Poslovni broj P-252/2025

(ranije P-272/2020, ranije P-1520/15, ranije P-97/15, ranije P-158/07)

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. LĐ pok. EĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], pod 2. ČĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pod 3. HĐ pok. EĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Tonćiju Miliću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženica pod 1. LĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ( kao nasljednice ranije tuženika sada pok. VĐ pok. JĐ iz [adresa], M. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), a obje zastupane po punomoćniku Andriji Borasu, odvjetniku u Metkoviću, radi utvrđenja vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja pod 2. i pod 3. osobno uz punomoćnika, te tuženice pod 1. osobno uz punomoćnika, 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji LĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ČĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i HĐ pok. EĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svaki za po 1/6 idealnog dijela, suvlasnici nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] kao k. č. [katastarska čestica], površine 1564 m2, oranica, pa su na temelju ove presude ovlašteni odmah zatražiti i ishoditi uknjižbu brisanja 3/6 suvlasničkog dijela navedene nekretnine s imena tuženika LĐČ i IĐ, uz istodobnu uknjižbu prava suvlasništva na toj nekretnini na svoje ime, za po 1/6 idealnog dijela.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima pod 2. ČĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3. HĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 9.301,83 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se isti odbijaju za više traženi iznos od 2.983,60 EUR-a.

III. Nalaže se tužitelju pod 1. LĐ pok. EĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženicima, trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.156,43 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se isti odbijaju za više traženi iznos od 8.644,36 EUR-a.

Obrazloženje

1. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1949/2019-2 od 20. listopada 2020. odlučeno je da je revizija tužitelja LĐ neosnovana u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva ovog tužitelja na sada čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 2/6 dijela, a odmah je i odlučeno da je revizija osnovana u dijelu kojim su odbijeni zahtjevi svih ovdje tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva na sada čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svakog u 1/6 dijela i u odluci o troškovima postupka, pa je ukinuta presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 1077/2018-3 od 23. siječnja 2019. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću broj P-1520/15 od 30. listopada 2018., te je u tom dijelu predmet vraćen ovom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.1. Također, pravomoćnim rješenjem ovoga suda P-272/2020 od 28. svibnja 2025. odlučeno je da umjesto prvotno tuženog sada pok. VĐ pok. JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ovaj postupak kao tuženice stupaju njegove kćerke LĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice ranijeg tuženika.

2. Slijedom navedenog, ovaj sud je zakazao ročište za glavnu raspravu, te uvodno, sukladno načelu otvorenog pravosuđenja i izbjegavanja presude iznenađenja, a sve oslonom na gore navedenu odluku VSRH Rev-1949/2019, utvrdio da je predmet ovoga spora utvrđenje prava suvlasništva tužitelja predmetne katastarske čestice i to s osnova nasljeđivanja iza smrti pok bake istih BĐ, a temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju ovoga suda O-66/72 uz napomenu da je tamo utvrđena sunasljednica DĐ pok. JĐ sada TĐ pred sudom izjavila na zapisnik 11. ožujka 2008. da ne zna tko predmetnu katastarsku česticu obrađuje i da je ne interesira, odnosno utvrđeno je da se ista nakon nasljeđivanja udala čime je izgubila prava na tamo pripalo nasljeđivanje, a što između parničnih stranaka nije niti sporno.

2.1. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da su druge istaknute osnove stjecanja vlasništva već presuđene budući je revizijski sud o tome već donio pravorijek.

2.2. Na istom ročištu sud je pregledao i pročitao sve izvedene dokaze to: tužba tužitelja LĐ list spisa 1-4, vlasnički list ls 3-6, rješenje o nasljeđivanju iza PĐ ls 7, zapisnik o podjeli tužitelja ls 8, presuda zbog izostanka tužitelja ZĐ P-585/85 ls 9, posjedovni list 4252 ls 10, prijavni list iz 1986. sa rješenjem iz katastra ls 11-24, Presuda zbog izostanka P-364/85 ls 25, odgovor na tužbu ls 32, zapisnik sa glavne rasprave ls 35 i 36, preslika spisa Z-752/07 ls 39-45, zapisnik sa glavne rasprave ls 47, tužba tužitelja ŠĐ i JĐ ls 49-50, rješenje O- 144/46 ls 55, povijesni izvadak ls 56-59, tužba i odgovor na tužbu ls 63-68, zapisnik sa glavne rasprave ls 69 i 72, zapisnik sa glavne rasprave na kojoj su saslušani svjedoci TĐ i ŽĐ ls 77-78, zapisnik sa glavne rasprave ls 96, podnesak tužitelja LĐ ls 97-100, ugovor o darovanju između ŽĐ i LĐ ls 101-103, zapisnik sa glavne rasprave ls 105, podnesak tužitelja ls 106-110, zapisnik sa glavne rasprave ls 113, podnesak tužitelja LĐ ls 115-117, Presuda ovoga suda P-158/07, žalba tužitelja ls 130-132, žalba tuženika ls 135-136, odgovor na žalbu tužitelja ls 144-149, rješenje ŽS u Dubrovniku Gž-748/12 ls 151-152, podnesak tužitelja LĐ ls 155-157, zapisnik sa glavne rasprave ls 158-161, podnesak tužitelja LĐ ls 162-170, zapisnik sa glavne rasprave ls 176-178, na kojoj raspravi su saslušani svjedoci ĆĐ, SĐ, LĐČ, ŽĐ kći L, zapisnik sa glavne rasprave ls 182-185 na kojoj je saslušana svjedokinja FĐ, saslušanje tužitelja LĐ, ČĐ, HĐ i tuženika ZĐ, presuda ovoga suda P-1520/15 ls 197-209, žalba tužitelja ls 210-212, žalba tuženika ls 213-215, odgovor tužitelja LĐ na žalbu ls 216-220, i 222-227, presuda ŽS u Dubrovniku Gž-1107/2018 ls 229-231, revizija tužitelja LĐ ls 232-240, revizija tužitelja JĐ i HĐ ls 243-245, odluka VSRH Rev-1949/2019 ls 251-254, izvadak iz zemljišne knjige ls 262-264 kao i priložene spise O-144/46, O-66/72, O-87/93, P-158/07.

2.3. Prisutne stranke nisu imale primjedbu na čitanje izvedenih dokaza, a niti su na poseban poziv suda predlagale izvođenje dodatnih dokaza, pa je sud sukladno stanju spisa i izvedenim dokazima odlučio kao u izreci ove presude, odnosno da je konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

3. Naime, tužitelj pod 1. LĐ u tužbi i tijekom postupka navodi, a vezano za konačno postavljeni tužbeni zahtjev naspram prvotno tuženika, odnosno sada njegovih sljednica:

- da je isti predmetnu nekretninu, po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Metkoviću posl. br. O-66/72 od 29. kolovoza 1972. godine naslijedio od svoje bake LĐ BĐ pok. ŠĐ iz [adresa], zajedno sa svojom braćom i svojom tetkom,

- da je se predmetna nekretnina kod Ureda za katastar vodila se na ocu tužitelja EĐ pok. JĐ, te je isti prijavio Uredu za katastar dana 21. lipnja 1984. godine promjenu na zemljištu nastalu uslijed diobe zajednice,

- da je Uprava za katastar i geodetske poslove pri tadašnjoj općini [adresa] donijela rješenje pod brojem UP/I-141/1984 dana 27. kolovoza 1984. godine za k. č. [katastarska čestica], te se isti posjed promijenio na način da je predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dotadašnji posjed otpisan s oca tužitelja AĐ pok. JĐ iz [adresa], a upisan na ime tužitelja pod 1. LĐ za cijeli posjed,

- da je prvotno tuženik VĐ iza smrti svoje majke nije naslijedio predmetnu nekretninu, a niti tuženikova sestra, odnosno tetka tužitelja VĐ DĐ, jer je nakon provedenog ostavinskog postupka i donijetog rješenja Općinskog suda u Metkoviću iza smrti pok. VĐ BĐ pok. ŠĐ O-66/72 od 29. kolovoza 1972. godine kćerka MĐ udala, a tuženik VĐ nije imao muško potomstvo,

- da je otac tužitelja sada pok. RĐ pok. JĐ s prvotnim tuženikom, svojim bratom, učinio diobu nekretnina, dakle nekretnine koje su naslijedila njih dvojica, kao braća, a iza svojih roditelja,

- da je tom diobom tuženiku u cijelosti pripala nekretnina tj. parcela u Širokim Lukama, anagrafske oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na kojoj je tuženikova kuća) i 1/2 parcele u [adresa] u [adresa] parcela zv. Pržine, a koja nosi anagrafsku oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja staroj izmjeri odgovara predmetna čes. zem. 886 k. o. [katastarska općina],

- da je tako prvotni tuženik u travnju mjesecu 1985. godine angažirao odvjetnika Vladu Nikolića u [adresa] koji je greškom, po presudi Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P-185/85 od 30. svibnja 1985. godine uknjižio tog tuženika na parceli u Pržinama za cijelo, dakle na sada spornoj čes. zem. 886 k. o. [katastarska općina],

- da se po presudi Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P-185/85 koja je postala pravomoćna 29. listopada 1985. godine prvotni tuženik, kako je naprijed navedeno, uknjižio na cijelu nekretninu,

- da je prvotni tuženik, kada je saznao da je greškom uknjižen na čes. zem. 886 k. o. [katastarska općina] za cijelo odmah je pozvao svog brata, tužiteljevog oca sada pok. RĐ te je zajedno sa svojim bratom sada pok. RĐ EĐ, tužiteljevim ocem došao u Ured za katastar u Metkoviću i na Zapisnik pred referentom za katastar i to baš prvotni tuženik VĐ prijavio diobu sa svojim bratom,

- da je tada u tom postupku prvotni tuženik priložio i presudu Općinskog suda u Metkoviću P-185/85 od 30. svibnja 1985. godine kojom je greškom knjižen u sudu za cijelo, te je u tom postupku s bratom, dakle prijavio usmenu diobu nekretnina, a i ove sporne nekretnine,

- da je tako sačinjen i prijavni list glede diobe između ostalih i nekretnina označenih kao čes. zem. 886 k. o. [katastarska općina],

- da je glede diobe sporne nekretnine između prvotnog tuženika i oca tužitelja, Ured za katastar u Metkoviću donio rješenje kojim je upravo prvotni tuženik ZĐ prijavio dana 27. siječnja 1986. godine promjenu uslijed diobe, a navedena je i citirana presuda, te je tadašnja Uprava za katastar i geodetske poslove općine Metković, pod brojem UP/I-50/1986 od 14. travnja 1986. godine donijela rješenje kojim je dotadašnje stanje za predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera čes. zem. 886 k. o. [katastarska općina]), mijenjao uslijed diobe na način da je posjed upisan na prvotnog tuženika za jednu polovinu kao i tužiteljeva pok. oca, za drugu polovinu, te se taj upis do danas nije mijenjao,

- da tužitelj LĐ ističe da je do tih promjena posjeda na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio upisan za cio posjed na njega,

- da je citirano rješenje Uprave za katastar od 14. travnja 1986. godine dostavljeno tužitelju LĐ pok. EĐ, kao dotadašnjem posjedniku, te prvotnom tuženiku ZĐ i njegovom bratu EĐ, tužiteljevu ocu kao novim posjednicima,

- da je uvidom u gore citirani katastarski spis, a u svezi nastalih promjena razvidno je da su sve stranke uredno zaprimile gore citirano rješenje, a što se dokazuje dostavnicom o primitku citiranog rješenja, a iz dostavnice je razvidno da je tužitelj CĐ primio citirano rješenje putem pošte, preporučeno dana 17. travnja 1986. godine, te sada pok. RĐ, također poštom, preporučeno, zaprimio rješenje 17. travnja 1986. godine i tuženik ZĐ zaprimio isto rješenje, također putem pošte preporučeno dana 19. travnja 1986. godine,

-da je gore navedenom diobom upravo prvotno tuženik VĐ ispravio grešku kojom je na spornoj nekretnini, a po gore citiranoj presudi bio uknjižen za cijelo, te je isključivo na njegovu inicijativu i pokrenut pred Katastrom Metković postupak diobe, a kako je to prethodno i navedeno. Tako je taj tuženik sa svojim bratom, a tužiteljevim ocem u Katastru i podijelio imovinu tako da je sada sporna, a predmetna čes. zem. 6265 k. o. [katastarska općina] kojoj odgovara čes. zem. stare izmjere 886 k. o. [katastarska općina] podijeljena na dva jednaka dijela. Od 1984. godine je u zakonitom i mirnom posjedu 1/2 predmetne nekretnine bio tužiteljev otac, a nakon njega tužitelj i to sve do danas u neprekidnom posjedu, a koju nekretninu tužitelj obrađuje prema gospodarskoj namjeni.

- da tužitelj kao stvarni vlasnik i posjednik navodi da ima pravni interes da na predmetnoj nekretnini bude uknjižen za pripadajući dio tj. sada za 1/6 od te čes. zem., kojim želi stvarno stanje na terenu i katastru nekretnina uskladiti sa stanjem u zemljišnoj knjizi, te podnosi ovu tužbu.

4. Tužitelji pod 2. ČĐ i pod 3. HĐ. također u svome historijatu protiv prvotnog tuženika VĐ, odnosno sada njegovih sljednica, radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige navode:

- da je uvidom u povijesni zemljišno knjižni izvadak razvidno da je prije uknjižbe prvo tuženika kao samovlasnika , na predmetnoj nekretnini bilo upisano suvlasništvo za korist sada pok. VĐ JĐ u 1/2 dijela te pok. VĐ BĐ u 1/2 dijela,

- da navedene osobe jesu baka i djed tužitelja, odnosno roditelji prvotnog tuženika,

- da je prvotni tuženik izvršio zemljišnoknjižni upis prava vlasništva temeljem presude ovog suda posl. br. P-185/85 od 30. svibnja 1985. godine, presuđene protiv RĐ, oca drugo i treće tužitelja za cijelo, iako je u tome trenutku na predmetnoj nekretnini u 1/2 dijela iza pok. oca JĐ postojalo suvlasništvo ostalih zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda,

- da su sukladno naprijed navedenome drugo i treće tužitelji stekli suvlasništvo od 1/2 idealnog dijela predmetne nekretnine i to svaki u 1/4 dijela odnosno 1/8 dijela pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-66/72 od 29. kolovoza 1972. godine, iza pokojne BĐ, koje Rješenje ostavinski sud očitom omaškom nije proveo u zemljišne knjige,

- da drugo i treće tužitelji ostvaruju pravo na suvlasnički dio iza svojeg oca pok. AĐ, na predmetnoj nekretnini u 8/30 dijela, koje je pripalo njihovom ocu ostavinskim Rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-144/46, iza onda upisanog pok. RĐ JĐ (djeda), a koje Rješenje u pogledu predmetne nekretnine i suvlasničkog omjera ostavinski sud nije omaškom proveo u zemljišne knjige.

5. U odgovoru na tužbu tada tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja pod 1. LĐ u cijelosti i predlaže sudu da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije kao neosnovanim i obveže ga na plaćanje troškova parničnog postupka. Navodi da je tužitelj sin tuženikova pok. brata RĐ, koji pored tužitelja ima još dva sina i to HĐ i ČĐ, kojima su sve činjenice glede ove zemlje dobro poznate, a živa im je i majka i tetka, koje također imaju osobna saznanja o ovom komadu zemlje i vlasništvu na istom, kao i o stjecanju spornog zemljišta. Sporni komad zemlje je jedino što je tuženik dobio iza svog pok. oca i to tužitelj dobro zna, jer su svu drugu imovinu uzeli drugi nasljednici. Tuženik je sporni komad zemlje prepisao na sebe i nakon što ga je prepisao dao je ocu tužitelja pravo uživanja i to je uknjižio u Područnom uredu za katastar Ispostava Metković, kao posjed zato da ne bi imao problema sa trećim osobama. Tuženik je jedino ovaj komad zemlje zadržao za sebe kao očevinu na svom imenu, a svom pok. bratu ga je dao na uživanje s punim povjerenjem i pok. brat za života nikada to nije sporio, a nije ga ni svojatao, jer je znao da to pripada isključivo tuženiku kao jedninom vlasniku. Budući da je tuženik pok. bratu dao sporni komad zemlje na uživanje, a ne u vlasništvo tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbom odbije.

5.1. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja pod 2. i pod 3. i prije svega predlaže da sud tužbu tužitelja odbaci kao nedopuštenu i to stoga što je tuženiku pravo vlasništva upisano temeljem pravomoćne sudske presude. Ukoliko sud ne odbaci tužbu tuženik predlaže sudu da tužitelje s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije kao neosnovanim i obveže ih na plaćanje troškova parničnog postupka. Tuženik je sin pok. JĐ i PĐ, a tužitelji su unuci. Nakon smrti oca tuženika najstariji sin pok. ČĐ se izdvojio iz zajednice i uz suglasnost svih nasljednika uzeo iz cjelokupnog imanja 1/3 , a po sporazumu između ostalih nasljednika otac tužitelja i tuženik su trebali sve ostalo poloviti. Tuženik se ne protivi da se izvrši uvid u očevu oporuku i u ostavinski spis iza pok. oca ČĐ, jer će se iz istog vidjeti da su njegovi navodi točni. Tuženik predlaže da se provjeri saslušanjem stranaka, a po potrebi da se obavi očevid na terenu uz sudovanje mjerničkog vještaka što i koliko je iz naslijeđene imovine u posjedu tuženika i da li to i po površini i po vrijednosti odgovara veličini njegovog naslijeđenog dijela. Ukoliko tužitelji ne poštuju sporazum između tuženika i njihovog pok. oca tuženik predlaže da se provede sudska dioba naslijeđene imovine sukladno rješenju o nasljeđivanju. S obzirom na navedeno tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

6. Sukladno konačno postavljenim tužbenim zahtjevima tužitelja, radi jasnoće ove presude, sud će reproducirati i obrazložiti svoje zaključke i svoju odluku samo u odnosu na predmetnu osnovu stjecanja vlasništva tužitelja, jer je tijekom postupka i između samih tužitelja bilo sporno tko je od njih i kako, pola ove predmetne nekretnine dobio u vlasništvo, a što u konačnom zahtjevu između istih nije sporno, tj. da svaki tužitelj ima jednako suvlasništvo u polovini ove nekretnine tj. za po 1/6 dijela vlasništva s osnova nasljeđivanja iza pok. bake PĐ.

6.1. Uvidom u ZK izvadak od 27. svibnja 2025. (list spisa 262-264) razvidno je da je k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] promijenila oblik i površinu, te da nekretnina koja je predmet tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja sada nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br [broj ZK uloška] površine 1564 m2, sve u k. o. [katastarska općina].

7. Svjedokinja TĐ, sestra prvotnog tuženika, u svom iskazu navodi:

- da je nakon smrti njihova oca jedne prilike njen pok. brat EĐ – otac tužitelja, došao kod nje i rekao joj da se sa bratom E podijelio pa je između ostalog rekao da su predmetnu zemlju Pržine podijelili po pola, po dva varićaka,

- da joj nije poznato na koji način su njena braća provodili uknjižbe te zemlje, kao ni to kako su se Lukini sinovi dijelili,

- da na zemlju zv. Pržine nije više dolazila, ne zna tko je obrađuje, a i ne interesira je,

- da je osim EĐ i Č bio još jedan brat koji se zvao CĐ i koji je od očeva nasljedstva uzeo svoj dio imovine, a od zemlje Pržine nije ništa dobio, niti je tražio,

- da nakon Perina odvajanja sa imovinom nije bilo posebnog govora o diobi jer je E u to vrijeme bio mlad,

- da je E dobio zemlju u Širokim Lukama i pola u Pržinama, a za ostalu zemlju ne zna kako su se dijelili,

- da su CĐ u dio pripale samo nekretnine očeva vlasništva.

7.1. Svjedok ĆĐ pok, EĐ iz [adresa], nesrodan sa strankama, u svom iskazu navodi:

- da poznaje VĐ te pok. RĐ,

- da je sa ZĐ studirao i zna da mu je on uvijek pričao kako nasljedstvo iza majke običajno pripada braći po pola,

- da zna da postoji nekretnina u Pržinama, misli da je nitko ne radi, tj. da je u ledini, a to je trebalo biti gradilište, a koliko on zna ZĐ mu je govorio da se odrekao svega osim te parcele i jednog drugog gradilišta, a koliko zna ZĐ je kao student zajedno sa bratom radio tu spornu nekretninu, a nije siguran da li je to nasljedstvo iza oca ili majke,

- da se to događalo negdje 1960 tih godina,

- da ne zna ništa o diobi među braćom,

- da se sporna zemlja po njegovu saznanju dugo ne radi, a ne zna točno od kada,

- da ne zna točno tko je naslijedio majku EĐ i ZĐ.

- da su ZĐ i EĐ imali pored ovoga još zemalja, ali ne zna kako su se dijelili, a prema navodima ZĐ on je odustao od drugih nekretnina osim ovih dviju o kojima je prije govorio.

7.2. Svjedokinja SĐ žena ZĐ iz [adresa], supruga prvotnog tuženika, u svom iskazu navodi:

- da pok. supruga poznaje od 1959.godine,

- da je njen suprug pomagao obitelji i naslijedio je dio imovine zajedno sa bratom EĐ,

- da se treći brat odijelio,

- da što se tiče sporne zemlje naslijedili su sve po pola,

- da je ova sporna zemlja zapuštena, a u biti su je naslijedili EĐ i ZĐ po pola što se tiče cijelog imanja, a konkretno ova zemlja zv. Pržine i gdje su napravili kuću pripala je njenom suprugu i to na temelju dogovora za života majke,

- da je njen suprug pokušavao radi gradnje kuće još 70-tih godina ishoditi dozvolu što tada nije mogao međutim pojavila se neka mogućnost pa je knjižio zemlju 80-tih godina, a niti tada nije mogao dobiti urbanističke uvjete,

- da je nakon uknjižbe 1985.g. njen suprug imao planove zamjene dijela zemlje sa susjedima ali što se tiče zemlje Pržine nikakav dogovor nije postigao u katastru, a nije prenio posjed odnosno pravo na posjed već tražio da H čuva taj dio,

- da je prema njenom saznanju njen suprug vlasnik cijele zemlje zv. Pržine,

- da majka pok. EĐ i ZĐ nije bila vlasnica zemlje Pržina, jer su za vrijeme života oca braća, sestre, dobili nasljedstvo cjelokupne imovine,

- da PĐ u trenutku svoje smrti nije imala nikakve imovine, a ista je sačinila oporuku te je ona i vidjela tu oporuku. U oporuci se nije spominjala zemlja zv. Pržine,

- da od 1990.g. do 2000.g. po njenom saznanju nitko nije obrađivao spornu nekretninu,

- da su Gabrijelovi nećaci 1985. svi bili punoljetni i čak i oženjeni, te njihov otac nije mogao primati dječji dodatak,

- da je njena šogorica ŽĐ pok. BĐ puno puta rekla eto da imaš svoje zemlje sada bi mogla dati onome tko te pazi,

- da u vrijeme diobe EĐ i ZĐ kojom je ZĐ pripala zemlja zv. Pržine njihova majka bila živa i dioba je bila na njeno inzistiranje,

- da je pored ove dvije nekretnine koje je uzeo ZĐ postojalo puno više zajedničkih nekretnina.

7.3. Također, LĐČ, kći prvotnog tuženika, tada kao svjedok, u svom iskazu navodi:

- da joj je iz razgovora sa ocem, majkom i sa rodbinom u [adresa], a prema tom saznanju, zemlja zv. Pržine u diobi pripala njenom ocu i to u cijelosti,

- da joj nije poznato da bi pok. PĐ bilo što raspolagala sa ovom nekretninom,

- da zbog činjenice da na zemlji zv. Pržine otac nije mogao graditi kuću on je sporazumno prepustio bratu na čuvanje, ali zemlja nije kontinuirano obrađivana,

- da je u diobi zemlja zv. Pržine pripala njenom ocu, a sukladno sa dogovorom sa njegovim bratom i majkom,

- da je interes za ovu zemlju pokazivao CĐ, ali ne zna da li ju je on obrađivao,

- da su prije uknjižbe njenog oca bili upisani njen djed i baka,

- da ne može sa sigurnošću reći tko je bio upisan u katastru,

- da je dogovor u svezi diobe po njenom mišljenju bio za života njene bake,

- da u periodu od 1990.g do 2000.g. zemljište nije bilo u kontinuitetu obrađivano,

- da ne zna točno kako je glasilo nasljedstvo iza PĐ ali da je postojao dogovor o diobi imovine i da u to vrijeme djed nije bio živ,

- da je ĐĐ bila svjedokinja u bolnici i to razgovora pok. PĐ sa OĐ te ima saznanja o tome o čemu su razgovarali, a teta i otac se nisu slagali oko nekretnine koja je predmet ovog spora, tj došlo je do poremećaja odnosa zbog ovog spora.

7.4. Svjedokinja ŽĐ pok. L, majka tužitelja, u svojim iskazima navodi:

- da je njen svekar umro 1945. godine i da ona ne zna kako su se dijelila njegova tri sina,

- da se ona udala 1956. godine i od tada cijelu zemlju Pržine je obrađivala ona i njen suprug,

- da je prvotni tuženik napravio kuću na zemlji zv. Široke Luke i to nakon što je razgovarao sa njenim suprugom,

- da je tom prilikom s njenim mužom dogovorio da mu pripadne i 1/2 zemlje zv. Pržine,

- da joj nije poznato da bi stranke bilo što drugo dogovarale,

- da je točno da su tužitelji 1993. godine postigli sporazum kojim je zemlja zv. Pržine pripala njoj, odnosno onome tko se o njoj bude brinuo,

- da ne zna gdje, ali zna da je ona nešto potpisala da pola zemlje Pržine pripadne tužitelju pod 1. LĐ,

- da joj nije poznato ništa o tome da bi njen suprug i tuženik zbog zaštitnog dodatka ili dječjeg doplatka darivali bilo što jedan drugome,

- da od njene udaje nije bilo nikakve diobe među braćom, osim kad je E došao kod njih,

- da je u njenoj nazočnosti prvotni tuženik pitao njenog pok. supruga da mu pripadnu Široke Luke i pola Pržina, a da drugo ništa ne traži jer su se oni tako dogovorili,

- da ona stanuje u svojoj staroj kući, živi od mirovine, ali joj pomaže sin CĐ,

- da je njena odluka da dio zemlje Pržine pripadne CĐ, a da je i pok. otac to zapisao 1991. godine,

- da je ovo darovanje pisao sin ĆĐ, da su bili nazočni ona sa sva tri sina, a to je bila dioba iza smrti moga supruga njihova oca.

- da je pok. EĐ za života dao sinovima zemlju, a Pržinu onome tko bude čuvao majku,

- da su Pržine bile vlasništvo njene svekrve koju je ona oporukom ostavila njenoj trojici sinova, a kasnije je E tražio od moga pok. supruga da mu da polovicu Pržina kako bi gradio kuću što je ovaj prihvatio,

- da joj nije poznato zašto, ali EĐ je polovicu Pržina darovao I, a zna pouzdano da je ona tu zemlju cijelu oporukom ostavila njenim sinovima. Međutim pok. EĐ i E su se dogovorili oko ovoga, ali ne zna tko je kada što zapisivao i knjižio,

- da ZĐ nije nikada obrađivao tu nekretninu, a dok je njen muž bio živ je radila tu nekretninu s njim, a ne zna da li je ZĐ tražio dozvolu za gradnju međutim zna da je njen sin ĆĐ nije mogao dobiti,

- da su nakon smrti njenog supruga zemlju obrađivali ona i CĐ, zemlju su obrađivali jedan period a nakon toga su kosili travu,

- da joj ništa posebno nije poznato niti o uknjižbi, a niti o dogovoru s katastrom,

- da su zemlju zv. Pržine obrađivali ona i CĐ i to jedan period, druga dva sina da nisu obrađivali tu zemlju, a ZĐ tu zemlju ništa nije obrađivao,

- da od rujna 1993.g. nije ništa radila na toj zemlji jer se nije radilo, a u travnju 1994.g. ona i CĐ su zasijali kukuruz, te je prije sadnje kukuruza bila zemlja neobrađena,

- da su ona i njeni sinovi vršili diobu imovine nasljedstvo iza RĐ i to u rujnu 1993.g,

- da PĐ za života nije raspolagala zemljom zv. Pržine, već je istom raspolagao njen suprug RĐ,

- da je ona dugo živjela sa svekrvom, a koliko zna svekar svojoj supruzi nije ostavio ništa od imovine, već je ostavio svojoj djeci, a koliko ona zna tuženi ZĐ je dobio od oca ½ zemlje zv. Pržine te zemlju zv. Luke, a ona ne zna da li je to njegov nužni dio odnosno zakonska trećina,

- da ima saznanja da je ZĐ plaćao košenje cijele zemlje zv. Pržine i to nakon Domovinskog rata, da je posljednje vrijeme i CĐ kosio također cijelu zemlju kao i E, a osim njih dvojice nitko drugi nije ništa radio,

- da je ona čula od susjeda da je ZĐ ovu zemlju kosio samo jedanput.

7.5. Svjedokinja UĐ iz [adresa], u svom iskazu je navela:

- da je u ožujku i travnju 2010.godine u bolnici ležala s TĐ,

- da dok je bila u bolnici nju – DĐ su posjećivali V i J; kći i sin tužitelja LĐ,

- da je dva puta u posjeti vidjela Peru, a sigurno nije vidjela KĐ i HĐ,

- da je vidjela i VĐ, jednom, a došao je sa svojom kćerkom u bolnicu, pokušao razgovarati s pokojnicom, međutim ona je slabo čula pa sam im rekla da priđu bliže njoj,

- da koliko se sjeća nikakvog duljeg razgovora među njima nije bilo, ZĐ je pitao pokojnicu kako je, ona je klimala glavom, a nije ništa odgovarala usmeno,

- da sa TĐ nikada nije pričala o njenoj imovini niti joj je ova spominjala bilo kakva darovanja, oporuke i sl.,

- da su se VĐ i njegova kćerka prilikom posjete zadržali oko 5 minuta, a koliko je ona vidjela tom prilikom nisu pokojnici ništa donijeli,

- da je prilikom posjete ZĐ istome rekla da priđe bliže jer gospođa slabo čuje, a ne sjeća se da bi uopće poslije što razgovarali,

- da se ne sjeća je li ZĐ rekla da je TĐ jako važno što ju je posjetio, a ne sjeća se niti da je ZĐ prilikom odlaska poljubio sestru,

- da je svoju izjavu koju je ovjerila i dostavila sudu pisala oko godinu-dvije dana, ali se ne sjeća svih detalja te izjave međutim želi odgovarati samo istinu o onome što zna,

- da nema pojma tko joj je pisao izjavu, a naknadno izjavljuje da je izjavu pisala sama i ovjerila kod javnog bilježnika.

8. Tužitelj LĐ, je pred sudom iskazao:

- da je u diobi s braćom prilikom diobe nekretnina dobio i polovicu zemlje zvane Pržina,

- da mu je bilo poznato u cijelosti da je otac s bratom sačinio ugovor ali nekretninu su obrađivali otac, majka i on

- da se zemlja radila cijela iako je tuženiku u diobi s ocem pripala jedna polovina,

- da tuženik nije nikada obrađivao tu jednu polovinu,

- da su je obrađivali kako je rekao pok. otac, majka i on, a ponekad, ali rjeđe, pomagali su i braća ĆĐ i ŠĐ,

- da je pok. DĐ bila sestra njegova pok. oca i prvotnog tuženika i koliko zna ona je svoj dio dala njima, ako je dio imala,

- da je nekretnina u naravi bila oranica a sada je zapuštena, tj. kosnica je,

- da je prije smrti oca njihova imovina raspoređena između njih trojice braće, s tim da je ova polovica nekretnine ostavljena onome tko se bude brinuo o majci – ženi pok. RĐ,

- da je njemu majka ovu nekretninu i usmeno i pismeno te ovjerom kod javnog bilježnika darovala,

- da je majka tada živjela s njim,

- da je majka u vrijeme darovanja živjela s njim, a da braća žive u blizini oko 500 metara a isti nisu posjećivali majku,

- da je 1985.godine on bio upisan kao posjednik cijele nekretnine, a nakon toga da je dolazio stric i zbog zaštitnog dodatka stavio na njega, a nakon toga je utuživanjem

1985.godine cijela nekretnina prešla na ZĐ,

- da je u katastarskom operatu izvršen prijepis na zahtjev VĐ,

-da ne zna kakvo je stanje bilo u zemljišnoj knjizi ali da je negdje bilo upisano na ocu, ili u zk ili u katastru,

- da je od katastra dobio rješenje o upisu ZĐ, na koji se nije žalio jer su se otac i njegov brat ZĐ dijelili a u naravi je bila to njihova zemlja,

- da je do darovanja nekretnine između braće i majke došlo na zahtjev njih trojice braće, a dioba je bila u staroj kući u [adresa], a istu je pisao brat ĆĐ,

- da je sve imanje osim ove parcele bilo prije podijeljeno, a to je – ova dioba, bila je 1993.godine, a o potpisivanju ove diobe, odnosno i diobe prijašnjih nekretnina, svatko je bio u posjedu svoje nekretnine,

- da u pogledu diobe nije bilo nikakvih sporova među njima braćom,

- da je ovim zapisnikom spominjana samo ova zemlja u Pržinama,

- da od 1993.njegova braća nisu radila na toj nekretnini,

- da je ovim sporazumom od 5. rujna 1993. godine rješavan odnos samo zemlje zv. Pržine, a koja je naslijeđena iza smrti oca,

- da je na zapisniku od 5. rujna 1993.g. spominjano tj. bilo riječi o zemlji Pržina,

- da su druge zemlje (Vrbovci i Lom) već dogovorno bile raspoređene,

- da se ne sjeća da bi on i njegova braća bili spominjani kao nasljednici bake PĐ jer smatra da je to bilo pripalo ocu i da je on s time raspolagao, kao i njegov brat ZĐ, a on nije primio rješenje o nasljeđivanju iza bake BĐ niti ga je ikada vidio niti zna njegov sadržaj,

- da majka nije imala svoje posebne imovine koja bi se spominjala,

- da po zapisniku zemlja zv. Pržina pripala majci, a kako je prije navođeno, da će pripasti onome tko se o njoj bude brinuo,

- da je u vrijeme diobe i zapisnika 1993. majka živjela u [adresa] sama,

- da je majka u svojoj izjavi, kako nije dolazila do proljeća 1994.godine na spornu zemlju rekla istinu, ali da se zemlja obrađivala i prije 1994.godine, najmanje 30 godina,

- da je nakon rujna 1993. godine i tijekom 1993. godine on obrađivao zemlju, a i majka je dolazila pomagati i više nitko drugi,

- da li je u posjedu ove nekretnine od 1993.godine ili od 1994. kako je navedeno u ugovoru o darovanju iz 2008., izjavljuje da je dolazio i prije 1993.godine a i poslije,

- da su njegov pok. otac i ZĐ izvršili diobu 1985.godine i da je svaki od njih dobio određeni dio nekretnina,

- da je njegov djed ĆĐ imao tri sina – EĐ, CĐ i E i ti su ga sinovi naslijedili, a imao je i dvije kćeri,

- da su pok. djeda KĐ naslijedila sva tri sina i to EĐ, CĐ i ZĐ a ne zna što su dobile dvije kćeri, a CĐ je svoju 1/3 odijelio odmah pri nasljeđivanju,

- da se tom prilikom, prilikom diobe iza smrti djeda samo odijelio CĐ, a EĐ (Lujo) i ZĐ su ostali "polovnici", tj. zajedno zadržali svoj dio,

- da mu nije poznato ništa o diobi 1972.godine,

- da je 1985.godine ZĐ tražio i dobio ½ zemlje Pržine i zemlju Široke Luke, kao svoj dio i da je on tada imao 26 godina,

- da je otac za života, a radi zaštitnog dodatka svoju imovinu pripisao na njega,

- da je u vrijeme uknjižbe ZĐ otac bio sposoban ali nije na to zbog neukosti reagirao,

- da je sa ZĐ razgovarao njegov sin OĐ, o posjeti ZĐ sestri,

- da mu nije poznato da bi tuženik radio bilo što vezano za prenamjenu nekretnine u građevinsku ili slično,

-da ostaje kod svoje izjave da je cijele Pržine obrađivao i nakon 1985.godine zajedno s ocem i majkom.

8.1. Tužitelj ČĐ u svom stranačkom iskazu je iskazao:

- da je prilikom sastavljanja diobe između njih braće on pisao zapisnik, dijelila se imovina iza smrti oca, a ne nikakva imovina bake ili neka druga,

- da majka nije ništa govorila,

- da je prilikom dogovora o zemlji Pržine rečeno da će samo očev dio pripasti onome tko se bude brinuo o majci, a ne i bakin dio,

- da ne zna kako se ZĐ uknjižio na ovu nekretninu niti zna u biti kome je koliko pripalo, a posljednji je on sadio kupus negdje 1980-ih godina, nakon toga više nitko nije radio tu zemlju,

- da ne zna da bi otac bilo što poduzimao oko nekretnina radi zaštitnog dodatka,

- da ZĐ nikad nije u stvarnosti posjedovao-obrađivao predmetno zemljište niti mu je poznato da bi što poduzimao u svezi građevinske dozvole i sl.,

- da su se odnosi njega i brata ŠĐ s majkom poremetili nakon pokretanja ovoga postupka,

- da je zemlja Pržine bila vlasništvo tj. miraz BĐ rođene B, tj. njegove bake,

- da je jedne prilike vidio da je pola ove nekretnine bilo upisano u zk na BĐ, a pola na njenom mužu NĐ pok. CĐ,

- da njegova majka na nekretninu zv. Pržine nije nikada dolazila,

- da niti on niti brat ŠĐ nisu ovlastili oca da raspolaže s dijelom Pržina koji su oni naslijedili iza bake,

- da je zajednička imovina u biti u cijelosti dijeljena 1993.godine osim gdje su kuće bile izgrađene,

- da tužitelj pod 1. živi 4-5 metara udaljen od stare kuće, a od pokretanja ove parnice više se brine o majci, što joj je potrebno,

- da su ove Pržine, Medarevina i Široke Luke miraz bake BĐ,

- da mu ništa nije poznato o sporazumu između bake, oca i strica,

- da ne zna da li je prvotni tuženik ZĐ dobio bilo što od imovine roditelja u nasljedstvo,

- da ne zna da li je ZĐ bilo što poduzimao vezano za zemljište zvano Pržine,

- da ne zna da li su se otac i tuženik sporili oko zemlje zv. Pržine i uknjižbe,

- da je stric CĐ svoj posjed izdvojio iza smrti djeca pok. JĐ a ne zna točno koliko.

8.2. Tužitelj HĐ iskazuje identično kao i tužitelj ČĐ, te dodaje:

- da se zemlja Pržine obrađivala do 1985.godine, a radila ju je i njegova majka,

- da je nakon toga djetelina, nakon što je JĐ posljednji sadio kupus, a nakon toga ista je bila kosanica, a ne zna tko je kosio, a CĐ je dao nekome da kosi, njega nije zanimalo jer su tada bili "u dobre",

- da se zemlja D nakon 1993.godine - nakon sklapanja sporazuma, ne radi,

- da je njegova komunikacija s majkom prestala vezano za diobu jedne zemlje na Mliništu i ove zemlje.

8.3. Prvotni tuženik ZĐ, u svom iskazu je naveo:

- da je zemlja zv. Pržine miraz njegove pok. majke od obitelji B,

- da je u dogovoru s majkom trebao graditi kuću na zemlji zv. Pržine, a to je bilo poznato i pok. bratu EĐ i da je u naravi bilo po pola majke i oca, a da je on samo tužio brata za ovu zemlju Pržine kako bih mogao uknjižiti zemlju i graditi kuću,

- da on nije u naravi posjedovao zemljište zvano Pržine, ali da je sređivao papire za gradnju kuće,

- da mu nije ništa poznato kako su se tužitelji i njihova majka dogovarali i dijelili,

- da u vezi njegovog sređivanja zk stanja do pokretanja ovoga spora njemu nitko nije ništa posebno osporavao, a do sporazuma 1993. godine zemlju su obrađivali brat EĐ i njegova familija, a uz njegovo saznanje,

- da je zemlju zv. Pržine knjižio uz saznanje brata EĐ, a na prijedlog pok. majke i to bez obzira na njenu oporuku, jer je ona bila teško bolesna,

- da on nije znao da bi njegovu majku naslijedili tužitelji i njihova majka ali je imao dogovor sa pok. bratom EĐ koje zemlje njemu pripadaju, a to su zemlja zv. Pržine i Široke Luke,

- da je majka željela da on napravi kuću na Pržinama kako bi se vratio u [adresa],

- da je on po opomeni redara od 1995.godine plaćao ljudima da kose i čiste zemlju Pržine,

- da mu je sestra T pri poljupcu, na odlasku, rekla da joj oprosti, a ne zna na što je mislila,

- da je on sestru vozio u bolnicu ali da mu je ona rekla da je ona ovisna o netijaku LĐ i da je ne svadi s njim,

- da je brat CĐ uzeo 1/3 cjelokupnog imanja, očevog i majčinog,

- da on s bratom EĐ nije dolazio u katastar radi zemlje zv. Pržina već se prijepis u katastru izvršio na ime EĐ radi čuvanja i obrade,

- da je vlasništvo Širokih Luka dobio zajedno sa Pržinama a nikakva zamjena nije u pitanju,

- da zemlja zv. Pržine ima oko 1600 m2,

- da je u vrijeme ovih uknjižbi obitelj bila homogena, pomagalo se, da je on od obitelji školovan, da je dobivao i poklone, jer se radilo o homogenoj obitelji ali i zbog obrade zemlje zvane Pržine,

- da se on na čes. zem. 886 k. o. [katastarska općina] uknjižio presudom temeljem nasljedstva iza roditelja i podjele,

- da je u rješenju o nasljeđivanju br. O-144/46 iza smrti LĐ JĐ pok. V on kao nasljednik upisan pod imenom " ŠĐ",

- da je njegova majka znala da njemu pripadaju Pržine jer mu ih je ona i dala da se vrati i napravi kuću.

9. Cijeneći provedene dokaze zasebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti razvidno je da se u ovoj pravnoj stvari pojavljuju dva pravna pitanja tj.:

- pitanje stvarne volje prednika tužitelja AĐ i prvotnog tuženika ZĐ prilikom donošenja presude zbog izostanka i uknjižbe, odnosno podjele očeve i majčine imovine, naknadne diobe i upisa suposjeda, odnosno da li je prvotni tuženik GĐ pa time i njegove nasljednice sada tuženice, postao i na koji način stvarni samovlasnik predmetne nekretnine u Pržinama,

- te pitanje prava suvlasništva tužitelja temeljem nasljeđivanja iza pok. bake BĐ, odnosno da li su isti temeljem Rješenja o nasljeđivanju psl.br. O-66/72 postali suvlasnici predmetne nekretnine u Pržinama za njen upisani dio od ½ dijela vlasništva, kao i da li se sudska odluka posl. br. P-185/85 (kao jedan od načina stjecanja vlasništva) odnosi na njih tj. je li se prvotni tuženik VĐ u dobroj vjeri upisao u nadležnoj zemljišnoj knjizi kao samovlasnik.

9.1. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. i čl. 219. Zakon o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, kako će se i obrazložiti u nastavku ove presude.

10. Iz ostavinskog spisa posl. br. O-144/46 iza smrti JĐ pok. V razvidno je da je ostavština istog, na temelju oporuke (gdje isti spominje samo svoju polovinu bašče u polju), raspoređena na njegove nasljednike i to za 8/30 dijela LĐ, 8/30 dijela RĐ, 8/30 dijela ŠĐ tj. GĐ, 3/30 dijela ŽĐ i 3/30 dijela MĐ.

10.1. Uvidom u spis ovog suda posl. br. O-66/72 u ostavinskom postupku iza smrti BĐ ud. P [adresa], utvrđeno je da imovinu ostaviteljice sačinjavaju nekretnine u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], te je ista raspodijeljena na temelju pisane oporuke od 15. listopada 1971. na njene unuke (ovdje tužitelje) KĐ sina EĐ, ŠĐ sina EĐ, LS sina EĐ i njenu kćer DĐ pok. P (kao uvjetnu nasljednicu) i to svi za po 1/4. Međutim, u svojoj oporuci ista ne navodi koje su to nekretnine, već koristi izraz cjelokupnu svoju imovinu, ali ista i navodi da je njen sin CĐ od nje dobio dio imovine pa mu radi toga ne ostavlja ništa, dok ista ne navodi da bi, barem do sastava oporuke 1971. godine, bilo što ostavila ili za života dala sinu ZĐ ili nekomu trećemu osim CĐ.

10.2. Uvidom u spis P-185/85 ovog suda u pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], protiv tuženika RĐ pok. P iz [adresa] (oca svih tužitelja), radi uređenja zk stanja, utvrđeno je da je dana 30. svibnja 1985. godine ovaj sud donio presudu zbog izostanka kojom se utvrđuje da je ZĐ vlasnik tada čes. zem. 886 k. o. [katastarska općina].

10.3. Pregledom spisa Z-222/86 utvrđeno je da je provedena presuda zbog izostanka P-185/85 dana 30. svibnja 1985. godine te je tada čes. zem. 886 k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo ZĐ sina P.

10.4. Uvidom u prijavne listove (list G 11 – O 30 spisa) razvidno je da se nakon uknjižbe tj. 1986. godine ZĐ i ES upisuju kao suposjednici za 1/2 čes. zem. starog premjera 886 zv. "Pržine" k. o. [katastarska općina] (novi premjer čes. zem. 6265), a upis nekretnine izvršen je povodom prijave ZĐ (list 17 spisa) radi diobe. Navedena rješenja dostavljena su strankama i poreznoj upravi i to sve još 14. travnja 1986. godine.

10.5. Iz ostavinskog spisa ovog suda posl. br. O-87/93 iza smrti RĐ pok. P iz [adresa] razvidno je da njegovu imovinu sačinjavaju nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] te nekretnine u [adresa], k. o. [katastarska općina], te je ista imovina temeljem Zakona o nasljeđivanju raspoređena na njegove nasljednike za po 1/3 sinovima NĐ, ŠĐ i LS.

10.6. Uvidom u zapisnik o podjeli od 5. rujan 1993. godine proizlazi da tužitelji i to sva tri brata RĐ dogovaraju da majki ŽĐ pripada zemlja u "Pržinama" (sporna zemlja), a to pripada onome tko se o majci bude brinuo, ostalu imovinu nasljednici su između sebe podijeli te taj zapisnik vlastoručno potpisali.

10.7. Pregledom posjedovnog lista broj 4252 proizlazi da su kao posjednici k. č. [katastarska čestica] Pržine, u naravi oranica od 1689 m2, upisani ZĐ pok. P iz [adresa] za 1/2 i EĐČ iz [adresa] za 1/2.

10.8. Iz spisa posl. br. Z-752/07 proizlazi da je ovaj sud dana 8. lipnja 2007. na temelju tužbe zaprimljene kod ovog suda pod posl. br. P-255/07, u pravnoj stvari tužitelja ŠĐ i JĐ, protiv tuženika ZĐ iz [adresa], dopustio upis zabilježbe spora na nekretnini označenoj kao čes. zem. 886 oranica od 1979 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10.9. Pregledom Ugovora o darovanju od dana 9. svibnja 2008. godine, sklopljenog između ŽĐ ud. EĐ, kao darovateljice i LĐ pok. EĐ, kao obdarenog utvrđeno je da darovateljica vlasnica 1/2 čes. zem. 886 k. o. [katastarska općina] zv. Pržine, a koja po novoj izmjeri odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da istu nekretninu daruje svom sinu LS.

11. Naime, nesporno je da je prvotni tuženik GĐ (krivo naveden kao ŠĐ) učestvovao i u ostavinskom postupku iza smrti svoje majke pok. PĐ O- 66/72, te da je isti znao ili morao znati da temeljem tog rješenja o nasljeđivanju nije ništa naslijedio iza smrti iste.

11.1. Sud je utvrdio i da je u trenutku smrti ista bila upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine za ½ dijela vlasništva (predmetna nekretnina je njena dota tj. istu je Kata donijela u brak i nije starina PĐ), isto je vidljivo iz povijesnog zk izvatka (list spisa 56-59), pa to što ista nije bila pobrojana numerički u rješenje o nasljeđivanju O-66/72 ne znači automatski da se na istu predmetno rješenje ne odnosi jer je u istom navedeno da njenu imovinu sačinjavaju i nekretnine u [adresa].

11.2. Ukoliko je PĐ predmetnu nekretninu već za života prenijela na prvotnog tuženika, isto je sudu trebao i dokazati, iako se je za života ostaviteljice nekretnina mogla u vlasništvo predati i neformalnim-usmenim ugovorom sukladno tada važećim propisima, to bi vrijedilo ako je istomu predmetna nekretnina uz usmeni ugovor bila predana u jasno vidljiv posjed i kada bi isti uz protek vremena stekao uvjete za utvrđenje vlasništva. Međutim, niti je isti sudu na te okolnosti preložio dokaze niti sud može zaključiti iz već izvedenih dokaza, to da mu je majka dala ovu nekretninu da na istoj sagradi kuću, jer na istoj nikada nije bilo kuće, a iz dokazne građe proizlazi da su tužitelji sa svojom obitelji, predmetnu zemlju obrađivali kroz cijeli sporni period (tj. od smrti pok. bake), a tuženici nisu sudu dokazali da bi isti predmetnu nekretninu obrađivali priznajući njihovu vlast, pa stoga nije jasno na koji način bi bilo tko od tužitelja mogao znati da tuženici sa svojim prednikom ovu nekretninu svojataju kao svoju u cijelosti, barem ne do pokretanja ovoga postupaka.

11.3. Baš suprotno, sud zaključuje da su se prednik tužitelja i prvotni tuženik kao braća zaista dogovarali oko podjele ove imovine, tj. predmetne k.č. sada oznake 886/1 u k. o. [katastarska općina], pučkog naziva "Pržine", međutim ostaje nejasno da li su se dogovarali za samo očev dio ili i za majkin dio, uz čiju suglasnost, te u ime koga i sa kojim ovlaštenjem, i tko je u tome dogovoru sve učestvovao, međutim niti iz jednog dokaza, osim iskaza prvotnog tuženika u stvarnosti ne proizlazi da bi cijela predmetna nekretnina trebala pripasti istom u cijelosti. Čak i njihova sestra DĐ tvrdi da samo polovina nekretnine u Pržinama pripada ZĐ.

11.4. Dakle sud zaključuje da su se tužiteljev otac i prvotni tuženik jedino mogli i jesu dogovarali oko ½ suvlasništva koji je imao njihov otac ČĐ, i kojega su isti naslijedili.

11.5. Valja napomenuti i to, da u tužbi i presudi zbog ogluhe, a kojom se raspravljalo o vlasništvu predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (i to temeljem nasljeđivanja), ovdje tužitelji nisu učestvovali, niti su tuženi, a niti obaviješteni o istomu, a prvotni tuženik je trebao znati da su isti utvrđeni nasljednicima pok. PĐ, a isti sudu nije dao valjane razloga zašto ih nije uključio u postupak, iako isti iz dokaznog postupka nikada nije bio jedini samostalni posjednik cijele predmetne četice, tj. isti na terenu nije nikada samostalno i neposredno obrađivao, niti posjedovao cijelu nekretninu.

11.6. Nadalje, i pored činjenice da je prvotni tuženik temeljem presude zbog izostanka upisan kao vlasnik cjelokupne nekretnine razvidno je da se nakon toga na njegov zahtjev radi dioba predmetne nekretnine i to na način da se zemlja zv. "Pržine" dijeli po 1/2 između tog tuženika i njegova brata (prednika tužitelja), da prednik tužitelja nadalje raspolaže nekretninom, a njegovi nasljednici je dijele između sebe, što po ocijeni ovog suda dodatno ukazuje na činjenicu da prvotni tuženik GĐ nije bio nikada samovlasnik predmetne nekretnine, da iako ju je posjedovao, isti ju je posjedovao kao suvlasnik i suposjednik temeljem drugih načina stjecanja vlasništva, odnosno suvlasništva, a ne onoga dijela koji je imala njegova majka BĐ i koja je svoj dio ostavila upravo ovdje tužiteljima.

11.7. Međutim, ova presuda ima utjecaja i na nasljednike prvotnog tuženika i to iz razloga jer nitko ne može prenijeti veća prava već što i sam ima, a nasljednice su znale ili morale znati da se za ovu nekretninu vodi spor oko veličine naslijeđenog dijela dok je uostalom i u samoj zemljišnoj knjizi kao javnoj knjizi evidentirana zabilježba spora a koja i prema trećim osobama ima utjecaja od dana upisa tj. od 4.6.2007. godine.

11.8. U konačnici, iz obiteljske situacije ovdje tužitelja, sud zaključuje da iako su isti u određenom vremenskom razdoblju bili u narušenim obiteljskim odnosima, isti kroz različite ugovore i diobe stalno raspravljaju i dijele polovinu ove nekretnine, što između ostaloga i dovodi da nesuglasica unutar obitelji, pa sud drži da isti uz valjanu osnovu stjecanja vlasništva (nasljeđivanje), imaju i jasno iskazanu volju za posjed i raspolaganje predmetnom nekretninom, ta da ne znaju niti imaju razloga za sumnju, da isti pored izvanknjižnog suvlasništva, nemaju upisano vlasništvo u zemljišnoj knjizi, kao i da su odnosi u obitelji do nastupanja ovih nesuglasica bili dobri.

12. Članak 17. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima " Narodne novine" br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, dalje ZVDSP- a) propisuje da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja, a kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome, te da prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira se u ostale posjede iste stvari, odnosno prava.

12.1. Člankom 128. ZVDSP-a propisano je, da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno, da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi, da stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati te da što je određeno za nasljeđivanje, vrijedi na odgovarajući način i za svako sveopće sljedništvo (univerzalnu sukcesiju).

13. Članak 114. ZVDSP-a propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a da pravo vlasništva stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

14. Dakle, tužitelji su u ovome postupku dokazali valjanu osnovu stjecanja svoga suvlasništva kao i da to njihovo pravo nije upisano u zemljišnu knjigu, dok s druge strane tuženici nisu dokazali da su predmetnu nekretninu stekli na osnovu pravnog posla s pok. PĐ vezano za njen suvlasnički dio, niti dogovornom sa ocem tužitelja (barem ne onoga dijela suvlasništva što tužitelji traže), a niti su dokazali da bi samostalnim posjedovanjem predmetnom nekretninom sukladno 159. ZVDSP-a, kao zakoniti pošteni i istiniti posjednici stekli vlasništvo cijele nekretnine.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I. ove presude.

16. U konačnici valja odlučiti i o troškovima ovoga postupka.

16.1. Odluka o trošku ovoga postupka temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a i Tbr. 7., 8., 9., 10, 40. i 46. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025 dalje Tbr.), pa su priznati troškovi koji su bili nužni i opravdani.

17. Prije svega treba reći da su ovdje tužitelji u naravi pravni suparničari jer čl. 196. ZPP-a propisuje da su suparničari stranke koje su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove, ali sud smatra da svatko od istih može slobodno disponira svojim tužbenim zahtjevom (pravnom osnovom i visinom) te da sukladno tome može uspjeh svakog od suparničara biti različit.

17.1. Slijedom navedenog, razvidno je da tužitelji po 2. i pod 3. od samog početka svoje tužbe i tužbenog zahtjeva traže da se utvrde kao suvlasnici za dio koji im je pripao od temeljem nasljeđivanja, kao i da tijekom cijelog postupka nisu smanjivali svoj tužbeni zahtjev tj. nisu tražili manje suvlasništva od prvotno postavljenog zahtjeva, pa su isti u ovome sporu naspram tuženika uspjeli u cijelosti te imaju pravo na naknadu i nagradu za sve potrebne radnje i učinjene troškove, a kako je niže pobrojano.

17.2. Naime, vrijednost predmeta spora - VPS je postavljen na iznos od 110.000,00 tadašnjih kuna što po konverziji od 7,53450 iznosi 15.000,00 EUR-a, što znači da po važećoj odvjetničkoj tarifi imaju pravo na:

- za sastav tužbe 250 bodova,

- za zastupanje na ročištu od 22.10.2007. (pola iznosa jer se nije raspravljalo o glavnoj stvar), 5.5.2008., 3.10.2008., 7.9.2011. (pola iznosa jer se nije raspravljalo o glavnoj stvar),17.10.2011., tj. po 125 odnosno 250 bodova, dakle ukupno 1.000,00 bodova,

- za sastav žalbe od 16.4.2012., 250 bodova,

- za zastupanje na ročištu od 16.10.2015. (pola iznosa jer se nije raspravljalo o glavnoj stvar), 26.11.2015., 9.9.2015. (ništa jer nije bilo ročišta), 17.10.2016., 16.8.2018. (pola iznosa jer se nije raspravljalo o glavnoj stvar), 21.9.2018., tj. po 125 odnosno 250 bodova, dakle ukupno 1.000,00 bodova,

- za sastav žalbe od 13.11.2018., 250 bodova.

17.3. Bod ima vrijednost od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife).

17.4. Sve skupa gore navedeno iznosi 5.500,00 eura, plus nagrada odvjetniku za sastav revizije od 18.3.2019. u iznosu od 625,00 eura, tj. ukupno iznosi 6.125,00 eura, kao i:

- za zastupanje na ročištu od 6.10.2025., 250 bodova ili 500,00 eura tj. ukupno 6.625,00 eura.

17.5. Povećanje od 10 % za dva tužitelja 662,50 eura odnosno sve skupa 7.287,50 eura, jer su oba dva zastupana po istom odvjetniku koji ima pravo za zastupanje dvije stranke uvećanje od 10 % sukladno Tbr. 40 Tarife.

17.6. Na sve ovo imaju pravo i PDV 25 % (Tbr. 46 Tarife) dakle 1.821,88 eura.

17.7. Također imaju pravo i na plaćenu pristojbu na tužbu od 192,45 eura, dok za presudu P-158/07 isti nisu platili sudske pristojbe jer su dostavili potvrdu o lošem imovinskom stanju. Tražena pristojba na drugu presudu i žalbu od traženih 384,90 eura uvidom u spis također nije plaćena, a ista je sada u zastari pa sud istu niti će naplaćivati niti priznati kao trošak.

17.8. Slijedom navedenog odbija se više zatraženi iznos ovih tužitelja mimo gore dosuđenog iznos od 7.287,50 + 1.821,88 + 192,45 tj. 9.301,83 EUR-a, a do traženih 12.285,43 tj. isti se odbijaju za iznos od 2.983,60 EUR-a.

18. Slijedom navedeno odlučeno je kao u točki II. ove presude.

19. Međutim, iako su tužbe i tužbeni zahtjevi tužitelja pod 1. i tužitelja pod 2. i 3., spojeni radi zajedničkog raspravljanja (ekonomičnost i efikasnost postupka te ista i istovrsna činjenična i pravna osnova), te iako je tužitelj pod 1. na zadnjem ročištu uskladio svoje zahtjeve sa tužiteljima pod 2. i pod. 3., valja reći da je isti bio pokrenuo tužbu i tužbeni zahtjev za 1/2 (ili 3/6) dijela vlasništva naspram tuženika, a ovom presudom je isti utvrđen za 1/6 dijela vlasništva, što znači kada se taj uspjeh ovoga tužitelja oduzme od uspjeha tuženika (uzimajući u obzir i osnovu stjecanja vlasništva koju tužitelj nije dokazao) valja reći da su u odnosu na njega tuženici uspjeli u ovome sporu, jer mu je i VSRH kao revizijski sud odbio reviziju u tome više traženom dijelu.

19.1. Slijedom navedenog, kad se uspjeh tuženika od 2/6 odbije za uspjeh ovoga tužitelja za tj. za 1/6, dobije se da tuženici imaju pravo na namirenje za 1/6 ili 16,66 % svojih troškova, a koji se sastoje od:

- za sastav odgovora na tužbu od 26.4.2007., 250 bodova tj. 500,00 eura,

- za plaćene pristojbe odgovora na tužbu (400,00 kuna), tj. 53,09 eura,

- za popisane pristojbe za žalbu i žalbu sud nije priznao traženi trošak i sudske pristojbe jer su iste neodređene tj. sud ne zna za koju žalbu, a u spisu nije našao dokaz da bi isti traženi iznos platili, što tako isto tumači i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Pž-4052/2024-2,

- za zastupanje na ročištu od 17.10.2011., 3.10.2008., 5.5.2008., 11.3.2008., 5.7.2007. (pola iznosa jer se nije raspravljalo o glavnoj stvar), po 125 odnosno 250 bodova, dakle ukupno 1.125,00 bodova tj. 2.250,00 eura,

- za zastupanje na ročištu od 26.11.2015., 27.5.2015. (ništa jer nije bilo ročišta), 9.9.2016. (pola iznosa jer se nije raspravljalo o glavnoj stvar), 17.10.2016., 5.5.2017. (pola iznosa jer se nije raspravljalo o glavnoj stvar), 16.8.2018. (pola iznosa jer se nije raspravljalo o glavnoj stvar), 21.9.2018., 6.10.2025. tj. po 125 odnosno 250 bodova, dakle ukupno 1.375,00 bodova tj. 2.750,00 eura.

19.2. Dakle tuženicima je valjalo priznati trošak u iznosu od 5.553,09 eura plus PDV 25% ili 1.388,25 odnosno ukupno 6.941,34 EUR-a.

19.3. Međutim budući isti imaju pravo na samo 16,66 % svojih obračunatih troškova valjalo im je dosuditi iznos od 1.156,43 EUR-a, a odbiti za više zatraženi iznos od 8.644,36 EUR-a (tražili su 9.800,79 EUR-a).

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. ove presude.

U Metkoviću, 28. listopada 2025.

S u d a c :

Gabriel Stanić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja, e-Oglasna ploča

2. Punomoćniku tuženika, e-Oglasna ploča