REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj 163 P-18/2021
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski Trg 3/a, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi isplate, nakon održane glavne rasprave dana 22. rujna 2025. godine, te objave dana 28. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I.Nalaže se Tuženiku: ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski Trg 3/a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320 da Tužitelju: BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.638,32 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 0,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.01.2006. do isplate,
- 46,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2007. do isplate,
- 50,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2008. do isplate,
- 50,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008. do isplate,
- 50,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. do isplate,
- 50,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2008. do isplate,
- 50,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.06.2008. do isplate,
- 50,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.07.2008. do isplate,
- 50,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.08.2008. do isplate,
- 50,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.09.2009. do isplate,
- 50,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.10.2008. do isplate,
- 53,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2008. do isplate,
- 50,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.12.2008. do isplate,
- 62,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2009. do isplate,
- 64,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.02.2009. do isplate,
- 67,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2009. do isplate,
- 60,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.04.2009. do isplate,
- 69,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.05.2009. do isplate,
- 67,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2009. do isplate,
- 62,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.07.2009. do isplate,
- 64,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.08.2009. do isplate,
- 65,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.09.2009. do isplate,
- 62,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.10.2009. do isplate,
- 63,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.11.2009. do isplate,
- 64,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.12.2009. do isplate,
- 70,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.01.2010. do isplate,
- 76,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.02.2010. do isplate,
- 74,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.03.2010. do isplate,
- 81,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.04.2010. do isplate,
- 85,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.05.2010. do isplate,
- 93,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.06.2010. do isplate,
- 102,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.07.2010. do isplate,
- 91,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.08.2010. do isplate,
- 120,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.09.2010. do isplate,
- 106,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2010. do isplate,
- 101,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.11.2010. do isplate,
- 112,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.12.2010. do isplate,
- 125,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.01.2011. do isplate,
- 115,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.02.2011. do isplate,
- 116,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.03.2011. do isplate,
- 109,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2011. do isplate,
- 121,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.05.2011. do isplate,
- 131,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.06.2011. do isplate,
- 146,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.07.2011. do isplate,
- 184,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.08.2011. do isplate,
- 146,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.09.2011. do isplate,
- 141,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.10.2011. do isplate,
- 131,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2011. do isplate,
- 131,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.12.2011. do isplate,
- 137,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2012. do isplate,
- 144,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.02.2012. do isplate,
- 143,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.03.2012. do isplate,
- 140,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.04.2012. do isplate,
- 142,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.05.2012. do isplate,
- 145,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.06.2012. do isplate,
- 141,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2012. do isplate,
- 141,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2012. do isplate,
- 137,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.09.2012. do isplate,
- 137,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2012. do isplate,
- 142,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2012. do isplate,
- 140,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.12.2012. do isplate,
- 142,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2013. do isplate,
- 137,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.02.2013. do isplate,
- 134,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2013. do isplate,
- 140,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2013. do isplate,
- 136,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2013. do isplate,
- 132,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.06.2013. do isplate,
- 129,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2013. do isplate,
- 132,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2013. do isplate,
- 134,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2013. do isplate,
- 138,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2013. do isplate,
- 138,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2013. do isplate,
- 141,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2013. do isplate,
- 136,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2014. do isplate,
- 99,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2014. do isplate,
- 100,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2014. do isplate,
- 99,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.04.2014. do isplate,
- 97,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2014. do isplate,
- 97,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2014. do isplate,
- 98,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2014. do isplate,
- 101,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2014. do isplate,
- 102,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2014. do isplate,
- 101,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2014. do isplate,
- 105,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2014. do isplate,
- 105,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2014. do isplate,
- 106,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2015. do isplate,
- 106,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2015. do isplate,
- 106,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2015. do isplate,
- 106,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2015. do isplate,
- 106,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2015. do isplate,
- 106,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2015. do isplate,
- 106,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2015. do isplate,
- 106,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2015. do isplate,
- 106,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi trošak postupka s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se Tuženiku: ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski Trg 3/a, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320 da Tužitelju: BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.021,35 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 17,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.12.2010. do isplate,
- 79,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.01.2011. do isplate,
- 68,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.02.2011. do isplate,
- 69,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.03.2011. do isplate,
- 63,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2011. do isplate,
- 75,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.05.2011. do isplate,
- 85,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.06.2011. do isplate,
- 89,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.07.2011. do isplate,
- 128,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.08.2011. do isplate,
- 90,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.09.2011. do isplate,
- 84,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.10.2011. do isplate,
- 82,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2011. do isplate,
- 82,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.12.2011. do isplate,
- 89,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2012. do isplate,
- 95,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.02.2012. do isplate,
- 95,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.03.2012. do isplate,
- 91,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.04.2012. do isplate,
- 93,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.05.2012. do isplate,
- 96,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.06.2012. do isplate,
- 92,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2012. do isplate,
- 93,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2012. do isplate,
- 89,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.09.2012. do isplate,
- 88,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2012. do isplate,
- 93,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2012. do isplate,
- 92,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.12.2012. do isplate,
- 93,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2013. do isplate,
- 88,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.02.2013. do isplate,
- 86,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2013. do isplate,
- 92,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2013. do isplate,
- 87,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2013. do isplate,
- 84,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.06.2013. do isplate,
- 80,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2013. do isplate,
- 83,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2013. do isplate,
- 86,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2013. do isplate,
- 89,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2013. do isplate,
- 90,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2013. do isplate,
- 92,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2013. do isplate,
- 88,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2014. do isplate,
- 83,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2014. do isplate,
- 84,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2014. do isplate,
- 83,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.04.2014. do isplate,
- 81,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2014. do isplate,
- 81,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2014. do isplate,
- 82,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2014. do isplate,
- 85,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2014. do isplate,
- 86,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2014. do isplate,
- 85,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2014. do isplate,
- 89,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2014. do isplate,
- 89,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2014. do isplate,
- 90,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2015. do isplate,
- 90,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2015. do isplate,
- 90,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2015. do isplate,
- 90,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2015. do isplate,
- 90,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2015. do isplate,
- 90,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2015. do isplate,
- 90,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2015. do isplate,
- 90,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2015. do isplate,
- 90,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu, preko dosuđenog, tj za iznos od 813,28 EUR, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.
IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, u iznosu od 416,59 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od: - / EUR 4,56 od 02.02.2006. pa do isplate, - / EUR 6,02 od 02.03.2006. pa do isplate, - / EUR 8,62 od 02.04.2006. pa do isplate, - / EUR 5,03 od 02.05.2006. pa do isplate, - / EUR 6,96 od 02.06.2006. pa do isplate, - / EUR 7,43 od 02.07.2006. pa do isplate, - / EUR 6,25 od 02.08.2006. pa do isplate, - / EUR 5,75 od 02.09.2006. pa do isplate, - / EUR 5,82 od 02.10.2006. pa do isplate, - / EUR 6,24 od 02.11.2006. pa do isplate, - / EUR 9,95 od 02.12.2006. pa do isplate, - / EUR 12,11 od 02.01.2007. pa do isplate, - / EUR 11,11 od 02.02.2007. pa do isplate, - / EUR 11,01 od 02.03.2007. pa do isplate, - / EUR 15,32 od 02.04.2007. pa do isplate, - / EUR 19,83 od 02.05.2007. pa do isplate, - / EUR 19,83 od 02.06.2007. pa do isplate, - / EUR 22,59 od 02.07.2007. pa do isplate, - / EUR 17,83 od 02.08.2007. pa do isplate, - / EUR 20,71 od 02.09.2007. pa do isplate, - / EUR 21,98 od 02.10.2007. pa do isplate, - / EUR 16,46 od 02.11.2007. pa do isplate, - / EUR 19,95 od 02.12.2007. pa do isplate, - / EUR 13,83 od 02.01.2008. pa do isplate, - / EUR 12,29 od 02.02.2008. pa do isplate, - / EUR 6,79 od 02.03.2008. pa do isplate, - / EUR 15,09 od 02.04.2008. pa do isplate, - / EUR 15,95 od 02.05.2008. pa do isplate, - / EUR 15,54 od 02.06.2008. pa do isplate, - / EUR 19,48 od 02.07.2008. pa do isplate, - / EUR 18,66 od 02.08.2008. pa do isplate, - / EUR 14,37 od 02.09.2008. pa do isplate, - / EUR 3,23 od 02.11.2008. pa do isplate, 9 i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te u iznosu od 1.002,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose: - / EUR 7,39 od 02.11.2011. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.12.2011. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.01.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.02.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.03.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.04.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.05.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.06.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.07.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.08.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.09.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.10.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.11.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.12.2012. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.01.2013. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.02.2013. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.03.2013. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.04.2013. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.05.2013. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.06.2013. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.07.2013. pa do isplate, 10 - / EUR 7,39 od 02.08.2013. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.09.2013. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.10.2013. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.11.2013. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.12.2013. pa do isplate, - / EUR 7,39 od 02.01.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.02.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.03.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.04.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.05.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.06.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.07.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.08.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.09.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.10.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.11.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.12.2014. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.01.2015. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.02.2015. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.03.2015. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.04.2015. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.05.2015. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.06.2015. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.07.2015. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.08.2015. pa do isplate, - / EUR 40,13 od 02.09.2015. pa do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
V.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.945,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 12. lipnja 2019. godine, u bitnome navodi da Tužitelj i tuženik sklopili su ugovor o kreditu. Ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (dalje i: Valutna klauzula). Stoga je Valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, Tuženik je teretio Tužitelja s pozivom na Valutnu klauzulu. Ugovorom se Tužitelj obvezao Tuženiku plaćati kamate koja da nije određena, jer je uglavljena kao i promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja Ugovora Tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti Tuženiku kod plaćanja Kamate, te da nije odrediva, jer Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa Kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Pošto su Kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa Kamata određena je dl.
26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio Tužitelja za Kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Tužitelj je podneskom o dana 3. ožujka 2023., nakon dostavljenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka uredio tužbeni zahtjev.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnome protivi tužbi tužitelja kao neosnovanoj u cijelosti, spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu 5102739913 od 29. studenog 2005. u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim. Odlučna Činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik sklopili Aneks Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 - dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Aneksom su parničene stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Cl-IF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, Aneksom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu u č. 6. Aneksa), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora.Tuženik ističe da je bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Aneksa, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Upravo je tužitelj slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom (tako da se ima smatrati eurskim korisnikom kredita od početka, slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanim tužiteljevu tužbu. Dakle, osim što su tužitelj i tuženik predmetni kreditni odnos uredili sklapanjem Aneksa, prilikom samog postupka konverzije po ZIDZPK/15, sve uplate po predmetnom kreditu tužitelju su priznate i uračunate odnosno uzete u obzir, stoga se bilo kakvo novčano potraživanje po osnovi koju navodi tužitelj ukazuje kao posve neosnovano. U odnosu na navode tužitelja iznesene u tužbi vezano za valutnu klauzulu, tuženik ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužitelja o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji odredeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak.Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba, pa tako i tužitelj se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sł.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj je svjestan i ne može postati nesvjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac.Ukoliko pak tužitelj želi sebe prikazati kao osobu koja je ugovor sklopila bez da je propitivala njegove odredbe, on tim više ne uživa pravnu zaštitu po režimu koji je ustanovljen odredbama ZPK i ZZP, jer bi iz navedenog proizlazilo da on nije niti želio pregovarati o pojedinim odredbama, već je samo htio što prije ishoditi potrebna novčana sredstva. U ovoj stvari nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio ex tužitelja o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da sadašnji navodi i prijašnje postupanje tužitelja dijametralno suprotni. Stoga, sve i da je na strani tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik ističe da bi tužitelj, ukoliko bi naslovni sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio odredbu o valutnoj klauzuli, bio dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja. Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od EUR 416,59 zajedno sa zateznim kamatama.Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbu o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). S obzirom na navedeno tuženik predlaže naslovnom sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju, koja iznosi EUR 1.002,13 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Protivi se prinaci tužbenog zahtjeva te prigovara obzirom na činjenicu da je sudužnik podmirio pojedine rate kredita umjesto tužitelja.
3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to: ugovor o kreditu broj od 19. studenog 2005. (l.s.16-20), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i bankarstvo HR (kao privatna isprava) (l.s.21-33), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i investicijske fondove Snježane Herceg iz Niels j.d.o.o. (l.s. 349-359), očitovanje i dopunu stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i investicijske fondove Snježane Herceg od 5. svibnja 2023., 18. rujna 2023. i 30. svibnja 2025. (l.s.469-471, 477-483, 501-547), na ročištu održanom pred ovim sudom izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan dok je prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja naveden pod II. Izreke ove presude djelomično osnovan.
5. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja da mu tuženica s osnove ništetnih odredaba o jednostranoj promjeni kamatne stope i ugovaranja valutne klauzule, sadržanih u Ugovoru o kreditu između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora, isplati iznos od 9.638,32 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2006 pa do 10. rujna 2015. (u slučaju da je od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR pri izračunu visine mjesečnih anuiteta trebalo primjeniti fiksni početni tečaj CHF i obračun kamata u visini određenoj čl. 26. st. 3. ZOO), kao i eventualno kumulirani zahtjevi i to prvi kumulirani zahtjev kojim od tuženice traži isplatu iznosa od 5.834,63 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2006. pa do 10. rujna 2015. (u slučaju da je od početka otplate kredita do konverzije kredita iz CHF u EUR pri izračunu visine mjesečnih anuiteta trebalo primjeniti fiksni početni tečaj CHF i obračun kamata u visini određenoj Ugovorom o kreditu), drugi kumulirani zahtjev kojim od tuženice traži isplatu iznosa od 4.143,81 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 31. prosinca 2007. pa do 10. rujna 2015. (u slučaju da je od početka otplate kredita do konverzije pri izračunu visine iznosa mjesečne kamate trebalo primjeniti obračun kamata u visini određenoj čl. 26.st.3. ZOO), te treći kumulirani zahtjev kojim od tuženice traži isplatu iznosa od 340,16 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 28. siječnja 2008. pa do 7. listopada 2011.
6. U konkretnom slučaju na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:
- da su stranke zaključile dana 29. studenog 2005. namjenski Ugovor o kreditu (dalje u tekstu: Ugovor), prema kojem je tuženik kao banka kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganije kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 75.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita,
- da je ugovoren rok otplate kredita od 276 mjeseci s početno ugovorenim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 747,66 CHF obračunatim po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan dospijeva svakog pojedinog anuiteta te uz redovnu kamatu od 5,39% godišnje s čime je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke - tuženika o kreditiranju građana,
- da su stranke zaključile Aneks ugovora o kreditu, te da je na dan 30. rujna 2015. tuženik utvrdio preplatu u iznosu od 813,28 EUR koja se koristila za namirenje budućih dospjelih anuiteta za konvertirani kredit.
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke (l.s. 351 i 352) utvrđeno da zbirno potraživanje tužitelja, nakon odbitka preplate iznosi 7.365,37 EUR i to kako slijedi: razlika između nedospjele glavnice nakon konverzije u EUR, dana 30.9.2015., iskazane u kunama primjenom ugovornog tečaja, i nedospjele glavnice prema otplatnom planu s fiksnom kamatnom stopom (iskazane u kunama prema tečaju važećem na dan isplate kredita) iznosi ukupno 17.660,99 kn (2.344,02 EUR), razlika obveza (preplata) u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana dospijeća posljednje obveze prije konverzije, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 541,93 CHF, odnosno 2.562,95 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan isplate kredita) (340,16 EUR), razlika obveza (preplata) u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana dospijeća posljednje obveze prije konverzije, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 41.398,08 kn (5.494,47 EUR), potraživanje tužitelja je potrebno umanjiti za iznos preplate od 6.127,64 (802,88 EUR), shodno izračunu konverzije na dan 30.9.2015. Pretplata zbog povećanja kamatne stope iznosi 340,16 EUR, tečajne razlike iznose 5.494,47 EUR, a što umanjeno za pretplatu u iznosu 813,28 iznosi 5.021,35 EUR – manje priznati iznos pretplate, a u skladu sa čime je tužitelj (bez umanjenja za pretplatu) postavio prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
6.1. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sa dopunama ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim i izrađenim prema nalogu suda. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost dok je vještak obrazložio i otklonio sve prigovore na nalaz i mišljenje.
7. Iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke na ročištu pred ovim sudom proizlazi da su odlučili kupiti stan, službenica Erste banke je ponudila tri mogućnosti, kredit u CHF, dolarima i eurima. Rata u CHF je bila oko 300,00 kuna niža rata nego u eurima i slulužbenica mu je rekla da će euro narasti, a da će CHF biti stabilan. Sklopili su ugovor o i u jednom periodu je rata kredita naglo skočila. U početku su plaćali nešto oko iznad 2.000,00 kuna da bi došlo do iznad 3.000,00 kuna. Prihvatili su konverziju, a još uvijek plaćaju kredit. Nisu imali mogućnost pregovarati o sadržaju kredita, banka je sastavila i ponudila da ga prihvate ili ne. Ne sjeća se da je banka pojašnjavala bilo kakve parametre uz koje će se vezati promjena kamatne stope. Posebna upozorenja nisu imali od strane banke, a niti ih je javni bilježnik upozoravao o rizicima ugovora. Čitao je ugovor o kreditu ali nije stručnjak da može sve razumjeti što je pisalo. Potpuno je vjerovao banci da mu nudi što je pozitivno, da će imati korist i banka i on od toga. U tom stanu mu živi kći i nikada ga nisu iznajmljivali.
8. Prvenstveno je istaći da je, po ocjeni ovog suda, tužitelj u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu imao status potrošača i stoga se isti može pozivati na utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu.
9. Naime, prema odredbi čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije.
10. Slijedom tumačenja Suda Europske unije, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.
11. U konkretnom slučaju iz iskaza tužitelja, kao i odredbi samog ugovora u kojem je navedena namjena kredita – stambeni kredit - u kojoj kćer tužitelja živi i danas, jasno proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja prijepornog ugovora imao status potrošača.
12. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.
13. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
14. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
15. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
17. Ovdje valja reći da je sukus, u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku, utvrđenje da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U- III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.
18. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.
19. Kako je dakle, u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, to ovaj sud zaključuje da su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene, što ih čini ništetnima.
20. Kako vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, slijedom čega su odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
21. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora. U konkretnom slučaju iako tuženik tvrdi da je tužitelju dao takve obavijesti, takvu svoju tvrdnju, međutim, tijekom postupka nije dokazao.
21.1. Ovome valja dodati da je tezu tuženika o davanju svih potrebnih obavijesti u predugovornoj fazi sklapanja ugovora u svojem iskazu opovrgnuo tužitelj, pa ovaj sud nalazi utvrđenim da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora.
21.2. U navedenom kolektivnom sporu utvrđeno je da tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli u EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
21.3. Iz iskaza tužitelja, u bitnom, proizlazi da o ni jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu nije mogao pregovarati niti na nju utjecati, da se radilo o tipskom ugovoru, te da nije upozoren na postojanje rizika.
21.4. U konkretnom slučaju je i analizom predmetnog ugovora ovaj sud zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj.
22. Dakle, tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao osnovanost prvog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva odnosno da je s tuženom bankom sklopio predmetni ugovor o namjenskom kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju te promjenjivom kamatnom stopom, na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
23. Što se tiče prigovora tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, istaći je da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.
24. Naime, na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 tužiteljica ima pravo na svoje potraživanje zbog ništetnih ugovornih odredbi, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019, jer iako je konverzija valjana, to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 B protiv Erste bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranaka, što ovdje nije slučaj, jer konverzijom nisu izvršena vraćanja (svih) preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
25. Inače sama konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
26. Također je istaći da se radi o aktu kojim se bankama temeljem zakona nalaže izmjena odredaba iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju pretplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.
27. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Aneks kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate na dan 30. rujna 2015., sama za sebe ne upućuje na zaključak da bi time prestala sva potraživanja tužitelja i da bi bila uspostavljena ravnoteža između stranaka.
28. U konkretnom slučaju, visina tražbine utvrđena je na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Snježane Herceg, stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti, a kako je prethodno i navedeno.
29. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
30. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora, na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
31. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.
32. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev, uzevši u obzir samo pozitivnu razliku, što je uvažio i ovaj sud, prvenstveno imajući na umu predmet ovog spora, tj. zahtjev za vraćanjem stečenog bez osnove, pa stoga po ocjeni ovog suda tužitelj i nije dužan vratiti nešto što nije ni stekao. Ocjena je ovog suda da tuženik takvo svoje eventualno potraživanje ne može zahtijevati u ovoj parnici, bez obzira što se radi o novčanom potraživanju, jer je tužitelj kredit otplaćivao u određenim iznosima kako ga je tuženik pozivao, a što znači da tog određenog dana nije tuženiku platio manje novčanih sredstava, već upravo onoliko koliko je tuženik od njega zahtijevao.
32.1. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještakinje, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tuženik uslijed promjene tečaja i kamatne stope više obračunao tužitelju iznose od 5.834,63 EUR, od kojeg iznosa je valjalo umanjiti priznatu preplatu iz konverzije u utvrđenom iznosu od 813,28 EUR, što rezultira iznosom od 5.021,35 EUR, koji je tužitelj više platio tuženiku, a koji iznos nije obuhvaćen konverzijom, i tek isplatom tog iznosa će tužitelju u potpunosti biti vraćen iznos koji je tuženik primio kao rezultat promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu i promjene kamatne stope.
33. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
34. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužitelju platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.
35. Tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja, istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.
36. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
37. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljevu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, pa kako je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019., to je ista podnesena prije nastupa zastare, jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republika Hrvatske broj Rev 2245/2017 i po shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
38. Slijedom svega navedenog, prvi eventualno kumulirani zahtjev tužitelja je valjalo djelomično prihvatiti za iznos od 5.021,35 EUR, a u preostalom dijelu, preko dosuđenog, tj. za iznos od 813,28 EUR, prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, sve na temelju citiranih odredbi te odlučiti kao pod toč. II. I III. izreke ove presude.
39. Tužitelju je dosuđen tijek zateznih kamata od isplate svakog pojedinog anuiteta koji je sadržavao dio preplaćenog iznosa plaćenog temeljem ništetne ugovorne odredbe. „Obveza svake strane na plaćanje zatezne kamate na iznos koji je primila po osnovu ništetnog pravnog posla i koji je dužna vratiti, cijeni se prema odredbama o opsegu vraćanja kod stjecanja bez osnove …“ (VSRH, Rev-116/86 od 16. lipnja 1988.). Naime, nepoštene odredbe su ugrađene u tipske obrasce kojima se služio tuženik kod ugovaranja predmetne vrste pravnih poslova. Tuženiku, kao bankaru koji ima posebno znanje o ovoj djelatnosti, sigurno nije bila nepoznata priroda švicarskog franka (to shvaćanje je zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., jednoj od odluka u kojima je odlučivano u predmetnom postupku zaštite kolektivnih interesa i prava) što ukazuje na zaključak o nepoštenju. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. ZOO.
40. Odredbom čl. 26. st. 3. ZOO je propisano da ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.
41. Stoga u odnosu na toč. I. izreke presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za istaknuti da ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u visini od 5,39% obzirom da je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci, te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne, a isto se odnosi i na valutnu klauzulu.
42. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih anuiteta. Prema odredbi čl. 195. ZOO dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja ovaj sud je isti našao neosnovanim obzirom da sukladno čl 323. stavak 2. ZOO-a tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost navedenih odredbi već je upravo suprotno tužena kao kreditor povrijedila kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Pri tome se napominje da iz odredbe članka 81. stavak 1. ZZP-a ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tužena zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivala pravo na povrat u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a jer se odredba članka 81. stavak 1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. Stoga, u odnosu na navode tuženika da je tužitelj, pa onda i sud, bio dužan uračunati tzv. negativne razlike, ističe se da je niža kamatna stopa i tečaj CHF rezultat jednostrane odluke tuženika, u odnosu na kojega tužitelj nije bio stjecatelj bez osnove jer tužitelj tuženiku nije platio manje novčanih sredstava, već upravo onoliko koliko je tuženik od njega zahtijevao, a niži tečaj je također rezultat jednostrane odluke tuženika, te kao potrošač u poziciju potpunog obeštećenja ne bi bio doveden na drugi način, osim potpunom isplatom stvarno uplaćenih i preplaćenih iznosa, sa zateznom kamatom od stvarno izvršenog plaćanja. Tužitelj je i platio tuženiku sve što je ovaj od njega tražio tijekom razdoblja otplate kredita te iznos koji „bi bio niži od početno ugovorenog iznosa, a zbog promjene u valuti“ ne predstavlja iznos za koji je umanjena imovina tuženika, a uvećana imovina tužitelja, odnosno iznos koji bi tužitelj stekao bez pravne osnove, kao što je to slučaj sa iznosom koji je tužitelj nesporno uplati tuženoj temeljem ništetne odredbe o valuti. Stoga tuženik nema nikakvu osnovu za potraživanje tog iznosa od ovdje tužitelja te je valjalo utvrditi da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, na način kako je to određeno u točki IV. izreke ove presude.
43. Tuženik je istaknuo i prigovor promašene aktivne legitimacije jer da je iz pregleda prometa po partiji kredita vidljivo kako pojedine uplate nisu izvršene od strane tužitelja već su uplate izvršene od strane sudužnice ĆR koja je izvršila uplatu za zatvaranje predmetnog kredita na dan 1. lipnja 2016. godine. Prigovor tuženika nije osnovan obzirom da je tužitelj korisnik kredita – stranka Ugovora o kreditu pa je time aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe bez obzira tko je plaćao rate kredita odnosno aktivna legitimacija se ne temelji na tome tko je plaćao već na tome tko je nositelj prava ili obveza po Ugovoru o kreditu.
44. Slijedom svega iznijetog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan kako je navedeno pod I. izreke presude, dok je ovaj sud našao djelomično osnovanim prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev naveden pod toč. II. izreke presude.
45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 5. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), po kojima je tužitelju, a sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora valjalo priznati trošak za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav podnesaka od 21. rujna 2020., 24. rujna 2020., 20. siječnja 2021. i 3. ožujka 2023. po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav podnesaka od 17. siječnja 2022., 16. rujna 2022., 21. rujna 2022., 19. prosinca 2022., 7. travnja 2023. i 5. lipnja 2023. po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4.), te pristup ročištima na dane 4. studenog 2022., 7. rujna 2023., 19. rujna 2023., 22. rujna 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) po 100 bodova, za sastav žalbe od 23. rujna 2019. u iznosu od 50 bodova, što uvećano za PDV od 25 % te trošak inicijalnog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 152,76 EUR te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 530,89 EUR, sveukupno iznosi 3.945,23 EUR.
46. Ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška preko četiri podneska u zatraženom iznosu od po 250,00 EUR kao neosnovan, a sukladno Tbr. 8. toč. 1. i 4.Tarife.
U Zadru, 28. listopada 2025.
Sutkinja
Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.
DNA:
- Tužitelju po punomoćniku
- Tuženiku po punomoćniku
