REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-762/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, te punomoćnice tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 28.listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 2.250,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 30,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.625,00 Eur-a na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 20. srpnja 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik – medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje. Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Također je istaknuto da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala i zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Navodi se da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020. godine donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje sa obračunom plaće za mjesec studeni 2020. godine. Ističe se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58. st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, Covid dodatak, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 4. prosinca 2024. godine (list 24-27 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda , ali da nema svu nužnu dokumentaciju za preciziranje navedenog konačno uređenog tužbenog zahtjeva pa da u tom smislu pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom od 27.12.2024, potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 2.250,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. srpnja 2018. do 30. rujna 2024. godine koja teče na mjesečni iznos od po 30,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30.01.2024. navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te osporava da je Martina Radić Šunjić odvjetnica u Splitu opunomoćena od strane tužiteljice da pokrene predmetni spor te navodi da je u spis priložena punomoć koja da je korištena u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-491/2023.Nadalje, navodi da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa ni tužiteljica. Ističe se da poneki radnici, ponekad najčešće nakon dežurstva, ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaje službe te da stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena te da je to nekad 5 minuta, a nekad 30 minuta, te svakako maksimalno 30 minuta. Istaknuto je da u zaključku broj 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a stoji da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom, a pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti…..Navodi se da tako normiraju i stavci 8. i 9. čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno članak 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19) u kojima da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Ističe se da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, te da nikako svaki radnik svaki radni dan navedeno ne vrši u trajanju od 30 minuta. Tuženik navodi da je na tužiteljici teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se u predmetnom slučaju ne radi o slučaju za koji je članak 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu-tuženiku pa da je na tužiteljici teret dokaza da je svaki od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bio zadužen za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Nadalje navodi da svaki put kad je tužiteljica obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19, da je istoj isplaćena covid nagrada. Također u podnesku od 27.12.2024.godine tuženik se protivi da se parnični trošak umjesto tužiteljici, isplati direktno na račun odvjetnice, punomoćnice tužitelja, te navedeno smatra preinakom tužbe, te navodi da se na taj način otvara mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljičinih vjerovnika.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske liste plaće tužiteljice iz rujna 2019.godine (list 5 spisa); zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa); odluke tuženika od 28.12. 2022.godine (list 8 spisa); odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid- 19 od 07.12.2020.godine (list 9 spisa); potvrde od 06.02.2024. godine (list 32 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17) (list 43-44 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) (list 45-46 spisa); zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 47 spisa); ugovora o radu (list 48 spisa); Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 49-84 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 85 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 86 spisa); odluke Ministarstva zdravstva od 19.ožujka 2020.godine (list 87-88 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 89 spisa);

naloga tuženika vezano za radnicu RR (list 90 spisa); dopisa Ministarstva zdravstva od 21.12.2020.godine zdravstvenim ustanovama (list 100-101 spisa; zapisnika sa saslušanjima stranaka i svjedoka u istovrsnoj pravnoj stvari priloženih uz podnesak tuženika od 05.09.2025.godine. Izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje HR (list 214-216 spisa), te tužiteljice (list 216-217 spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika u cijelom utuženom razdoblju kao medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje. Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni visina predmetnog potraživanja na ime primopredaje službe i covid nagrade, te naknade za godišnji odmor i bolovanje budući je punomoćnica tuženika na drugom pripremnom ročištu održanom dana 19.03.2025.godine u ovom predmetu decidirano istakla da ne osporava visinu predmetnog potraživanja već da osporava i nadalje samo pravni osnov potraživanja te je navela da ne treba provoditi iz tog razloga financijsko- knjigovodstveno vještačenje u ovom predmetu. Ovaj sud je u tom smislu na ročištu od 19.03.2025.godine istakao da se neće provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje budući je punomoćnica tuženika istakla da ne osporava visinu predmetnog potraživanja, a ujedno sud u ovom postupku sve i da nije uzeo u obzir činjenicu da tuženik više ne osporava visinu predmetnog potraživanja niti nije mogao provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje jer unatoč činjenici što se u predmetnoj pravnoj stvari radi o sporu u vezi sa radnim vremenom i unatoč činjenici što je na tuženiku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) teret dokazivanja u ovom postupku tuženik u svrhu dokazivanja radnih sati tužiteljice provedenih u primopredaji dužnosti i radu sa covid oboljelim pacijentima tijekom trajanja cijelog ovog postupka nije dostavio u dokazne svrhe ni evidencije radnih sati, ni raspored rada, ni odjelne liste ni platne liste, kao ni odluke o radu tužiteljice sa covid oboljelim pacijentima pa samim time nije ničim dokazao da je na pravilan način vodio evidencije o radnom vremenu, dok sud zbog navedene nedostajuće dokumentacije nije mogao provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine predmetnog potraživanja.

7. Među strankama je i nadalje sporan pravni osnov predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30.09.2024.godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje. Također tuženik osporava i pitanje punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu. Pitanje punomoći za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari je u cijelosti razjašnjeno u ovoj pravnoj stvari na ročištu glavne rasprave od 09.09.2025.godine budući je na tom ročištu tužiteljica izričito navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari koja se vodi pod poslovnim brojem Pr-762/2023 te da je opunomoćila istu za primanje svih novčanih primitaka pa i parničnog troška i to na račun punomoćnice, a za nju osobno. Također i iz pregledane potvrde (list 32 spisa) od 06.02.2024.godine (list 32 spisa) proizlazi da je tužiteljica izjavila da je odvjetnici Martini Radić Šunjić ispustila punomoć za zastupanje u svim predmetima koji se vode pred Općinskim sudom u Splitu radi isplate temeljem radnog odnosa u KBC-u Split.

8. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za rujan 2019.godine (list 5 spisa) je razvidno da ista ne sadrži rubriku isplate prekovremenog rada na ime primopredaje dužnosti, a ista ne sadrži ni rubriku isplate po osnovi covid nagrade.

9. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

9. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022. godine (list 8 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. ŠR, dr. sc. LR, VR, mag.med.techn., SR dipl. iur, te KR, univ.spec.ecc.

10. Iz iskaza saslušane svjedokinje HR danog na ročištu od 09.rujna 2025.godine (list 213-214 spisa) proizlazi da u utuženom razdoblju radi kao glavna sestra Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Navodi da je tužiteljica medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Navodi da je tužiteljica radila u turnusima 12-24-12-48, s radnim vremenom od 7:00-19:00 i od 19:00 do 7:00 sati. Nadalje navodi da je tužiteljica redovno obavljala primopredaju službe te da sve sestre sudjeluju u primopredaji službe, ali da se između sebe dogovaraju prema potrebi na odjelu koje će sestre ostati u primopredaji, a koje odlaze s radnog mjesta te da se primopredaja na njenom odjelu vrši između turnusa u 7:00 ujutro i 19:00 navečer, a u prosjeku traje individualno, u zavisnosti od broja bolesnika na odjelu, a u pravilu unutar 30 minuta. Navodi da se bilješke o primopredaje vode usmeno i u pisanom obliku te da se pisana primopredaja bilježi u tekama primopredaje dužnosti i u BIS-u (bolničkom informacijskom sustavu). Navodi da je tuženik počeo obračunavati, evidentirati i plaćati primopredaju dužnosti od trenutka kad su dobili takvu odluku tuženika počevši od 01.01.2023. Ističe i potvrđuje činjenicu da je tužiteljica u razdoblju pandemije corona virusa radila u Respiratorno intenzivističkom centru na Križinama za rad sa pacijentima oboljelim od corona virusa, ali da ne zna precizno u kojem je to točno bilo periodu dok ista navodi da se na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje nisu liječili ovakvi pacijenti nego isključivo u RIC-u na Križinama. Navodi da je princip bio takav da ako je pacijent nakon testiranja bio pozitivan na covid, a bio je na ovoj klinici za anesteziologiju, da bi se potom poslao na liječenje u RIC na Križinama. U odnosu na činjenicu koliko sestara ima u jednici gdje tužiteljica radi u jednom turnusu svjedokinja je istakla da tužiteljica radi na Firulama i Križinama te da su na Firulama minimalno 4 sestre u turnusu, a na Križinama 3-4 sestre. U odnosu na činjenicu koliko je složeno zdravstveno stanje bolesnika na odjelu gdje radi tužiteljica, svjedokinja navodi da su tu bolesnici kategorije 3-4 odnosno bolesnici sa složenim dijagnozama. Ističe da prema onom što je službeno u dokumentaciji odjel raspolaže sa dovoljno sestara, ali da bude jako puno odsutnosti sestara iz razno raznih razloga pa da u tom smislu stalno nedostaje medicinskog osoblja na odjelu. Navodi da se ovisno o broju pacijenata sestre međusobno dogovaraju koja će skrbiti o kolikom broju pacijenata, te da su sestre u primopredaji dužne navesti i stanje, nedostatak ljekova, moguće kvarove aparata, posudbe na druge odjele i slično. Svjedokinja je navela da rijetko bude u primopredaji, ali da se zna desiti ako je dežurna da bude u primopredaji. Ista ističe da je odredila da ako neka kolegica ostaje u primopredaji da se to od strane drugih kolegica uredno evidentira u rasporedu rada, te se na osnovu tog radnog rasporeda ti sati provedeni u primopredaji evidentiraju u COP-u (centralnom obračunu plaća). Svjedokinja ističe da iz prethodnog turnusa prilikom primopredaje dužnosti ostaju samo sestre koje će predati službu, te da same sestre odlučuju koje će ostati izvršiti primopredaju dužnosti. U odnosu na činjenicu što bi podrazumijevala primopredaja, svjedokinja navodi da sve što je vezano za zdravstveno stanje pacijenta na tom odjelu, zdravstvenu njegu, terapije, što se napravilo, što se planira napraviti, te upute vezano za preglede, sve vezano za sestrinski dio posla te ako su se dogodile neke promjene na koje treba reagirati i sl., te da postoji odgovorna osoba smjene koja je zadužena za svu aparaturu na odjelu. Svjedokinja ujedno navodi da primopredaja nekad može trajati i manje, ovisno o složenosti i stanja pacijenata, te da i unutar klinike možda odjeli na kojima medicinske sestre ne vrše primopredaju, a da je to osoblje koje radi u operacijskim dvoranama, ambulantama. Nadalje, svjedokinja ističe da je rad u turnusu uobičajeni rad, a da postoji i rad kroz jutro i popodne, i na 4 sata, a da u pravilu primopredaju dužnosti vrše sestre u turnusima te da je to osnovni oblik rada. U odnosu na činjenicu da li se evidentira od 01.01.2023. primopredaja u evidenciji radnog vremena i na koji način ista navodi da se iz plana i rasporeda rada podaci prenose u evidenciju rada i potom u obračun plaća COP te navodi da nije sigurna je li postoji posebna rubrika primopredaje dužnosti.

11. Iz iskaza saslušane tužiteljice (list 216-218 spisa) proizlazi da je ista opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku prije podnošenja ove tužbe pod poslovnim br. Pr-762/2023, te da je opunomoćila istu i na primanje svih novčanih primitaka računajući i parnični trošak i to na račun punomoćnice, a za nju osobno. Tužiteljica navodi da radi na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje kod tuženika te da radi u turnusima 12-24-12-48 s radnim vremenom od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00. Navodi da se primopredaja vrši u 7:00 sati ili u 19:00 sati, te u 7:00 ujutro voditeljica noćne smjene predaje dužnost voditeljici dnevne smjene, sve vezano za lijekove najprije pa se onda ide od pacijenta do pacijenta i vrši primopredaja dužnosti. Osobe koje su došle u dnevnu smjenu da se njima se vrši primopredaja od kolegica koje su bile dva dana slobodne odnosno njima koji su došli u dnevnu smjenu treba se predati smjena od dva dana ranije. Navodi da vremenski primopredaja ovisi o broju pacijenata i stanju pacijenata, te da je minimalno pola sata, a da zna trajati i duže. Ističe da je uvijek prisutna kad je primopredaja dužnosti, te navodi da može otići na kraju smjene kad se vrši primopredaja samo ukoliko ima za to nekakve privatne razloge.Navodi da činjenice vezano za primopredaju dužnosti upisuje u bilježnicu primopredaje i BIS. Nadalje navodi da evidenciju o tome tko je radio u primopredaji odnosno tko ju je izvršio evidentiraju medicinske sestre prisutne na primopredaji te da se jedna medicinska sestra zaokruži kao osoba koja je izvršila primopredaju, a na rasporedu sati ali da nije moguće da na primopredaji bude samo jedna medicinska sestra, budući da na tom odjelu postoje dvije izolacije odnosno posebne sobe za pacijenta i dvije veće sobe sa 4 bolesnika jer da dok jedan dio medicinskih sestara vrši primopredaju, a ako se nešto zbiva u drugoj sobi za izolaciju pacijenta da moraju svi zajedno reagirati.Tužiteljica navodi da je za vrijeme pandemije corona virusa radila u Respiratorno intenzivističkom centru na Križinama s covid pacijentima, te da joj je to tek naknadno bilo plaćano i to samo u iznosu od nekih stotinjak kuna. Navodi da je koristila kompletnu zaštitnu opremu za rad s takvim pacijentima. Ističe da je RIC na Križinama zapravo bio dio Klinike za anesteziologiju, pa da za to ne može precizno reći pošto je uvijek bila na odjelu i tu radila koliko je vremenski provela u RIC-u. Ističe da ne zna točno kad je tuženik počeo evidentirati, obračunavati i plaćati sate provedene u primopredaji dužnosti. U odnosu na činjenicu da li je na svom osnovnom odjelu kada nije bila u RIC-u imala pacijente oboljele od covida, ista navodi da je imala pacijente na odjelu oboljele od covida, a da za rad s tim pacijentima nije bila plaćena. U odnosu na činjenicu da li je ikada u utuženom razdoblju vršila primopredaju u trajanju manjem od 30 minuta, ista navodi da je vršila primopredaju u trajanju manjem od 30 minuta ukoliko je bio manji broj pacijenata, ali da je bilo i previše puta da je ostajala duplo duže radi primopredaje dužnosti, a i da svaku smjenu dođe ranije da bi mogla obaviti primopredaju. Tužiteljica naposljetku ističe da je na klinici bilo pacijenata koji su razvili teže simptome covid bolesti, te da su takvi pacijenti koji su oboljeli od težeg oblika covid bolesti prebacivani u RIC (respiratorno-intezivistički centar) dok je isti postojao.

12. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 7 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

14. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

15. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.07.2018. godine do 30.09.2024. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid dodatak temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

17. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), kojeg je ovom sudu dostavio tuženik uz podnesak od 17.03.2025.godine (list 54-55 spisa), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a kojeg je također ovom sudu dostavio uz isti podnesak te iz kojih je članaka Pravilnika jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio evidencije o radnom vremenu tužiteljice, a u kojima su trebali biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi, već je umjesto toga na drugom pripremnom ročištu od 19.ožujka 2025. istakao da ne osporava visinu potraživanja u predmetnoj pravnoj stvari onako kako je postavila tužiteljica, a zbog čega se je i odlučeno da se u pogledu visine predmetnog potraživanja neće provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje. Tuženik pored toga tijekom trajanja cijelog postupka nije dostavio u dokazne svrhe pravilnog vođenja radnih sati tužiteljice isprave zajedničke za obje stranke i to platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, te posebno evidenciju o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te odluke vezano za rad tužiteljice u covidu. Međutim, obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, a tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu jer sudu tijekom postupka i uz odgovor na tužbu nije dostavio evidencije o radnom vremenu za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine iz kojih bi to bilo razvidno, a ni tijekom trajanja ovog postupka, a također i iz iskaza svjedokinje HR decidirano proizlazi da je tuženik počeo tek naknadno od 01.01.2023.godine evidentirati i obračunavati primopredaju dužnosti, dok tužiteljica nije imala nikakvih saznanja o tome da li je tuženik počeo evidentirati, obračunavati i plaćati sate provedene u primopredaji dužnosti u tom smislu u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a je na tuženiku kao poslodavcu dokazivanje radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti. Ovaj sud je u tom smislu mišljenja da je isti bio dužan sudu dostaviti evidencije o radnom vremenu iz kojih bi bila razvidna činjenica da li je isti u skladu sa citiranim Pravilnicima i Zakonom o radu evidentirao, obračunavao i plaćao primopredaju dužnosti počevši od 01.01.2023.godine pa nadalje, dok iz iskaza saslušane svjedokinje HR jasno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije evidentirao, obračunavao niti plaćao primopredaju dužnosti tužiteljici budući je ista izjavila da je isti navedeno počeo primjenjivati tek od 01.01.2023.godine pa nadalje premda se ova činjenica ne može smatrati dokazanom budući tuženik nije ovom sudu tijekom postupka dostavio nikakve evidencije iz kojih bi bilo razvidno da je isti evidentirao radne sate tužiteljice provedene u primopredaji dužnosti, a isti nije dostavio ni obračunske liste plaće tužiteljice iz kojih bi to plaćanje bilo razvidno. Tužiteljica je ovom sudu nasuprot tome dostavila uz tužbu obračunsku listu plaće za rujan 2019.godine, a iz koje jasno proizlazi da ista ne sadrži niti rubriku o plaćanju prekovremenog rada s osnove primopredaje dužnosti. (list 5 spisa).

18. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu covid nagrade sukladno navedenoj Odluci Vlade RH i da tužiteljica nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza svjedokinje HR i tužiteljice razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način, na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti mogli utvrditi, a isti nije dostavio u dokazne svrhe ni plan ni raspored rada tužiteljice iz kojih bi se moglo utvrditi gdje je sve točno tužiteljica radila ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti i radu sa covid pacijentima.

19. Iz iskaza svjedokinje HR i tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je rad na Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje organiziran turnusima 12-24, 12-48 sa radnim vremenom od 7,00 ujutro do 19,00 navečer i od 19,00 do 7,00 ujutro. Svjedokinja HR je potvrdila u svom iskazu da je tužiteljica redovno obavljala primopredaju dužnosti u utuženom periodu, te iz iskaza iste kao i tužiteljice nedvojbeno proizlazi da primopredaja dužnosti u pravilu traje 30 minuta. Premda iz iskaza svjedokinje HR proizlazi da je ista istakla da je ona odredila da ako neka kolegica ostaje u primopredaji da se to od drugih kolegica uredno evidentira u rasporedu rada iz iskaza tužiteljice proizlazi da premda bi se u evidencijama zaokružila jedna medicinska sestra kao osoba koja je izvršila primopredaju da nije bilo moguće da na primopredaji bude samo jedna medicinska sestra budući da na odjelu gdje je tužiteljica radila postoje dvije posebne sobe za pacijenta, te dvije veće sobe sa četiri bolesnika te da dok jedan dio medicinskih sestara vrši primopredaju dužnosti, a ukoliko se u drugoj sobi za izolaciju pacijenta nešto zbiva da sve medicinske sestre moraju reagirati. I iz iskaza svjedokinje HR i iz iskaza tužiteljice proizlazi da se na odjelu vršila i usmena i pismena primopredaja dužnosti, od čega da se pismena obavljala u tekama primopredaje dužnosti i bolničkom informacijskom sustavu (BIS-u). Također i i iz iskaza svjedokinje HR i iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica radila u respiratorno-intezivističkom centru na Križinama (RIC-u) , dok da se na samoj Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje nisu liječili ovakvi pacijenti. Iz iskaza tužiteljice također proizlazi da je prilikom rada sa covid pacijentima koristila svu zaštitnu opremu. U odnosu na plaćanje vezano za rad sa covid pacijentima tužiteljica je istakla da joj je to naknadno bilo plaćano i to u iznosu od nekih stotinjak kuna, a iz čega je razvidno da tužiteljica vezano za rad sa navedenim covid oboljelim pacijentima nije bila plaćana u skladu sa Odlukom o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19.

21. Iskazi svjedokinje HR i tužiteljice su u cijelosti vjerodostojni i logični kad se uzme u obzir činjenica da iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definira pojam primopredaje službe, te u tom pravcu ističe da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te navodi da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Budući iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje HR u ovom postupku nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica na odjelu Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje radila svakodnevno u u turnusu 12-24, 12-48 s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7, te da je na kraju smjene redovno i svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti u utuženom razdoblju u trajanju od najmanje 30 minuta , a iz navedene tuženikove Odluke je razvidno da je tuženik kao datum početka primjene evidentiranja vremena primopredaje službe u evidenciji radnog vremena za medicinske sestre te načina obračuna sati provedenih u primopredaji dužnosti i plaćanje tih sati odredio tek počevši od 01. siječnja 2023.godine, a iz čega nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u gotovo cijelom utuženom razdoblju, a kako to proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje HR i tužiteljice nije vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Tuženik nije sudu dostavio nikakav relevantan dokaz u vidu evidencije o radnom vremenu tužiteljice, rasporeda rada i slično iz kojeg bi proizlazilo da je isti vodio u utuženom razdoblju evidenciju o radnom vremenu i radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti, kao ni da je u odnosu na tužiteljicu navedenu evidenciju počeo voditi počevši od 01.01.2023.godine sukladno navedenoj odluci tuženika od 28.12.2022.godine budući takav dokaz ne prileže predmetnom spisu jer tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom ovog postupka evidencije o radnom vremenu koje se odnose na rad tužiteljice u utuženom razdoblju, a u kojoj bi bili sadržani podaci o početku i završetku radnog vremena u skladu sa citiranim Pravilnicima i podaci vezani za radne sate tužiteljice provedene u primopredaji. Samo nedostavljanje ovakve evidencije od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice i svjedokinje HR utvrdio da je tužiteljica svakodnevno kao medicinska sestra u utuženom razdoblju na odjelu Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje kod tuženika uistinu obavljala primopredaju službe te da je na završetku svake smjene ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati vršila primopredaju službe u pravilu u trajanju od 30 minuta, a o čemu su se tužiteljica i svjedokinja HR izjasnile u svojim iskazima. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za odrađene sate u primopredaji dužnosti za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine.

22. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima iz iskaza saslušane svjedokinje HR i tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica radila sa covid oboljelim pacijentima i u respiratorno intezivističkom centru. Premda tuženik ne osporava činjenicu da je tužiteljica radila u respiratorno-intezivističkom centru na Križinama sa covid oboljelima pacijentima, a što je razvidno iz sadržaja tuženikovog odgovora na tužbu, tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe dokaz u vidu naloga o rasporedu tužiteljice u navedeni centar pa se u tom smislu nije mogla utvrditi činjenica u kojem je točno razdoblju tuženik uputio tužiteljicu na rad u covid centar. Također tuženik ničim u postupku nije potkrijepio svoje tvrdnje u odgovoru na tužbu da je isti plaćao tužiteljici covid nagradu budući nije sudu dostavio tijekom postupka niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da je isti tužiteljici plaćao covid nagradu pogotovo u skladu sa onim što je propisano citiranom Odlukom o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 (list 9 spisa) niti takav dokaz prileže spisu pa se navedena činjenica od strane tuženika ne može smatrati dokazanom.Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, a budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istu dostavio pa je u tom smislu prihvaćen u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, kao i neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade.

25. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 2.250,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 30,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

26. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici tuženik joj je dužan sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP- a naknaditi u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu 26.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 04.12.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 19.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 03.04.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 09.09.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 650 bodova, te što s obzirom 1.300,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 27.12.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP- a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 09.rujna 2025.godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 28.listopada 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku