Poslovni broj: P-4155/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku PM, zaposleniku tužitelja, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po opunomoćeniku JM, zaposleniku tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. listopada 2025, u prisutnosti KM, punomoćnika tužitelja i JM, punomoćnika tuženika, dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 6.784,30 € do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi parnične troškove, a sve to u roku od petnaest dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja ČM ozlijeđena dana 15. veljače 1987. u osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvu PMČ, a kojim je upravljao LM, a za što je i pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-148/87. od 9. lipnja 1987.. Odgovornost je utvrđena i u parnici pred tada Općinskim sudom u Zagrebu broj Pn-992/88. presudom od 19. svibnja 1991., a koja je i potvrđena presudom Gž-886/91. od 22. listopada 1991.. Nadalje navodi da je radi posljedica predmetne nesreće osiguraniku tužitelja ČM priznato pravo na zaposlenje s punim radnim vremenom te sukladno tome određena i naknada rješenjem broj IN-630850 od 12. prosinca 1991., a koje pravo je s danom 01. siječnja 1999. prevedeno na invalidsku mirovinu. Iste činjenične i pravne osnove, ali za različita razdoblja kako je nastajala šteta vođeni su postupci pred Općinskom sudom u Zagrebu broj P-2497/2000., Pn-7485/2006., P-2393/2001., Pn-5452/1996., P- 491/98 odnosno po pojedinim zahtjevima tuženik je postupio u mirnom postupku. Daljnjom isplatom invalidske mirovine tužitelj trpi štetu koja u razdoblju od 01. listopada 2021. do 31. ožujka 2024. na ime mirovine iznosi 6.784,30 €, a u skladu s Zakonom o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22., u daljnjem tekstu: ZOMO) tužitelj ima pravo potraživati štetu u punom iznosu. Navodi da se dana 29. ožujka 2024. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku radi naknade štete koju trpi isplatom za razdoblje od 01. listopada 2021. do 31. ožujka 2024. a koji zahtjev je uredno zaprimljen, ali je isti otklonjen. Stoga sukladno čl. 161. i 164. ZOMO tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.784,30 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, međutim spori pravnu osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da se u ovakvim i srodnim slučajevima primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Navodi da s obzirom da je predmet spora invalidska mirovina koju osiguranik tužitelja prima s osnove ozljede izvan rada, ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Smatra da je teret navedenog dokaza na tužitelju, stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-992/88-23 od 9. svibnja 1991. (list 4 do 8 spisa), Presudu Općinskog suda u Slavonskom brodu posl. br. K-148/87-9 od 9. lipnja 1987. (list 9 do 13 spisa), rješenje HZMO-a broj IN-630850 od 12. prosinca 1991. (list 14 do 17 spisa), rješenje HZMO-a broj IN-630850 od 28. veljače 1995. (list 17 do 18 spisa), rješenje HZMO-a od 16. studenog 2000. (list 19 do 22 spisa), nalaz i mišljenje komisije (list 23 do 34 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-497/98. od 15. travnja 1998. (list 35 do 37 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2497/00-5. od 20. studenog 2000. (list 38 do 39 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6802/94. od 7. travnja 1995. (list 40 i 41 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5452/96. od 1. srpnja 1997. (list 42 i 43 spisa), Izvješće o saldu duga (list 44 spisa), potvrdu o isplaćenim sredstvima (list 45 do 58 spisa), odštetni zahtjev te odgovor na isti (list 59 do 62 spisa), sudsku praksu (list 67 do 74, 78 do 137 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je osiguranik HZMO-a ČM stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 15. veljače 1987., a koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] kod tuženika na dan štetnog događaja. Također, nesporno je da je rješenjem tužitelja osiguraniku tužitelja ČM priznato pravo na invalidsku mirovinu.

6. Sporna je osnova i visina zahtjeva, tijek zateznih kamata, te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

7. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.).

8. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".

9. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

10. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Iz rješenja HZMO-a broj 92421 od 16. studenog 2000. proizlazi da osiguraniku tužitelja ČM pripada pravo na invalidsku mirovinu od 1. siječnja 1999..

13. Stoga, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

14. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, a ne odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. .

15. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena invalidske mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, u skladu s odredbom čl. 27. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti, stoga ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju utuženi iznos. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.

17. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije izvodio ni ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku