- 1 -              Rev 356/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 356/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u V., protiv tuženika P. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & G. B. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-1828/21-3 od 12. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici br. Pr-71/20-13 od 28. rujna 2021., u sjednici održanoj 27. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu na temelju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. rujna 2020. kojom je tuženik, bez prava na otkazni rok, otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 29. svibnja 2019. za obavljanje poslova prodavača, kao i zahtjev da radni odnos tužitelja kod tuženik nije prestao na temelju tog otkaza. Odbijen i zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu s danom donošenja presude u ovom predmetu, kao i zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog prestanka ugovora o radu u iznosu od 25.576,00 kn, sa zateznim kamatama. Isto tako odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu izgubljene zarade u bruto iznosu od 38.308,62 kn, sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 9.476,00 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382.a al. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), dakle izravnu reviziju bez dopuštenja Vrhovnog suda. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ista pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te s tim u svezi zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, isplatu naknade štete zbog nezakonitog otkaza, te isplatu izgubljene zarade.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu prodavača,

 

- da je 23. rujna 2020. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju,

 

- da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu,

 

- da je tužitelj nakon završetka rada u smjeni 10. rujna 2020. uzeo 250,00  i odnio ih kući, smatrajući da se radi „o višku“, da bi sljedećeg dana taj novac vratio u sef,

 

- da je radnik tuženika M. K. u svojstvu poslovođe istog dana vršio obračun i utvrdio manjak od 250,00 kn o čemu je obavijestio T. J., te su pregledali snimku video nadzora iz čijeg sadržaja je utvrđeno da je tužitelj kritične zgode uzeo dvije novčanice, jednu od 200,00 kn, koju je stavio u čarapu i drugu od 50,00 kn koju je stavio u džep,

 

- da je 11. rujna 2020. tužitelj bio pozvan od strane predstavnika tuženika, te je potpisao izjavu iz koje proizlazi da je tužitelj 10. rujna 2020. u dva navrata tijekom svoje smjene utvrdio manjak od 200,00 kn, radi čega je stavio svoj novac u kasu, da bi prilikom obračuna utvrdio da je u kasi višak od 250,00 kn, koje je isti uzeo,

 

- da je tuženik kao razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu naveo gubitak povjerenja.

 

9. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da je Odluka otkazu o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja zakonita i skladu s odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR). Osim toga, ističe se da je tužitelju omogućena obrana, te je provedeno savjetovanja s radničkim vijećem, pa je tuženik u tom smislu postupio sukladno odredbama čl. 119. st. 2. i čl. 150. st. 1. ZR.

 

10. Tužitelj u reviziji prije svega ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, odnosno da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

11. Suprotno tvrdnji tužitelja navedene bitne povrede nisu počinjene, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih  se ista ne bi mogla ispitati, a isto tako ne postoji niti proturječnost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i provedenim dokazima. Isto tako, ocjena dokaza provedena je sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

 

12. Tužitelj u reviziji nadalje ističe da isti niti u jednom trenutku nije poricao da je pogriješio, ali smatra da takva pogreška nije dostatan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

13. Suprotno tvrdnji tužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnoga odnosa. Kod toga nisu od značaja razlozi zbog čega je tužitelj tako postupio, već je bitno da je isti postupio protivno uputama tuženika o poslovanju na benzinskim postajama. Naime, u toč. 8.1.4. tih Uputa je jasno propisana obveza da u slučaju ako prodavač utvrdi višak u blagajni, da se takav višak evidentira u PGU, da se o tome mora obavijestiti poslovođu, a ne višak uzeti sebi i odnijeti ga kući. Takvo postupanje tužitelja kao prodavača na benzinskoj postaji tuženika osnovano dovodi do gubitka povjerenja, a radi čega daljnji radni odnos tužitelja kod tuženika nije moguće nastaviti.

 

14. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 27. rujna 2023.