REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-411/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i parteri, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, 28. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114-04/25-02/16 URBROJ: 511-01-158-25-5 od 19. veljače 2025. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja Rijeka, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/I-114-04/24-02/323 URBROJ: 511-01-158-24-27 od 16. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/I-114-04/24-02/323 URBROJ: 511-01-158-24-27 od 16. prosinca 2024. utvrđeno je da je tužitelj odgovoran što je 15. travnja 2024. u vremenu od 21,56 do 22,35 sati u [adresa], prednjim dijelom službenog vozila PU Primorsko-goranske marke „Ford Focus“ reg. oznake [registarska oznaka] udario u parkirano osobno vozilo marke „Mercedes Benz C 220“ reg. oznake [registarska oznaka], nakon čega je 16. travnja 2018. neistinito prijavio da je šteta na službenom vozilu [registarska oznaka] nastala 16. travnja 2018. udarom u ventilacionu cijev u garaži PU Primorsko-goranske, čime je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. stavku 1. točki 7. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/23.; dalje: ZOP) kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe što šteti ugledu policije, zbog čega mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 6. ZOP utvrđena kazna prestanka državne službe, te da je odgovoran što je 15. travnja 2024. u vremenu od 21,56 do 22,35 sati izvan službe vozilo koristio službeno vozilo PU Primorsko-goranske marke „Ford Focus“ reg. oznake [registarska oznaka] za osobne potrebe odnosno za potrebe privatnog susreta s MJ u [adresa], čime je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. stavku 1. točki 9. ZOP, kao neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava Ministarstva, zbog čega mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 6. ZOP utvrđena kazna prestanka državne službe. Slijedom naprijed navedenog, tužitelju je izrečena jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe.

2. U obnovljenom disciplinskom postupku je tuženik osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-114-04/25-02/16 URBROJ: 511-01-158-25-5 od 19. veljače 2025. djelomično usvojio žalbu tužitelja od 16. prosinca 2024. u dijelu koji se odnosi na disciplinsku sankciju izrečenu za težu povredu službene dužnosti iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja tuženika te je u odnosu na taj dio prvostupanjsko rješenje poništeno i tužitelju je, umjesto disciplinske kazne prestanka službene dužnosti, sukladno odredbi članka 110. stavka 2. točke 1. ZOP-a izrečena novčana kazna u visini 10% posljednje plaće isplaćene službeniku za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca (1x10%). U odnosu na preostali dio prvostupanjskog rješenja, žalba je odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako je tuženik na nezakonit i neprihvatljiv način cijenio utvrđenja vještaka koja da su upućivala na zaključak, baš kao i iskazi saslušanih svjedoka, da tužitelj nije mogao počiniti navedene povrede na način opisan u činjeničnom opisu djela, odnosno na način kako to ustrajno navodi svjedokinja UJC. Nezakonitost postupanja tuženika prilikom donošenja pobijanog rješenja očituje se i u činjenici da se pobijana rješenja koja sadrže odluku o disciplinskoj odgovornosti tužitelja temelje isključivo na iskazu svjedokinje UJC, za koji drži da je kontradiktoran s nalazom i mišljenjem vještaka te iskazom svjedoka GJ. Prvostupanjski disciplinski sud zaključkom kako vještak nije izričito otklonio mogućnost štete nastale srazom predmetnih vozila, već da temeljem dostupne dokumentacije ne može o tome tehnički donijeti utemeljen zaključak, da je neosnovano propustio primijeniti članak 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne novine br. 141/11.; dalje: Pravilnik) u kojem je sadržano osnovno pravilo in dubio pro reo. Predlaže sudu poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i vratiti predmet na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju u pobijanim rješenjima. Činjenično stanje da je potpuno i pravilno utvrđeno te je donesena odluka, kojom je tužitelju utvrđena odgovornost za počinjene težih povreda službene dužnosti, pravilna i zakonita. Ističe da je u obnovljenom disciplinskom postupku ponovno proveden dokaz čitanjem nalaza i mišljenje vještaka, ujedno je isti i neposredno saslušan, te iz tako provedenih dokaza nije proizašla niti jedna nova, odlučna činjenica koja bi utjecala na drugačiji ishod disciplinskog postupka protiv tužitelja. Vezano uz način nastanka oštećenja na predmetnom vozilu ukazuje da je svjedokinja MJ detaljno iskazivala tijekom disciplinskog postupka o istome, a koji iskaz je u suglasnosti s navodima svjedoka ŠJ, kao i ostalim dokazima koji prileže spisu. Kako je tužitelj ostvario sva obilježja težih povreda službene dužnosti, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog postupka.

6. Među strankama je sporno je li tužitelj počinio disciplinska djela, odnosno teže povrede službene dužnosti, kako su ona činjenično i pravno okvalificirana.

7. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (članka 49. stavak 2. ZUS-a), sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog postupka i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj rješenjima prvostupanjskog tijela od 8. rujna 2021. i tuženika od 31. prosinca 2021. oglašen odgovornim za počinjenje predmetnih povreda službene dužnosti te da su ta rješenja potvrđena presudama Upravnog suda u Rijeci posl.br. Us I-269/2022-8 od 23. lipnja 2022. i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3215/22 od 1. prosinca 2022. te u konačnici i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-652/2023 od 10. srpnja 2024. kojom je odbijena ustavna tužba tužitelja. Prijedlog tužitelja za obnovu disciplinskog postupka je rješenjima javnopravnih tijela odbačen te je tužitelj protiv drugostupanjskog rješenja o odbačaju prijedloga pokrenuo upravni spor u kojem je Upravni sud u Rijeci presudom posl.br. Us I-790/2024-4 od 1. srpnja 2024. poništio rješenje o odbačaju prijedloga od 12. travnja 2024. te predmet vratio na ponovni postupak. Slijedom navedenog, Drugostupanjski disciplinski sud je rješenjem 9. srpnja 2024. dopustio obnovu disciplinskog postupka protiv tužitelja u kojem su donesene ovdje pobijane odluke.

9. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama članka 93. do 114. ZOP-a i Pravilnikom, a podredno odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP), što slijedi iz normi članka 100. ZOP-a te članka 3. stavka 1. ZUP-a.

10. Prema odredbi članka 30. ZOP-a policijski službenik dužan je poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke te poštivati odredbe Etičkog kodeksa policijskih službenika.

11. Prema odredbi članka 93. stavak 2. ZOP-a policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti koju počini s namjerom ili iz krajnje nepažnje.

12. Nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije (članak 96. stavak 1. točka 7. ZOP) i neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava Ministarstva (članak 96. stavak 1. točka 9.) teže su povrede službene dužnosti. Kazne za teže povrede službene dužnosti propisane su odredbom članka 110. stavka 2. toga Zakona, a među njima je i novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja je policijskom službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci.

13. Disciplinske kazne izriču se u svrhu odgojnog utjecaja na počinitelja i druge službenike u Ministarstvu te održavanja radne discipline i pravila ponašanja u službi i izvan službe (članak 6. Pravilnika).

14. Disciplinski sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju povrede službene dužnosti, ali je vezan za činjenični opis povrede službene dužnosti (članak 106. ZOP).

15. Valja naglasiti i da je sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. Uloga upravnog suda je ispitati je li upravni postupak pravilno proveden, dakle jesu li u upravnom postupku poštovana pravila postupka, jesu li u tom postupku izvedeni svi potrebni dokazi i jesu li ti dokazi valjano ocijenjeni i utvrđene sve odlučne činjenice. Tek podredno, ako se utvrdi da postoji neki od navedenih nedostataka, sud će u upravnom sporu upotpuniti upravni postupak ukoliko ocjeni da je to moguće obzirom na vrstu tog nedostatka. Dakle, uloga upravnog suda nije ponovno provoditi upravni postupak.

16. Pregledom spisa predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo provelo sve relevantne dokaze, da je iste detaljno analiziralo pojedinačno i u međusobnoj povezanosti kako je to i propisano odredbom članka 9. točke 2. ZUP-a, te da je logično obrazložilo koji dokazi su dokazivali koje odlučne činjenice te je po ocjeni suda na temelju tih dokaza pravilno utvrdilo činjenično stanje, kao i disciplinsku odgovornost tužitelja.

17. Naime, točno je, a kako to ističe tužitelj, da vještak Srećko Hlišić nije potvrdio da su vozila Mercedes Benz i Ford Focus bila u međusobnom kontaktu, ali isti je u svom nalazu i mišljenju jasno naveo da takav kontakt ne može potvrditi usporedbom sučeljenih vozila temeljem raspoložive dokumentacije pri čemu je ustrajno isticao da, obzirom na nedostatak fotografija oštećenja vozila Mercedes Benz neposredno nakon događaja, nije moguće izvesti tehnički utemeljen zaključak. Međutim, vještak je dao jasno mišljenje da vozilo Ford Focus nije moglo biti oštećeno 16. travnja 2018. u 08,00 sati u garaži PU Primorsko-goranske, u opsegu i na način kako je to opisano Izvidom štete Croatia osiguranje d.d., a budući u garaži nema prepreka naletom na koje bi prema izgledu, prostornom rasporedu i intenzitetu mogle načiniti tamo opisanu štetu, te iz čega proizlazi neistinitost podataka u Izvješću o šteti kojeg je podnio tužitelj. Nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišića iznesen u obnovljenom postupku, i po mišljenju ovog suda, ni u kojem pogledu ne dovodi u pitanje niti mijenja ranije utvrđeni zaključak o postojanju disciplinske odgovornosti tužitelja iz prvotno vođenog postupka, a takav dokaz cijenjen je u sveukupnosti sa drugim dokazima. Dalje, i svjedok CJ, procjenitelj štete u Croatia osiguranju d.d., je iskazao sumnju u nastanak štete na način kako ju je prijavio tužitelj uz obrazloženje da je udarna površina na samom vozilu Ford Focus veća od površine ventilacije te obzirom na poziciju navedene prepreke i vozila.

18. Nadalje, svjedokinja MJC u svim je svojim izjavama danim na okolnost predmetnog događaja ustrajala u navodima da je upravo tužitelj predmetnog dana u večernjim satima službenim policijskim vozilom udario u njezino parkirano vozilo marke Mercedes Benz. Valja istaknuti kako je imenovana svjedokinja detaljno i dosljedno opisivala postupanje tužitelja, a navode u dijelu da je upravo tužitelj udario u njeno vozilo potvrdio je i svjedok ŠJ.

19. Tužitelj u cijelosti zanemaruje činjenicu o ocijeni svih provedenih dokaza u postupku i paušalno tumači da bi utvrđenja i mišljenja vještaka bila u suprotnosti s iskazom svjedokinje MJC te da se isključivo na istom iskazu svjedokinje temelji odluka o postojanju disciplinske odgovornosti tužitelja. Sud utvrđuje da su odluke u osporavanim rješenjima donijete na temelju iskaza svih saslušanih svjedoka, koji su detaljno analizirani i promatrani kako pojedinačno tako i u međusobnoj korelaciji te u sveukupnosti s drugim provedenim dokazima.

20. Budući iz utvrđene činjenice da je tužitelj neistinito prijavio kako je službeno vozilo Ford Focus oštećeno udarom u ventilacijsku cijev u garaži PU primorsko- goranske, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Hlišća, kao i imajući u vidu postojanje vremenske povezanosti oštećenja oba vozila (koja povezanost proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, te iz Izvješća o načinu oštećenja službenog vozila tužitelja i Izvida oštećenja i kalkulacije visine štete na vozilu Mercedes, oba od 16. travnja 2018.), kao i ostalih u postupku izvedenih dokaza, ovaj sud je suglasan s elaboracijom javnopravnih tijela da je tužitelj svojim ponašanjem počinio teže povrede službene dužnosti kako su one činjenično opisane i pravno okvalificirane u izreci prvostupanjskog rješenja.

21. Sud ocjenjuje osnovanima razloge koji su u prilog tome izneseni u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskog rješenja, te u odgovoru tuženika na tužbu, uključujući razloge što se tiču izbora disciplinske kazne za navedenu povredu. U odnosu na povredu službene dužnosti disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a u obzir su uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela. Sud je suglasan s ocjenom da iz svih provedenih dokaza proizlazi odgovornost tužitelja za počinjenje djela kako je to opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, a koje u bitnim obilježjima udovoljava konkretnim težim povredama službene dužnosti, dok je obrana tužitelja usmjerena na otklanjanje odgovornosti. U odnosu na postupanje s namjerom, kao i na ostale tužbene prigovore, tijelo je dalo valjane i dovoljno obrazložene i pravno utemeljene razloge koje u cijelosti prihvaća i sud.

22. Tužitelj tijekom spora nije ni imao drugih dokaznih prijedloga, osim čitanja dokumentacije u spisu, kojim bi eventualno osporio zaključke disciplinskih sudova.

23. Analizirajući sadržaj same izreke, ali i uspoređujući izreku i obrazloženje, sud utvrđuje da je izreka osporavane odluke jasna, razumljiva te da odluka sadrži razloge o svim ključnim činjenicama o kojima je ovisila i opstojnost disciplinskog djela i tužiteljeve odgovornosti, uključujući i razloge vezano za ocjenu navoda i prigovora tužitelja, dakle da je tuženik cjelovito i pravilno utvrdio pravno stanje stvari te pravilno primijenio odredbe materijalnog i postupovnog prava.

24. Neosnovano je tužiteljevo upiranje u odredbu članka 3. Pravilnika. Naime, tom je odredbom propisano da će se prilikom odlučivanja u disciplinskom postupku, dvojba u pogledu postojanja činjenica koja čine obilježja povrede službene dužnosti ili utječu na utvrđivanja odgovornosti policijskog službenika, razmatrati na način koji je povoljniji za policijskog službenika protiv kojeg se vodi disciplinski postupak. U predmetnom slučaju, međutim, prema ocjeni ovog suda, a zbog prethodno iznesenog, ne postoji dvojba o postojanju odlučnih činjenica u pogledu onih koji čine obilježja utvrđenih povreda pa nema mjesta primjeni navedene normativne inačice načela in dubio pro reo, prilagođene disciplinskome upravnom postupku.

25. Vrsta i težina disciplinske kazne podliježu slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS- a).

26. Sud utvrđuje da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti (članak 110. stavak 2. u svezi članka 111. stavka 1. ZOP) i da je odluka o istoj dostatno obrazložena. Pored toga, imajući na umu karakter predmetnih povreda službene dužnosti, sud ne nalazi da bi izrečena kazna bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana koja je svrha normativno definirana prethodno citiranom odredbom članka 6. Pravilnika.

27. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenja tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjena su zakonitim te je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.

28. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 174. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

29. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe na tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18. i 51/23).

U Rijeci 28. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).