Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-625/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽU i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva (OKDO) u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1868/2017-127 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba OKDO u Zagrebu kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljenici ŽU i ZU su na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ.

1.1. Na temelju čl. 158. ZKP-22 oštećeno trgovačko društvo Konzum d.d. upućeno je da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-22 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 5. ZKP-22 te nužni izdaci obojice okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padnu na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnijelo OKDO u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud uvaži žalbu i pobijanu presudu ukine te da predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Okrivljenik ŽU putem svog branitelja Marija Medaka, odvjetnika u Zagrebu, podnio je odgovor na žalbu OKDO u Zagrebu, kojim predlaže da se žalba odbije i ujedno je zatražio da se njega i njegovog branitelja pozove na sjednicu vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-744/2023-3 od 24. listopada 2023. isti vratilo ovom sudu.

5. Na zakazanu sjednicu vijeća pristupio je branitelj okrivljenika ŽU, Mario Medak, odvjetnik u Zagrebu, dok nije pristupila zamjenica Županijske državne odvjetnice u Varaždinu te okrivljenik ŽU, time da su isti uredno izviješteni o održavanju sjednice vijeća, pa je sjednica vijeća održana u skladu s čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025.) u njihovoj odsutnosti.

6. Branitelj okrivljenika ŽU naveo je da ostaje kod podnijetog odgovora na žalbu, čemu je dodao kako smatra da je prvostupanjski sud korektno proveo postupak, u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka za biometriju i s drugim dokazima. Naveo je kako je točno da je vještak zaključio da bi kazneno djelo mogli počiniti okrivljenici, ali da je isto tako zaključio da bi to mogle biti i neke druge osobe. Stoga smatra da je prvostupanjska presuda korektna i predložio je da se ista potvrdi.

7. Žalba nije osnovana.

8. Žalitelj je uložio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te u žalbi prepisuje velik dio obrazloženja pobijane presude. Smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak kada je okrivljenike oslobodio optužbe budući vještak nije isključio da su na snimkama upravo okrivljenici ŽU i ZU, već je uz vrlo lošu kvalitetu snimki koja mu je bila na raspolaganju ipak u najnižem stupnju identificirao okrivljenike kao počinitelje predmetnog kaznenog djela. Pri tome ističe da vještak nije našao niti jedan element koji bi okrivljenika ŽU isključivao kao počinitelja kaznenog djela za koje se tereti.

9. Pri tome žalitelj zaboravlja da je krivnju okrivljenika potrebno utvrditi sa sigurnošću te činjenica da vještak nije mogao isključiti okrivljenike kao počinitelje predmetnog kaznenog djela nije od utjecaja kada se uzmu u obzir da je vještak naveo kako postoji vjerojatnost da ima još osoba sa sličnim elementima izgleda lica koje je on utvrdio kod optuženog ŽU, odnosno da bi se takve osobe mogle pronaći. Dakle, vještak za biometriju nije sa sigurnošću utvrdio da se na snimkama video nadzora nalaze okrivljenici ŽU i ZU, a prema nespornim fotografijama okrivljenika kojima je prilikom vještačenja raspolagao.

10. Činjenica je da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane okrivljenika ŽU da se neposredno ispita svjedok ČU, kao neprikladan prijedlog u smislu čl. 421. st. 1. toč. 3. ZKP zbog velikih poteškoća povezanih s provođenjem tog dokaza i okolnosti da se njegovim saslušanjem ne bi mogle utvrditi važne činjenice, a što je podrobno objasnio u točki 6.1. obrazloženja pobijanog rješenja.

11. Ovaj drugostupanjski sud slaže se sa zaključkom suda prvog stupnja da svjedok ČU (koji je u policiji vidio fotografije snimljene nadzornim kamerama trgovine "Kozmo" u kojoj je izvršena predmetna krađa), ne može dati pouzdanu ocjenu o identitetu okrivljenika na temelju istih fotografija kojima je raspolagao vještak za biometriju, s obzirom da se vještak za biometriju nije mogao sa sigurnošću očitovati da li se na snimkama nalaze okrivljenici. Stoga je prvostupanjski sud ispravno odbio saslušati svjedoka ČU u skladu s čl. 421. st. 1. toč. 3. ZKP, to tim više što je isti nedostupan sudu. Osim toga, kao što to ispravno ističe prvostupanjski sud, ZKP ne propisuje mogućnost prepoznavanja putem fotografija.

12. Stoga u konkretnom slučaju ne postoji niti krug indicija na temelju kojih bi se moglo zaključiti da su počinitelji predmetnih kaznenih djela doista okrivljenici, budući ne postoji ni jedan drugi materijalni, a ni personalni dokaz koji bi ukazivali na njihovu krivnju.

13. U pravu je okrivljenik ŽU kad u odgovoru na žalbu ističe da se i kroz povijest, a i danas u slučaju dvojbe primjenjuje načelo in dubio pro reo (u sumnji – u korist okrivljenika).

14. S obzirom na navedeno, žalba OKDO u Zagrebu nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic