Poslovni broj P-791/2023
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Oskar Benussi, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775467, Radnička cesta 41, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 25. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. listopada 2025. godine javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se provodi na temelju zahtjeva tuženika od 24. veljače 2023. protiv tužitelja, a sve po osnovi za plaćanje – zadužnice pod poslovnim brojem OV-3188/2005 od 3. ožujka 2005.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.356,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 20. srpnja 2023. pred ovim je sudom podnesena tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a na koju je parnicu tužitelj kao ovršenik upućen rješenjem ovog suda Ovr- 296/23. U tužbi se navodi da je temeljem Ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen između SOLARIS TOURS d.o.o. kao prodavatelja i PULSAR, obrta u vlasništvu HČ, kao kupca, kupac od prodavatelja kupio autobus marke Mercedes Eurostar, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] za ukupan iznos od 40.000 eura. Radi isplate kupoprodajne cijene tužitelj je podigao kredit kod HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. pod brojem 261-27/2005 od 03. ožujka 2005. koji je solemniziran pod brojem OU-275/05 od 4. ožujka 2005. Ugovorom o kreditu od 03. ožujka 2005. godine odobren je kredit za iznos od 40.000 eura te je ugovoreno trajanje kredita do 01. siječnja 2012. godine. U cilju osiguranja kredita zasnovano je založno pravo na pokretnini-autobusu u korist banke, izdane su zadužnice kao i zalog i trasirana mjenica. Zapisnikom o pljenidbenom popisu pokretnina pod brojem OU-275/05 od 6. svibnja 2005. naveden je predmet pljenidbenog popisa - autobus na kojemu HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. stječe založno pravo. S obzirom na sve gore navedeno, proizlazi da je nastupila zastara potraživanja tuženika jer je Ugovorom o kreditu od 03. ožujka 2005. koji je solemniziran pod brojem OU-275/05 od 4. ožujka 2005. ugovoreno trajanje kredita do 01. siječnja 2012. godine te je tom prilikom i izdana zadužnica pod brojem OV-3188/2005 od 03. ožujka 2005. godine pa tužitelj ističe prigovor zastare potraživanja. Ujedno se navodi i to da tuženik nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju u postupku izravne naplate jer nije dostavio ugovore o prijenosu ovršnih prava na koje se poziva i to konkretno ugovor s društvom H-ABDUCO d.o.o Zagreb kojim su navodno na ovrhovoditelja - tuženika prenesena ovršna prava kao niti ugovor po kojim je navodno HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. prenijela svoja ovršna prava na društvo H- ABDUCO d.o.o Zagreb. Predlaže u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu dana 1. rujna 2023. tuženik osporava sve tužbene navode te posebice ističe da je neosnovan prigovor zastare, jer je predmetna zadužnica bila aktivirana na FINI nakon dospijeća tražbine iz Ugovora o kreditu br. 261- 27/2005, čime je prekinut tijek zastare. Ista je isknjižena iz redoslijeda osnova za plaćanje 14. studenog 2022.g., nakon čega je petogodišnji rok zastare ponovno počeo teći. Dana 24. veljače 2023. zadužnica je ponovno aktivirana, čime je zastara ponovno prekinuta. Stoga, zastara prava na naplatu po zadužnici nije nastupila. Tužitelj je uz tužbu priložio dokument pod nazivom „Zahtjev za nastavkom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima u korist novog ovrhovoditelja na temelju zadužnice“ kojeg je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, predao Fini dana 22. veljače 2023.g. U istom je jasno navedeno da su u Centru za prisilnu naplatu i predstečajne nagodbe FINA-e u Zagrebu deponirane isprave temeljem kojih su prava iz predmetne zadužnice prenesena, najprije sa HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. na društvo H-ABDUCO d.o.o., a potom s H-ABDUCO d.o.o. na B2 KAPITAL d.o.o. Stoga, i taj je navod u cijelosti neosnovan, pa se predlaže tužbeni zahtjev odbiti.
3. Radi donošenja odluke o ovdje postavljenom tužbenom zahtjevu, sud je pročitao cjelokupan spis predmeta i sve isprave u spisu, a posebice: Ugovor o kupoprodaji između SOLARIS TOURS d.o.o. i PULSAR (list spisa 5-6), Ugovor o kreditu (list spisa 7-19), Aneks broj 1. uz Ugovor o kreditu (list spisa 20-24), zahtjev za nastavak provedbe ovrhe (list spisa 25-26), zahtjev za izravnu naplatu (list spisa 27-28), zapisnik o pljenidbenom popisu (list spisa 29-31), rješenje i zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-296/2023 (list spisa 32-34), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (list spisa 35- 36), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-3188/05 A (list spisa 51), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-3188/05* (list spisa 52), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-3188/05- (list spisa 53), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV- 3188/05-Z005 (list spisa 54), dokumentaciju dostavljena od Financijske agencije (list spisa 62, 74, 90-100).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet ovog postupka je proglašenje ovrhe nedopuštenom, i to iz razloga jer je nastupila zastara za potraživanje tuženika osigurano zadužnicom ovjerenom od javnog bilježnika Nikše Viđena, pod poslovnim brojem Ov-3188/2005 od 3. ožujka 2005. kao i jer tuženik kao ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv tužitelja kao ovršenika.
6. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno, ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, dok je točkom 11. istog članka i stavka propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
6.1. Člankom 52. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana (stavak 1.), te ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu (stavak 2.), kao i da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu (stavak 3.).
6.2. Zaključkom ovog suda, poslovni broj Ovr-296/2023 od 7. srpnja 2023. ovaj je sud uputio tužitelja kao ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe (pljenidbe i prijenosa) nedopuštenom, iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. OZ-a (nedostatak aktivne legitimacije ovrhovoditelja i zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom).
7. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja, kao i da je za tražbinu iz ovršne isprave - zadužnice nastupila zastara.
8. Među strankama je nesporno da je dana 3. ožujka 2005. ovjerena zadužnica od javnog bilježnika Nikše Viđena, pod poslovnim brojem Ov-3188/2005, nesporno je da je predmetna zadužnica izdana u korist vjerovnika HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d, kao osiguranje kredita sklopljenog između tužitelja HČ i HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Sporno je, međutim, jesu li prava iz predmetne zadužnice prenesena na tužitelja, kao i je li nastupila zastara tražbine utvrđene u ovršnoj ispravi.
9. U odnosu na prvo odlučno pitanje - prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovdje tuženika kao ovrhovoditelja za pokretanje ovršnog postupka (izravne naplate), ističe se kako slijedi.
9.1. Među strankama nije sporno da je zadužnica izdana u svrhu osiguranja tražbine HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d, a ne tužitelja, jednako kao što nije sporno ni da se ovršni postupak pred Financijskom agencijom sada provodi u korist "novog ovrhovoditelja" – B2 KAPITAL d.o.o., odnosno, tuženika.
9.2. Ovaj je parnični postupak proizišao iz ovršnog postupka (pokrenut na temelju zaključka ovršnog suda, kao procesne pretpostavke za vođenje postupka). Ovršenik je ovlašten osporavati ovrhovoditelju aktivnu legitimaciju, odnosno, isticati prigovor nedostatka iste, kao materijalnopravni prigovor, posebice u situaciji u kojoj ovršna isprava
– zadužnica, nije izdana u korist ovrhovoditelja (ovdje tuženika), nego u korist treće osobe, a taj se prigovor ima raspraviti u ovom (kontradiktornom) postupku pred sudom. Tužitelj smatra da tuženik nije aktivno legitimiran za pokretanje ovršnog postupka jer predmetnu zadužnicu tužitelj nije izdao tuženiku već trećoj osobi - HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Kraj nesporne činjenice da u ovršnoj ispravi nije upisan tuženik (ovrhovoditelj), odnosno, da ovršna isprava – zadužnica nije izdana u korist tuženika, upravo je na tuženiku teret dokaza da postoji pravni slijed od prvog vjerovnika (HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), pa do tuženika (ovrhovoditelja).
9.3. U skladu s člankom 32. stavak 1. Ovršnog zakona ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Međutim, tuženik to ne dokazuje niti predlaže sudu pribavu dokaza na tu okolnost.
9.4. Nije dovoljno da tuženik samo navede da su prava iz predmetne zadužnice prenesena s HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d na društvo H-ABDUCO d.o.o., a potom s društva H- ABDUCO d.o.o. na B2 KAPITAL d.o.o. (list spisa 43) i da se svi ti ugovori nalaze pohranjeni u Centru za prisilnu naplatu i predstečajne nagodbe FINA-e, jer upravo to tužitelj (ovršenik) osporava. Naime, u parničnom postupku stranke su potpuno ravnopravne i svaka je od stranaka dužna dokazati ono što tvrdi. Sud ne može odluku utemeljiti na navodu tuženika što je u Financijskoj agenciji pohranjeno, kad je upravo to ovdje sporno. Ovom je sudu bilo potrebno od strane tuženika dostaviti Ugovore temeljem kojih je po navodima tuženika tražbina prenesena, štoviše, i priloge iz kojih će biti vidljivo da je upravo ta konkretna tražbina prenesena. U krajnjem slučaju, tuženik je mogao i trebao, ako već iz bilo kojih razloga nije u spis predmeta dostavio predmetne ugovore kojima je tražbina navodno prešla na tuženika kao ovrhovoditelja, makar predložiti da sud te isprave od Financijske agencije pribavi kao dokaz. Teret dokazivanja pravnog slijeda, neupitno je na tuženiku, jer u suprotnom, tražilo bi se od tužitelja dokazivanje negativne činjenice – da tuženik nije ovlašten pokrenuti ovrhu (izravnu naplatu) radi nedostatka aktivne legitimacije, a takvo što nije moguće. To iz razloga što je sintagma “negativna činjenica“ sama po sebi oksimoron, jer činjenica može biti samo nešto što postoji, što je postojalo, što se događa ili se dogodilo, pa je logično da se ne može dokazivati nešto što po tvrdnji stranke ne postoji (tako Vrhovni sud RH u odluci Rev-2137/2017).
9.5. Načelo materijalne istine napušteno je u hrvatskom procesnom pravu još 2003. godine i zamijenilo ga je načelo stranačke istine, što znači da sud sporne činjenice utvrđuje na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Tuženik u ovom postupku nije predložio dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan. Dok s jedne strane tuženik priznaje izričito da su prava iz predmetne zadužnice pripadala HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., te da je on "novi ovrhovoditelj", s druge strane dovoljnim dokazom svoje aktivne legitimacije drži to da "nije životno i logično da bi Fina aktivirala zadužnicu i plijenila sredstva u korist ovrhovoditelja koji nije dokazao svoju legitimaciju." Kada bismo polazili od pretpostavke da je nemoguće da bilo koje tijelo, pa tako i Financijska agencija napravi pogrešku ili propust, strankama bi se u potpunosti onemogućilo da svoja prava ostvaruju u zakonom predviđenom postupku pred nadležnim sudom. Stoga, tuženik je dužan sudu predočiti javnu ili ovjerovljenu privatnu ispravu (isprave) iz koje će biti razvidno da je konkretna tražbina (prava iz zadužnice) prenesena valjanim pravnim poslom na tuženika (jer je to ono što tuženik tvrdi), odnosno, pravni slijed između nesporno prvog vjerovnika - HYPO ALPE-ADRIA- BANK d.d. pa do sebe, posebice imajući u vidu da je tuženik kao ovrhovoditelj još u ovršnom postupku (pravna sredstva ovršenika, Ovr-296/23) bio upoznat da njegovu aktivnu legitimaciju za vođenje ovršnog postupka ovršenik osporava.
10. Stoga, kako iz spisa ne proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, zadužnice, izdane u korist HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., tako je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, prihvativši prigovor nedostatka aktivne legitimacije (žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a), slijedom čega je odlučeno kao pod I. izreke ove presude.
11. Pored toga, iako to i nije važno kraj gore iznesenog, sud ocjenjuje da u ovom konkretnom slučaju, da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije otklonjen (što nije), ne bi bio osnovan prigovor zastare. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 19. studenog 2018. na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika prije 1. siječnja 2011. primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05). Zadužnica je izdana radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu, čije je trajanje određeno do 1. siječnja 2012. Već je 2011. predmetna osnova za plaćanje bila aktivirana pred Financijskom agencijom, a isknjižena je 14. studenog 2022. (kada je zastara ponovno počela teći). Osnova za plaćanje aktivirana je ponovno 24. veljače 2023. Zastara se prekida, ne samo podnošenjem tužbe, već svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, sve sukladno odredbi članka 241. ZOO-a. Nakon prekida zastare, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, temeljem odredbe članka 245. stavak 1. ZOO-a. Slijedom iznesenog, proizlazi da zastara u konkretnom slučaju nije nastupila, no, to nije odlučno kraj činjenice da iz spisa ne proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika na temelju zadužnice OV-3188/2005.
12. Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu, pripada i trošak postupka temeljem odredbe članka 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP), kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju je tako, kao potreban i opravdan trošak, priznat trošak tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 16. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak podneska od 25. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), ročišta od 23. svibnja 2025. i 25. rujna 2025., svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što iznosi 1.000,00 EUR, uvećano za zatraženi i pripadajući PDV od 25%, ukupno, dakle 1.250,00 EUR. Valja tome prirodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, svaka pristojba u iznosu od 53,00 EUR, pa ukupan priznati trošak tužitelja iznosi 1.356,00 EUR. Odluka o zateznim kamatama koje teku na parnični trošak donesena je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod II. izreke ove presude.
U Dubrovniku 28. listopada 2025.
Sudac
Marijana Milković Cosmai
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
.
