Zakon.hr

Poslovni broj: 45 Povrv-798/2023-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru po sucu tog suda Gordani Mirosavljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetnika HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Kristini Neral Ključević, odvjetnici iz Samobora, protiv ovršenika TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, dana 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e

I 1. Održava se na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasminke Vrba iz Zagreba, pod poslovnim brojem Ovrv–13832/2023, UPP/OS – Ovrv–780/2023 kojim se nalaže TO (nominativ: TO) iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) da odvjetniku HO iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) plati iznos od 2.803,77 EUR–a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. studenog 2022. godine po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se računa od 01.08.2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja se od 01.01.2023 godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženom TO (nominativ: TO) iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) da tužitelju Odvjetnik HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 824,00 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 28. listopada 2025. po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se od 01.01.2023 godine određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Konstatira se da je protutužbeni zahtjev tuženika iz podneska od 9. veljače 2025. povučen jer nije vraćen u određenom roku i ispravljenom u skladu sa dobivenom uputom suda (čl. 109 st. 4 ZPP-a).

Obrazloženje

Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Jasminki Vrba radi namirenja novčane tražbine.

Javni bilježnik Jasminka Vrba donio je rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-13832/2023 dana 6. prosinca 2023.

Protiv rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio prigovor.

U prigovoru ovršenik navodi da mu je odvjetnik HO izdao račun koji nije validan jer ne sadrži osnovne podatke koji su potrebni za razumijevanje među strankama, račun je postavljen kao paket usluga a koje nisu određene. Račun ne sadrži vrstu i količinu usluga koje su ugovorene i isporučene, ne spominje i ne sadrži mjerilo po kojem su određene usluge vrjednovane, stranka koja je zatražila pravne usluge nije poučena na koji način odvjetnički ured određuje cijene, odvjetnički ured nema istaknuti cjenik, nema istaknutih cijena u „uputi" i „punomoći", nema mogućnosti da se ispita račun odgovara li iznos računa količini i cijeni usluga koje su pregovarane. ;

U radu sa privatnim osobama odvjetnik mora obračun , vršiti na temelju zakona o odvjetničkim tarifama. Takav način postupanja prema neukoj stranci koja traži pravnu pomoć je zelenaški i nedopustiv. '

Dolaskom kod odvjetnika **.**.2023. TO u daljnjem tekstu ovršenik, zatražio je pravnu pomoć zastupanja pred sudom u pravnom postupku tužbe za priznavanja prava na nagradu za rad u nadzornom odboru i isplatu, koji je bio u fazi završetka pripremnog ročišta Trgovačkog suda u Zagrebu. Kod prvog dolaska ovršenik je sa sobom donio rješenje suda na koje je trebalo brzo odgovoriti (jer je ostavljen rok za odgovor od 15 dana već bio . potrošen više od pola ), i ostalu dokumentaciju koju je zaprimio odvjetnik HO u daljnjem tekstu odvjetnik.

Vjerujući u profesionalizam i poštenje odvjetnika ovršenik nije odmah kod odvjetnika pročitao primljenu uputu i punomoć jer smo više razgovarali o problemima sa kojima se suočavao, već navečer kada je došao kući. Tada je opazio da u uputi na dnu piše "Svaka radnja iznosi 16.900,00 kn+PDV", što ga jako zbunilo i zabrinulo jer o tome nije pregovarano. Tu opciju odvjetnik nije ni riječju spomenuo niti je naznačio koje sve radnje podrazumijeva prvotno ponuđena cijena a ni u punomoći i računu te kasnije u prepisci e-mailom ne navode se radnje i po kojoj cijeni ih odvjetnik obračunava. U dosadašnjoj suradnji sa odvjetnicima svi su cijenu svojih usluga prikazivali prema odvjetničkom tarifama i nije bilo nikakve zabune ni sumnje jer se prikazan račun mogao pratiti i ispitati.

Ovršenik je tokom razgovora pitao koje su mogućnosti za odgovor na rješenje suda, obavijestio je odvjetnika o nedozvoljenom postupanju suca Trgovačkog suda u Zagrebu i pitao o mogućnosti i uspjehu da se zatraži izuzeće suca i da se sud proglasi nenadležan. Odvjetnik je trebao proučiti spis, predložiti najpovoljnije rješenje za ovršenika i odgovoriti podneskom na rješenje suda. Odvjetnik je bio skeptičan prema prijedlogu ovršenika da se zatraži izuzeće suca i promjena nadležnosti suda odbio je u svoje ime poduzeti tražene radnje. Odvjetnik je ovršenika uvjeravao da se mora odgovoriti na traženo rješenje suda da se postavi određeni zahtjev koji će nadomjestiti nekvalificirani odnosno uopćeni kondemnatorni zahtjev sadržan u stupnjevitoj tužbi sa iznosom koji ovršenik potražuje, kako je sud tražio. Odvjetnik je pitao koji iznos novca ovršenik tužbom za isplatu nagrade za rad u nadzornom odboru potražuje? Ovršenik je rekao da ne zna jer tuženik u tužbi nije dao podatke koji se od njega stupnjevitom tužbom traže, sud nije naložio izjašnjavanje tuženika i davan]e podataka, sud nije donio rješenje za prvi stupanj stupnjevite tužbe. Ovršenik je upozorio odvjetnika na taj detalj ali je odvjetnik odgovorio da se mora navesti iznos ako ovršenik želi da mu se isplati traženi iznos jer u protivnom je iznos 0 kuna i neće biti ništa isplaćeno. Dogovoreno je tada da se koristi podatak Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj neto plači pravnih osoba za 2016. godinu te je taj podatak korišten u izračunu za iznos tražene nagrade za rad u nadzornom odboru.

Odvjetnik je morao uočiti nedozvoljenu situaciju da sud ne donosi rješenje o traženju potvrde prava u prvom dijelu stupnjevite tužbe, sud ne potvrđuje ali niti odbija traženje da se prizna pravo na nagradu a što je sud bio dužan učiniti. Dok nije riješio prvi stupanj stupnjevite tužbe {manifestacijski zahtjev) sud nije smio izdati rješenje da se odredi iznos novca koji se potražuje i odvjetnik je na to morao paziti te uložiti prigovor ili žalbu na rješenje i ukazati na propust ili namjeru suda. Sud u presudi ponovo ulazi u nedozvoljenu situaciju da bez rješenja prvog stupnja stupnjevite tužbe određuje iznos potraživanja koji je iznesen u odgovoru na rješenje kao VPS, ali opet bez rješenja za prvi dio stupnjevite tužbe i donosi presudu kojom odbija priznati pravo na nagradu i isplatu. Podnošenjem žalbe na rješenje odvjetnik je trebao naglasiti da sud nije donio !

rješenje za prvi stupanj stupnjevite tužbe o postojanju prava na nagradu/Time je otpala obaveza da se postupi po rješenju suda, dok se ne riješi prvi stupanj i nije se smjelo navoditi bilo kakav iznos, jer bez rješenja suda kojim potvrđuje; pravo na nagradu, nema osnove za potraživanje isplate i određivanje iznosa koji je u tom slučaju 0 kn, te se postupak u tom stadiju prekida. To nije odgovaralo odvjetniku, već mu je bio interes da se postavi što veći iznos potraživanja jer , time je i njegova nagrada veća. Podnošenjem tužbe za isplatu nagrade za radu nadzornom odboru kod Trgovačkog suda u Zagrebu postavljen je VPS od 10.000,00 kn koji je bio važeći i kada je otkazana punomoć. Očito je da se odvjetnik nije vodio interesom za dobrobit ovršenika već se vodio svojim interesom što potvrđuje e-mail kojim me odvjetnik upozorava da su odvjetničke usluge poskupjele i da je nova cijena znatno veća, i račun-otpremnica gdje navodi VPS od 1.689.936,00 kn.

Većina komunikacije sa odvjetnikom bila je elektronska pošta. Nakon otkrića da svaku radnju odvjetnik namjerava naplatiti u velikom iznosu uputio sam e-mail za zahtjevom da se pojasni što sve ulazi u ponudu „Svaka radnja", na što nisam dobio odgovor. Također sam zatražio da se ograniči opseg punomoći što je odvjetnik odbio i rekao da ne želi po tim uslovom raditi. Ovršenik je bio pod velikim pritiskom jer sam nije znao što i kako treba odgovoriti na rješenje suda, rok se bližio kraju i ovršenik je bio prisiljen da odvjetnik po punoj punomoći bez obrazloženja cijene, pristupi pisanju odgovora na rješenje suda? Nekoliko puta sam podsjećao odvjetnika da mi da pisano obrazloženje što sve ulazi u cijenu zastupanja. Uobičajeno je da odvjetnici u zastupanju građanina laika koji treba pravnu pomoć informiraju stranku i predlažu rješenja koja su najbolja za stranku koju zastupa čime se čuva, dignitet struke. Kroz e- mail dopisivanje je moguće pratiti tijek suradnje odvjetnika i ovršenika i vidljivo je da nije postignut dogovor o načinu rada i cijeni usluga. Odvjetnik je koristio svoj nadmoćni položaj i loš položaj ovršenika i nije želio dogovorno privesti razumnom i poštenom rješenju primjenom tarifnog pravilnika već zelenaškom metodom želi naplatiti usluge koje nije odradio.

Ne znajući koliko će u stvari biti cijena zastupanja i za koje radnje 26.10.2023. , e-mail porukom povučena je punomoć za zastupanje. Ovršenik je nakon nekoliko pismenih zahtjeva da mu se da obrazloženje cijene usluga, tek 16.11.2022. dobio podatak što sve obuhvaća cijena od 16.900, kn + PDV. Nakon višekratnih traženja odgovorom odvjetnika od 16.11.2022. navode se slijedeće: „odvjetnička radnja je zastupanje na ročištu, sastav tužbe odnosno do 4 obrazložena podneska, te eventualno sastav žalbe ili drugog pravnog lijeka". To objašnjenje je moralo biti napisano u uputi koju je odvjetnik dao ovršeniku 25.10.2022., zajedno sa punomoći ali ne daju pravo na iznesene mogućnosti. Stranka bi za svaku mogućnost morala se natezati sa odvjetnikom da je prizna. Ovršenik je od navedenih mogućnosti koristio razmatranje spisa i pisanje jednog podneska.

Ovršenik je bio u stisci sa vremenom i nije mogao u vrlo kratkom vremenu angažirati drugog odvjetnika te je zatražio da se poštuje odredba zakona da se odvjetničke usluge pružaju još mjesec dana iako je otkazana punomoć za zastupanje. Odvjetnik je poštovao tu odredbu te je napisao podnesak na rješenje suda.

Odvjetnik je propustio da se detaljnije informira o predmetu i pogrešno je bilo odgovoriti na rješenje, jer je takvo rješenje bilo preuranjeno. Sud je u prvom stupnju stupnjevite (manifestacijskom stupnju) tužbe morao riješiti priznaje ili ne priznaje pravo na nagradu za rad u nadzornom odboru i za taj prvi manifestacijski stupanj izdati rješenje. Ako bi sud izdao rješenje da se priznaje pravo na nagradu tada bi trebao izdati nalog tuženiku da se izjasni o tražbini tužitelja i da u skladu sa statutom poduzeća i zakonom o trgovačkim društvima odredi iznos nagrade? Sud to nije učinio već je obvezu tuženika i svoju obvezu prebacio na tužitelja (koji je u ovom slučaju ovršenik) da postavi određeni zahtjev koji će nadomjestiti nekvalificirani odnosno uopćeni kondemnatorni zahtjev sadržan u stupnjevitoj tužbi, iako prethodnim rješenjem nije ništa riješio, nije obvezao tuženika da da podatke o iznosu nagrade. Kako tuženik nije dao tražene podatke a sud nije rješenjem odredio pravo na nagradu, sud je tu morao zastati jer tužitelj nije dobio tražene podatke i nema pravnu osnovu da išta traži. Sud nije mogao i nije smio nastaviti sa sudskim postupkom jer odbijanjem donošenja rješenja kojim potvrđuje pravo na nagradu u prvom stupnju stupnjevite tužbe, prestaju sve radnje. Sud nije smio niti je mogao postaviti novi VPS, i ostaje VPS postavljen na početku tužbe u iznosu od 10,000,00 kn. Bez odgovora na rješenje suda o uređenju nekvalificiranog kondemnatornog zahtjeva sud ne bi imao osnovu da ga odredi. Svi troškovi suda i nagrada punomoćniku tuženoga bi bila mala, ukupni troškovi sudskog postupka bili bi mali, nekoliko tisuća kuna. Odgovaranjem na traženo rješenje i postavljanje iznosa potraživanja prije rješenja manifestacijskog dijela tužbe o pravu na nagradu na 1.689.936,00 kn/224.293,05 €, sud je taj iznos odredio kać novi VPS i ukupni trošak sudskog postupka leti u nebo.

Sud je presudom od 16. svibnja 2023. godine odbacio tužbeni zahtjev kao neosnovan, odredio VPS u iznosu od 224.293,05€/ 1.689.936,00 kn i odredio troškove parničnog postupka tuženika u iznosu od 9.804,88 €/ 73.874,87 kn.

Za tako visoke troškove sudskog postupka za priznavanje prava na nagradu za rad u nadzornom odboru i isplatu odgovoran je odvjetnik koji nije poduzeo '' potrebne radnje za koje je kao stručnjak morao znati, s kojima je mogao spriječiti nastanak tako visokih sudskih troškova. Odvjetnik je imao kod sebe kompletan spis sudskog predmeta, no i samo rješenje suda od 5.10.2022. da se uredi nekvalificiran kondemnatorni zahtjev, napominje da se radi o stupnjevitoj tužbi i odvjetnik sa toliko odvjetničkog iskustva morao je primijetiti da se radi o nedozvoljenom i ne pravovremenom traženju od strane suda i da je potrebno uložiti žalbu na rješenje. Rješenje suda da se ispravi nekvalificirani kondemnatorni zahtjev nema pouku o pravnom lijeku, ne zabranjuje se žalba, a što nije zabranjeno je dopušteno. U koliko bi sud ipak insistirao na određivanju iznosa potraživanja i izdao nalog, odvjetnik je i tada morao znati da je sud preskočio u prvom stupnju stupnjevite tužbe izdati rješenje ima li tužitelj ili nema pravo na nagradu, a bez rješenja o pravu na nagradu od strane suda tužitelju jasno je da će sud, tužbom traženu isplatu odbiti i nema pravne osnove za postavljanje iznosa za nagradu jer iznos nagrade određuje sud na osnovi podataka koji su se tražili od tuženika. Sud je i bez davanja podataka koji su kod tuženika mogao riješiti da tužitelj ima pravo na nagradu te ako sam nije želio odrediti iznos, to tada prepušta tužitelju jer je nagrada odrediva ili zatražiti da vještak odredi iznos? Odvjetnik je u slučaju ako bi sud izdao nalog da se mora odgovoriti na rješenje, mogao je upisati iznos potraživanja od 0,00 kn, forma bi bila zadovoljena, sud ne bi mogao reagirati i šteta bi bila minimalna?

Ovršenik pobija iznos računa za usluge koje su pružene i predlaže sudu da se ugovor o zastupanju RAČUN OTPREMNICA br. 28/2022/1/1 uskladi sa stvarno isporučenim uslugama koje su pregovarane i pružene, i da se odvjetnički troškovi odrede po Zakonu o odvjetničkim tarifama koji je bio na \ snazi do 25.10.2022. kada je dana uputa sa cijenom i potpisana punomoć što bi, bio zbroj: tarifa za proučavanje spisa, tarifa za pisanje jednog podneska i tarifa nagrade na VPS od 1.327,22€/ 10.000,00 kn.

Odvjetnik i ovršenik nisu postigli zajednički dogovor o cijeni usluga od samog početka, odvjetnik je odbio bilo kakav razgovor o cijeni, punomoć odvjetniku je otkazana 26.11.2022. dakle prije formiranja računa i nije obnovljena, te je ostala samo nužna potreba za jedan podnesak koji je odvjetnik napisao i poslao na sud. Očito je da je sa strane odvjetnika bila mana volje da se posveti rješavanju problema ovršenika i obostranim dogovorom postigne suglasnost cijene a ništetnost cijene je ništetnost cijelog ugovora. Ovršenik nije nikada imao namjeru da ne plati pošteno određenu cijenu za proučavanje spisa i za pisanje jednog podneska, formiranu prema odvjetničkim tarifama važećim na dan 25.10.2023. i na VPS koji je u tužbi početno postavljen na 10.000,00 kn. Ovršeniku je bio potreban spis te je stavio potpis na račun- otpremnicu zbog potrebe za dokumentacijom.

Neosporno je dokazano da je nekvalificiran odgovor na rješenje suda od 5.1,0.2022. izazvao teške posljedice za ovršenika (tužitelja u tužbi) za koje je odgovoran odvjetnik jer je odvjetnik stručna osoba koja je morala uočiti namjeru ili propust suda i posljedice koje će izazvati i tome prilagoditi odgovor.

Ovršenik zbog toga ovim putem ustaje protutužbom za naknadu štete koja je nastala propuštanjem poduzimanja pravnih radnji kojima bi zaštitio svojeg zastupljenika

Ovršenik predlaže sudu da na ime štete koju je odvjetnik uzrokovao, dosudi ovršeniku odštetu u iznosu od 9.804,88 €/ 73.874,87 kn., sudske troškove u predmetu koji se vodi na Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem: 76. P-1380/2021., iznos od 2,00,00€ / 15.069,00 kn na ime duševnih boli koje ovršenik trpi od 25.10.2022., zbog loše suradnje i zanemarivanja prava ovršenika kao stranke odvjetnika, sudske, odvjetničke i javnobilježničke troškove ovog postupka.

Ovršenik predlaže da se pravomoćnost presude za isplatu štete i konačnu visinu štete uvjetuje sa presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu. Ovršenik je krajem svibnja 2023. uložio žalbu na prvostupanjsku presudu Trgovačkog suda u Zagrebu i čeka se odgovor Visokog trgovačkog suda.

Dana 9. veljače 2024. ovršenik je dostavio sudu podnesak uz prigovor u kojem navodi da je odvjetnik HO izdao račun koji nije validan jer ne sadrži osnovne podatke koji su potrebni za razumijevanje među strankama, račun je postavljen kao paket usluga, a koje nisu pismeno ni usmeno taksativno navedene. Račun ne sadrži vrstu i količinu usluga koje su ugovorene i isporučene, ne spominje i ne sadrži mjerilo po kojem su određene usluge vrjednovane. Stranka koja je zatražila pravne usluge nije poučena na koji način odvjetnički ured određuje cijene. Odvjetnički ured nema istaknuti cjenik u uredu, nema istaknutih cijena u „uputi" i „punomoći" niti kao samostalni letak, nema mogućnosti da se ispita račun, odgovara li iznos računa količini i cijeni usluga koje su pregovarane i učinjene. U radu sa privatnim osobama odvjetnik mora obračun vršiti na temelju Zakona o odvjetničkim tarifama.

Ovršenik navodi da ranije nikada nije koristio odvjetničke usluge odvjetnika HO i nije znao na kakav način odvjetnik radi sa građanskim strankama. Takav način postupanja prema neukoj, zaplašenoj i uznemirenoj stranci koja traži pravnu pomoć je zelenaški i nedopustiv.

Dolaskom kod odvjetnika **.**.2023. TO u daljnjem tekstu ovršenik, zatražio je pravnu pomoć zastupanja pred sudom u pravnom postupku tužbe za priznavanja prava na nagradu za rad u nadzornom odboru i isplatu, koji je bio u fazi završetka pripremnog ročišta Trgovačkog suda u Zagrebu. Kod prvog dolaska ovršenik je sa sobom donio rješenje suda sa pripremnog ročišta na koje je trebalo brzo odgovoriti (jer je ostavljen rok za odgovor od 15 dana bio već potrošen više od pola), i ostalu dokumentaciju koju je zaprimio odvjetnik HO.

Vjerujući u profesionalizam i poštenje odvjetnika, sretan što je uspio angažirati odvjetnika, a neki su ga zbog kratkog roka odbili, ovršenik nije odmah kod odvjetnika pročitao primljenu uputu i punomoć jer su više razgovarali o problemima sa kojima se ovršenik suočavao. Ovršenik navodi da je navečer kada je došao kući opazio jda u uputi na dnu piše: „Svaka radnja iznosi 16.900,00 kn + PDV", što ga je jako zbunilo i zabrinulo jer o tome nije pregovarano. Tu opciju odvjetnik nije ni riječju spomenuo niti je na bilo koji način naznačio koje sve radnje podrazumijeva prvotno ponuđena cijena a ni u punomoći i računu te kasnije u prepisci e-mailom ne navode se radnje i po kojoj cijeni ih odvjetnik obračunava. U dosadašnjoj suradnji sa odvjetnicima svi su cijenu svojih usluga prikazivali prema odvjetničkom tarifama i nije bilo nikakve zabune ni sumnje jer se prikazan račun mogao pratiti i ispitati. Odvjetnik je znao da je sudski postupak za koji je ovršenik tražio zastupanje već u tijeku završetka pripremnog ročišta i da paket usluga koji on prakticira više nije primjenjiv.

Ovršenik je tokom razgovora pitao koje su mogućnosti za odgovor na rješenje suda, obavijestio je odvjetnika o nedozvoljenom postupanju suca Trgovačkog suda u Zagrebu i pitao o mogućnosti i uspjehu da se zatraži izuzeće suca i da se sud proglasi nenadležan. Ovršenik sada tužitelj smatra da je odvjetnik trebao proučiti spis, predložiti najpovoljnije rješenje za ovršenika i odgovoriti podneskom na rješenje suda. Odvjetnik je bio skeptičan prema prijedlogu ovršenika da se zatraži izuzeće suca i promjena nadležnosti suda i odbio je poduzeti tražene radnje. Odvjetnik je ovršenika uvjeravao da se mora odgovoriti na traženo rješenje suda da se postavi određeni zahtjev koji će nadomjestiti nekvalificirani odnosno uopćeni kondemnatorni zahtjev sadržan u stupnjevitoj tužbi sa iznosom koji ovršenik potražuje, kako je sud tražio. Odvjetnik je pitao koji iznos novca ovršenik tužbom za isplatu nagrade za rad u nadzornom odboru potražuje? Ovršenik je rekao da ne zna jer tuženik u odgovoru na tužbu nije dao podatke koji se od njega stupnjevitom tužbom traže. Sud nije naložio izjašnjavanje tuženika i davanje podataka, sud nije donio rješenje za prvi stupanj stupnjevite tužbe. Ovršenik je upozorio odvjetnika na taj detalj ali je odvjetnik odgovorio da se mora navesti iznos ako ovršenik želi da mu se isplati traženi iznos jer u protivnom je iznos 0 kuna i neće biti ništa isplaćeno. Dogovoreno je tada da se koristi podatak Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj neto plaći u pravnih osoba za 2016. godinu te je taj podatak korišten u izračunu za iznos tražene nagrade za rad u nadzornom odboru.

Odvjetnik je morao uočiti nedozvoljenu situaciju da sud ne donosi rješenje o traženju potvrde prava u prvom manifestacijskom dijelu stupnjevite tužbe, sud ne potvrđuje ali niti odbija traženje da se prizna pravo na nagradu a što je sud bio dužan učiniti. Dok nije riješio prvi stupanj stupnjevite tužbe (manifestacijski zahtjev) sud nije smio izdati rješenje da se odredi iznos novca koji se potražuje i odvjetnik je na to morao paziti te uložiti prigovor ili žalbu na rješenje i ukazati na propust ili namjeru suda. Sud u presudi ponovo ulazi u nedozvoljenu situaciju da bez rješenja prvog stupnja stupnjevite tužbe iznos potraživanja koji je iznesen u odgovoru na rješenje za određivanje iznosa potraživanja, isti određuje kao VPS, i donosi presudu kojom odbija priznati pravo na nagradu i isplatu.

Podnošenjem žalbe na rješenje odvjetnik je trebao naglasiti da sud nije donio rješenje za prvi stupanj stupnjevite tužbe o postojanju prava na nagradu. Time bi otpala obaveza da se postupi po rješenju suda, dok se ne riješi prvi stupanj i nije se smjelo navoditi bilo kakav iznos, jer bez rješenja suda kojim potvrđuje pravo na nagradu, nema osnove za potraživanje isplate i određivanje iznosa i koji je u tom slučaju 0 €, te se postupak u tom stadiju prekida. To nije odgovaralo odvjetniku, već mu je bio interes da se postavi što veći iznos potraživanja jer time je i njegova nagrada veća. Podnošenjem tužbe za isplatu nagrade za rad u nadzornom odboru kod Trgovačkog suda u Zagrebu postavljen je VPS od 1.327,22 € / 10.000,00 kn koji je bio važeći i kada je odvjetniku otkazana punomoć. Očito je da se odvjetnik nije vodio interesom za dobrobit ovršenika već se vodio svojim interesom što potvrđuje e-mail kojim me odvjetnik upozorava da su odvjetničke usluge poskupjele i da je nova cijena znatno veća, i račun-otpremnica gdje navodi VPS od 1.689.936,00 kn. Očito je da je odvjetnik dobro pazio na svaku promjenu kojom može povećati cijenu svoje usluge a zanemario je interes zastupljenika.

Ovršenik navodi da je nekoliko puta podsjećao odvjetnika da mu da pisano obrazloženje što sve ulazi u cijenu zastupanja. Uobičajeno je da odvjetnici u zastupanju građanina laika koji treba pravnu pomoć informiraju stranku i predlažu rješenja koja su najbolja za stranku koju zastupa čime se čuva dignitet struke. Kroz e- mail dopisivanje moguće je pratiti tijek suradnje odvjetnika i ovršenika i vidljivo je da nije postignut dogovor o načinu rada i cijeni usluga. Odvjetnik je koristio svoj nadmoćni položaj i loš položaj ovršenika i nije želio dogovorno privesti razumnom i poštenom rješenju primjenom tarifnog pravilnika već zelenaškom metodom želi naplatiti usluge koje nije odradio.

Ne znajući koliko će u stvari biti cijena zastupanja i za koje radnje 26.10.2023. e-mail porukom povučena je punomoć za zastupanje koja je dana 25.10.2023. Ovršenik je nakon nekoliko pismenih zahtjeva da mu se da obrazloženje cijene usluga tek 16.11.2022. dobio podatak što sve obuhvaća cijena od 16.900, kn + PDV. Nakon višekratnih traženja, odgovorom odvjetnika od 16.11.2022. navode se slijedeće radnje: „odvjetnička radnja je zastupanje na ročištu, sastav tužbe odnosno do 4 obrazložena podneska, te eventualno sastav žalbe ili drugog pravnog lijeka". To objašnjenje je moralo biti napisano u uputi od 25.10.2023. koju je odvjetnik dao ovršeniku zajedno sa punomoći. Objašnjenja ne daju pravo na iznesene mogućnosti jer nigdje nisu bile pismeno navedene i ovršenik bi za svaku mogućnost morao natezati se sa odvjetnikom da je prizna. Ovršenik je od navedenih mogućnosti koristio usluge od odvjetnika: razmatranje spisa, pisanje jednog podneska i slanje na sud.

Kako tuženik nije dao tražene podatke a sud nije rješenjem odredio pravo na nagradu, sud je tu morao zastati jer tužitelj nije dobio tražene podatke i nema pravnu osnovu da išta traži. Sud nije mogao i nije smio nastaviti sa sudskim postupkom jer odbijanjem donošenja rješenja kojim potvrđuje pravo na nagradu u prvom stupnju stupnjevite tužbe, prestaju sve radnje i sudski postupak se završava. Sud nije smio postaviti novi VPS, i ostaje VPS postavljen na početku tužbe u iznosu od 1.327,22€ / 10.000,00 kn. Bez odgovora na rješenje suda o uređenju nekvalificiranog kondemnatornog zahtjeva sud ne bi imao osnovu da ga odredi. Svi troškovi sudskog postupka bili bi mali i nagrada punomoćniku tuženoga i odvjetniku bila bi mala. Odgovaranjem na sudsko rješenje i postavljanje iznosa potraživanja prije rješenja manifestacijskog dijela tužbe o pravu na nagradu na 1.689.936,00 kn/224.293,05 €, sud je taj iznos odredio kao novi VPS i ukupni trošak sudskog postupka leti u nebo. Odvjetnik je morao spriječiti takav razvoj događaja postavljanjem žalbe na rješenje i tražiti da se sud izjasni o prvom manifestacijskom dijelu tužbe.

Za tako visoke troškove sudskog postupka za priznavanje prava na nagradu za rad u nadzornom odboru i isplatu odgovoran je odvjetnik koji nije poduzeo potrebne radnje za koje je kao stručnjak morao znati, s kojima je mogao spriječiti nastanak tako visokih sudskih troškova. Odvjetnik je imao kod sebe kompletan spis sudskog predmeta, no i samo rješenje suda od 5.10.2022. koje nalaže da se uredi nekvalificiran kondemnatorni zahtjev, napominje da se radi o stupnjevitoj tužbi i odvjetnik sa toliko odvjetničkog iskustva morao je primijetiti da se radi o nedozvoljenom i ne pravovremenom traženju od strane suda i da je potrebno uložiti žalbu na rješenje. Rješenje suda da se ispravi nekvalificirani kondemnatorni zahtjev nema pouku o pravnom lijeku, ne zabranjuje se žalba, a što nije zabranjeno je dopušteno. U koliko bi sud ipak insistirao i izdao nalog za određivanje iznosa potraživanja, odvjetnik je i tada morao znati da je sud preskočio u prvom stupnju stupnjevite tužbe izdati rješenje ima li tužitelj ili nema pravo na nagradu. Bez rješenja o pravu na nagradu od strane suda tužitelju, jasno je da će sud tužbom traženu isplatu odbiti i nema pravne osnove za postavljanje iznosa za nagradu jer iznos nagrade određuje sud na osnovi podataka koji su se tražili od tuženika. Sud je i bez davanja podataka koji su kod tuženika mogao riješiti da tužitelj ima pravo na nagradu te ako sam nije želio odrediti iznos, to tada prepušta tužitelju jer je nagrada odrediva ili zatražiti da vještak odredi iznos? Odvjetnik je u slučaju ako bi sud izdao nalog da se mora odgovoriti na rješenje, mogao je upisati iznos potraživanja od 0,00 kn, forma bi bila zadovoljena, sud ne bi mogao povećati

VPS i šteta bi bila minimalna?

Odvjetnik i ovršenik nisu postigli zajednički dogovor o cijeni usluga od samog početka, odvjetnik je odbio bilo kakav razgovor o cijeni, punomoć odvjetniku je otkazana 26.11.2022. dakle prije formiranja računa i nije obnovljena, te je ostala samo nužna potreba za jedan podnesak koji je odvjetnik napisao i poslao na sud. Očito je da je sa strane odvjetnika bila mana volje da se posveti rješavanju problema ovršenika i obostranim dogovorom postigne suglasnost cijene i zaštiti interes ovršenika a ništetnost cijene je ništetnost cijelog ugovora. Ovršenik nije nikada imao namjeru da ne plati pošteno određenu cijenu za proučavanje spisa i za pisanje jednog podneska, formiranu prema odvjetničkim tarifama važećim na dan 25.10.2023. i na VPS koji je u tužbi početno postavljen na 10.000,00 kn. Ovršeniku je bio potreban spis te je stavio potpis na račun-otpremnicu zbog potrebe za dokumentacijom.

Ovršenik pobija iznos računa za usluge koje su pružene i predlaže sudu da se ugovor o zastupanju RAČUN OTPREMNICA br. 28/2022/1/1 uskladi sa stvarno isporučenim uslugama koje su pružene, i da se odvjetnički troškovi odrede po Zakonu o odvjetničkim tarifama koji je bio na snazi do 25.10.2022. kada je dana uputa sa cijenom i potpisana punomoć što bi bio zbroj: tarifa za proučavanje spisa, tarifa za pisanje jednog podneska i tarifa nagrade na VPS od 1.327,22€ / 10.000,00 kn.

Neosporno je da je nekvalificiran odgovor na rješenje suda od 5.10.2022. izazvao teške posljedice za ovršenika ( tužitelja u tužbi) za koje je odgovoran odvjetnik jer je odvjetnik stručna osoba koja je morala uočiti namjeru ili propust suda i posljedice koje će izazvati i tome prilagoditi odgovor.

Ovršenik zbog toga ovim putem ustaje protutužbom za naknadu štete koja je nastala propuštanjem poduzimanja pravnih radnji kojima bi zaštitio svojeg zastupljenika

Ovršenik predlaže sudu da presudi djelomično ništetnim račun odvjetnika i naloži odvjetniku izračun cijene za radnje koje je izvršio za ovršenika i to: razmatranje spisa, pisanje jednog podneska od dvije stranice, slanja na sud, sve to po odvjetničkim tarifama od 25.10.2023. i VPS-u od 10.000,00 kn.

Ovršenik predlaže sudu da utvrdi, odredi i dosudi ovršeniku štetu koju je odvjetnik uzrokovao, u iznosu od 9.804,88 €, sudske troškove u predmetu koji se i dalje vodi na Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem: 76. P-1380/2021., iznos od 2.000,00€ na ime povrede osobnosti koje ovršenik trpi od 25.10.2022., zbog loše suradnje i zanemarivanja interesa ovršenika kao stranke odvjetnika, te ostale sudske, odvjetničke i javnobilježničke troškove ovog postupka. To je sve utjecalo na psihičko zdravlje ovršenika, posljedica dugotrajnog duševnog nemira i stresa potaknula je CVI (moždani udar 22.3.2023.) sa posljedicom slabosti desne ruke koja je gotovo paralizirana i ne može sa njom ništa raditi.

Pun. tužitelja se očitovao na prigovor ovršenika sada tuženika podneskom od 16. veljače 2024., te naveo da se poriču svi navodi ovršenika kao neosnovani.

Tužitelj ističe da je prigovor ovršenika predan javnom bilježniku Jasmina Vrba u cijelosti neosnovan, usmjeren k obmani suda te odugovlačenju ovog postupka. Iz navedenog prigovora nejasno je da li ovršenik prigovara pravnoj osnovi ili samo visini utužene tražbine. Neovisno o sadržaju prigovora na rješenje o ovrsi, da ovršenik ne spori sljedeće činjenice:

1) da je dana 25. listopada 2022. godine pristupio u ured ovrhovoditelja te vlastoručno potpisao dva dokumenta, i to pod nazivima uputa i punomoć,

2) da je ovrhovoditelj, sukladno primljenoj uputi i punomoći ovršenika, sastavio i Trgovačkom sudu u Zagrebu, u postupku pod poslovnim brojem P-1380/2021, poslao podnesak,

3) da je za sastav navedenog podneska ovrhovoditelj ovršeniku izdao utuženi račun – otpremnicu br. 28/2022/1/1 upravo na iznos sukladno potpisanoj uputi i visini koja je utvrđena odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Samo temeljem ovih navedenih činjenica koje ovršenik nije osporio, preostali navodi ovršenika su u cijelosti neosnovani.

Međutim, neovisno o svemu gore navedenom, ovrhovoditelj sada tužitelj se očituje na navode ovršenika kako slijedi:

Nadalje, tuženik navodi da se ovršenik neosnovano pokušava prikazati kao pravno neuka stranka iako je, po vlastitom iskazu, dugi niz godina bio predstavnik radnika u Nadzornom odboru trgovačkog društva u kojem je bio zaposlen te protiv kojega je i vodio čitav niz sudskih postupaka. Nažalost, kako je to razvidno iz njegovih podnesaka sudu, on samoinicijativno, bez formalnog pravnog obrazovanja, iščitava zakone te iste tumači sukladno vlastitim ambicijama i željama.

Prvi kontakti i dogovori ovrhovoditelja i ovršenika su nastali prije 25. listopada 2022. godine, a koji datum je naveden na uputi i punomoći. Tokom razgovora o predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P–1380/2021 i načinu postupanja, ovršenik je više puta mijenjao mišljenje i upute dane ovrhovoditelju. (konkretno radilo se o zahtjevima za izuzeće uredovnog suca i promjene stvarne nadležnosti suda).

Na sastanku održanom 25. listopada 2022. godine, ovršenik konačno odustaje od zahtjeva za izuzećem uredovnog suca i zahtjeva za promjenom nadležnosti i traži zastupanje u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P– 1380/2021. U navedenoj uputi izrijekom je navedeno:

Stranka prima na znanje kako je zaključenjem pripremnog ročišta onemogućeno daljnje predlaganje dokaza u ovom postupku.

Tražim sastav uređenog tužbenog zahtjeva – tražim isplatu iznosa od 7.752,00 kn bruto (5.685,00 kn neto) koji iznos predstavlja prosječnu mjesečnu isplaćenu plaću zaposlenom u pravnim osobama RH za 2016 godinu, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, za svaki mjesec mog članstva u nadzornom odboru, odnosno ukupno 1.689.936,00 kn. Rok za uređenje tužbe dakle izlazi 04.11.2022. godine Nadalje, tužitelj ističe da je u uputi izrijekom navedeno kako odvjetnički trošak, svaka odvjetnička radnja, iznosi 16.900,00 kn (2.243,02 EUR – fiksni tečaj konverzije 7,53450) uvećano za PDV. Nakon što je ovršenik uputu pročitao, istu je potpisao a nakon čega mu je uručena punomoć za zastupanje, koju je isti potpisao u dva primjerka (jedna za sudski predmet jedna za odvjetnički spis). U uputi je jasno navedeno koliko iznosi trošak svake odvjetničke radnje i na što se isti odnosi.

Istoga dana, ovršenik mijenja svoj stav te emailom traži preciziranje punomoći, nakon čega mu ovrhovoditelj dana 26. listopada 2022. godine otkazuje punomoć radi neslaganja i narušenih odnosa. Međutim, 27. listopada 2022. godine, ovršenik traži zastupanje daljnjih mjesec dana sukladno zakonskim odredbama. Ovrhovoditelj sastavlja traženi podnesak te ga, nakon dane pismene suglasnosti samog ovršenika, upućuje na Trgovački sud u Zagrebu, a o čemu obavještava ovršenika. Na dnu samog podneska ponovno je naveden trošak sastava predmetnog podneska.

Dana 14. studenog 2022. godine tuženi požuruje po emailu od 26. listopada 2023. godine, a koji odgovor mu je tužitelj dostavio 16. studenog 2023. godine. Istog dana tužitelj ranije ovrhovoditelj je izdao predmetni račun i poslao ga tuženiku ranije ovršeniku putem pošte.

Naknadno tuženik dana 19. studenog 2023. godine ponovno povlači punomoć za zastupanje da bi, istog dana, ponovno naveo kako ima tehničke probleme sa računalom te da je prethodni email nevažeći. Također obavještava kako je sam sastavio podnesak kojim traži povrat u prijašnje stanje prije zaključenja glavne rasprave u predmetu pod poslovnim brojem P–1380/2021. Tuženik konačno 22. studenog 2023. godine otkazuje punomoć za zastupanje te obavještava ovrhovoditelja kako je ročište određeno za dan 24. studenog 2022. godine odgođeno. Dana 14. prosinca 2023. godine, tuženik preuzima svoj predmet te potpisuje zapisnik i kojem je istaknuto kako nije podmirio nastale troškove, a čime je u potpunosti priznao postojanje duga u njegovoj osnovi i visini.

Na navedene okolnosti, tuženik je podnio prijavu i disciplinskom tužiteljstvu Hrvatske odvjetničke komore, a koje je dopisom od dana 30. ožujka 2023. godine pod poslovnim brojem DT – 302/2022 prijavu ovršenika odbacilo.

U odnosu na navodnu protutužbu tužitelj navodi da osporava pravni osnov i visinu navodne protutužbe, obzirom ista ne zadovoljava formalne uvjete koje bi protutužbeni zahtjev morao sadržavati, stoga se predlaže istu odbaciti, a podredno odbiti.

Prvenstveno tužitelj navodi kako šteta (u vidu materijalne štete ili duševnih boli) postoji ili ne postoji u trenutku podnošenja (protu)tužbe. Postojanje štete, rokovi nastanka i njezine dospjelosti na naplatu se ne mogu uvjetovati pravomoćnošću ili nepravomoćnošću neke druge sudske odluke. Stoga, ukoliko ovršeniku nastane šteta, nakon pravomoćnosti sudske odluke u predmetu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P–1380/2021, on može pokrenuti odgovarajuće sudske postupke protiv štetnika. Međutim za sada, radi se o preuranjenom zahtjevu tužitelja obzirom nikakva šteta nije za ovršenika nastala. Navodni zahtjev ovršenika usmjeren je isključivo k odugovlačenju ovog sudskog postupka i to bez ikakve pravne osnove. Stoga tužitelj predlaže navodnu protutužbu odbaciti u cijelosti.

Nadalje, tuženik nije predložio niti jedan dokaz na utvrđenje činjenica postojanja štete, štetnika, uzročno – posljedične veze niti protupravnosti radnje a da bi se ovrhovoditelj na navedeno mogao očitovati.

Izrijekom se navodi kako ovrhovoditelj nije zastupao ovršenika u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P–1380/2021 od samog početka spora, odnosno od sastava tužbe i nadalje. Njegovo ovlaštenje po danoj uputi je bilo sastav jednog podneska, i to već u fazi nakon što je pripremno ročište bilo zaključeno te pristup na ročište.

Na navedeno ročište tužitelj nje pristupio obzirom je tuženik ranije otkazao punomoć za zastupanje i oslobodio ga odlaska na navedeno ročište. (koje je i bilo odgođeno radi navodne bolesti samog ovršenika) Stoga tužitelj nije imao nikakav utjecaj na ukupne troškove parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P–1380/2021.

Nadalje, tuženik potražuje iznos od 2.000,00 EUR – a na ime navodnih duševnih boli, a za čije postojanje i uzrok nije dostavio nikakav dokaz. Također, postojanje navodnih boli se dokazuje na specifičan način, a koji ovršenik nije predložio, stoga je o navedenom nemoguće i raspravljati.

Iz dostavljene materijalne dokumentacije, jasno je kako je tužitelj pravovremeno i stručno odgovorio na svaki upit tuženika te da je cijela komunikacija jasna i nedvosmislena. Stoga se odbacuju navodi tuženika o navodno lošoj suradnji i zanemarivanju prava ovršenika kao stranke odvjetnika …

Slijedom svega navedenog, tužitelj precizira tužbeni zahtjev na način da usklađuje iznos koji potražuje u valuti EUR, te predlaže da naslovni sud, nakon provedenog postupka, donese presudu.

Podneskom od 18. travnja 2024. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 16. veljače 2023. te navodi da u cijelosti ostaje kod ranije iznesenih navoda i činjenica. Tuženi se protivi nedozvoljenoj uporabi dokumenata koji su tužitelju, u daljnjem tekstu „odvjetnik", dani za zastupanje pred sudom i pisanje podneska. Odvjetniku je otkazana punomoć i sve dokumente i sva saznanja o predmetu i zastupljeniku su osobna prava i podaci tuženoga i bez traženja dozvole za upotrebu od strane odvjetnika ne smiju se koristi kao dokaz ni u kom slučaju, osim na zahtjev suda zbog kaznenog djela. Tuženi zabranjuje odvjetniku da se u daljnjem postupku koristi sa dokumentima koje je zaprimio a koji datiraju ranijim datumom prije potpisivanja punomoći a to je 25.9.2022. Tuženi također zabranjuje odvjetniku upotrebu svih dokumenata koji su nastali poslije povlačenja punomoći od 26.9.2022. Sudski spor još nije pravomoćno riješen i odvjetniku je poznato da ne smije komentirati i koristiti saznanja iz tih postupaka, za što je odgovoran. Tuženi u sporu može koristiti samo rješenje suda kojim se traži ispravak ne specificiranog kondemnatornog zahtjeva, podneska sudu i email dopisivanje.

Tuženi navodi da se odvjetnik koristi dokumentima i informacijama koji su mu dani od strane tuženoga u svrhu difamacije i omalovažavanja njegove osobnosti. To ne čini samo pred ovim časnim sudom već i pred disciplinskom komisijom Odvjetničke komore. Ti dokumenti se ne mogu i ne smiju povezivati sa predmetom spora u smislu dokazivanja psihičke labilnosti i mazohističkog, ponašanja, obijesnog parničenja i samovolje prema drugima. Nadalje, odvjetnik navodi kako je tuženi vodio i vodi čitav niz sudskih postupaka i kako se predstavlja kao pravno neuka osoba i samoinicijativno, bez formalnog pravnog znanja, iščitava zakone sukladno vlastitim ambicijama i željama.

Ovdje odvjetnik svjesno ispušta podatak da je tuženi vodio samo dva sudska postupka. U oba slučaja tuženi je tražio besplatnu pravnu pomoć od Pravne klinike u Zagrebu, Odvjetničke komore u Zagrebu, obraćao se odvjetnicima koji daju besplatne pravne savjete, koristio savjete i plaćao usluge drugih odvjetnika. Tražio je besplatnu sekundarnu pravnu pomoć od mjesno nadležnog upravnog tijela i u oba slučaja je odbijen, pomoć nije dodijeljena te je sudske sporove morao pokretati sam da ne dođe do zastare. Na drugo traženje besplatne pravne pomoći, rješenjem je odgovoreno tek nakon više od godinu i pol dana i uz 3 intervencije javne pravobraniteljice. Zahtjev je odbijen i vodio se upravni spor koji je završen 8.3.2024. Zahtjev za dodjelu besplatne pravne pomoći je podnijet 25.7.2021. u istoj pravnoj stvari za koju je angažiran odvjetnik HO.

Tuženi je zbog male mirovine prisiljen da zbog ne pružanja besplatne pravne pomoći, sam traži pravdu ali u nekim momentima kada nije mogao sam shvatiti što je sud zatražio, a sud je odbio pružiti objašnjenje, obratio se odvjetniku HO. Odvjetniku je usmeno prezentiran problem, predana je i pismena dokumentacija i odvjetnik je savjetovao da se mora odgovoriti na traženje suda i navesti iznos potraživanja. Odvjetnik navodi kako je tuženik u više navrata mijenjao mišljenje i davao dvosmislene upute odvjetniku, a što je samo po sebi kontradiktorno. Da je tuženi razumio i imao znanja što sud traži i kako treba odgovoriti i što je najbolje za njega, ne bi zatražio pomoć odvjetnika. Pored toga odvjetnik je morao davati upute i mišljenje tuženome a naročito je morao posvetiti pažnju kako odgovoriti na rješenje suda. Odvjetnik je na traženje tuženoga da se zatraži izuzeće suca rekao da je malo vjerojatno da se to usvoji od strane suda. Za traženje promjene nadležnosti, odvjetnik je također savjetovao tuženoga da se to ne traži jer općinski sudovi su za suđenje malih vrijednosti. Zbog ne traženja promjene nadležnosti suda nije dodijeljena besplatna pravna pomoć jer je obrazloženje odbijenice da se za sporove koji se vode pred Trgovačkim sudovima ne može dodijeliti besplatna pravna pomoć. Tužitelj se ni jednom riječju ne osvrće na krivo pravno savjetovanje koje svojim posljedicama mogu biti kobne za tuženoga.

Odvjetnik je morao savjetovati tuženoga da u stupnjevitoj tužbi prvo se rješava prvi zahtjev, da sud nije riješio taj prvi zahtjev i predložiti žalbu kao odgovor na rješenje suda. Postavljanjem visokog novčanog iznosa u odgovoru na rješenje o nespecificiranom kondemnatornom zahtjevu za isplatu novčane naknade, sudski troškovi i njegova nagrada lete u nebo. Odvjetnik nije aktivno vodio pravni postupak, nije razmatrao i predlagao najbolja rješenja, nije predviđao moguće probleme i može se reći da je glavni motiv odvjetnika bio njegova što je moguće veća zarada a što potvrđuje i ovaj postupak. Odvjetnik je od samog početka suradnje znao da preuzima predmet koji je već u postupku zaključenja pripremnog ročišta i da paket usluga koji On naziva „Pravna radnja" nije primjenjiv za pisanje jednog podneska. Što sadrži paket „Pravna radnja" nije napisano na računu i o njemu se nije razgovaralo kod potpisivanja punomoći 25.9.2022'.

Tuženi je kod kuće proučio uputu i punomoć i e-mailom zatražio da mu se pojasne. Kako nije dobio odgovor otkazao je punomoć i uputu 26.9.2022. Nova punomoć i uputa poslije toga nisu obnavljane. Odvjetnik nije sa dužnom pažnjom i odgovornošću vodio postupak pravnog savjetovanja i zastupanja. Kod preuzimanja dokumentacije i računa, odvjetnik nije uputio tuženoga što mu je za činiti iako je tuženi napomenuo da je račun nerealan već je napomenuo da dokumente mogu dobiti samo kada potpišem ponuđene papire.

Nikako nije realno da odvjetnik za pisanje jednog podneska u pravnoj stvari, gdje je VPS postavljen na 10.000,00 kn zatraži tako ogroman iznos koji je zatražio. Tuženi nikada nije imao namjeru da ne plati odrađen posao i potpisao je račun zbog potrebe za dokumentima ali je tada i ranije usmeno i pismeno upozoravao odvjetnika da je račun nerealan i da se traži korekcija računa prema stvarno odrađenoj usluzi a punomoć i upute su otkazane. Od samog početka suradnje sporna je cijena i sadržaj ugovora a sporna cijena koja nije obostrano dogovorena i prihvaćena cijena, izaziva ništetnost ugovora. Ovdje je jasno da ugovor o zastupanju sadrži niz momenata koji upućuju da je ugovor neodrživ te tuženi navodi:

– Ugovor je nepravedan i nemoralan. Zbog dispariteta pravnog znanja pravne snage, odvjetnik je u totalnoj nadmoći nad tuženim i to obilato koristi.

– Nevaljanost, nesuglasnost očitovanja volje.

– Nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva činidba.

– Nedopuštena pobuda koja je bitno utjecala na jednu stranu da sklopi ugovor i ako je to druga strana znala ili morala znati.

– Mane volje, prijetnja i sila, odnosno ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor ili je ugovor sklopljen uporabom sile ' prema ugovornoj strani,

– Nedostatak potrebnog oblika, ukoliko za sklapanje određenog ugovora zakon zahtijeva pisani oblik, nepoštivanje oblika ugovora dovodi do toga da ugovor nema pravni učinak.

Odvjetnik nije poštovao temeljna načela obveznih odnosa. Načelo savjesti i poštenja. Načelo dobre volje (bona fide). Načelo jednake vrijednosti činidaba. Načelo zabrane uzrokovanja štete.

Načelo ispunjenja obaveza. Načelo slobode uređivanja obveznih odnosa (sudionici slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva).

Načelo ravnopravnosti sudionika obveznih odnosa.

Dužnost suradnje - sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima).

Načelo zabrane zlouporabe prava - zabranjeno je vršenje prava iz obveznih odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono zakonom ustanovljeno ili priznato. Načelo dispozitivnosti - sudionici mogu obvezni odnos urediti drukčije ako ZOO ne određuje drukčije ili iz smisla odredbe proizlazi da ga ne smiju drukčije urediti.

– Vrhovni sud Republike je već dva puta presudio da je ništetnost cijene ništetnost cijelog ugovora.

– Općinski sudovi su u sedam slučajeva presudili ništetnost ugovora u slučaju „Franak".

Odvjetnik je tek nakon uzastopnog traženja tuženoga, nakon više od mjesec dana od otkazivanja punomoći pojasnio što sadrži pravna radnja koja je u računu navedena kao mjerilo cijene rada odvjetnika. Znao je da neće odraditi puni opseg pravne radnje i trebao je korigirati cijenu u odnos sa stvarno odrađenim radnjama a u skladu sa odredbama zakona o odvjetničkim tarifama. Nikako nije realno ni moralno da odvjetnik za dva sata rada zaradi moju cjelogodišnju mirovinu

Tuženom je povrijeđeno njegovo dostojanstvo i ugled, ne tretira se kao ravnopravna strana u ugovoru, te je očigledno objekt zelenašenja neuke stranke kojoj nije pružena zatražena usluga već mu je učinjena velika financijska, moralna i psihička šteta. Ne srazmjerna je snaga u pravnom pogledu između tužitelja i tuženoga. Tuženi u svakom pogledu trpi dugoročne psihičke posljedice neosnovanog i nepotrebnog odbijanja tužitelja da račun za pružene usluge dogovorno svede u okvire odrađenog posla i propisane zakonom o nagrađivanju odvjetnika. Tuženi tvrdi da također trpi posljedice krivog pravnog djelovanja i savjetovanja* odvjetnika i sa zebnjom očekuje drugostupanjsku presudu u predmetu za koji je tražio pravnu pomoć od odvjetnika. Tuženi predlaže sudu da uvaži patnju kroz koju prolazi i da mu pored prijašnjeg traženja dodijeli dodatnu novčanu zadovoljštinu od 2.000,00 €.

Tuženi predlaže sudu da ugovor koji se sastoji od upute i ispostavljenog računa proglasi ništetnim i naloži tužitelju da ispostavi račun za pružanje usluga koje je stvarno i učinio a to su: jedan sat za razmatranje rješenja suda, pisanje i otprema jednog podneska na Trgovački sud u Zagrebu, sve to po tarifi o pružanju odvjetničkih usluga u predmetu u kojem je VPS 10.000,00 KN. to jest 1.327,23€.

Tužitelj se podneskom od 3. ožujka 2025. očitovao na podnesak tuženog od 18.4.2024. te navodi da poriče sve navode tuženika kao neosnovane te u cijelosti ostaje kod svih dosadašnjih navoda i dokaznih prijedloga.

Tužitelj ističe da tuženiku u podnesku od 18.4.2024. navodi čitav niz nelogičnosti koje nemaju nikakve veze sa ovim pravnim predmetom. Tuženik se navodno protivi i zabranjuje korištenje dokumentacije koja prileži podnesku tužitelja od dana 16.2.2024. a koja dokumentacija predstavlja materijalni dokaz u ovom postupku radi utvrđenja pravne osnove i visine tužbenog zahtjeva tužitelja. Sam tuženik temeljem tih istih materijalnih dokaza i sam traži isplatu navodne doduše nespecificirane naknade štete.

Nadalje tužitelj tvrdi da tuženik predmetnim podneskom ne osporava ključne činjenice u ovom postupku. Potpisivanje primljene upute i punomoći dana 25. listopada 2022. godine, sastav i slanje podneska na Trgovački sud u Zagrebu pod posl. brojem P-1380/2021 (temeljem rješenja navedenog suda od dana 5. listopada 2022. godine na sastavljanje zahtjeva kojim će se nadomjestiti nekvalificirani odnosno uopćeni kondemnatorni zahtjev sadržan u stupnjevitoj tužbi te sastav i ne podmirivanje utuženog računa – otpremnice br. 28/2022/1/1.

Tužitelj želi istaknuti kako iščitavanjem predmetnog podneska do kraja, nedvojbeno proizlazi kako tuženik u zadnjem odlomku podneska od 18. travnja 2024. izrijekom priznaje osnovu tužbenog zahtjeva a osporava visinu tužbenog zahtjeva. Obzirom na navedene tuženikove tvrdnje u konkretnom slučaju se radi o pravnom pitanju koje sud može riješiti iščitavanjem materijalne dokumentacije priložene spisu. Tužitelj ističe kako je navedeno pravno pitanje razmatralo i riješilo Disciplinsko tužiteljstvo Hrvatske odvjetničke komore po prijavi ovdje tuženika, i to u korist tužitelja.

Tuženik nabraja pravna načela za utvrđenje razloga za utvrđenje ništetnosti i pobojnosti ugovora iako tužbenim zahtjevom formalno ne obrazlaže niti jednu manju volje na njegovoj strani a koja bi dovela do ništetnosti odnosno pobojnosti ugovora između stranaka. Nejasno je i u kojem dijelu tuženik smatra da su presude Visokog trgovačkog suda Repbulike Hrvatske kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima Franak primjenjive u ovom konkretnom slučaju. Ukoliko tuženik ne objasni detaljnije svoje navode, tužitelj se u svemu prethodno navedenom može protiviti kao neosnovanom ali ne i detaljnije očitovati.

Tužitelj navedeno osporava u cijelosti. Nejasno je postavlja li tuženik novi protutužbeni zahtjev i što tuženik točno potražuje od tužitelja. "Novčana zadovoljština" ne predstava zahtjev pravni institut reguliran kako Zakona o obveznim odnosima tako niti jednim pozitivnim propisom RH. - Stoga tužitelj prvenstveno predlaže naslovnom sudu da ukoliko se radi o novom protutužbenom zahtjevu, istog odbaci u cjelini obzirom predmetni zahtjev ne zadovoljava formalne pretpostavke za podnošenje nove protutužbe. Gore navedena konstatacija tuženika nije obrazložena niti je jasno na tš ose ovih 2.000,00 Eura, a točno odnosi, točnije koju zadovoljštinu bi tužitelj trebao nadoknaditi niti je tuženik predložio izvođenje novih dokaza na točno određene okolnosti. Ukoliko tuženik ne objasni detaljnije svoje navode, tužitelj se svemu prethodno navedenom može protiviti kao neosnovanom ali ne i detaljnije očitovati.

Tužitelj navodi kako je prijedlog zao vrhu podnesen 31. srpnja 2023. godine a tuženik svojim stranačkim iskazima vlastitim viđenjima pravnih normi postavljanjem nejasnih zahtjeva, bez predlaganja konkretnih dokaza, samo nepotrebno odugovlači ovaj postupak. Slijedom navedeno tužitelj predlaže naslovnom sudu da na ročištu provede pripremno ročište, glavnu raspravu, usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadnu troškova postupka tužitelju.

Sud je izvršio uvid u dopis Hrvatske odvjetničke komore, Disciplinsko tužiteljstvo od 30. ožujka 2023. koji je upućen VO **.**.2023..

U podnesku se navodi:

Vezano za prijavu zaprimljenu u Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnesenu protiv HO, odvjetnika u [adresa], a po prikupljanju i razmatranju relevantnih činjenica, obavještavamo Vas da u postupanju prijavljenog odvjetnika nismo našli težih, a niti lakših povreda tuženosti i ugleda odvjetništva.

Uvidom u predmetnu dokumentaciju, utvrđeno je kako je odvjetnik HO postupao sukladno odvjetničkoj etici i Statutu, točnije iz spisa predmeta i priloženih dokaza ne proizlazi da bi prijavljeni odvjetnik postupao protivno odredbama Zakona o odvjetništvu, Kodeksa odvjetničke etike ili Statuta Hrvatske odvjetničke komore.

Naime, utvrđeno je da nema dokaza o postojanju osnovane sumnje da bi disciplinski okrivljenik počinio lakšu ili težu povredu dužnosti ili ugleda odvjetništva, obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da je odvjetnik kao Vaš punomoćnik sukladno izdanoj punomoći i prema Vašem nalogu podneskom uredio tužbu i tužbeni zahtjev koji je glasio na isplatu novčane tražbine prema podacima koje ste mu dostavili, stoga se i vrijednost predmeta spora sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP) promijenila, obzirom da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzirom vrijednost glavnog zahtjeva ukoliko se isti odnosi na novčanu tražbinu, dakle, u konkretnom slučaju kao vrijednost predmeta spora uzima se visina glavnice novčane tražbine iz postavljenog (uređenog) tužbenog zahtjeva. Sukladno odredbama ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), vrijednost predmeta spora, pa tako i odvjetnička naknada računaju se prema visini glavnice iz uređenog tužbenog zahtjeva. Također, treba reći da sukladno Tbr. 48 Tarife odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade, a vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke tarife.

Sud je izvršio uvid u račun – otpremnicu br. 28/22/1/1 koji je izdao tužitelj.

U računu pod NAZIV ROBE/USLUGE, pod toč. 1 stoji: Sastav obrazloženog podneska – uređenje tužbe u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1380/2021 tužitelja TO protiv tuženika Klimaoprema d.o.o. radi isplate – VPS 1.689.936,000 kn (Tbr. 7 i 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), Jed. mjera: kom, Količina: 1, Jed. cijena: 16.900,00 kn, IZNOS u kunama 16.900,00 kn, a pod toč. 2 stoji: PDV 25%, IZNOS u kunama: 5.225,00 kn, te na kraju UKUPNO: 21.125,00 kn, Ukupno (Eur): 2.803,77 Eur.

Sud je izvršio uvid u podnesak odvjetnika HO upućen Trgovačkom sudu u Zagrebu na broj spisa P-1381/2021 a koji se nalazi uz račun otpremnicu br. 28/22/1/1.

Podnesak datira od 3. studenog 2022., a u podnesku se navodi: Raspravnim rješenjem u gornjoj pravnoj stvari od dana 05.10.2022. godine naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana postavi određeni zahtjev kojim će nadomjestiti nekvalificirani odnosno uopćeni kondemnatorni zahtjev sadržan u stupnjevitoj tužbi. Naknadno, rješenjem od dana 12.10.2022. godine tužitelju je produžen rok za postupanje za daljnjih 15 dana. Udovoljavajući nalogu suda, ovim podneskom tužitelj postavlja određeni tužbeni zahtjev.

Prvenstveno, tužitelj ističe kako je dao punomoć za zastupanje te da će u daljnjem tijeku ovog postupka zastupati odvjetnik HO iz [adresa], pa se predlaže daljnja sudska pismena tužitelju dostavljati putem ovog odvjetničkog ureda. Dokaz: punomoć u prilogu.

Sud je izvršio uvid u uputu koju je potpisao tuženik dana 25. listopada 2022. godine odvjetniku HO.

U uputi se navodi:

pristupa dana 25.10.2022. godine u moj ured g. TO iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) (kontakt broj: [broj telefona]); mail: [adresa elektroničke pošte]) i daje slijedeću uputu:

Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodim postupak pod posl.br. P-1380/2021 protiv tuženika KILMAOPREMA d.d. iz Samobora za isplatu nagrade za rad u nadzornom odboru tuženika kroz vrijeme od 18 godina.

U dosadašnjem tijeku postupka tražio sam utvrđivanje ništetnosti odluka Skupštine tuženika, ali taj dio tužbenog zahtjeva sam povukao. Tražim isplatu nagrade za svoj rad kako je određeno Statutom tuženika.

Tražim zastupanje u postupku. Naglašavam kako je za dan 24.11.2022. godine s početkom u 120,00 sati zakazano novo ročište u ovoj pravnoj stvari. Pripremni postupak zaključen je na ročištu od dana 05.10.2022. godine.

Stranke prima na znanje kako je zaključenjem pripremnog ročišta onemogućeno daljnje predlaganje dokaza u ovom postupku.

Rješenjem s rasprave od dana 05.10.2022.godine dodijeljen mi je rok od 15 dana za uređenje tužbe na način da postavim određeni zahtjev kojim će se nadomjestiti nekvalificirani odnosno uopćeni kondemnatorni zahtjev sadržan u stupnjevitoj tužbi. Rješenjem suda od 12.10., produljen je rok za daljnjih 15 dana. Tražim sastav uređenog tužbenog zahtjeva – tražim isplatu iznosa od 7.752,00 kn bruto (5.685,00 kn neto) koji iznos predstavlja prosječnu mjesečnu isplaćenu plaću zaposlenom u u pravnim osobama RH za 2016. godinu, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, za svaki mjesec mog članstva u nadzornom odboru, odnosno ukupno 1.689.936,00 kn. Rok za uređenje tužbe dakle izlazi 04.11.2022.godine.

Sud je izvršio uvid u punomoć koju je TO dao odvjetniku HO - tužitelju u predmetu koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1380/2021. dana 25. listopada 2022. (str. 112 spisa).

Uobzirujući sve naprijed navedeno ovaj sud smatra da su u ovom postupku utvrđene odlučujuće činjenice, i to:

- davanje i potpisivanje punomoći od strane TO – tuženika dane odvjetniku HO, u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1380/21

- sastav i slanje podneska koji je sačinio tužitelj u ime tuženika, a koji podnesak je upućen Trgovačkom sudu u Zagrebu posl.br. P-1380/21 temeljem rješenja navedenog suda od 5. listopada 2022. a kojim rješenjem je Trgovački sud u Zagrebu naložio tužitelju da u roku od 15 dana postavi određeni zahtjev kojim će nadomjestiti nekvalificirani, odnosno uopćeni, kondemnatorni zahtjev sadržan u stupnjevitoj tužbi

- nadalje u postupku je utvrđeno da je tužitelj sastavio predmetni podnesak (str. 113-114 spisa) kojim je postupio prema nalogu Trgovačkog suda i postavio određeni zahtjev.

Međutim utvrđeno je da tuženik nije platio tužitelju sastav predmetnog podneska.

Uobzirujući naprijed navedeno ovaj sud smatra da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani imajući u vidu sve naprijed navedeno a također i odluku Hrvatske odvjetničke komora, Disciplinskog tužiteljstva koja je utvrdila: Uvidom u predmetnu dokumentaciju utvrđeno je kako je odvjetnik HO postupao sukladno odvjetničkoj etici i Statutu, točnije iz spisa predmeta i priloženih dokaza ne proizlazi da bi prijavljeni odvjetnik postupao protivno odredbama Zakona o odvjetništvu, Kodeksa odvjetničke etike i Statuta Hrvatske odvjetničke komore.

Imajući u vidu sve naprijed navedene činjenice, a naročito činjenicu da je Disciplinsko tužiteljstvo Hrvatske odvjetničke komore utvrdilo da nema dokaza o postojanju osnovane sumnje da bi okrivljenik – HO počinio težu ili lakšu povredu dužnosti ili ugleda odvjetništva, sud je u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja.

Sud je tužitelju dosudio traženi iznos od 2.803,77 Eura sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29 ZOO-a.

Nadalje, Disciplinsko tužiteljstvo Hrvatske odvjetničke komore navodi: Naime, utvrđeno je da nema dokaza o postojanju osnovane sumnje da bi disciplinski okrivljenik počinio lakšu ili težu povredu dužnosti ili ugleda odvjetništva obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da je odvjetnik kao punomoćnik sukladno izdanoj punomoći i prema nalogu tuženika podneskom uredio tužbu i tužbeni zahtjev.

U prigovoru na rješenje o ovrsi tuženik navodi da je nekvalificirani odgovor na rješenje suda od 5. listopada 2022. izazvao posljedice za ovršenika za koje je odgovoran odvjetnik jer je odvjetnik stručna osoba koja je morala očiti namjeru ili propust suda i posljedice koje će izazvati i tome prilagoditi odgovor.

Ovršenik predlaže da sud na ime štete koju je odvjetnik uzrokovao dosudi ovršeniku štetu u iznosu od 9.804,88 Eura, sudske troškove u predmetu koji se vodi na Trgovačkom sudu u Zagrebu pod br. 76 P-1380/21, iznos od 2.00,00 E/15.069,00 kn na ime duševnih boli koje ovršenik trpi od 25.10.2022., zbog loše suradnje i zanemarivanja prava ovršenika kao stranke odvjetnika, sudske, odvjetničke i javnobilježničke troškove ovog postupka.

Nadalje, ovršenik predlaže da se pravomoćnost presude za isplatu štete u konačnoj visini štete uvjetuje sa presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu.

Podneskom od 9. veljače 2024. godine ovršenik – tuženi predlaže sudu da utvrdi i dosudi ovršeniku štetu koju je odvjetnik uzrokova, u iznosu od 9.804,88 Eur, sudske troškove u predmetu koji se i dalje vodi na Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem: 76 P-1380/21, iznos od 2.000,00 Eura na ime povrede osobnosti koje ovršenik trpi od 25.10.2022. zbog loše suradnje i zanemarivanja interesa ovršenika kao stranke odvjetnika, te ostale sudske, odvjetničke i javnobilježničke troškove ovog postupka. To je sve utjecalo na psihičko zdravlje ovršenika, posljedica dugotrajnog duševnog nemira i stresa potaknula je CVI (moždani udar 22.3.2023.) sa posljedicom slabosti desne ruke koja je gotovo paralizirana i ne može sa njom ništa raditi.

Sud je rješenjem od 28. travnja 2025. pozvao protutužitelja VO da u roku od 8 dana od dana ovog rješenja uredi protutužbeni zahtjev predan u podnesku od 9. veljače 2024. godine s time da točno označi imena i prezimena stranaka, OIB [osobni identifikacijski broj] ove stranaka, mjesto prebivališta stranaka, vrijednost predmeta spora, predmet spora, petit tužbenog zahtjeva. U toč. III rješenja navodi se da će se smatrati da je podnesak povučen ako ne bude vraćen u određenom roku i ispravljen u skladu sa dobivenom uputom suda, a ako bude vraćen bez ispravka odnosno bez dopune, odbacit će se (čl. 109 st. 4 ZPP-a).

Kako tuženik nije postupio po rješenju ovog suda te isti nije vraćen u određenom roku ispravljen, smatra se da je isti povučen sukladno čl. 109 st. 4 ZPP-a.

Temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku sud je odlučio o troškovima parničnog postupka imajući pritom u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 2.803,77 Eura što prema jednoj cjelovitoj radnji, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23) iznosi 100 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura to jedna cjelovita radnja iznosi 200,00 Eura.

Sud je tužitelju priznao pristup sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife na ročilšte 12.3.2025. u iznosu od 200,00 Eura, zatim sastav dva obrazložena podneska po Tbr. 8 toč. 1 Tarife i to podnesci 16.2.2024. i 3.3.2025. (2 x 200,00 Eura). Dakle, trošak tužitelja iznosi 600,00 Eura. Nadalje sud je tužitelju priznao i trošak ovršnog postupka koji je određen po Javnom bilježniku Jasminki Vrba u iznosu od 224,00 Eura. Dakle ukupan trošak tužitelja iznosi 824,00 Eura.

Na temelju svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Samoboru, 28. listopada 2025.

SUDAC

Gordana Mirosavljević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj po pun. Kristina Neral Ključević, odvj.

2. tuženi

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte