REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-12148/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe PLODINE d.d. i okrivljene odgovorne osobe VE, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19.) odlučujući o žalbama okrivljene pravne osobe PLODINE d.d. i okrivljene odgovorne osobe VE, podnesenoj putem braniteljice Ines Mandekić, odvjetnice u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: 27. Pp - 808/2022. od 14. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbi okrivljene pravne osobe PLODINE d.d. i okrivljene odgovorne osobe VE, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnoj sankciji izrečenoj okrivljenoj pravnoj osobi PLODINE d.d., za djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane presude, tako da joj se za navedeno djelo, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 1.200,00 (tisućudvjesto) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljene pravne osobe PLODINE d.d. i okrivljene odgovorne osobe VE i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba PLODINE d.d. u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna, a okrivljena odgovorna osoba VE u iznosu od 900,00 (devetsto) kuna, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, opisanog u izreci.

2. Istom presudom okrivljena pravna osoba PLODINE d.d. dužna je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, a okrivljena odgovorna osoba VE u iznosu od 100,00 (sto) kuna.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe iz svih žalbenih osnova.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je ocijenio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koju ističu okrivljenici, i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, na temelju kojega je pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Neosnovano žalitelji ističu da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog jer prvostupanjski sud nije izmijenio optužbu ili dodao bitna obilježja u činjenični opis djela te su izrekom pobijane presude okrivljenici proglašeni krivim i kažnjeni upravo zbog činjenično opisanog djela za koje se optužnim prijedlogom optužuju. Također, optužni prijedlog je, suprotno stavu žalitelja, sadržavao sve podatke, u skladu s odredbom članka 160. stavka 2. točke 4. Prekršajnog zakona, potrebne za vođenje prekršajnog postupka.

8. Nadalje, neosnovano okrivljenici ističu da je prvostupanjski sud u odnosu na okrivljenu pravnu osobu proveo postupak bez utvrđivanja njenog predstavnika i bez navođenja istog u presudi jer iz stanja spisa proizlazi da se odluka o imenovanju predstavnika pravne osobe nalazi u spisu, dok okrivljena pravna osoba nije ispitana na glavnoj raspravi, iako je uredno pozvana, a okrivljenici su u postupku dali pisanu obranu.

9. Također, u odnosu na navod žalitelja da u optužbi nije navedeno vrijeme počinjenja prekršaja, već samo vrijeme utvrđenja, valja napomenuti da su kritične zgode, kad je kod okrivljenika vršen nadzor, okrivljenici zatečeni u činjenju predmetnog prekršaja te je upravo to vrijeme, vrijeme počinjenja prekršaja prema optužbi.

10. Okrivljenici u žalbi ponavljaju navode obrane da presuda ne sadrži relevantno obrazloženje vezano uz navode obrane da je trebalo cijeniti činjenicu da je nedostatak odmah tijekom nadzora ispravljen, zbog čega se radi o beznačajnom prekršaju te je okrivljenike trebalo osloboditi od kazne, te ističu da, iako je tužitelj naveo da se radi o ponovljenom prekršaju, prvostupanjski sud to nije i dokazao i da, iako prvostupanjski sud navodi kako je obrana propustila prigovoriti da se radi o ponovljenom djelu unutar godine dana, samim time što su istaknuli da tužitelj nije smio podnositi optužni prijedlog po članku 73. Zakona o Državnom inspektoratu, su prigovorili primjeni članka 73. stavku 4. istog Zakona. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud nije povrijedio njihovo pravo na obranu i nije postupio protivno odredbi članka 88. Prekršajnog zakona te je za odluku o krivnji dao valjano obrazložene razloge, u skladu sa svojim ovlaštenjem da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, a s kojim razlozima se slaže i ovaj sud. U konkretnom slučaju ne radi o beznačajnom djelu, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud, jer iz sadržaja normi, koje se odnose na predmetni prekršaj, proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti, pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava kao i odgovarajuće postojeće ekonomske i pravne odnose između pravnih subjekata pa, u tom smislu, predmetno djelo nije beznačajno, a posebno treba imati u vidu i subjektivni stav počinitelja prema počinjenom prekršaju, čiji značaj okrivljenici umanjuju. Nadalje, suprotno njihovim žalbenim navodima, iz njihove obrane dane u postupku pred prvostupanjskim sudom ne proizlazi da su prigovorili da nije utvrđeno da se radi o iznimci iz članka 73. stavku 4. Zakona o Državnom inspektoratu, kako je to konstatirao i prvostupanjski sud, te su ove činjenice, koje ističu tek sada u žalbi, trebali isticati već u postupku, budući da se, u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, nove činjenice i novi dokazi mogu se u žalbi iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako žalitelj za njih nije znao, što ovdje nije slučaj. Stoga, okolnost da je uočeni nedostatak otklonjen, nema utjecaja na utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljenika i neosnovano se pozivaju na odredbe članka 73. Zakona o Državnom inspektoratu, kojima su propisani uvjeti pod kojima inspekcija neće pokrenuti prekršajni postupak.

11. Slijedom navedenog, zaključak prvostupanjskog suda o krivnji, suprotno navodima žalitelja, pravilan je te uvjerljivo i argumentirano obrazložen pa ga i ovaj sud u cijelosti prihvaća, a okrivljenici žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

12. Razmatrajući pobijanu presudu u pogledu izrečenih kazni, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti konkretnog slučaja koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na odluku o kazni okrivljenoj odgovornoj osobi te je, našavši na njezinoj strani olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, izrekao joj kaznu u iznosu ispod posebnog, zakonom propisanog minimuma. Nadalje, u odnosu na okrivljenu pravnu osobu prvostupanjski sud je kao otegotnu okolnost cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost te joj je izrekao kaznu iznad zakonom propisanog minimuma, no u odnosu na istu u izreci je naveo da primjenjuje institut ublažavanja kazne, a okrivljenoj pravnoj osobi nije izrekao ublaženu novčanu kaznu te je, na taj način, povrijedio zakon na štetu okrivljene pravne osobe, pa je ovaj sud za navedeno djelo, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu u iznosu kao pod točkom I. izreke ove presude, ispod minimuma zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja, budući da je za počinjeni prekršaj u vrijeme počinjenja za pravnu osobu bila propisana kazna u rasponu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u rasponu od 10.000,00 kuna do 15.000,00 kuna, a imajući u vidu i činjenicu da je u odnosu na okrivljenu pravnu osobu nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti svih odluka o prekršajima, na koje se poziva prvostupanjski sud, protekao rok od tri godine. Ako okrivljena pravna osoba, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

13. Valja napomenuti da novi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 19/22.), koji je stupio na snagu 28. svibnja 2022., dakle nakon počinjenja prekršaja i donošenja pobijane presude, zadržava pravni kontinuitet za predmetno djelo i nije povoljniji za počinitelje, jer u članku 149. stavku 1. točki 2. i stavku 2. propisuje strožu kaznu za predmetni prekršaj za pravnu osobu (od 10.000,00 do 200.00,00 kuna) pa se, u skladu s člankom 3. stavkom 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, prema okrivljenicima primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.

14. Ovaj sud smatra da će tako izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja, dok žalitelji ne ističu i ne dokumentiraju nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje izrečenih kazni, osim ublažavanje novčane kazne okrivljenoj pravnoj osobi po službenoj dužnosti, zbog saniranja navedene povrede materijalnog prekršajnog prava na njezinu štetu.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, temeljem članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.).

16. Iz izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.