REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
PREKRŠAJNI ODJEL
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: Pp-2235/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Prekršajni odjel, po sutkinji Eufemiji Nanković, uz sudjelovanje Gabrijele Geršić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljene pravne osobe „Ases usluge“ d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe EŠ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. t. 46. i t. 47. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne Novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.), čl. 10. st. 1. i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne Novine" broj 118/18., 120/21., 152/24.) i čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima ("Narodne Novine" broj: 133/20., 114/22., 151/22.), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Bjelovaru, Klasa: 116-02/24-01/2628, podnesenim dana 13.11.2024. godine, donio je dana 28. listopada, 2025. godine, i
p r e s u d i o j e
I. temeljem čl. 183., čl. 221. st. 2. i čl. 222. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.)
1. okrivljena pravna osoba: „Ases usluge“ d.o.o., OIB: 28315107902, zastupani po: EŠ, direktor društva, MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], do sada prekršajno kažnjavana,
2. okrivljena odgovorna osoba EŠ, od oca E i majke B, rođen **.**.1978. godine, OIB: [osobni identifikacijski broj], hrvatski državljanin, oženjen, otac jednog djeteta, zaposlen, sa prebivalištem u [adresa], do sada prekršajno kažnjavan,
k r i v i s u
1. što 1. okrivljena pravna osoba, te u drugoj 2. okrivljena odgovorna osoba, radnicima BŠ, rođ. **.**.2005., OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji je u tvrtki Ases usluge d.o.o., [adresa], radio na poslovima pomoćnog radnika od dana 18.5.2024. do dana 17.6.2024. godine temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, te radniku SŠ, rođ. **.**.1978., OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji je u tvrtki Ases usluge d.o.o., [adresa], radio na poslovima prodaje i brige o naplati potraživanja od dana 19.1.2024. do dana 4.6.2024. godine temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, za mjesec svibanj 2024. godine nisu dostavili obračun dugovane neisplaćene plaće dana 30.6.2024. godine, te za mjesec lipanj 2024. godine nisu dostavili obračun dugovane neisplaćene plaće dana 31.7.2024. godine, a što su po zakonu bili dužni učiniti,
čime su počinili prekršaj iz čl. 93. st. 2. kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o radu,
2. što 1. okrivljena pravna osoba, te u drugoj 2. okrivljena odgovorna osoba, radnicima BŠ, rođ. **.**.2005., OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji je u tvrtki Ases usluge d.o.o., [adresa], radio na poslovima pomoćnog radnika od dana 18.5.2024. do dana 17.6.2024. godine temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, te radniku SŠ, rođ. **.**.1978., OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji je u tvrtki Ases usluge d.o.o., [adresa], radio na poslovima prodaje i brige o naplati potraživanja od dana 19.1.2024. do dana 4.6.2024. godine temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, za mjesec svibanj 2024. godine nisu isplatili minimalnu plaću dana 15.6.2024. godine, za mjesec lipanj 2024. godine nisu isplatili minimalnu plaću dana 15.7.2024. godine, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći i Uredbi o minimalnoj plaći za 2024. godinu, proporcionalno radu navedenih radnika u svibnju i lipnju 2024. godine, u bruto iznosu od 830,00 eura,
čime su počinili prekršaj iz čl. 3. st. 1. kažnjiv po čl. 10. st. 1. t. a. i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći,
3. što je kod 1. okrivljene pravne osobe i 2. okrivljene odgovorne osobe bez dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj i za rad kod poslodavca, radio državljanin treće zemlje TŠ, rođ. **.**.1994., OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin Republike Turske, s prebivalištem u [adresa], Bojnik, Trabzon Arakli, privremeno boravište u [adresa], koji je radnik u tvrtki Ases Usluge d.o.o. [adresa], radio na poslovima rukovoditelja građevinskim strojevima od dana 15.3.2024. godine do dana 18.4.2024. godine, temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme,
čime su počinili prekršaj iz čl. 88. st. 1. kažnjiv po čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima,
pa se na osnovu istih propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje 1. okrivljenoj pravnoj osobi Ases usluge d.o.o.
za djelo pod točkom 1 novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) eura, za djelo pod točkom 2 novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) eura, za djelo pod točkom 3 novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) eura.
Temeljem čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona 1. okrivljenoj pravnoj osobi Ases usluge d.o.o. izriče se ukupna novčana kazna u iznosu od 9.000,00 (devet tisuća) eura.
Na osnovu istih propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje se 2. okrivljenoj odgovornoj osobi EŠ
za djelo pod točkom 1 novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura, za djelo pod točkom 2 novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura, za djelo pod točkom 3 novčana kazna u iznosu od 900,00 (devetsto) eura.
Temeljem čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona 2. okrivljenoj odgovornoj osobi EŠ izriče se ukupna novčana kazna u iznosu od 2.700,00 (dvije tisuće sedamsto) eura.
II. Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona 1. i 2. okrivljeni su dužni novčanu kaznu platiti u korist Državnog proračuna putem priložene uplatnice, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude. Temeljem čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona 1. i 2. okrivljene se upozorava da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, u protivnom će se postupiti u skladu s člankom 34. Prekršajnog zakona.
III. Temeljem čl. 139. st. 3. i čl. 138. Prekršajnog zakona 1. i 2. okrivljeni su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u korist Državnog proračuna putem priložene uplatnice. 1. okrivljena pravna osoba dužna je platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, dok je 2. okrivljena odgovorna osoba dužna platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, u protivnom će se postupiti u skladu sa čl. 34. Prekršajnog zakona.
IV. Temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) 1. okrivljena pravna osoba Ases usluge d.o.o. i 2. okrivljena odgovorna osoba EŠ,
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
4. da okrivljeni nisu dostavili i obrazložili pisani otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme radniku BŠ, rođ. **.**.2005., OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji je u tvrtki Ases usluge d.o.o., [adresa], radio na poslovima pomoćnog radnika od dana 18.5.2024. do dana 17.6.2024. godine temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, a što su po zakonu bili dužni učiniti,
pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 120. st. 3. kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 47. i st. 2. Zakona o radu.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u Bjelovaru, pod brojem gornjim, podnijelo je optužni prijedlog protiv 1. i 2. okrivljenih, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. 2. okrivljenik je u ime 1. okrivljene pravne i 2. okrivljene odgovorne osobe u obrani naveo kako je radnik BŠ bio zaposlen na radno mjestu pomoćnog vodoinstalatera, ugovor je sklopljen na mjesec dana od 8.5.2024. godine, sklopljen je ugovor o radu na određeno vrijeme i to mjesec dana jer se radilo o probnom radu, radnik BŠ radio je mjesec dana, te je 17.6.2024. godine izjavio pismeno da daje otkaz i ne želi odraditi otkazni rok, te je prestao s radnom dana 17.6.2024. godine, što se tiče plaće za mjesec svibanj navedenom radniku je plaća isplaćena, točno je da je došlo do zakašnjenja u isplati plaće, ali radniku je lista obračune dugovane i neisplaćene plaće dostavljena, no ne zna točno kada, u konačnici ukoliko je inspektor u nadzoru utvrdio da lista za svibanj za dugovanu i neisplaćenu plaću nije dostavljena u roku može reći da je to doista tako, a što se tiče rada radnika do 17.6.2024. godine i dostave obračuna dugovane neisplaćene plaće za lipanj može reći da ako je inspektor i navedeno utvrdio, tj. da mu lista nije dostavljena u roku onda je to tako. U nastavku obrane 2. okrivljenik je iskazao da što se tiče točke 2 da BŠ nije isplaćena minimalna plaća to nije točno, istom je isplaćena minimalna plaća jer je prilikom zapošljavanja radniku dao novčanu naknadu na ruke u više navrata, tj. sitnu pozajmicu da radnik preživi i plaćeno mu je gorivo, tvrdi da je za radnika BŠ isplaćena u cijelosti njegova plaća, jedan je nalog bio 4.10.2024., a drugi 8.11.2024. godine, iz istih se vidi izvršena uplata i zato smatra da prekršaj u odnosu na BŠ i isplatu minimalne plaće nije počinjen jer je njemu sve uplaćeno, što se tiče IŠ sa istim je sklopljen ugovor o radu, radilo se o fiktivnom ugovoru jer je isti izašao iz zatvora, bio je to ugovor na određeno vrijeme sa probnim radom od 19.1.2024. do 18.2.2024. godine, sa istim je sklopljen još jedan ugovor od 12.2.2024. do 28.5.2024. godine, doista tom radniku SŠ nisu isplaćene minimalne plaće iz razloga što isti nije imao obavezu dolaziti na posao a plaćao mu je plaću i doprinose cijelo vrijeme, a ništa nije radio i još je vozio službeni auto, pa je smatrao da mu nije u obvezi isplatiti minimalnu plaću, još mu je kupio perilicu suđa u vrijednosti 800 eura, nakon čega je nestao i počeo ga prijavljivati. Nadalje, 2. okrivljenik je iskaza kako u odnosu na djelo pod točkom 3 iskazuje da je radnik BŠ sam dao otkaz i to pisanom izjavom, tako da što se tiče dostave otkaza ugovor o radu iskazuje da je radnik sam dostavio izjavu da daje otkaz i jednostavno nestao, poslije nije više imao kontakte sa istim i misli da mu nije niti trebao dostaviti pisani otkaz ugovora o radu, a što se tiče djela pod točkom 4 i rada državljanina Republike Turske bez dozvole za boravak i rad u RH 2. okrivljenik je iskazao da je to malo složenija priča zbog nedorečenog Zakona o strancima, naime TŠ je došao u firmu na razgovor, sutradan ujutro su nazvali policiju i rekli da imaju radnika kojem vrijedi radna dozvola i pitali da li ga mogu zaposliti, Odjel za strance im je rekao da ne mogu i da ga upute u policiju, isti se javio u Remetinec i tamo je platio neku kaznu i opet se vratio, opet su zvali Remetinec i tada im je rečeno da ga mogu zaposliti ali prije zapošljavanja podnijeti zahtjev za novu radnu dozvolu jer isti ima OIB, tako su i napravili, kako je ta procedura duže trajala radnik je došao u sumnju da ga lažu te je nestao, za vrijeme dok je bio kod njih pokazalo se da nije osposobljen za bageristu i napravio je štetu na radu, dakle, u vrijeme kad su sa istim sklopili ugovor o radu nije bila ishođena dozvola za boravak i rad za navedenog radnika. U nastavku postupka 2. okrivljenik je iskazao kako u odnosu na djelo pod točkom 4. što se tiče radnika ČŠ u vrijeme zaposlenja za 1. okrivljenu pravnu osobu radnik nije imao ishođenu dozvolu za boravak i rad kod njih, bila je u fazi ishođenja, u međuvremenu je radnik nestao i navedenu dozvolu nisu ishodili, što se tiče dostave pisanog obrazloženog otkaza ugovora u radu ponavlja da isti nisu dostavili jer je radnik njima dao otkaz i pisani i obrazloženi otkaz odnosno dostava istog nije učinjena. Nadalje, 2. okrivljenik je iskazao kako ostaje u cijelosti kod navoda svoje obrane iskazane pred sudom, pogotovo u odnosu na radnika SŠ, ako je došlo do propusta dostave obračuna neisplaćenih i minimalnih plaća, te ukoliko je inspektor utvrdio određeni propust on isto prihvaća u cijelosti. Na poseban upit suda 2. okrivljenik je iskazao da što se tiče radnika IŠ njemu nisu uručeni obračuni dugovanih neisplaćenih plaća za svibanj i lipanj 2024. u roku, kao niti radniku BŠ, isto tako radniku IŠ nije isplaćena minimalna plaća za svibanj i lipanj u roku i u bruto iznosu jer je istog samo formalno zaposlio i smatrao je da to ne treba činiti, imali su interni dogovor, isti je u jednom dijelu funkcionirao, a kada je radnik IŠ dogovor prekršio nije mu isplatio plaću niti minimalnu plaću, na kraju može reći da doista što se tiče radnika Vugera i IŠ nije bila isplaćena minimalna plaća u roku i u iznosima predviđenim Zakonom o minimalnim plaćama.
3. Temeljem obrane 1. i 2. okrivljenih, uvida u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu čitajući optužni prijedlog, obavijest temeljem čl. 109a Prekršajnog zakona za 1. i 2. okrivljene, dopis tužitelja od 4.10.2024., presliku povratnice list spisa 10, dopis tužitelja od 3.9.2024., presliku povrtnice list spisa 12, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru sastavljen dana 19.7.2024., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru sastavljen dana 1.8.2024., presliku e-maila od 11.7.2024. list spisa 20, presliku e-maila od 4.6.2024. list spisa 21, presliku e-maila od 2.6.2024. list spisa 22, odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku OŠ od 4.6.2024. list spisa 23, prijavu o prestanku osiguranja HZMO-u za radnika IŠ list spisa 24, obrazac odjave HZZO-u za radnika IŠ list spisa 25- 26, potvrdu o vrsti posla koju je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa za radnika IŠ list spisa 27, ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 19.1.2024. između ASES USLUGE d.o.o. i IŠ list spisa 28-31, obrazac prijave o početku osiguranja HZMO-u za radnika IŠ list spisa 32, obrazac prijave HZZO-u za radnika IŠ list spisa 33-34, ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 12.2.2024. između ASES USLUGE d.o.o. i IŠ list spisa 35-38, ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 8.5.2024. između ASES USLUGE d.o.o. i BŠ list spisa 39-42, lista za mjesec svibanj 2024., lista za mjesec lipanj 2024. djelatnik BŠ, potvrdu o vrsti posla koju je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa za radnika ŠŠ list spisa 45, potvrdu o zaprimanju dokumentacije list spisa 46, prijavu o prestanku osiguranja HZMO-u za radnika BŠ list spisa 47, obrazac odjave HZZO-u za radnika BŠ list spisa 48-49, izjavu BŠ list spisa 50, presliku isplatnice BŠ, blagajnički izvještaj lipanj 2024. pozajmica BŠ, presliku računa Petrol d.o.o. od 28.5.2024., presliku tekst poruka list spisa 55-56, presliku povratnice list spisa 57-58, prijavu o prestanku osiguranja HZMO-u za radnika ČŠ list spisa 60, obrazac prijave HZZO-u za radnika TŠ list spisa 61-62, odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku TŠ od 18.4.2024. list spisa 63, obrazac prijave o početku osiguranja HZMO-u za radnika TŠ list spisa 64, ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 14.3.2024. između ASES USLUGE d.o.o. i ČŠ list spisa 67-70, e-mail od 2.5.2024. list spisa 71-74, izvod iz sudskog registra za 1. okrivljenu pravnu osobu list spisa 75-77, zapisnik o ispitivanju 1. i 2. okrivljenika od 19.2.2025., izvod iz prekršajne evidencije za 1. i 2. okrivljene, zapisnik o ispitivanju 1. i 2. okrivljenika od 7.5.2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka BŠ od 7.5.2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka od 16.9.2025. i zapisnik o ispitivanju svjedoka inspektora Stipana Ćavarušića od 21.10.2025. godine, te iskaza saslušanih svjedoka BŠ i inspektora Stipana Ćavarušića, sutkinja je utvrdila da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno, nije provodila daljnje dokaze, te je donijela odluku kao u izreci ove presude.
4. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to iz sadržaja ugovora o radu na određeno vrijeme Ases usluga d.o.o. kao poslodavca i IŠ, kao i ugovora o radu na određeno vrijeme Ases usluga d.o.o. kao poslodavca i BŠ, te uvidom u ugovor o radu na određeno vrijeme Ases usluga d.o.o. kao poslodavca i ČŠ, utvrđeno je da su navedeni radnici IŠ, BŠ i TŠ bili u radnom odnosu kod poslodavca 1. okrivljene pravne osobe. Nadalje, uvidom u izjavu (list spisa 59) utvrđeno je iz sadržaja iste da dana **.**.2024. BŠ daje otkaz i ne želi odraditi otkazni rok.
5. Svjedok BŠ u svom je iskazu naveo kako sa pravnom osobom 1. okrivljenom i 2. okrivljenikom kojeg prepoznaje u sudnici sklopio je ugovor o radu na određeno vrijeme, to je bilo od 18.5. do 17.6.2024. godine, radio je na poslovima pomoćnog radnika. najprije mu je bilo obećano da će mu nakon mjesec dana biti isplaćena plaća, no ista je kasnila, pričekao je još mjesec dana no plaću nije dobio i nakon toga je navedeno prijavio, budući je bio u firmi unutar mjesec dana kada je radio dobio je od poslodavca novac tj. pozajmicu od 200 eura do plaće budući nije imao novaca, vidio je da mu je naknadno isplaćena plaća i to jedan dio u listopadu a jedan dio u studenom 2024. godine. Na poseban upit suda svjedok je iskazao da je u studenom 2024. godine dobio poštom obračun plaće, nema više tu listu. Na poseban upit suda svjedok je iskazao da mu ta lista za svibanj 2024. godine nije dostavljena do 30.6.2024., radilo se o dugovanoj neisplaćenoj plaći, već mu je ista dostavljena u studenom putem pošte, što se tiče isplate minimalne plaće istu nije dobio u lipnju 2024. već je ukupno 944 eura dobio u dva navrata u listopadu i studenom 2024. godine, dakle za mjesec svibanj nije dobio minimalnu plaću do 15.6.2024. godine. Na poseban upit suda svjedok je iskazao da kako nije dobio plaću i čuo je glasine da plaće kasne po mjesec-dva te je jednostavno dao otkaz na način da je pismenu izjavu predao poslodavcu. Nakon što mu je predočena izjava svjedok je iskazao da je to njegova pisana izjava. Na poseban upit suda svjedok je iskazao da nije dobio pisani otkaz ugovora o radu od strane poslodavca. Na poseban upit suda svjedok je iskazao da ne zna tko je IŠ, to ime mu nije poznato, nema nikakvih saznanja o radu istog kod ovog poslodavca. Na poseban upit 2. okrivljenika svjedok je iskazao da je točio gorivo i platio karticom od firme kako bi mogao dolaziti na posao, nije se radilo o njegovom vozilu, isto je imao kolega, radilo se o službenom vozilu s kojim je išao na posao zajedno sa kolegom, on nije trošio novac sa kartice za osobno vozilo. Na poseban upit 2. okrivljenika svjedok je iskazao da se radilo o kolegi JŠ koji je radio na poslovima bageriste. Na poseban upit 2. okrivljenika zašto je na njegovo ime evidentirana uplata od 63 eura za točenje goriva svjedok je iskazao da je to službeno vozilo cady s kojim je išao u Bauhaus i trebalo je natočiti gorivo i to je bio trošak goriva radi posla koji je obavljao po zadatku sa službenim vozilom. Na poseban upit 2. okrivljenika da li postoji dug od strane 1 i 2. okrivljenih prema njemu svjedok je iskazao da nema nikakvih dugovanja. Nakon saslušanog iskaza svjedoka 2. okrivljenik je iskazao kako ima komentar na iskaz istog i naznačio je da mu je ovo prvi glas da se točilo gorivo a da to nije bilo za njega osobno već za drugog kolegu, te je to sve posljedica odlaska radnika iz firme bez da se iskomunicirala situacija.
6. Iskaz saslušanog svjedoka BŠ sud je prihvatio u cijelosti, sudu je iskaz dan uvjerljivo, okolnosno i precizno, te pritom sud nije našao okolnosti koje je bi dovele u sumnju istinitost navedenog iskaza.
7. Svjedok inspektor Stipan Ćavarušić u svom je iskazu naveo kako su u Državni inspektorat zaprimljene prijave radnika te je obavio nadzor u odnosu na pravnu osobu ASES USLUGE d.o.o. gdje je 2. okrivljenik odgovorna osoba, na uvid je imao radno- pravnu dokumentaciju i prijave radnika, uvidom u dokumentaciju utvrdio je da su u pravnoj osobi zaposleni radnici BŠ i IŠ ugovorom na određeno vrijeme, kao i radnik državljanin treće zemlje [adresa], TŠ, za radnike IŠ i BŠ ugovor o radu bio je sklopljen na određeno vrijeme, utvrdio je iz dokumentacije da radnicima BŠ i IŠ poslodavac nije dostavio obračune dugovane neisplaćene plaće za svibanj i lipanj i to do kraja tekućeg mjeseca, a što je zakonom bio dužan, time je počinjena povreda odredbe Zakona o radu čl. 93. st. 2. kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 46. i st. 2. istog Zakona, vezano uz Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće, otpremnine, naknade neisplaćene i naknade za neisplaćeni godišnji odmor u slučaju da je radni odnos prestao, u međuvremenu došlo je do izmjene Zakona o radu ali kontinuitet postoji. U nastavku iskaza svjedok inspektor je naveo da što se tiče točke 2. optužnog prijedloga utvrdio je da za radnike IŠ i BŠ također nije bila isplaćena minimalna plaća za svibanj i lipanj u rokovima kako to treba biti, ista je po Uredbi o minimalnoj plaći bila u bruto iznosu 830,00 eura, dakle za svibanj do 15.6., a za lipanj do 15.7., u nadzoru je utvrdio da doista ta plaća tim radnicima nije bila isplaćena iako mu je tijekom nadzora 2. okrivljenik naznačio da je isplatio određene novčane svote u određenim iznosima, koliko se sjeća 200 eura, no to nije naknada plaće, naime, da bi se bilo kakva isplata radniku smatrala kao naknada plaće ista mora ići preko bankovnog računa, za istu se plaćaju naknade i porezi, te ako je ovakva isplata izvršena ista se ne smatra uplatom minimalne plaće, u trenutku nadzora nije bilo dokaza da je izvršena isplata minimalnih plaća u roku kako to zakon predviđa, da je ona isplaćena sa svim urednim doprinosima. Nakon što mu je predočen navod svjedoka BŠ da mu je isplaćeno u studenom više uplata i da nema potraživanja što se tiče poslodavca, svjedok inspektor je iskazao da u trenutku nadzora nije imao saznanja da bi bile izvršene isplate radnicima, ponavlja naknadne isplate ne utječu na propust isplate minimalnih plaća u rokovima kada te plaće dospijevaju i iste moraju biti u propisanoj formi sa svim doprinosima kako je to predviđeno Uredbom, što u odnosu na radnike Vugera i IŠ okrivljeni nisu učinili. Nadalje, u odnosu na 3. točku da bi u odnosu na radnika BŠ bila propuštena dostava pismenog otkaza svjedok inspektor je iskazao da je te činjenice utvrdio na osnovu prijave radnika dostavljene Državnom inspektoratu, iz te prijave radnik je naznačio da je pod prisilom morao dati otkaz, pa je pretpostavio da se radilo o otkazu od strane poslodavca radniku. Nakon što mu je predočen iskaz radnika svjedok inspektor iskazao je da iz prijave radnika proizlazilo da je isti morao dati otkaz, to je sve što je radnik prijavio vezano uz otkaz, na temelju takve prijave je podnesen optužni prijedlog u kojem stoji da su okrivljeni dali otkaz radniku ali nisu izvršili dostavu pisanog obrazloženog otkaza. Na poseban upit suda svjedok inspektor iskazao je da sa radnikom nije obavio razgovor jer nije mogao doći u kontakt sa istim, prijava se temelji na pisanoj prijavi radnika Državnom inspektoratu, u odnosu na iskaz svjedoka iskazan na sudu on na isti nema komentara, tijekom nadzora je utvrdio da kod poslodavca radi državljanin treće zemlje, odnosno Turske, koji je imao sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, te je izvršena prijava na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, no za tog radnika nije bila ishođena dozvola za boravak i rad, dodatno je provjeravao i naknadno navedene činjenice u MUP-u, za tog stranca nije nikada ishođena dozvola za boravak i radu RH, dozvola se izdaje točno određenom poslodavcu, za točno određene poslove i na određeno vrijeme Rješenjem od strane MUP-a. Dakle, poslodavac navedeno nije ishodio i nije imao dozvolu za boravak i rad radnika. Na poseban upit 2. okrivljenika da li radnik može raditi budući je prijavljen na mirovinsko i zdravstveno osiguranje jer je on i dobio uputu Odjela za strance da može započeti sa radom, svjedok inspektor je iskazao da radnik ne može započeti sa radom prije ishođenja dozvole za rad bez obzira na prijave HZMO i HZZO- u, u protivnom bi dozvola bila bespredmetna. Na poseban upit suda svjedok inspektor je iskazao da iako je došlo do stupanja na snagu novog Zakona o strancima postoji kontinuitet vezano uz zaposlenje državljanina treće zemlje, dakle isti se ne može zaposliti ako poslodavac nema dozvolu za rad i potvrdu o boravku, s time da novi zakon ima strože uvjete za izdavanje dozvole, te je stari zakon bio povoljniji i blaži za poslodavca u ovom konkretnom događaju jer je u vrijeme počinjenja prekršaja isti bio na snazi. Na poseban upit suda nakon što su mu predočeni navodi obrane da je ugovor sa radnikom IŠ bio samo formalan svjedok inspektor iskazao je da to uopće ne utječe na obveze poslodavca, isti je sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme, podnio je prijave, te je nakon toga morao ispuniti sve obveze što se tiče Zakona o radu, dostave obračuna dugovanih neisplaćenih plaća, te izvršiti sve uplate minimalnih plaća. 2. okrivljenik prisutan saslušanju svjedoka inspektora iskazao je kako nema posebnih primjedbi na iskaz svjedoka, te prigovara što isti nije ispitao radnike, već je optužni prijedlog podnio samo temeljem prijave.
8. Iskaz citiranog svjedoka inspektora sud je prihvatio u cijelosti kao istinit i točan obzirom je sudu isti dan uvjerljivo logično i okolnosno. Na postavljena pitanja svjedok je dao konkretne i okolnosne odgovore, koji su u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu, stoga je sud cjelokupan iskaza ocijenio kao vjerodostojan, pri tom ne našavši okolnosti koje bi navedeno dovele u sumnju
9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i utvrđenih činjenica utvrđeno je da su radnici IŠ, BŠ radili kod okrivljenih temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme i da za mjesec svibanj 2024. godine, te za mjesec lipanj, poslodavac istima nije dostavio obračune dugovane neisplaćene plaće u zakonski propisanim rokovima do dana 30.6.2024., odnosno 30.7.2024. godine. Isto tako, nesporno je utvrđeno kako okrivljeni naznačenim radnicima nisu za mjesec svibanj i lipanj isplatili minimalne plaće u bruto iznosu sukladno Zakonu o minimalnoj plaći i Uredbi o minimalnoj plaći za 2024. godinu i to u predviđenim rokovima, dakle za mjesec svibanj do dana 15.6.2024., te za mjesec lipanj do dana 15.7.2024. godine. Takvo činjenično stanje utvrđeno je na temelju izjave saslušanih svjedoka i dokumentacije koja prileži spisu, kao i samih navoda obrane gdje se decidirano navodi kako citiranim radnicima nisu uručeni obračuni dugovanih neisplaćenih plaća, kao što im nije niti isplaćena minimalna plaća u roku i bruto iznosu. U odnosu na navedeno sud nije prihvatio navode obrane u kojima navode kako smatraju da nisu počinili prekršaj u odnosu na tako utvrđeno činjenično stanje navodeći kako u odnosu na radnika IŠ bio je interni dogovor, isti je samo formalno zaposlen i smatra da nije trebao u odnosu na istog isplaćivati minimalne plaće. Također nisu prihvaćeni navodi obrane da prema radniku BŠ nije bila isplaćena minimalna plaća ali su se istom radniku dale novčane naknade na ruke u više navrata, te se stoga smatra da je njemu sve uplaćeno. Takovi navodi obrane u odnosu na djela pod točkama 1 i 2 izreke ne ispričavaju njihovu prekršajnu odgovornost, gdje su okrivljeni kao poslodavci u svom poslovanju dužni postupati u skladu sa pozitivnim propisima u radno-pravnim odnosima. Stoga su okrivljeni u odnosu na navedene radnike s kojima je temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme zasnovan rad bili u obvezi postupati u skladu sa odredbama Zakona o radu, te Zakona o minimalnoj plaći i ispunjavati svoje obveze u predviđenim rokovima, što su isti propustili učiniti, čime su u cijelosti ostvarili prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o radu, kao i prekršaj iz čl. 10. st. 1. t. a i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći.
10. Nadalje, iz obrane proizlazi kako im je naznačeno od strane Odjela za strance da mogu zaposliti stranca, ali prije zapošljavanja mora podnijeti zahtjev za novu radnu dozvolu jer je isti imao OIB, što su oni i napravili. Međutim, tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je kod okrivljenih radio državljanin treće zemlje TŠ na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme i to bez dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Kako je odredbama Zakona o strancima decidirano propisano da državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim ako zakonom drugačije nije propisano, navode obrane u kojima se poriče odgovornost u odnosu na zapošljavanje državljanina treće zemlje sud nije prihvatio, niti isti isključuju prekršajnu odgovornost okrivljenih. Okrivljeni su svojim postupanjem počinili prekršaj budući su sa državljaninom treće zemlje, odnosno Republike Turske, sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme, dakle istog zaposliti, bez dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj i za rad kod poslodavca, čime su u cijelosti počinili prekršaj iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima.
11. Slijedom navedenog sud je 1. i 2. okrivljene proglasio krivima i izrekao im primjerene novčane kazne s obzirom na stupanj njihove odgovornost i težinu počinjenog djela. Prilikom odmjeravanja novčane kazne za 1. okrivljenu pravnu osobu, uz primjenu čl. 37. i čl. 221. st. 2. Prekršajnog zakona, sud je cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja i protek vremena u odnosu na počinjenje prekršaja, ne našavši posebno izraženih olakotnih okolnosti, dok je kao otegotna okolnost uzeta u obzir dosadašnja prekršajna kažnjavanost, te je sud uvjerenja da će se ovako izrečenom novčanom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja.
12. Nadalje, izričući novčanu kaznu 2. okrivljenoj odgovornoj osobi, također uz primjenu čl. 37. i čl. 221. st. 2. Prekršajnog zakona, sud je cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja i protek vremena u odnosu na počinjenje prekršaja, ne našavši posebno izraženih olakotnih okolnosti, dok je kao otegotna okolnost uzeta u obzir dosadašnja prekršajna kažnjavanost, te je sud uvjerenja da će se ovako izrečenom novčanom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja.
13. Temeljem u izreci citiranih propisa 1. i 2. okrivljeni su upozoreni da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
14. Temeljem u izreci citiranih propisa 1. i 2. okrivljeni su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka, koji trošak je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka, te imovnom stanju okrivljenih.
15. Kako su nakon počinjenja prekršaja opisanih u točkama 2 i 3 izreke izmijenjeni propisi o prekršaju sud je pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava i u smislu članka 3. Prekršajnog zakona na načelo primjene blažeg propisa, prema kojem se na počinitelja prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jedan ili više puta, primjenjuje propis najblaži za počinitelja, te je u odnosu na okrivljene primijenio propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, kao propis koji je blaži za okrivljene.
16. Nadalje, 1. i 2. okrivljenima se navodima optužnog prijedloga stavlja na teret da nisu dostavili obrazloženi pisani otkaz ugovora o radu te time počinili prekršaj iz čl. 120. st. 3. kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 47. i st. 2. Zakona o radu. U svom iskazu svjedok BŠ izjavio je kako je dao otkaz kod okrivljenika. Svjedok je nakon što mu je predočena izjava o davanju otkaza potvrdio da se radi o izjavi koju je on dao, dakle sud je utvrdio kako je radni odnos navedenog radnika prestao tako što je isti dao otkaz poslodavcu. Slijedom navedenog, prihvaćajući iskaz saslušanog svjedoka kako je to već naznačeno u obrazloženju ove presude, sud nije našao dokazanim da bi okrivljeni počinili citirani prekršaj, te ih je temeljem naznačenih propisa oslobodio od optužbe.
Sesvete, 28. listopada 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Gabrijela Geršić, v.r.
Eufemija Nanković, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Sesvetama, Prekršajni odjel, Industrijska cesta 15, Sesvete, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.
