Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž 2146/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-816/2019 od 3. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tužitelja DG kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 816/2019 od 3. kolovoza 2020. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 16.804,07 eura[1] / 126.610,23 kune.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-816/2019 od 3. kolovoza 2020. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 16.804,07 eura / 126.610,23 kune i u točki III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu podnesenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 126.610,23 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 10.625,00 kuna.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 4.306,25 kuna.

2.1. Tužitelj je podnio pravodobnu dopunu žalbe u kojoj ustraje kod navoda istaknutih u žalbi ukazujući na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. i broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.

3. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 126.610,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a koji zahtjev tužitelj temelji, u bitnome, na tvrdnjama da je tuženik u Ugovor o kreditu od 16. listopada 2006. unio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa bila promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, zbog čega je takva ugovorna odredba ništetna, pa tužbenim zahtjevom potražuje utuženi iznos kao posljedicu djelomične ništetnosti ugovora o kreditu.

3.1. Tuženik osporavajući navode tužitelja kao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističe prigovor zastare te ukazuje da je s tužiteljem sklopio Dodatak ugovoru odnosno proveo konverziju sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), smatrajući da tužitelj u takvim okolnostima nema osnovu za isplatu bilo kakve razlike odnosno obeštećenja.

4. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno:

- da je između stranaka 16. listopada 2006. sklopljen Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke prema kojem je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 221.858,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenom i dopunom Odluke o kamatnim stopama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje (čl. 3.),

- da je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu svojim Odlukama,

- da je između stranaka 19. siječnja 2016. sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu.

5. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da se tužitelj sukladno odredbi čl. 502.c. ZPP ima pravo pozvati na utvrđenja iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača da su odredbe ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjena kamatne stope isključivo na temelju odluke banke. Međutim, s obzirom na to da su stranke nakon sklapanja Ugovora kojom je ugovorena ništetna odredba o načinu promjene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženice, 19. siječnja 2016. provele postupak konverzije osnovnog Ugovora na način da se preplaćeni iznos koristi za podmirenje 50% budućih obroka, te da je Dodatkom Ugovora jasno definirana kamatna stopa i objektivni parametri promjene kamatne stope za preostalo razdoblje otplate kredita za iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, pri čemu tužitelj ne osporava valjanost Dodatka Ugovora, prvostupanjski sud zaključio da su stranke sukladno izričitim odredbama ZID ZPK/15 sklopile sporazum kojim su uredile postojeći odnos i slobodnom voljom uredile sva prava i obveze nastale na temelju osnovnog Ugovora, slijedom čega tužitelj ne može osnovano potraživati isplatu na temelju ništetnosti dijela odredbe Ugovora u odnosu na način promjene kamatne stope. Stoga je iz navedenih razloga tužbeni zahtjev odbio.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onog a što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženica ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Tužitelj u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP navodeći da se radi o nezakonitom postupanju suda, jer sud nije proveo dokaz provođenjem vještačenja, a radi utvrđenja je li tužitelj pretplatio svoje obveze po predmetnom kreditu, a ukoliko jest, koliko iznosi visina pretplate.

Na takve žalbene navode valja odgovoriti da u ovoj parnici tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa stečenih na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci kreditora, a polazeći od nesporne činjenice između stranaka da su tužitelj i tužena 19. siječnja 2016. sklopili Dodatak 1. Ugovora o kreditu, kojim je izvršena konverzija u skladu s odredbama ZID ZPK/15, zbog čega je odlučno ocijeniti pravne učinke sklapanja tog Dodatka ugovoru o kreditu na pravo potrošača da mu kreditor vrati ono što je stečeno na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.

10. Tužitelj je u ovoj parnici istaknuo samo zahtjev za isplatu, pri čemu tužitelj ni tvrdi niti dokazuje da bi Dodatak ugovora o kreditu bio sklopljen suprotno odredbama ZID ZPK/15, već smatra da utvrđenom pretplatom nije obeštećen u cijelosti.

11. U odnosu na tvrdnju tužitelja da utvrđenom pretplatom sukladno odredbama ZID ZPK/15 nije u cijelosti obeštećen, valja navesti da je obveza tuženika da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu način izračuna konverzije u cijelosti propisan odredbama ZID ZKP/15, određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor i u tom smislu tužitelj je prihvatio ponudu te je Dodatak ugovoru o kreditu zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15, slijedom čega taj Dodatak ima pravni učinak na pravo tužitelja da mu tuženik vrati ono što je stečeno na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF.

11.1. Tužitelj je sklapanjem Dodatka prihvatio izračun konverzije kredita pri čemu je u obračun konverzije uzeto sve plaćeno na ime otplate obroka ili anuiteta kredita (izuzev zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama, te izuzet plaćenih naknada i troškova), a kako je to predviđeno odredbom čl. 19.c. ZID ZPK/15.

11.2. Pri tome valja istaknuti da je od odlučnog značenja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, zbog čega su neosnovani žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje da bi izračun bio netransparentan, da u vezi sklapanja Dodatka nisu vođeni pojedinačni pregovori te da nije uspostavljena ravnoteža između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora.

12. Stoga je po ocjeni ovog suda sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

13. Slijedom navedenog neosnovano tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP u kontekstu odluke suda da ne provodi financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine pretplate, budući da je tuženikova obveza koju tužitelj potražuje u ovom postupku prestala korištenjem pretplate za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u eurima, sukladno odredbama ZID ZPK/15.

14. Stoga, obzirom na sve navedeno, tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice od 16.804,07 eura / 126.610,23 kune nije osnovan, pa je u tom dijelu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne proglašava ništetnom niti jednu ugovornu odredbu ugovora o kreditu niti pravno uređuje restituciju potrošača zbog te ništetnosti. Iz sadržaja teksta ZID ZPK/15 proizlazi da se sklapanjem dodatka ugovoru mijenja nepoštena ugovorna odredba te da se ispunjenje učinjeno na temelju nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi uračunava u ispunjenje prema valjanim odredbama dodatka i postiže sporazum o eventualnoj preplati kad ona nije dostatna za zatvaranje cijelog kredita prema novom otplatnom planu ili potrošaču vraća preplata onda kad njezin iznos premašuje ukupan zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu.

16. ZID ZPK/15, iako vrlo detaljno regulira načelo konverzije, način izračuna, kao i učinke konverzije kredita, izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16.1. Naime, odredbama članka 19.c stavak 4. i stavak 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određeno je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok za predmetne zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetne odredbe do dana izvršene konverzije nije tim specijalnim propisom ništa određeno. Također, kada ZID ZPK/15 određuje koje troškove konverzije snose potrošači, u članku 19.e ZID ZPK/19 izrijekom navodi da oni snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona; iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona; iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

16.2. Dakle, ovim specijalnim propisom ništa nije određeno u pogledu zateznih kamata po osnovi odredbe članka 1111. ZOO koje tužitelj također potražuje tužbenim zahtjevom. Pri tom nije prijeporno da je tužitelj u utuženom razdoblju sukcesivno izvršio uplate pojedinačno navedenih iznosa.

17. Prilikom tumačenja dosega ZID ZPK/15 valja imati na umu da između jednog dijela (ovdje specijalnih pravnih pravila ZID ZPK/15) i cjeline (propisa koji uređuju zaštitu potrošača i općih propisa obveznog prava) postoji povezanost te sadržaj i smisao ZID ZPK/15 proizlazi iz te njegove povezanosti s drugim pravnim pravilima (ovdje konkretno Zakon o zaštiti potrošača, ZOO) i iz njegove integralne pripadnosti cjelokupnom pravnom sustavu.

17.1. U skladu s rečenim, u situaciji kada specijalnim propisom o preostalom spornom pitanju ništa nije određeno, a Zakon o zaštiti potrošača upućuje na primjenu odredaba ZOO, primjenjuje se taj opći propis, dakle odredba članka 1115. ZOO. Podudarno pravno shvaćanje o primjeni općeg propisa (također ZOO) ako posebnim propisom nije što drugo izrijekom određeno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio u nizu svojih odluka (primjerice Rev 1331/16- 2 od 23. siječnja 2018. i dr.).

18. U konkretnom slučaju obzirom na to da je odbijen istaknuti tužbeni zahtjev za isplatu glavnice i zatezne kamate, a koji zahtjev u pogledu odbijenog zahtjeva za isplatu kamate obuhvaća zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose kako je to tužitelj označio u tužbenom zahtjev, osim što u pogledu tog dijela zahtjeva prvostupanjski sud nije naveo nikakve razloge, izostalo je i utvrđenje u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatražene zatezne kamate u smislu odredbe članka 1115. ZOO tj. od dana uplate do dana prestanka obveze tuženika tj. dana kada je izvršena konverzija kredita.

19. Kako je slijedom navedenog u pogledu zahtjeva za isplatu zatezne kamate počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje (čl. 355. ZPP), valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st.1 ZPP, a radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u tom dijelu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje time da će se sukladno odredbi čl. 371. ZPP nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

20. Budući da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržana u izreci pobijane presude.

21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će održati novu glavnu raspravu na kojoj će utvrditi sve odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem i pažljivo razmotriti sve okolnosti konkretnog slučaja te će potom pravilnom primjenom materijalnog prava biti u mogućnosti donijeti novu odluku o isplati zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose od dana uplate do dana kada je izvršena konverzija kredita kao i troškovima postupka i za svoju odluku dati jasne, potpune i valjane razloge.

22. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točci II. izreke.

U Zagrebu, 28. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić