4 dana plovidbe, a potom slobodni dani. Također iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da tužitelj nije smio napuštati brod, da je poziva na intervenciju bilo dosta te da je u utuženom razdoblju bilo hitnih medicinskih intervencija kao i intervencija vezano za prekršaje na moru. Također isti ističe da na plovilima nije postojala mogućnost odmaranja zbog prirode obavljanja poslova, a da je postojala mogućnost odmora noću ali nikad stopostotna budući se u blizini mjesta za odmor na brodu cijelu noć slušaju zvukovi od veze, te da su neprekidno upaljeni mobiteli preko kojih da se primaju pozivi za eventualne intervencije. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da se ni njemu ni tužitelju u 2013. i 2014.godini nije isplaćivao pomorski dodatak. Također iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je u službi nadzora državne granice bilo samo jedno plovilo 2013. i 2014.godine, te da ne postoji nikakva mogućnost da djelatnici na period od 8 do 12 sati isključe veze i da ne vrše u tom periodu nadzor državne granice jer da bi to za sobom povlačilo sankcije. Naposljetku iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da se pozivu za intervenciju treba odazvati odmah čak i ukoliko se djelatnik nalazi na odmoru.

             

13. Tužiteljev iskaz je u svemu identičan iskazima saslušanih svjedoka A. P. i D. D. u pogledu organizacije rada na brodu. Iz iskaza tužitelja u tom smislu također proizlazi da kad je plovilo 4 dana u plovidbi da nakon toga ima 4 dana slobodna. Također tužitelj potvrđuje činjenicu da čitavo vrijeme plovidbe nije smio napuštati brod, te da za vrijeme plovidbe se ne može odmarati već samo kratko kad je brod vezan u luci. Isti je istakao da je noću na plovilu moguće odspavati, ali da se i tada u blizini mjesta gdje se odmara nalazi stalno uključena pomorska veza te da i noću postoji mogućnost poziva na intervencije kojima da se mora odazvati. Također tužitelj ističe da je tijekom noći uključena i policijska veza koja da je stalno uključena i koju da stalno djelatnici čuju pa da u tom smislu ne postoji u potpunosti cjelovit odmor noću. Obzirom da je tužitelj bio zapovjednik navedenog plovila isti je istakao da je bio zadužen za vođenje cjelokupne dokumentacije za uredan rad posade, za urednost isplovljavanja, te da je on u kontaktu sa svim djelatnicima i šefom smjene te da vrši usmjerivačku djelatnost na brodu, obavlja kontrolu sustava navigacije te da piše izvješće o radu na brodu. Također iz iskaza tužitelja proizlazi da se tijekom plovidbe događaju razni pozivi na intervencije na brodu kojima se dužan odazvati i to ne samo od strane poslodavca već i iz središnjice iz R. i Z. a i da građani pozivaju na razne intervencije. U navedenom smislu iz iskaza tužitelja proizlazi da se radi o intervencijama traganja, spašavanja te hitnog medicinskog prijevoza. Tužitelj je ujedno istakao da uspije odspavati noću 6-8 sati ali da se ne radi o čistom odmoru budući mu se u trenutku tog odmora iznad glave nalazi veza sa pomorskom vezom ili policijom te da cijelu noć zbog toga čuje zvukove te da uvijek postoji potencijalna mogućnost da ga se pozove na intervenciju.

 

14. Imajući u vidu navedeni iskaz tužitelja i saslušanih svjedoka u ovom postupku iz istih jasno proizlazi da se tužitelj u utuženom razdoblju obavljajući poslove zapovjednika plovila tipa B Sv. D. te ujedno odazivajući se na intervencije traganja, spašavanja i hitnog medicinskog prijevoza, a  koje intervencije nije mogao odbiti, te uzimajući u obzir činjenicu da se na navedene intervencije odazivao i istima pristupao i u vrijeme odmora pa da je slijedom navedenog prekidao odmor i radio i u vrijeme odmora, te se isti  morao nalaziti 24 sata na brodu i  navedeni brod nije mogao napustiti, te obzirom da je isti morao biti poslodavcu stalno na raspolaganju i po pozivu i po potrebi te da je morao biti spreman obaviti posao budući je tijekom plovidbe postupao po nalozima poslodavca  neovisno o tome da li  se odmara ili ne te se morao odazivati na naloge poslodavca kao i  posebno vezano za  intervencije na moru pa se treba smatrati da je  tužitelj bio na radnom mjestu i radio izvan redovitog radnog vremena te da je cijelo vrijeme bio na raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se treba smatrati radnim vremenom koje mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj  postupa po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU pripada naknada za prekovremeni rad. Navedeno dežurstvo  spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje isti provede i na raspolaganju bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili neaktivnom dežurstvu.

 

15.Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad  za vrijeme dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne plaće uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 44. stavka 1. KU-a.

 

16. Visina predmetnog tužbenog zahtjeva je utvrđena na temelju provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku D. K.

 

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka D. K. proizlazi da je vještak izvršio uvid u izvode iz registra službenih poslova (evidenciju o satima rada i slobodnim danima tužitelja) za razdoblje od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2014. godine, te u obračunske listiće plaća tužitelja za razdoblje od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2014. godine kao i u radne naloge tužitelja za sporno razdoblje. Istaknuto je da  tužitelj po punomoćniku na ročištu održanome 11. prosinca 2018. godine predlaže izraditi vještačenje u dvije varijante i to na način da se u prvoj varijanti obračun naknade izvrši uzimajući u obzir radni angažman od 24 sata tijekom višednevnih službi, a u drugoj varijanti da se obračun naknade izvrši uzimajući u obzir 8 sati dnevnog odmora. Vještak ističe da je sukladno prijedlozima tužitelja i nalogu suda vještak izvršio obračun naknade plaće koju bi tužitelj ostvario u spornom razdoblju. U odnosu na obračun naknade za 24 satni angažman vještak navodi da je pregledao evidenciju o satima rada i slobodnim danima te je na osnovi istih utvrdio sate prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom, te rada blagdanom koje je tužitelj ostvario u spornom razdoblju, te da  je utvrdio da su tužitelju ispravno obračunate i isplaćene naknade kada je rad tužitelja bio organiziran u turnusu (12-24-12-48). Nadalje, vještak navodi da s obzirom da tijekom višednevne plovidbe boravak tužitelja na brodu traje 24 sata, a u spisu ne prileže odluka o radnom vremenu tužitelja da je vještak  prilikom obračuna prekovremenih sati rada tužitelja, kao prekovremeni rad uzimao svaki rad duži od dnevnog radnog vremena, te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno sukladno čl. 44. KU. Ističe se da je obračun vršen na način da radni angažman tužitelja tijekom višednevnih službi iznosi 24 sata, od čega se 8 sati odnosi na redovan rad koji da je tužitelju isplaćen kroz plaću, a 16 sati da se odnosi na prekovremeni rad. Istaknuto je da je prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada vještak u obzir uzeo broj slobodnih dana koje je tužitelj iskoristio u pojedinom mjesecu, te da je za iste izvršio umanjenje broja prekovremenih sati rada u omjeru 1 : 1,5., a da umanjenje prekovremenih sati rada nije vršeno za slobodne dane koji se odnose na dane tjednog odmora. Navedeno je da u slučajevima kada je tužitelj primao plaću po osnovi pasivnog dežurstva da je vještak  za navedene iznose umanjio dodatke po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom. Također se ističe da  se sukladno čl. 44. KU za državne službenike i namještenike (NN 89/12 i 104/13) osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, te da se navedeni dodaci iz čl. 44. st 1. KU međusobno  ne isk­lju­čuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Vještak ističe da se za obračun prekovremenog rada, kad je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, sukladno čl. 44. KU „smatra  svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena, te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno“. Nadalje se navodi da se tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike navodi  da ako službenik dežura na radnom mjestu izvan redovnog radnog vremena da nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo, ali da ima pravo na osnovnu plaću, uključujući i pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora. Vještak navodi da je iz obračunskih listića plaće tužitelja utvrdio vrijednost bruto satnice redovnog rada za pojedini mjesec, te broj plaćenih sati prekovremenog rada, rada subotom, rada nedjeljom, rad blagdanom i noćnog rada te da je isti  oduziman od utvrđenog broja sati iz Izvoda iz registra službenih poslova, te da je u izrađenoj Tablici koja je prilog vještvu izvršeno  umanjenje broja sati za koje je izvršena isplata naknada. Istaknuto je da je prilikom obračuna dodataka za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom vještak  postupio sukladno citiranim odredbama KU, te da su dodaci za navedeni rad obračunati u bruto iznosu. Istaknuto je da se u prilogu vještva daje Tablica broj 1. iz koje da su razvidni svi potrebni podatci za izračun dodataka u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (NN 89/12 i 104/13). Istaknuto je da je u koloni broj 3 Tablice 1. prikazana je vrijednost satnice redovnog rada za pojedini mjesec spornog razdoblja, a u koloni broj 4 Tablice 1. da je  prikazan broj prekovremenih sati rada za pojedini mjesec, umanjen za broj slobodnih sati rada iz kolone broj 19 Tablice. Nadalje se navodi da je u koloni broj 6 Tablice 1. prikazana  svota naknade za prekovremeni rada za određeni mjesec, a u  koloni broj 9 Tablice 1. da je prikazana  svota dodatka za noćni rad za određeni mjesec sukladno broju sati noćnog rada i vrijednosti satnice noćnog rada. Nadalje se navodi da je u  koloni broj 12 Tablice 1. prikazana je svota naknade za rad subotom sukladno broju sati rada subotom i vrijednosti satnice za rad subotom, te u koloni broj 15 Tablice 1. da je  prikazana  svota naknade za rad nedjeljom za određeni mjesec sukladno broju sati rada nedjeljom i vrijednosti satnice za rad nedjeljom. Istaknuto je da je u  koloni broj 18 Tablice 1. prikazana  svota naknade za rad obavljen blagdanom za određeni mjesec sukladno broju sati rada blagdanom i vrijednosti satnice za rad blagdanom, te u  koloni broj 19 Tablice 1. da je prikazan  broj slobodnih sati rada za koje je izvršeno umanjenje prekovremenih sati rada u omjeru (1: 1,5). Ističe se da je u koloni broj 20 Tablice 1. prikazana isplaćena naknada po osnovi dodatka za pasivno dežurstvo kojom je tuženik tužitelju kompenzirao prekovremeni rad; te da je u koloni broj 21 Tablice 1. prikazana  bruto svota ukupne naknade za određeni mjesec, odnosno na razini godine. Vještak ističe da bi prema navedenom obračunu, uzimajući u obzir da tijekom višednevnih službi radni angažman tužitelja iznosi 24 sata, tužitelj  u razdoblju od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2014. godine po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario naknadu u ukupnoj bruto svoti od 155.938,20 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 21. Tablice 1. koja se daje u prilogu vještačenja. U odnosu na obračun naknade uzimajući u obzir 8 sati dnevnog odmora vještak navodi da je sukladno prijedlogu punomoćnika tužitelja i nalogu suda sa ročišta održanog 11. prosinca 2018. godine, te uvidom u evidencijske liste o korištenju radnog vremena i slobodnih dana  utvrdio broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom, te visinu naknada za navedeni rad koju bi tužitelj ostvario u razdoblju od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2014. godine, na način da se prilikom obračuna navedenih naknada izuzme 8 sati dnevnog odmora tužitelja. Nadalje vještak navodi da je pregledao evidenciju o satima rada i slobodnim danima tužitelja , te da je na osnovi istih utvrdio sate prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom, te rada blagdanom koje je tužitelj ostvario u spornom razdoblju. Vještak ističe da je prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada uzeo u  obzir  broj slobodnih dana koje je tužitelj iskoristio u pojedinom mjesecu, te je za iste izvršio umanjenje broja prekovremenih sati rada u omjeru 1 : 1,5, te da umanjenje prekovremenih sati rada nije vršeno za slobodne dane koji se odnose na dane tjednog odmora. Navodi se da je prilikom računanja broja prekovremenih sati rada, vještak  za svaki dan proveden u višednevnoj plovidbi u obzir uzeo 24 sata, od kojih da se 8 sati odnosi na redovan rad koji da je tužitelju isplaćen kroz plaću, 8 sati na dnevni odmor, a 8 sati na prekovremeni rad. U navedenom smislu ističe se da sukladno navedenom, angažiranje tužitelja se smatra  svo vrijeme provedeno u višednevnoj plovidbi umanjeno za 8 sati dnevnog odmora tužitelja tijekom višednevnog angažiranja. U navedenom smislu je istaknuto da je obračun  vršen za sve dane provedene u višednevnoj plovidbi prema evidenciji o radnom vremenu tužitelja na način da je 24 sata – 8 sati odmora = 16 sati angažiranja, a od 16 sati angažiranja – 8 sati redovnog rada = 8 sati prekovremenog rada od čega 4 sata rada noću (noćni rad). Nadalje se navodi da je rad subotom utvrđivan na način 24 sata – 8 sati odmora = 16 sati angažiranja, a od 16 sati angažiranja – 8 sati redovnog rada = 8 sati prekovremenog rada,  te da pored 8 sati prekovremenog rada, postoji 12 sati rada subotom i 4 sata rada subotom- noć koji se ne isključuju. Navodi se da je rad nedjeljom utvrđivan na način 24 sata – 8 sati odmora = 16 sati angažiranja, a  od 16 sati angažiranja – 8 sati redovnog rada = 8 sati prekovremenog rada, te da  pored 8 sati prekovremenog rada, postoji 12 sati rada nedjeljom i 4 sata rada nedjeljom - noć koji se ne isključuju. U odnosu na rad blagdanom se ističe da je rad blagdanom utvrđivan na način da je 24 sata – 8 sati odmora = 16 sati angažiranja , a od 16 sati angažiranja – 8 sati redovnog rada = 8 sati prekovremenog rada, te da pored 8 sati prekovremenog rada postoji 12 sati rada blagdanom i 4 sata rada blagdanom -noć koji se ne isključuju. Istaknuto je da je na ovako opisani način vještak  utvrdio broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a na osnovi čega da je izvršen i obračun naknada u bruto svoti. Navodi se da u slučajevima kada je tužitelj primao plaću po osnovi pasivnog dežurstva da je vještak za navedene iznose umanjio dodatke po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom. Nadalje se navodi da je sukladno čl. 44. KU za državne službenike i namještenike (NN 93/08 i 89/12) propisano da će se  osnovna plaća službenika i namještenika uvećat  prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, te da se navedeni dodaci iz čl. 44. st 1. KU međusobno  ne isk­lju­čuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Vještak navodi da je iz obračunskih listića plaće tužitelja vještak je utvrdio vrijednost bruto satnice redovnog rada za pojedini mjesec, te broj plaćenih sati prekovremenog rada, rada subotom, rada nedjeljom, rad blagdanom i noćnog rada  te da je isti oduziman od utvrđenog broja sati iz Izvoda iz registra službenih poslova. Vještak ističe da je u izrađenoj Tablici koja je prilog ovom vještvu izvršeno  umanjenje broja sati za koje je izvršena isplata naknada.  Navodi se da je prilikom  obračuna dodataka za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom vještak  postupio sukladno citiranim odredbama KU, te da se dodaci za navedeni rad obračunati su u bruto iznosu. Istaknuto je da se u prilogu  vještva daje  Tablica broj 2. iz koje da su razvidni svi potrebni podatci za izračun dodataka u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (NN 89/12 i 104/13). Nadalje je navedeno da je u  koloni broj 3 Tablice 2. prikazana  vrijednost satnice redovnog rada za pojedini mjesec spornog razdoblja, a u koloni broj 4 Tablice 2. da je prikazan  broj prekovremenih sati rada za pojedini mjesec, umanjen za broj slobodnih sati rada iz kolone broj 19 Tablice, a u koloni broj 6 Tablice 2.  da je prikazana  svota naknade za prekovremeni rada za određeni mjesec, te u  koloni broj 9 Tablice 2. da je  prikazana  svota dodatka za noćni rad za određeni mjesec sukladno broju sati noćnog rada i vrijednosti satnice noćnog rada, a u  koloni broj 12 Tablice 2. da je prikazana  svota naknade za rad subotom sukladno broju sati rada subotom i vrijednosti satnice za rad subotom, te u  koloni broj 15 Tablice 2. da je prikazana svota naknade za rad nedjeljom za određeni mjesec sukladno broju sati rada nedjeljom i vrijednosti satnice za rad nedjeljom. Ističe se da je u koloni broj 18 Tablice 2. prikazana  svota naknade za rad obavljen blagdanom za određeni mjesec sukladno broju sati rada blagdanom i vrijednosti satnice za rad blagdanom, te u  koloni broj 19. Tablice 2. da je prikazan  broj slobodnih sati rada za koje je izvršeno umanjenje prekovremenih sati rada u omjeru (1: 1,5). Navodi se da je u koloni broj 20 Tablice 2. prikazana isplaćena naknada po osnovi dodatka za pasivno dežurstvo kojom je tuženik tužitelju kompenzirao prekovremeni rad, a u koloni broj 21 Tablice 2. da je prikazana  bruto svota ukupne naknade za određeni mjesec, odnosno na razini godine. Istaknuto je da prema navedenom obračunu, a uzimajući u obzir da je tužitelj boravio na plovilu 24 sata, te da se rad tužitelja u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po 24 sata obračuna na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora, da bi tužitelj  u razdoblju od 01. siječnja 2013. do 31. prosinca 2014. godine po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario naknadu u ukupnoj bruto svoti od 41.735,76 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 21. Tablice 2. koja se daje u prilogu ovog vještačenja. Sve navedeno proizlazi i iz zaključnog mišljenja vještaka D. K..

             

              18. Tužitelj je prigovore na nalaz i mišljenje vještaka D. K. istakao u podnesku od 17.03.2019.godine (list 223 spisa).

             

19. U navedenom smislu vještak D. K. je pozvan na ročište od 04.srpnja 2019.godine radi očitovanja na navedene prigovore. Iz iskaza vještaka D. K. u tom smislu proizlazi (list 256 spisa)  da je vještak istakao u odnosu na prigovore punomoćnika tužitelja da je prekovremeni rad trebalo računati sukladno čl. 44 st. 9. Kolektivnog ugovora   da u spisu ne prileže odluka o organizaciji radnog vremena tužitelja za sporno razdoblje, a da je iz evidencije o radnom vremenu i radnih naloga tužitelja nedvojbeno da je radno vrijeme organizirano u turnusu, a dio radnog vremena kao višednevna plovidba, te da  budući u spisu ne prileže odluka o organizaciji radnog vremena tužitelja da je  vještak obračun prekovremenih sati tijekom višednevnih plovidbi vršio sukladno čl. 44 st. 11 KU-a.  Ističe se da sukladno navedenom obračunu prekovremenih sati ostvarenih subotom i nedjeljom nije moguće izvršiti kako predlaže punomoćnik tužitelja na način da se od 24 h odbije 8 h dnevnog odmora, a da se preostalih 16 h preračuna kao prekovremeni rad. U odnosu na prigovore punomoćnika tužitelja da vještak nije trebao umanjivati tražbinu za slobodne dane koji su bili nadoknada za dnevni odmor tužitelja vještak navodi da je utvrđene prekovremene sate rada umanjivao sukladno čl. 44 st. 15 KU a sve kako je opisano u nalazu vještačenja, te da vještak nije vršio umanjenje prekovremenih sati rada za slobodne dane koji se odnose na dane tjednog odmora sukladno čl. 12 KU kako je navedeno u nalazu vještačenja. U odnosu na prigovor tužitelja u kojima ističe da ga pripada 12 h odmora između 2 radna dana vještak navodi da nije opisano da će se službeniku ili namješteniku koji nije iskoristio 12 h odmora između 2 radna dana omogućiti naknada slobodnih dana već da se takav rad obračunava kao prekovremeni rad, a što da je vještak izvršio u svom obračunu. Istaknuto je da kad bi se obračun vršio prema prijedlogu punomoćnika tužitelja da bi trebalo  smanjiti broj obračunatih prekovremenih sati na uštrb povećanja broja sati odmora, a  što da ne proizlazi iz čl. 11 KU-a jer da tužitelj ne može istovremeno koristiti dnevni odmor i za iste sate ostvarivati prekovremeni rad. Vještak je naveo da  ostaje pri svom nalazu i mišljenju.

             

20. Ovaj sud navedeni nalaz i mišljenje vještaka D. K. smatra u potpunosti argumentiranim, logičnim i vjerodostojnim jer je nalaz i mišljenje zasnovan na nalogu ovog suda kao i relevantnoj službenoj dokumentaciji koju je u predmetni spis dostavila sama tužena. Također vještak je u cijelosti dao odgovore i potrebna razjašnjenja na sve prigovore tužitelja na njegov nalaz i mišljenje.

 

21. Imajući u vidu sve provedene dokaze u ovom postupku, a posebice nalaz i mišljenje vještaka D. K. ovaj sud je mišljenja da je u predmetnoj pravnoj stvari, a obzirom da je ovaj sud iz izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je tužitelj radio i u vrijeme odmora budući je i tada pozivan na intervencije, a što proizlazi iz pregledane dokumentacije (radnih naloga) koje je tužena dostavila u predmetni spis te iskaza saslušanog tužitelja i saslušanih svjedoka ovaj sud smatra  da je potrebno prihvatiti onu varijantu nalaza i mišljenja vještaka D. K. prema kojoj se u situaciji kad je tužitelj boravio više dana na brodu po 24 sata, prilikom obračuna naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom u spornom razdoblju njegov rad obračuna na način da se iz izračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora, a prema kojoj varijanti bi prema izračunu vještaka D. K. tužitelja u razdoblju od 01.siječnja 2013.godine do 31.prosinca 2014.godine po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom tužitelj ostvario naknadu u iznosu od 41.735,76 Kuna ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 21. Tablice 2. koja je prilog nalaza i mišljenja vještaka D. K.. Ovaj izračun je u skladu s praksom Vrhovnog suda RH koji je u svojim odlukama u istovrsnim pravnim stvarima o ovom pitanju zauzeo jedinstveni pravni stav, a vezano za način utvrđivanja stvarnih sati rada i vremena dnevnog odmora u predmetnom slučaju  budući je isticao da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao  neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno , te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti radno mjesto ima i slobodno vrijeme, a slijedom čega je trebalo prihvatiti onaj dio izračuna vještaka K. i to varijante prema kojoj je isti iz izračuna izuzeo 8 sati dnevnog odmora.

 

22. U navedenom smislu, trebalo je u cijelosti prihvatiti zahtjev tužitelja za isplatu s osnova neisplaćenih dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada u ukupnom iznosu od 5.539,29 Eur-a/41.735,76 Kuna bruto, budući u situaciji kad tužitelj boravi tijekom višednevnih službi na plovilu 24 sata tada je potrebno rad tužitelja obračunati na način da se iz obračuna izuzme 8 sati dnevnog odmora, te tužitelj upravo sukladno navedenom i potražuje iznos od 5.539,29 Eur-a/41.735,76 Kuna bruto po navedenom osnovu u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka K., dok je trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 15.157,27 Eur-a/114.202,44 Kuna, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.  Na navedeni dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate sukladno odredbi članka 83. stavka 3. ZR-a, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. te se ista obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29. stavka 2.  ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), te tužitelja ne pripadaju na priznati iznos glavnice potraživanja zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate na priznati iznos glavnice potraživanja od 5.539,29 Eur-a/41.735,76 Kuna izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, , a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (41.735,76 Kuna : 7,53450 = 5.539,29 Eur-a EUR-a).

 

 

23. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

 

24.  Obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku, tuženik mu je dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužitelj je u predmetnom postupku uspio 100% u pogledu osnova potraživanja i 26,76% u pogledu visine potraživanja (kad se u omjer stavi ostvareni iznos od 5.539,29 Eur-a/41.735,76 Kuna sa zatraženim iznosom od 20.696,56 Eur-a/155.938,20 Kuna), a slijedom čega je tužitelj uspio u postotku od 63,38% (126,76:2) dok je tuženik uspio 36,62 %. Kad se od iznosa uspjeha tužitelja od 63,38% oduzme iznos uspjeha  tuženika od 36,62% tad se dobije iznos od 26,76%, a koji iznos je iznos uspjeha tužitelja u ovom postupku. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 126/22), a uračunavajući vrijednost boda od 1,99 Eur-a/15,00 Kuna pripadaju trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 09.10.2018.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 11.12.2018.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 14.03.2019.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 16.05.2019.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 04.07.2019.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 02.10.2019.godine u iznosu od 497,71 Eur-a; zastupanja na ročištu od 10.05.2023.godine u iznosu od 497,71 Eur-a; trošak sastava podneska od 13.11.2018.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 24.04.2019.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 01.03.2019.godine u iznosu od 497,71 Eur-a; trošak sastava podneska od 25.07.2019.godine u iznosu od 497,71 Eur-a; trošak sastava žalbe od 26.11.2019.godine u iznosu od 622,14 Eur-a, trošak sastava podneska od 06.05.2023.godine u iznosu od 497,71 Eur-a; konferencija sa strankom (1h) u iznosu od 99,54 Eur-a, a što ukupno iznosi 5.001,95 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 1.250,49 Eur-a iznosi 6.252,44 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 398,17 Eur-a ukupno iznosi 6.650,61 Eur-a /50.109,02 Kuna te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 26,76 % tad se dobije iznos 1.779,70 Eur-a ili 13.409,15 Kuna (13.409,15 Eur-a: 7,53450= 1.779,70 Eur-a),  a koji iznos je tužena dužna isplatiti tužitelju zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od  presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

 

 

U Splitu, 27. rujna 2023.

 

 

                                                                  S u d a c

 

                                                                                Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM  LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.