REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] T 5

Poslovni broj: Us I-568/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja TIFON d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 77607495225, kojeg zastupa opunomoćenik Igor Savić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Savić & Ines Savić, Zagreb, Ulica Bele Čikoša 5, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja, 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-10/25-03/03392891263, URBROJ: 341-99-11/2-25-742 od 31. ožujka 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/24-03/03392891263, URBROJ: 341-25-11/2-24-159855 od 10. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-10/25-03/03392891263, URBROJ: 341-99-11/2-25-742 od 31. ožujka 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/24-03/03392891263, URBROJ: 341-25-11/2-24- 159855 od 10. siječnja 2025. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je u postupku pokrenutom po zahtjevu poslodavca, ovdje tužitelja, odbijeno utvrditi TD prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 8. travnja 2024. kod tužitelja (točka I.), TD utvrđen je prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja kod tužitelja kao poslodavca s danom 20. ožujka 2024. (točka II.) te je utvrđen staž osiguranja za razdoblje od 23. rujna 2023. do 20. ožujka 2024. kod poslodavca (točka III.).

2. Tužitelj je tužbu podnio Upravnom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a koji sud je predmet na temelju rješenja Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-369/2025-3 od 2. svibnja 2025. ustupio ovom sudu na daljnje rješavanje kao manje opterećenom sudu (čl. 11. Zakona o sudovima, Narodne novine broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.).

3. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost osporavanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne primjene pravila postupka. Obrazlaže da su tužitelj kao poslodavac i TD kao radnik 21. rujna 2023. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 805/23, ugovoren uz probni rok od 6 mjeseci, koji tužitelj kao poslodavac može sukladno odredbama čl. 3. st. 2. tog ugovora, Pravilnika o radu Tifon d.o.o. i čl. 115. st. 1. alineja 4. Zakona o radu redovito otkazati uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu). Tužitelj je zbog nezadovoljavanja TD na probnom roku, nakon provedenog zakonskog postupka savjetovanja s Radničkim vijećem društva tužitelja, sukladno odredbama Zakona o radu 18. siječnja 2024. donio Odluku o otkazu ugovora o radu, a koja odluka je TD dostavljena 22. siječnja 2024. Kako je radnik od 17. siječnja 2024. do 31. ožujka 2024. bio privremeno nesposoban za rad, otkazni rok od tjedan može početi teći tek od dana prestanka njegove privremene nesposobnosti za rad sukladno čl. 121. st. 2. Zakona o radu u svezi čl. 121. st. 5. istoga Zakona. Slijedom navedenog, otkazni rok je počeo teći s danom 1. travnja 2024. te je protekom tog roka prestao radni odnos kod tužitelja. Tuženik je protivno rečenim odredbama Zakona o radu utvrdio TD prestanak svojstva osiguranika s danom 20. ožujka 2024. Tužitelj je prilikom procedure otkazivanja radnog odnosa pravilno postupao u skladu s relevantnim zakonskim odredbama, za razdoblje u kojem je osiguranik TD bio zaposlenik mu je uredno i isplaćivao plaću i doprinose. Tuženik da nije smio dopustiti drugom poslodavcu (Globalna hrana d.o.o.) da izvrši prijavu početka osiguranja za TD za kojeg u trenutku uspostave takve prijave (21. ožujka 2024.) još nije bila evidentirana prijava o prestanku osiguranja od strane tužitelja, kao ni prestanak privremene nesposobnosti za rad, niti je TD mogao u razdoblju privremene nesposobnosti za rad i za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tužitelja zasnovati novi radni odnos. Slijedom, predlaže sudu poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Ukazuje na brojnu upravnosudsku praksu u istovjetnim predmetima. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Rješenjem ovog suda posl.br. Us I-568/2025-4 od 27. svibnja 2025. je pozvan TD kao zainteresirana osoba sudjelovati u sporu, no isti se o pozivu suda nije očitovao.

6. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao poslodavac sklopio s TD ugovor o radu, a kojeg je otkazao zbog nezadovoljavanja radnika na probnom roku. Nije sporno ni da je TD odluku o otkazu primio 22. siječnja 2024., da je imenovani do 31. ožujka 2024. bio privremeno nesposoban za rad te da je otkazni rok bio 8 dana. Nesporno je i da je Globalna hrana d.o.o., Zagreb, kao poslodavac, s danom 21. ožujka 2024. uspostavio prijavu o početku osiguranja iz mirovinskog osiguranja po osnovi radnog odnosa za puno radno vrijeme za TD.

9. Sporno je da li je tuženik bio obvezan usvojiti zahtjev tužitelja za utvrđivanje prestanka svojstva osiguranika TD s danom 8. travnja 2024. obzirom na odredbe koje propisuju postupak otkaza ugovora o radu.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Naime, člankom 117. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO) propisano je da se pravo na mirovinsko osiguranje utvrđuje priznanjem svojstva osiguranika (stavak 1.), a da svojstvo osiguranika utvrđuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (Zavod) na osnovi prijave osiguranja koju podnosi obveznik doprinosa, odnosno osiguranik kada je sam obveznik plaćanja doprinosa (stavak 2.).

12. Iako ovaj sud ne nalazi nepravilnosti u postupanju tužitelja, ukazuje se kako je predmet ovog spora ocjena zakonitosti odluke tuženika, a imajući u vidu sadržaj ranije citiranih odredbi, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer je imenovani osiguranik od 21. ožujka 2024. bio prijavljen na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa kod drugog poslodavca s punim radnim vremenom. Stoga, u razdoblju od 21. ožujka 2024. do 8. travnja 2024., u smislu čl. 31. st. 1. ZOMO te odredbe čl. 19. st. 3. t. 2. Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (Narodne novine broj 159/13.; dalje: Pravilnik), važećeg u vrijeme donošenja odluke, kao i odredbe čl. 61. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), za imenovanog osiguranika ne mogu egzistirati dva radna odnosa s radnim vremenom koji je duži od punog radnog vremena (četrdeset sati tjedno), osim kad je to iznimno dopušteno kao dopunski rad, a što u ovom predmetu nije slučaj.

13. Sud cijeni osnovanim stav tuženika da je Tablicom 1., koja je sukladno odredbi čl. 26. st. 1. t. 1. Pravilnika sastavni dio Pravilnika, propisana dokumentacija za priznanje/prestanak svojstva osiguranika i obveznici podnošenja prijavno-odjavnih podataka prema osnovama osiguranja, te da iz iste proizlazi da je za priznanje odnosno prestanak svojstva osiguranika obavezna dokumentacija isključivo prijava o početku osiguranja (tiskanica M-1P odnosno obrazac eM-1P) odnosno prijava o prestanku osiguranja (tiskanica M-2P odnosno obrazac eM-2P) koje podnosi poslodavac pravna ili fizička osoba, te da u smislu rečenih odredbi tuženik nije imao mogućnost, suprotno mišljenju tužitelja, onemogućiti novom poslodavcu Globalna hrana d.o.o. da u roku izvrši svoju zakonsku obvezu propisanu čl. 108. st. 1. ZOMO-a, a u vezi s čl. 112. st. 1. t. 2. ZOMO-a (uspostava prijave o početku osiguranja), za radnika TD za kojeg u trenutku uspostave prijave o početku osiguranja kod navedenog poslodavca s danom 21. ožujka 2024. još nije bila evidentirana prijava o prestanku osiguranja od strane tužitelja.

14. Dalje, odluka o utvrđenom stažu iz točke III. prvostupanjskog rješenja je pravilno donesena u skladu s odredbom čl. 24. st. 1. t. 1. ZOMO-a.

15. Stavovi suda izneseni u ovoj presudi ne odstupaju od dosljedne sudske prakse u predmetima slične činjenične i pravne osnove (primjerice, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-4729/20 od 16. veljače 2021. izraženo je pravno shvaćanje da tuženik nije ovlašten onemogućiti poslodavca da podnese prijavu na osiguranje za osiguranika za kojega još nije uspostavljena odjava sa osiguranja kod prethodnog poslodavca te da tuženik nije ovlašten ispitivati odnose regulirane ugovorom o radu između poslodavca i osiguranika, te presudama posl. br. Usž-1052/2023 od 5. srpnja 2023., Usž-3293/2020 od 26. siječnja 2021. i dr.) 16. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučiti kao u t. I. izreke ove presude.

17. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 28. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).