Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-451/2021-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Luštica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici DT, Sanja Porobija i Margita Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 1893/2019 od 5. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1893/2019 od 5. siječnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.
II O troškovima postupka nastalim u povodu podnesenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
- u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 93.671,74 kuna sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi određeno navedeno u izreci na pojedine navedene mjesečne iznose koje teku od dospijeća do isplate.
- u točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.762,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, podredno predlaže istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 2.849,00 kuna.
3. Predmet spora je zahtjev za isplatu određenih iznosa kao posljedice ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog 6. ožujka 2007. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
4. Između stranaka nije sporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili 6. ožujka 2007. Ugovor o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 119.050,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, a koji iznos kredita se tužitelj obvezao vratiti tuženiku u 360 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja za CHF, zajedno sa kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci tuženika;
- da je odredbom članka 2. Ugovora o kreditu ugovorena godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 4,40 % godišnje, te je tuženik sukladno članku 7. istog Ugovora bio ovlašten izmijeniti mjesečni anuitet za slučaj promjene redovne kamatne stope sve sukladno svojoj Odluci;
- da su tužitelj i tužena sklopili 22. siječnja 2016. Dodatak 1. Ugovora o kreditu, kojim je izvršena konverzija u skladu s odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15 102/15 - dalje: ZPK), tako što je tužitelju dostavljen izračun konverzije, te je tužitelj potpisivanjem toga Dodatka 1. prihvatio izvršenu konverziju.
5. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku na temelju provedenog vještačenja utvrdio da ukupna razlika između primijenjenih anuiteta u kunama i anuiteta u kunama kakvi su trebali biti uz fiksnu kamatnu stopu i fiksni tečaj CHF na dan isplate kredita iznosi 93.671,74 kune, a na koji izračun stranke nisu imale prigovor.
6. Polazeći od navedenih nespornih činjenica te na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio glavni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 93.671,74 kuna s pripadajućom kamatom pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u presudama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je, u bitnome, utvrđeno da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te ocjenjujući da tužitelj ima pravni interes za vođenje ove parnice radi isplate, jer činjenica da je kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit u EUR ne utječe na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koje smatra da mu pripadaju, pa je iz navedenih razloga tužbeni zahtjev prihvatio.
6.1. Istaknuti prigovor zastare prvostupanjski sud je odbio pozivom na odredbe čl. 214. st. 1.-3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) te čl. 245. st. 1. ZOO, uzimajući u obzir da je podnošenjem tužbe sporu radi zašite kolektivnih prava i interesa prekinut tijek zastare koji je ponovno počeo teći pravomoćnošću odluke donesene u tom sporu broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., to je tužba podnesena u ovoj pravnoj stvari 12. lipnja 2019. podnesena unutar zastarnog roka.
7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Žalba tuženika je osnovana.
9. U ovoj parnici tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa stečenih na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci kreditora, a polazeći od nesporne činjenice između stranaka da su tužitelj i tužena 22. siječnja 2016. sklopili Dodatak 1. Ugovora o kreditu, kojim je izvršena konverzija u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), odlučno je ocijeniti pravne učinke sklapanja tog dodatka ugovoru o kreditu na pravo potrošača da mu kreditor vrati ono što je stečeno na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.
10. Tuženik u žalbi ističe da sud iznos razlike između plaćenih iznosa i onih iznosa koje bi platio pod pretpostavkom primjene početno ugovorne kamatne stope i početnog CHF tečaja, nije umanjio za iznos pretplate koji je konverzijom priznat tužitelju, ističući da je obrazloženje pobijane presude u tom dijelu potpuno nerazumljivo, čime sadržajno tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju odredbu ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti prema gore navedenoj odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
11. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik već u odgovoru na tužbu istaknuo da je tuženik sve tužiteljeve uplate s osnove svakog povišenja kamatne stope tijekom otplate kao i s osnove povišenja CHF tečaja tijekom otplate, uzeo u obzir prilikom izrade konverzije na način da je ta pretplata uračunata za otplatu usporednog EUR kredit, a sve u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Pri tome je tuženik kao dokaz te tvrdnje dostavio Izračun konverzije za tužitelja i Informativni sažetak Izračuna konverzije za tužitelja.
12. Ovdje valja navesti da je obveza tuženika da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu način izračuna konverzije u cijelosti propisan odredbama ZID ZKP/15, određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor te je u tom smislu tužitelj prihvatio ponudu te je Dodatak ugovoru o kreditu zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15, slijedom čega taj Dodatak ima pravni učinak na pravo tužitelja da mu tuženik vrati ono što je stečeno na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF.
12.1. Tužitelj je sklapanjem Dodatak prihvatio izračun konverzije kredita te tijekom postupka nije osporavao način izračuna konverzije prema novom otplatnom planu koji je tuženik dostavio u spis.
13. U kontekstu naprijed navedenog prvostupanjski sud je prihvaćajući tužbeni zahtjev uz obrazloženje da sklopljeni Dodatka ne utječe na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora, propustio utvrditi i ocijeniti pravne učinke u pogledu prava tužitelja za povrat plaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi u kontekstu odredbi ZID ZPK/15 kojima je određeno da se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate i da ti iznosi, pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR, predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu.
13.1. To konkretno znači da je u okolnostima konkretnog slučaja potrebno razmotriti s aspekta odredbi ZID ZKP/15 ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa koje je platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi koji su iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, a što je u ovom slučaju izostalo.
14. Stoga pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje time da će se sukladno odredbi čl. 371. ZPP nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.
15. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke.
16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će održati novu glavnu raspravu na kojoj će razmotriti ostale žalbene navode, pri čemu će osobito ocijeniti je li tražbina tužitelja kao korisnika kredita na ime više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, obzirom na to da je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 tj. izvršena konverzija u skladu s odredbama tog zakona, podmirena odnosno da je tužiteljeva tražbina izvršenjem konverzije prestala, a sve iz razloga što su uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom izračuna konverzije kredita na koji izračun je tužitelj pristao potpisivanjem Dodatka ugovoru o kreditu.
16.1. Pri tome valja dodati da odredbama ZID ZPK/15 nije ništa određeno u pogledu zateznih kamata koje tužitelj također potražuje tužbenim zahtjevom, pa će sud i u tom dijelu ocijeniti ima li tužitelj pravo na isplatu kamatu na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19c. ZID ZPK/15 imajući u vidu odredbu čl. 1115. ZPP.
17. Nakon što postupi kako mu je ukazano ovim rješenjem, prvostupanjski sud će biti u mogućnosti pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu kao i o zahtjevu za naknadu troškova postupka i za svoju odluku dati jasne, potpune i valjane razloge.
18. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točci II. izreke.
U Zagrebu, 28. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić