Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-901/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagatelja SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE, Ministarstvo pravosuđa, 1301 New York Avenue, N. W., Washington, D.C. 20530, protiv protustranke PN iz [adresa], 2, kojega zastupa punomoćnik Marko Frković odvjetnik iz Odvjetničkog društva Travaš i partneri d.o.o., Zagreb, radi priznanja strane sudske odluke, u povodu žalbe protustranke izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj R1- 96/2016-100 od 14. listopada 2024., dana 28. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I Preinačava se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj R1-96/2016-100 od 14. listopada 2024. u pobijanom dijelu iz točke II izreke te se odbija prijedlog predlagatelja SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE, Ministarstvo pravosuđa, 1301 New York Avenue, N. W., Washington, D.C. 20530, za priznanjem konačne presude i naloga za oduzimanje Okružnog suda Sjedinjenih Američkih Država, Okruga Massachusetts od 14. rujna 2015., broj 13-10693-NMG, kojom je odlučeno:
"1. da presuda bude u korist tužitelja, Sjedinjenih Američkih Država, i da bude upisana protiv imovine tuženika, opisane kao:
a. jedna 52-stope (15.8 metara) dugačka Fairline Targa motorna jahta,
identifikacijski broj plovila GB-FLNI0444A404 ("jahta"),
2. da je ta imovina oduzeta u korist Sjedinjenih Američkih Država na temelju (i) 21 USC§ 881 (a)(6) kao i novac, vrijednosni papiri ili druga roba od vrijednosti dostavljena ili namjerena za dostavu od strane bilo koje osobe u zamjenu za kontrolirane tvari ili navedene kemikalije, ili prihod za koji se može dokazati da potiče od takve razmjene, novca ili vrijednosnih papira korištenih ili namjerenih za korištenje u cilju kršenja 21 USC §§ 846 i/ili 963; (ii) 18 U.S.C.§ 981 (a)(1)(A) kao imovina uključena u operaciju pranja novca, uključujući i urotu za pranje novca, kršeći 18 USC §§ 1956 i/ili 1957, ili imovina za koju se može dokazati da potiče od takve razmjene.
3. da su sve osobe i tijela, uključujući, ali ne ograničavajući se na PN, IN, HN, FN, i North Holding Group, imale priliku da podnesu zahtjev za osporavanje oduzimanja jahte, i da nikakav zahtjev nije bio podnesen;
4. da su sve tvrdnje o interesu PN, IN, HN, FN, North Holding Group i drugih stranaka koje polažu bilo kakvo pravo, vlasništvo ili interes na jahtu, odbačene i odbijene, od datuma 13. srpnja 2015;
5. da će Američka Maršal služba (United States Marshals Service) u suradnji s Hrvatskim vlastima prodati jahtu u skladu sa politikom Američkog ministarstva pravosuđa o oduzetoj imovini, uključujući korištenje promidžbenih i prodajnih metoda koje su odabrane ili odobrene od strane Američke Maršal službe (United States Marshals Service), kako bi povećali prodajnu cijenu za jahtu; i
6. da Okružni sud Sjedinjenih Američkih Država, Okruga Massachusetts, zadržava nadležnost u ovom slučaju, i da će ova naredba o raspolaganju gore opisanom jahtom biti i jest, ispunjena i konačna u ovoj građanskoj parnici oduzimanja."
II Rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj R1-96/2016-100 od 14. listopada 2024. u dijelu iz točke I izreke nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem u točci I izreke prihvaćen je prijedlog protustranke za ponavljanje postupka od 23. rujna 2018. i ukinuto je rješenje Općinskog suda u Puli- Pola posl.br. R1-96/16 od 6. lipnja 2016. kojim je taj sud priznao odluku sadržaja kao u točki I izreke ovoga rješenja. Točkom II izreke iste odluke sud je ponovno priznao konačnu presudu za oduzimanje Okružnog suda Sjedinjenih Američkih Država, Okruga Massachusetts od 14. rujna 2015., broj 13-10693-NMG, sadržaja kao u izreci, a kojom presudom je u bitnom oduzeta imovina protustranke, u naravi jedna 52-stope (15.8 metara) dugačka Fairline Targa motorna jahta, identifikacijski broj plovila GB- FLNI0444A404, koju će Američka Maršal služba (United States Marshals Service) u suradnji s Hrvatskim vlastima prodati.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija protustranka i to u točki II izreke, a iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka propisanih člankom 353. stavkom 1. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud žalbu uvaži te odbaci zahtjev predlagatelja za priznanjem citirane odluke, a podredno da taj zahtjev odbije kao neosnovan.
3. U žalbi protustranka u bitnom navodi da je pobijano rješenje u svom osporenom djelu doneseno potpuno suprotno uputi sadržanoj u ukidnom rješenju Županijskog suda u Varaždinu broj br. Gž-1608/2018 od 21.09.2019., koji je već jednom ukinuo prvostupanjsko rješenje u ovom predmetu kojim je sud odbacio prijedlog za ponavljanje postupka, a u kojem se navodi da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku treba pribaviti potvrdu pravomoćnosti strane sudske odluke u skladu s čl. 87. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, jer je drugostupanjski sud uvidom u spis utvrdio da se takva potvrda ne nalazi u spisu, a prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci svoj zaključak o navodnoj pravomoćnosti sporne presude donio potpuno neutemeljeno i u izravnoj suprotnosti sa zaključkom i uputom drugostupanjskog suda. U žalbi navodi i da žalitelju kao protustraci nije bilo omogućeno sudjelovati u postupku iz kojeg potječe priznata odluka, pogotovo u svjetlu činjenice da se tu radilo o postupku koji je bio usmjeren protiv navodno nezakonito stečene imovine protustranke (dakle o postupku u kojem protustranka nije imala status stranke), pa je pobijano rješenje suprotno i čl. 88. ZRSZ. Žalitelj u žalbi ukazuje i na rješenje koje je prvostupanjski sud donio u ovom predmetu br. R1-96/16 od 08.03.2016., a kojim je od strane suda predlagatelju naloženo da ispravi prijedlog za priznanje strane sudske odluke u ovom predmetu od dana 08.03.2016. i to u smislu čl. 106. ZPP-a, s tim da je u tom rješenju izrijekom navedeno da je u prijedlogu potrebno naznačiti protustranku u postupku (fizičku ili pravnu osobu protiv koje treba donijeti odluku o priznanju strane sudske odluke), a sve kako bi se ispunili preduvjeti za vođenje ovog postupka, te je tim rješenjem predlagatelju određen rok od 30 dana za nadopunu i ispravak zahtjeva. Navodi da predlagatelj nije udovoljio rješenju od 08.03.2016., te sudu uopće nije dostavio ispravljeni prijedlog radi priznanja strane sudske odluke sukladno gore navedenom rješenju, već je samo dopisom od 30.03.2016., koji je bio upućen Vladi Republike Hrvatske, obavijestio hrvatske vlasti da osoba protiv koje treba donijeti odluku o priznanju strane sudske odluke jest ovdje protustranka, pa žalitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao prvenstveno prijedlog protustranke odbaciti kao nepotpun, što je propušteno učiniti. Žalitelj ukazuje i da se sporna presuda odnosi na imovinu, iz čega proizlazi da je stranka u tom postupku bila imovina protustranke, koja sukladno pozitivnim propisima RH ne može imati status stranke, jer sukladno čl. 77. ZPP-a stranka u postupku može biti samo pravna ili fizička osoba, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti da sud takvu odluku prizna, pri čemu je upravo iz navedenog razloga priznanje odbio i sud Republike Austrije. Žalitelj smatra i da prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje činjenicu da žalitelj nije osuđen za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, što proizlazi i iz zamolnice za pružanje međunarodne pravne pomoći koja prileži spisu, iz koje je razvidno da je protiv žalitelja podignuta samo optužnica (koja ne predstavlja sudsku odluku) i to za kaznena djela koja u vrijeme njihovog navodnog počinjenja (radi se o razdoblju do 2008 godine) nisu uopće bila normirana kao kaznena djela u kaznenom zakonodavstvu RH, pa žalitelj u bitnom osporava i da bi postojala uzajamnost kao jedan od preduvjeta za priznanje strane sudske odluke propisan odredbom čl. 92. ZRSZ.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba protustranke je osnovana.
6. Predmet spora među strankama je priznanje strane sudske odluke - konačne presude i naloga za oduzimanje Okružnog suda Sjedinjenih Američkih Država, Okruga Massachusetts od 14. rujna 2015., broj 13-10693-NMG, kojom presudom je u bitnom oduzeta imovina protustranke, u naravi jedna 52-stope (15.8 metara) dugačka Fairline Targa motorna jahta, identifikacijski broj plovila GB-FLNI0444A404, koju će Američka Maršal služba (United States Marshals Service) u suradnji s Hrvatskim vlastima prodati.
7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, te je našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje protustranka, kao i da je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, o čemu će se ovaj sud očitovati u daljnjem dijelu obrazloženja.
8. Prvenstveno, vezano za žalbeni navod žalitelja da je prvostupanjski sud trebao prijedlog odbaciti kao nepotpun, ističe se da je doista rješenjem prvostupanjskog suda br. R1-96/16 od 08.03.2016. od strane suda predlagatelju naloženo da ispravi prijedlog za priznanje strane sudske odluke u ovom predmetu u smislu čl. 106. ZPP-a, na način da naznači protustranku u postupku (fizičku ili pravnu osobu protiv koje treba donijeti odluku o priznanju strane sudske odluke), jer navedeno iz početno podnesenog prijedloga nije bilo vidljivo. Međutim, po primitku predmetnog rješenja predlagatelj je dopisom od 30.03.2016., koji je bio upućen Vladi Republike Hrvatske, obavijestio hrvatske vlasti da osoba protiv koje treba donijeti odluku o priznanju strane sudske odluke jest upravo ovdje protustranka.
9. Odredbom čl. 113. st. 7. ZPP-a propisano je ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme podnesen ako se njegovo podnošenje može pripisati neznanju ili očitoj omašci podnosioca.
10. Uzimajući u obzir da je predlagatelj u ovom izvanparničnom postupku Ministarstvo pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država, koji nije bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku, ovaj sud nalazi da se, u svjetlu činjenice da je istome vršena diplomatska dostava, njegovo obraćanje Uredu Vlade RH može smatrati neznanjem odnosno očitom omaškom, pri čemu je navedeni podnesak ipak stigao nadležnom sudu i žalitelj je kao protustranka bio u postupku uredno naznačen.
11. Nesporna je činjenicama među strankama da je prvostupanjski sud u ovom predmetu donio rješenje od 6. lipnja 2016. kojim je priznao istu odluku kao i u izreci ovoga pobijanoga rješenja, usprkos činjenici da žalitelj, iako dakle naznačen kao protustranka, u tom predmetu nije sudjelovao niti mu je dana mogućost da raspravlja pred sudom, no upravo zbog navedenog prvostupanjski je sud točkom I ovoga rješenja prihvatio prijedlog protustranke za ponavljanjem postupka od 23. rujna 2018. te je ukinuto rješenje Općinskog suda u Puli-Pola posl.br.R1-96/16 od 6. lipnja 2016. Slijedom navedenog, žalitelj je bio uredno naznačen kao protustranka, ali mu nisu izvršene dostave, pa se dakle ne radi o razlogu za odbačaj prijedloga, već o razlogu za ponavljanjem postupka, u kojem dijelu rješenje prvostupanjskog suda nije bilo predmetnom pobijanja, čime prvostupanjski sud, suprotno navodima žalitelja, u tom dijelu nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
12. Međutim, osnovano navodi žalitelj da u ovom postupku nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za priznanje strane sudske odluke.
13. Odredbom čl. 86. Zakona o rješavanju sukoba s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Službeni list SFRJ 42/1982, 72/1982, NN 53/1991, 88/2001, 101/2017, dalje u tekstu ZRSZ), koji se primjenjuje s obzirom na datum pokretanja ovoga postupka, propisano je da se strana sudska odluka izjednačuje se s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske.
14. Odredbom čl. 87. ZRSZ-a propisano je da će se strana sudska odluka priznati samo ako je podnositelj zahtjeva za priznanje uz tu odluku podnio i potvrdu nadležnoga stranog suda odnosno drugog organa o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.
15. Odredbom čl. 88. st. 1. ZRSZ-a, propisano je da će sud Republike Hrvatske odbiti priznanje strane sudske odluke ako u povodu prigovora osobe protiv koje je ta odluka donesena utvrdi da ta osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku. Osobito će se smatrati da osoba protiv koje je donesena strana sudska odluka nije mogla sudjelovati u postupku zbog toga što joj poziv, tužba ili rješenje kojim je započet postupak nije bilo osobno dostavljeno, odnosno što uopće nije ni pokušana osobna dostava, osim ako se bilo na koji način upustila u raspravu o glavnoj stvari u prvostepenom postupku.
16. Odredbom čl. 92. st. 1. ZRSZ propisano je da se strana sudska odluka neće priznati ako ne postoji uzajamnost.
17. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da presuda za oduzimanje Okružnog suda Sjedinjenih Američkih Država, Okruga Massachusetts od 14. rujna 2015., broj 13- 10693-NMG, sadržaja kao u izreci, a kojom presudom je u bitnom oduzeta imovina protustranke, u naravi jedna 52-stope (15.8 metara) dugačka Fairline Targa motorna jahta, identifikacijski broj plovila GB-FLNI0444A404, ne sadrži klauzulu pravomoćnosti, niti je iz predmetne odluke (dostavne naredbe, ili bilo kojeg drugog njezinog dijela) razvidno da bi ista bila dostavljena ovdje žalitelju-protustranci, pri čemu je u pravu žalitelj kada navodi da je na navedeno prvostupanjski sud već bio upozoren od strane Županijskog suda u Varaždinu u rješenju Gž-1608/2018 od 21. veljače 2019. kojim je ukinuto rješenje prvostupanjskog suda od 19. srpnja 2018. kojim je taj sud odbacio prijedlog za ponavljanje postupka zbog nedostatka pravnog interesa.
18. Pritom se ne može prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da je o vođenju postupka obaviještena i ovdje protustranka PN, koji da je je „imao priliku podnijeti zahtjev za osporavanje oduzimanja jahte i da nikakav zahtjev nije podnio“. Naime, iz priznate odluke proizlazi da je protustranka u postupku koji je prethodio nalogu za oduzimanje bio samo optužen, pri čemu nije došlo ni do kaznene prijave ni do kaznenog progona jer je isti, kako to obrazlaže tijelo koje je donijelo nalog za oduzimanje, bio u bijegu. Stoga sud doista ne vidi kako je žalitelj mogao o vođenju postupka biti obaviješten (da li mu je postavljen punomoćnik za primanje pismena, privremeni zastupnik, skrbnik, ili nešto slično sukladno propisima SAD-a, ili pak na neki drugi način), niti je navedeno, nakon prigovora protustranke, predlagatelj ikada sudu razjasnio.
19. U svjetlu takvih činjenica proizlazi da je predlagatelj, na kojemu je u smislu čl. 219. i 221.a. ZPP-a, teret dokazivanja svih pretpostavki koje odredbe čl. 88. i 89. ZRSZ traže za priznanje neke odluke, trebao na sudu prihvatljiv način dokazati ne samo da da postoji potvrda nadležnoga stranog suda odnosno drugog organa o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena, već i da se žalitelj (kao tamo optuženi) na bilo koji način upustio u raspravu o glavnoj stvari u prvostupanjskom postupku, što predlagatelj nije niti pokušao učiniti, već se za čitavo vrijeme trajanja ovog postupka držao potpuno pasivno, ne odgovarajući niti na jedan prigovor protustranke, zapravo čak niti ne tvrdeći suprotno protustranci, pa sa nema iz čega donijeti zaključak da je pobijana odluka postala pravomoćna, niti da je žalitelj u tom postupku sudjelovao.
20. Slijedom navedenog prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog djela rješenja ne daje razloge o odlučnim činjenicama (da li je, kada i na koji način priznata odluka postala pravomoćna, te da li se žalitelj kao protustranka ikada upustio u raspravu o glavnoj stvari), odnosno ti su razlozi nejasni, proturječni i u suprotnosti s provedenim dokazima i drugom dokumentacijom u spisu, zbog čega je rješenje nerazumljivo te se ne može ispitati, čime je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu u čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
21. U tom smislu nije bilo potrebno posebno cijeniti niti odgovarati na žalbene navode da je strana sudska odluka protivna pravnom poretku Republike Hrvatske i pravnom poretku Europske unije, odnosno upuštati se u ocjenu da li je i na koji način u Republici Hrvatskoj dopušteno oduzimati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, pa niti u ocjenu da li je kazneno djelo distribucije anaboličkih steroida i kazneno djelo uvoza anaboličkih steroida u vrijeme njegova počinjenja kao kazneno djelo bilo uopće predviđeno Kaznenim zakonom RH.
22. Naime, sve navedeno, čak i da je točno, samo su eventualni dodatni argumenti žalitelja, koji ne mijenjaju odlučnu i temeljnu činjenicu, a to je da uz priznatu odluku predlagatelj nije dostavio potvrdu nadležnoga stranog suda odnosno drugog organa o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena, kao i to da ni iz čega ne proizlazi da bi se žalitelj, kao tamo optuženi, na bilo koji način uopće upustio u raspravu o glavnoj stvari u prvostupanjskom postupku.
23. Zaključno, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. točke 3. ZPP preinačiti prvostupanjsko rješenje u točki II izreke, te prijedlog predlagatelja odbiti.
U Varaždinu 28. listopada 2025.
Sutkinja
Ivana Požar