Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-155/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu mr. sc. Tihomiru Kovačeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja - tužitelja GRADENA d.o.o., OIB: 04884867337, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv ovršenika – tuženika MRAMOR d.o.o., OIB: 32198858247, iz Osijeka, Ulica Jablanova 19 A, zastupanog po Vedranu Staniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stanić & Zrno u Osijeku, radi isplate iznosa od 2.425,97 EUR, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 16. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 28. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Vršitelja dužnosti javnog bilježnika Vedrana Borića, iz Osijeka, posl.br: Ovrv- 19496/2023, od dana 21.12.2023., u dijelu kojim se nalaže tuženiku MRAMOR d.o.o., Osijek, Ulica Jablanova 19a, OIB: 32198858247, isplatiti tužitelju GRADENA d.o.o., [adresa], OIB: 04884867337, novčani iznos od 2.234,37 EUR (slovima: dvije tisuće dvjesto trideset četiri eura i trideset sedam centi), uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 2.06.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.01.2023 . g. do 29.12.2023. g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje pos ljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. g. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR (dvjesto sedamdeset tri eura i sedamdeset pet centi) uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 21.12.2023. g. do 29.12.2023. g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Platni nalog iz rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Vedrana Borića, iz Osijeka, posl.br: Ovrv-19496/2023, od dana 21.12.2023. ukida se u dijelu u kome je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 191,60 EUR (sto devedeset jedan euro i šezdeset centi) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 02.06.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.01.2023. g. do 29.12.2023. g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. g. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a tužbeni zahtjev se u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.296,27 EUR (dvije tisuće dvjesto devedeset šest eura i dvadeset sedam centi).

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 172,09 EUR (sto sedamdeset dva eura i devet centi).

Obrazloženje

1. Na tužiteljev prijedlog vršitelja dužnosti javnog bilježnika Vedran Borić, iz Osijeka, je izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – Salda konti kartice za tuženika, posl.br: Ovrv-19496/2023, od dana 21.12.2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.425,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2021. do isplate i troškovima postupka.

2. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor pa je isto stavljeno izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru tuženik navodi da nema nikakvih nepodmirenih dugovanja prema ovrhovoditelju, a račun koji je naveden u Saldo konti kartici ovršenik nikada nije priznao ovrhovoditelju jer isti za njega nikada nije obavio fakturiranu uslugu, a za fakturirane radove nije imao niti ovjeru nadzornog inženjera na gradilištu, kao ni voditelja gradilišta. Zbog svega navedenoga, ovršenik je predmetni račun vratio ovrhovoditelju te istoga nikada nije ni knjižio niti koristio pravo na odbitak pretporeza po istome. Opreza radi ističe i prigovor zastare.

4. U nastavu postupka u podnesku od 20.05.2024. tužitelj navodi da su navodi tuženika u cijelosti neosnovani, jer su stranke bile u poslovnom odnosu, i to tuženik kao naručitelj, a tužitelj kao izvođač keramičarskih radova na objektu – Bolnica Požega – dnevna bolnica i kirurgija. Tužitelj je izvodio keramičarske radove, koje je situirao u dva odvojena računa. Prvi račun broj 13-2-2020, od dana 05.05.2020. tuženik je tužitelju uredno podmirio. Drugi, ovdje utuženi račun, broj 04- 2-2021, na iznos od 18.278,50 kn, od dana 29.04.2021., tuženik nije podmirio, iako je isti uredno zaprimio dana 14.07.2021., a istome nije prigovorio, niti ga tužitelju vratio uz obrazloženje razloga navodnoga osporavanja, već je tražio dodatno vrijeme radi plaćanja, jer su navodno imali problema sa svojim naručiteljem na tome gradilištu. Uz predmetni račun, tužitelj je tuženiku dostavio obračun izvedenih keramičarskih radova, građevinsku knjigu i obračunske nacrte, a iz kojih proizlazi osnovanost predmetnoga potraživanja.

5. Tuženik u podnesku od 10.06.2024. navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu vezanom uz projekt Bolnice u Požegi, a tužitelj je u tom projektu bio tuženikov podizvođač, budući da je glavni naručitelj svih radova bilo društvo Presoflex d.o.o., koje je ujedno i bilo zaduženo za nadzor svih radova koje je na predmetnom objektu obavio tužitelj te je ujedno i tužitelju ovjeravalo sve izvedene radove. Svi radovi koje je tužitelj izvodio na predmetnom objektu Bolnice u Požegi završeni su početkom svibnja 2020. godine te je tužitelj tuženiku, sukladno dostavljenom obračunu keramičarskih radova, dana 05. svibnja 2020. godine izdao račun na iznos od 45.441,80 kn kojeg je tuženik tužitelju odmah uredno i platio, a račun je izdan sukladno ovjerenom obračunskom troškovniku.

6. Dalje je tuženik naveo da je problem nastao u ovdje spornom drugom računu, kojeg je tužitelj sasvim iznenada fakturira tuženiku čak godinu dana nakon izvršenja svih radova i obavljanja usluge (29.04.2021.), na dodatan iznos od 18.278,50 kn, a u prilogu svog računa dostavio je obračun izvedenih keramičarskih radova te građevinski dnevnik koji uopće nije ovjeren od strane nadzornog inženjera i naručitelja radova – trgovačkog društva Presoflex d.o.o., kojega je tuženik osporio i vratio tužitelju poštom.

7. Osim toga tuženik smatra da je navedeno potraživanje zastarjelo (čl. 228. st. 1. ZOO-a) jer je tužitelj sve svoje keramičarske radove na projektu Bolnice u Požegi završio u svibnju 2020. godine te je stoga sve svoje radove upravo tada trebao i fakturirati, kako to određuje Zakon o porezu na dodanu vrijednosti u čl. 30. st. 1. gdje je propisano da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nastaju kada su dobra isporučena ili usluge obavljene. Budući su radovi završeni u svibnju 2020. zastara toga potraživanja nastupila je u svibnju 2020. a tužitelj je ovaj postupak pokrenuo 21.11.2023.

8. Na ročištu održanom 15.11.2024. saslušani su prokurista tuženika RI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zakonski zastupnik tuženika HI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zakonski zastupnik tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i svjedokinja TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

9. Svjedok TI je izjavila da radovi koji su fakturirani po računu broj 04-2-2021 od 29.04.2021. su završeni u 8. mjesecu 2020. Nakon poslova koji su fakturirani po prvom računu, tužitelj je po nalogu voditelja gradilišta izvršio dodatne radove, te količine izvedenih radova poslali su na ovjeru naručitelju radova odnosno tuženiku koji je obećao da će iste dostaviti njihovom naručitelju Presofleks gradnja. Budući tuženik ni nakon nekoliko požurivanja nije vratio ovjerene količine tužitelj je ispostavio predmetni račun jer su mislili da količine nisu sporne. Predmetni račun poslali su poštom i e-mailom na dvije adrese i to gđi RI i gđi R. Predmetni račun nisu ni reklamirali ni vratili. Epidemija corona virusa utjecala je na obavljanje konačne izmjere obavljenih radova

10. Zakonski zastupnik tužitelja ČI je izjavio da sve radove pa tako i radove fakturirane po ovom drugom računu naručivao je šef gradilišta . Zbog epidemije corone predmetni radovi su se odužili jer tužitelj nije mogao ulaziti u bolnicu kako su to zahtijevali poslovi nego kako je odredila bolnica, te se radovi nisu mogli u kontinuitetu nastaviti nakon radova koji su fakturirani po prvom računu , nego su se razvukli u dužem periodu i to u nekoliko navrata. Predmetni radovi su dovršeni u 8. mjesecu 2020. a fakturirani su u 4. mjesecu 2021. iz razloga što nismo mogli obaviti izmjeru zbog epidemije corone virusa, a i zbog odugovlačenja tuženika. Nakon što su račun ispostavili dobili su od pošte povratnicu kojom se potvrđuje da je tuženik zaprimio predmetni račun. Koliko on zna predmetni račun nije reklamiran, a zna da nije vraćen, jer tuženik nikada nije osporio ni kvalitetu ni količinu izvedenih radova, nego je izjavio da će biti predmetno plaćeno nakon što on nešto riješi s glavnim naručiteljem PRESOFLEX-om. Šef gradilišta bio je inženjer zaposlen u PRESOFLEXU, a gospodin HI je izjavio da tužitelj postupa prema nalogu predmetnog inženjera. Tužitelj i tuženik su surađivali i prije ovoga posla i nije bilo nikakvih problema te tužitelj nije očekivao da će i sada biti problema.

11. Zakonski zastupnik tuženika HI je izjavio da predmetne radove koje je obavljao tužitelj, tužitelj je direktno dogovorio s PRESOFLEXOM i on nema saznanja o tome što su i koliko oni dogovorili niti kojom dinamikom su predmetni radovi obavljeni. Kada su dobili prvi račun tužitelja za predmetne radove iste su fakturirali PRESOFLEXU i nakon što je PRESOFLEX platio oni su platili tužitelju. Tuženik je po dobivanju prvog računa smatrao da su svi obavljeni radovi time plaćeni, no međutim kada su dobili drugi račun, a po izjavi tužitelja to je bio račun za količine koje su bile izvedene kada je izdan prvi račun ali nisu bili fakturirani u prvom računu jer nisu mogle biti izmjerene sve količine. Kada su dobili drugi račun s izmjerama zatražili su od PRESOFLEXA provjeru istih i budući da nisu dobili potvrdu da su radovi obavljeni nisu mogli fakturirati iste ni PRESOFLEXU, te su račun vratili tužitelju, a isti nisu evidentirali u svojim poslovnim knjigama.

12. Svjedok RI je izjavila da nakon što su platili prvi račun tužitelju mislila je da su predmetni radovi tužitelja u bolnici završeni u cijelosti. Nakon proteka obračunske godine odnosno nakon proteka, koliko se sjeća, 11 mjeseci zaprimili su drugi račun tužitelja, provjerila je s tužiteljem o čemu se radi i dobila obavijest da po prvom računu nisu obračunali sve radove koje su izveli. Nakon toga je zatražila od tužitelja dostavu ovjerene građevinske knjige od strane PRESOFLEXA. Tužitelj to nije mogao dostaviti nego su je zamolili da ona pokuša od PRESOFLEXA dobiti ovjerenu građevinsku knjigu za dodatne radove. Ona je kontaktirala s nekoliko odgovornih ljudi u PRESOFLEXU no međutim oni su odgovorili da su svi radovi koje je tužitelj obavio u bolnici obavljeni i plaćeni. Nakon toga je predmetni račun vratila, koliko se sjeća poštom, jer su sve račune u to vrijeme vraćali poštom. Taj račun je samo evidentiran u knjizi prijema ali nije evidentiran u knjigovodstvenim knjigama. Dalje je navela da je tužitelj imao usmeni ugovor s tuženikom a ne s PRESOFLEXOM, a šef gradilišta PRESOFLEXA je kontrolirao izvedene radove.

13. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, Ispostava Osijek ,e u dopisu od 27.11.2024. KLASA:410-01/24-01/503, URBROJ:513-07-14- 01-24 je navelo da pregledom knjige ulaznih računa za Mramor d.o.o. Osijek za račun broj 04-2-2021 na iznos od 2.425,97 EUR od dana 29.04.2021. je ustanovljeno da predmetni porezni obveznik u svojim poslovnim knjigama nije iskazao iznose pretporeza za navedeni račun od strane dobavljača Gardena d.o.o. [adresa].

14. Proveden je dokaz građevinskim vještačenjem uz očevid (25.04.2025.) na licu mjesta (zamolbenim putem po Općinskom sudu u Požegi) na okolnosti količine i vrijednosti izvedenih keramičarskih radova situiranih u utuženom računu broj 04-2-2021, na iznos od 18.278,50 kn (2.425,97 EUR), od dana 29. travnja 2021., kao i da vještak utvrdi da li radovi koji su situirani u drugom računu (broj 04 -2-2021) nisu već situirani u prvom računu (13-2-2020), po stalnom sudskom vještaku i procjenitelju Ante Budimir građ. inž. iz Građevinska vještačenja i procjene d.o.o. Požega, OIB: 20749765957. Vještak je u Nalazu i mišljenju po predmetu Pom -3/2025 iz lipnja 2025. naveo da je na temelju dokumentacije u sudskom spisu i mjerenja na objektu mišljenja da predmetni radovi nisu dva puta fakturirani, te je naveo izračun vrijednosti radova:

15. Tužitelj se u podnesku od 19.07.2025. očitovao na nalaz vještaka te naveo da nema primjedbe na predmetni nalaz i da je vještak utvrdio da radovi nisu dva puta fakturirani, pa je za iznos od 191,60 EUR tužitelj povukao svoj tužbeni zahtjev.

16. Tuženik u očitovanju na nalaz vještaka (str. 101 - 103) navodi da nema pitanja za vještaka, jer tuženik od početka ističe prigovor zastare budući je nesporno utvrđeno da su predmetni radovi dovršeni u 08. mjesecu 2020. godine, a fakturirani su u 04. mjesecu 2021. godine.

17. Tužitelj u podnesku od 10.08.2025. (str. 114-116 spisa) je ponovo detaljno objasnio zašto smatra da je tuženikov istaknuti prigovor zastare neosnovan.

18. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: salda konti kartica (str. 9 spisa), račun R-1 br. 13-2-2020 od 5.05.2020. (str. 44 spisa), obračun izvedenih keramičarskih radova od 5.05.2020. (str. 45 spisa), salda konti kartica (str. 46 spisa), e-mail poruke (str. 47-49 spisa), račun R-1 br. 04-2-2021 od 29.04.2021. (str. 50 spisa), obračun izvedenih keramičarskih radova od 29.04.2021. (str. 51 spisa), opis radova (str. 52 -63 spisa), preslik povratnice (str. 64 spisa), nalaz i mišljenje vještaka iz lipnja 2025. (str. 91-98 spisa), preslik odluke Rev 2067/2016-2 od 13.01.2021. (str. 104-106 spisa), preslik odluke Rev 453/2005-2 od 3.05.2007. (str. 107-108 spisa), preslike odluke Gž- 1255/2024-2 od 4.09.2024. (str. 109-111 spisa), preslik odluke Pž-1340/2024-2 od 10.12.2024. (str. 117-126 spisa) i Oluka Ministarstva zdravstva od 11.03.2020. (str. 127 spisa).

19. Osim toga je proveden je dokaz saslušanjem prokurista tuženika RI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zakonski zastupnik tuženika HI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zakonski zastupnik tužitelja ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i svjedokinja TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a provedeno je građevinsko vještačenje uz očevid na licu mjesta u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i zamjenica opunomoćenika tužitelja, te stalnog sudskog vještaka i procjenitelja Ante Budimira građ. inž. na okolnost količine i vrijednosti izvedenih keramičarskih radova.

20. Među strankama nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu, i to tuženik kao naručitelj, a tužitelj kao izvođač keramičarskih radova na objektu – Bolnica Požega – dnevna bolnica i kirurgija, koje je situirao u dva odvojena računa. Prvi račun broj 13-2-2020, od dana 05.05.2020. u iznosu od 45.441,80 kn (6.031,16 EUR) tuženik je tužitelju uredno podmirio. Drugi, ovdje utuženi račun, broj 04 -2-2021, na iznos od 18.278,50 kn (2.425,97 EUR), od dana 29.04.2021., tuženik nije podmirio, iako je isti uredno zaprimio dana 14.07.2021. i evidentiran u knjizi prijema, ali nije dostavio dokaz da ga je reklamirao i vratio. Radovi fakturirani po drugom računu su dovršeni u 8. mjesecu 2020. a fakturirani su u 4. mjesecu 2021.

21. Stalni sudski vještak građevinske struke i procjenitelj Ante Budimir građ. inž. u svome Nalazu i mišljenju iz lipnja 2025. (str. 91-98 spisa), a nakon očevida na licu mjesta, je naveo da na temelju dokumentacije u sudskom spisu i mjerenja na objektu je mišljenja da predmetni radovi nisu dva pute fakturirani, te da ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi 62.276,66 kn (8.265,53 EUR) utvrđena umnoškom izmjerenih izvedenih količina predmetnih radova i jediničnih cijena iz računa izvođača.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke smatrajući da je isti sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke, a stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

23. Tuženik neosnovano tvrdi da tužitelj nikada za njega nije obavio fakturiranu uslugu u utuženom računu broj 04-2-2021, na iznos od 18.278,50 kn (2.425,97 EUR), od dana 29. travnja 2021., budući je razlika u količini ukupno izvedenih radova i plaćenih (po prvom računu), 121,43 m2, što je znatna količina i razlika i nije ni vjerodostojno, ni logično, a ni životno da toliku razliku tuženik nije primijetio, nije realno da nije primijetio da je platio 462,84 m2 a da je izvedeno 584,27 m2 postavljanja keramičkih pločica.

24. Tužitelj je u oba računa zajedno fakturirao iznos od 63.720,30 kn a vještak je u nalazu i mišljenju naveo ukupni iznos 62.276,66 kn iz čega proizlazi da je tužitelj fakturirao više iznos od 1.443,64 kn/191,60 EUR.

25. Također nije logično da tužitelj ne bi fakturirao sve obavljene radove jednim računom da ih je moga izvesti u kontinuitetu i odmah izvršiti izmjeru izvedenih količina i pribaviti ovjeru građevinske dokumentacije. No to mu nije bilo omogućeno jer zbog epidemija bolesti COVID-19 u bolnici su bile na snazi najstrože epidemiološke mjere te je mogao pristupiti gradilištu unutar bolnice kada mu je to odobreno od strane bolnice i tek tada je mogao obavljati radove, tako da ih je mogao dovršiti tek u 8. mjesecu 2020. Također tek kada mu je bilo omogućeno obavio je izmjeru, te dostavio dokumentaciju na ovjeru tuženiku a kada je postalo evidentno da tuženik unatoč svojim obećanjima to neće učiniti, tužitelj je ispostavio utuženi račun u 4. mjesecu 2021.

26. Opće je poznata činjenica (čl. 221. st. 4. Zakon o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) da je Odlukom Ministarstva zdravstva od 11.03.2020. proglašena epidemija bolesti COVID-19 uzrokovana virusom SARS-CoV-2 na području čitave Republike Hrvatske, a Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 11.05.2023. proglašen prestanak epidemije bolesti COVID -19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 na području čitave Republike Hrvatske.

27. Neosnovan je tuženikov materijalno pravni prigovor zastare utuženog potraživanja jer zastara počinje teći od dana kada je izvođač mogao sastaviti konačni obračun (a to je 11.03.2021. kada je izvršio izmjeru kako to proizlazi iz poruke elektronske pošte tužitelja prema tuženiku), odnosno od dana kada je izvođač mogao tražiti naplatu izvedenih radova prema konačnom obračunu, a od tada (29.04.2021. izdan račun, dospijeće 6.05.2021.) pa do pokretanja ovoga spora (21.11.2023.) nije protekao trogodišnji zastarni rok propisan čl. 228. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) te utuženo potraživanje tužitelja nije zastarilo .

28. Tužitelj je opravdano čekao da mu tuženik vrati ovjerenu građevinsku knjigu i prije toga nije niti bio dužan ispostaviti račun, pa kada je postalo jasno da tuženik, unatoč obećanju, nema namjeru vratiti ovjerenu građevinsku knjigu, ispostavio mu je račun, a što je sve bilo u 2021. godini (takav stav je i Visokog trgovačkog suda RH, u odluci posl.br: Pž-1340/2024, od dana 10.12.2024.).

29. Na pitanje zastare primjenjuje se odredbe ZOO-a kojim odredbama se uređuju osnove obveznih odnosa, te ugovorni i izvanugovorni obvezni odnosi, a ne odredbe Zakon o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019., 138/2020., 39/2022., 113/2022., 33/2023., 114/2023. i 35/2024.) jer se odredbama toga zakona propisuje obračunavanje i plaćanje porez na dodanu vrijednost.

30. Člankom 228. st. 1. ZOO – je propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, a čl. 215. st. 1. istog zakona je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

31. Također čl. 620. st. 1. ZOO-a propisuje da se izvođač ugovorom o građenju obvezuje u postojećoj građevini izvesti građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

32. Iako je čl. 492.a ZPP-a propisano da će u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava, sud je na na prijedlog stranaka saslušao predložene svjedoke i zakonske zastupnike stranaka, no budući su isti iskazivali sukladno dostavljenoj dokumentaciji i podnescima u spisu pa njihovim iskazima sud nije utvrdio nove činjenice.

33. Temeljem svega prethodno navedenog, te na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, svakog izvedenog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan za iznos od 2.234,37 EUR sa spp, te je odlučio kao u izreci presude temeljem odredbe čl. čl. 228. st. 1. i . 620. st. 1. ZOO- a).

34. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu s čl. 151., čl. 154. st. 5., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP -a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.; dalje: Uredba TSP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: OT).

35. Budući tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu u postupku, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi, sud je tužitelju priznao slijedeće troškove prema postavljenom troškovniku koji su bili potrebni za vođenje parnice i to prema vps u iznosu od 2.425,97 EUR i to:

- zastupanje na ročištu (Tbr.9. t. 1. OT) održanom 26.09.2024., 15.11.2024., 4.02.2025. i 16.09.2025. u iznosu od 200,00 + PDV = 250,00 x 4 = 1.000,00 EUR,

- sastavljanje obrazložena podneska (Tbr. 8. T. 1. OT) od 20.05.2024., 19.07.2025. i 11.08.2025. u iznosu 200,00 + PDV = 250,00 x 3 = 750,00 EUR

- pristojbu na tužbu (Tar. br.1.t.1. Uredba TSP i čl. 7. t. 1. ZSP -a) u iznosu do 35,36 EUR,

- pristojbu na presudu (Tar. br.2. t. 1. Uredbe TSP) u iznosu od 70,71 EUR i

- troškovi vještačenja i troškovi obavljanja službene radnje izvan zgrade suda (Tbr. 48. OT) u iznosu od 400,00 + 40,20 = 440,20 EUR.

36. Slijedom navedenoga tužitelju su priznati troškovi u ukupnom iznosu od 2.296,27 EUR.

37. Tužitelju nisu priznati slijedeći troškovi:

- zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR budući predmetni troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice.

- troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,31 EUR jer je tužba podnesena u elektroničkom obliku (čl. 7. t. 1. ZSP-a), te troškovi sudske pristojbe na presudu u iznosu od 0,96 EUR jer je pristojba netočno izračuna s obzirom na vps, te troškovi obavljanja službene radnje izvan zgrade suda u iznosu od 9,82 EUR (sukladno obračunu Općinskog suda u Požegi posl. br. Pom-3/2025-10).

38. Slijedom navedenoga tužitelju nisu priznati troškovi u ukupnom iznosu od 172,09 EUR.

Osijek, 28. listopada 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Elizabeta Đeke

mr. sc. Tihomir Kovačević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može

nezadovoljna stranka izjaviti žalbu

Visokom Trgovačkom sudu RH u

Zagrebu u roku od 15 dana pismeno

putem ovog suda.