Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-1072/2017-38

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split Područne službe Šibenik, Biskupa J. Milete 12, OIB: 02958272670 kojeg zastupa rukovoditeljica Područne službe u Šibeniku COC, prof., a ovu BOC, diplomirana pravnica u Šibeniku i djelatnica tužitelja, protiv tuženika 1. Grada Šibenika, Trg palih branitelja Domovinskog rata I/1, kojeg zastupa zakonski zastupnik CO, dr. med., gradonačelnik, a ovog punomoćnik BO, diplomirani pravnik u Šibeniku i djelatnik tuženika ad.1, 2. LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja BOC i punomoćnika tuženika ad.1 MO, diplomiranog pravnika u Šibeniku i djelatnika tuženika ad.1, na ročištu objave odluke dana 28. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik čest. zem. označene kao čet. zem. 2337 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te vlasnik građevinskog objekta sagrađenog na navedenom zemljištu označenom kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u [adresa].

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed zemljište površine 157 m[2] u [adresa] označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (u zk u naravi dvorište) zajedno da građevinskim objektom sagrađenim na istom zemljištu, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i na ročištima naveo daje zemljišnoknjižni vlasnik čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina] površine 157 m[2] u naravi dvorište, te je i u katastarskom operatu u posjedovnom listu broj 6742 tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine i gradilište u [adresa].

2. Na čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina] sagrađen je (nakon 15.2.1968.) građevinski objekt s dva garažna ulaza koja je protupravno prisvojio tuženik ad.1 Grad Šibenik i koji isti objekt točnije dvije garaže u sklopu istog objekta već dugi niz godina daje u zakup. Trenutno se kao zakupac u objektu nalazi tuženik ad. 2 LO.

3. Iako punomoćnik tuženika ad.1 Grada Šibenika tvrdi da je on investitor tog objekta, to ne odgovara istini jer je investitor gradnje bio pravni prednik tužitelja, Komunalni zavod za socijalno osiguranje, a i da jest, tuženik ad.1 Grad Šibenik odnosno njegov pravni prednik Općina Šibenik investitor gradnje spornog objekta, ista nije od pravnog prednika tužitelja, Komunalnog zavoda z asocijalno osiguranje (niti od bilo koga drugoga) dobila ovlaštenje za izgradnju spornog građevinskog objekta, Općina Šibenik nije pošteni graditelj, jer nikada ni pisanim puten niti usmeno nije od Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje dobila dozvolu za gradnju spornog objekta.

4. Ako je Komunalni zavod za socijalno osiguranje bio investitor gradnje spornog građevinskog objekta kako tužitelj ističe da jest, Općina Šibenik nije ni pisanim putem niti usmeno od istog dobila pravo korištenja i raspolaganja spornom nekretninom.

5. Indikativno je i to da se u sklopu spornog građevinskog objekta s dva garažna ulaza samo s druge strane nalazi drvena garaža koju je za vlastite potrebe izgradio tadašnji rukovoditelj financijskih poslova Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje pok. KO koja činjenica je dobro poznata starijim radnicima tužitelja, a i zakupcu, tuženiku ad.2. LO.

6. Tuženik ad.1 Grad Šibenik nema kvalificirani posjed jer nema (ili ga barem nikad u pokušajima mirnog rješavanja spora sa tužiteljem nije predočio) pravni temelj posjeda, a nema niti istinit posjed, jer je očito riječ ili nekakvoj prijevari ili zlouporabi povjerenja pravnog prednika tužitelja, a osobito nema pošten posjed jer je znao i vrlo lako mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed, te da je zemljište na kojem je položen sporni objekt u vlasništvu tužitelja.

7. Sve i kad bi tuženik ad.1 bio u barem poštenom posjedu, opet ne bi mogao steći vlasništvo predmetnog zemljišta dosjelošću jer je u sukladno odredbi članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba potrebno tuženiku ad.1. četrdeset (40) godina. Ovo osobito uzevši u obzir i činjenicu da se u vrijeme posjedovanja nekretnina u režimu društvenog vlasništva proteklo prije 8.10.1991. godine ne uračunava urok stjecanja vlasništva dosjelošću, te činjenicu da bi ova tužba prekidala tijek vremena dosjelosti tuženika ad.1.

8. Tuženik ad.2 LO koji je zakupac u spornom objektu, također je upoznat s navedenom situacijom, te se tužitelju obratio 2008. godine pisanim putem kao predstavnik suvlasnika stambene zgrade u Ulici 29. listopada 1918. broj 13 (sada [adresa]) označenoj kao čest. br. 2338/1 K. O. [katastarska općina], koja je položena uz spornu čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina], te za koju u svom dopisu navodi kako mu je poznato da je u vlasništvu tužitelja, te kako mu je poznato da je na istoj uknjiženo pravo stvarne služnosti prolaza i provoza kolima u širini od 3,5 m uz cijelu njezinu duljinu u korist obitelji C i njihove nekretnine.

9. U tom dopisu u ime suvlasnika navedene stambene zgrade poziva tužitelja da istima čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina] dade u zakup ili da im proda tu nekretninu.

10. Tuženik ad.3 ČO također je zakupac jedne od garaža u spornom objektu.

11. Uzgredno, investitor gradnje navedene susjedne stambene zgrade izgrađena na čest. br. 2338/1 K. O. [katastarska općina] je upravo bio Komunalni zavod za socijalno osiguranje koji je zgradu izgradio za svoje radnike. Između navedene stambene zgrade i spornog građevinskog objekta s garažama sagrađenog na čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina] nalazi se put kojim se dolazi do drvene garaže (s druge strane spornog objekta) i na koji se odnosi upisani teret stvarne služnosti prolaza pješice i kolima u širini od 3,5 m.

12. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev (list 37 spisa).

13. Punomoćnik tuženika ad.1 Grad Šibenik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te je predložio da se isti odbije kao neosnovan.

14. U odgovoru na tužbu je istakao da je tadašnja Općina Šibenik dana 29. siječnja 1965. godine dala predniku tužitelja Komunalnom zavodu za socijalno osiguranje na korištenje čest. br. 2337, 2338/1 i 2886 K. O. [katastarska općina] kako bi krajem 1960-ih godina na tim nekretninama korisnik izgradio zgradu sa stanovima za svoje djelatnike.

15. Na čest. br. 2336 K. O. [katastarska općina] koja graniči sa čest. br. 2337 i čest. br. 2338/1 K. O. [katastarska općina] sredstvima samodoprinosa građana tadašnje Općine Šibenik krajem 1960-ih godina izgrađena je stambena zgrada kao i sporna garaža izgrađena na čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina], pa je obzirom na činjenicu da je garaža udaljena svega 2 m od zgrade izgrađene na čest. br. 2338/1 K. O. [katastarska općina] neprijeporno kako je tužitelj znao za građenje predmetne garaže odnosno kako je tuženik pošteni graditelj.

16. Kako je u vrijeme građenja sporne garaže na snazi bio Opći građanski zakonik, to je temeljem paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (ako je vlasnik u konkretnom nositelj prava korištenja znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio poštenom graditelju, n može iskati za zemljište nego opću cijenu), Općina Šibenik tj. njezin pravni slijednik Grad Šibenik stekao vlasništvo izgrađene građevine.

17. Punomoćnik tuženika ad.1 je posebno istaknuo da obzirom na navedeno, tužitelj je znao da tuženik ad.1 gradi zgradu na čest. br. 2336 K. O. [katastarska općina] i spornu garažu na čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina], te su netočni navodi iz tužbe kako tuženik ad.1. nije pošteni graditelj.

18. Na ročište nisu pristupili tuženik ad.2 LO i tuženik ad.3 ČO iako su uredno pozvani, a svoj izostanak nisu opravdali niti su podneskom osporili tužbeni zahtjev tužitelja, pa je isto temeljem odredbe članka 295. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a) održano u njihovoj odsutnosti.

19. Tuženik ad.2 LO je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja i da se pridružuje navodima iz odgovora na tužbu tuženika ad.1. Grada Šibenika (list 16 spisa).

20. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi izvadaka iz zemljišne knjige ovog suda (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), preslike ZU. 3468 K. O. [katastarska općina], rješenja ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela u Šibeniku broj Z-4897/2009 od 17.9.2009., rješenja Područnog ureda za katastar Šibenik klasa: UP/I-932-07/13-03/01105 od 19.9.2013., dopisa Područnog ureda za katastar Šibenik upućenog tužitelju klasa: 930-04/24- 06/8 od 25.10.2024., dopisa LO upućenog tužitelju od 10.9.2008., zapisnika od 29.1.1965., ispisa prerisa s Geoportala za predmetnu nekretninu, podneska pod nazivom "Tehnički opis", zbirke isprava ovog suda broj Z-4897/2009, ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između Grada Šibenika i Pectus d.o.o. Perković od 26.6.2020., ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između [adresa] i LO od 24.9.2018., ugovora o darovanju sklopljenog između Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u [adresa] i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Područnog ureda Šibenik od 19.9.2005., fotografije u crno bijeloj tehnici stepenica, saslušanjem svjedoka IO pok. B, ŽO pok. L, EO pok. Č, OO, HO i AO, dok je tužitelj odustao od izvođenjem dokaza očevidom na mjestu prijepora.

21. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

22. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

23. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina] i građevinskog objekta sagrađenog na navedenom zemljištu, te nalog tuženiku da tužitelju preda u posjed čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina] zajedno sa građevinskim objektom sagrađenim na tom zemljištu.

24. Prema odredbi članka 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

25. Nadalje, onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju (članak 166. stavak 1. ZV-a).

26. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da je čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] u naravi kao dvorište [adresa], a kao vlasnik je upisan Hrvatski zavoda za zdravstveno osiguranje Područni ured Šibenik temeljem prijedloga od dana 13. srpnja 2009. godine pod brojem Z-1897/2009 i potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu Sudskog registra broj R3-11275/03 od 12.1.2004. – (utvrđeno pregledom izvatka iz zemljišne knjige ovog suda – povijesni prikaz)

- da je čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina] povodom sastavljanja nove zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], na osnovu rješenja pod rednim brojem 2851 raspravnog zapisnika i posjedovnog lista broj 2916 upisana kao društveno vlasništvo s nositeljem prava korištenja Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje – (utvrđeno pregledom zemljišne knjige i zapisnika od 29.1.1965. – list 14 spisa)

- da je u Sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu na reg. listu 74 svezak II rješenjem Us-361/65 od 4. Siječnja 1966. Godine upisan Komunalni zavod za socijalno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, te da drugih upisa nije bilo, da su Zajednice zdravstvenog osiguranja radnika i Zajednica zdravstvenog osiguranja poljoprivrednika osnovane temeljem Zakona o zdravstvenom osiguranju i obveznim oblicima zdravstvene zaštite stanovništva („Narodne novine“ broj 32/70) nisu upisane u registru, te da je na MBS [matični broj subjekta] rješenjem Tt-02/2371 od 15. travnja 2002. godine upisano osnivanje ustanove pod nazivom Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Zagreb, Margaretska 3 – (utvrđen pregledom zbirke isprava ovog suda broj Z-4897/09)

27. Svjedok PO pok. B je iskazao da je sporni objekt završen 1967. godine, da je predmet spora građen u sastavu stambene zgrade u [adresa] i to donje zgrade koju nije gradio pravni prednik tužitelja. Tko je bio investitor nije znao. Iskazao je da je ista građena s namjerom da na terasi iznad garaža bude sušionica za stanare zgrade. Dakle, postoji stepenište kojim se ide na krov. Garaže da koriste zakupci sukladno provedenom natječaju od strane Grada Šibenik, a i da je sam koristio jednu garažu u trajanju od 10-ak godina oko 1980.- 1990. godine. U to vrijeme da je Općina davala suglasnosti sama sebi. Iza spornog objekta – tih dviju garaža postojao je jedan drveni objekt za koji misli da je koristio ĐO, njihov šef računovodstva, a tko ga je napravio nije znao. Nije čuo da bi se itko bunio ili osporavao izgradnju tih dviju garaža. Zna da je ta garaža izgrađena na više katastarskih čestica, djelomično na tadašnjoj Općini, djelomično na Zavodu za mirovinsko osiguranje - (list 54 spisa).

28. Svjedok ŽO pok. L je iskazao da o garaži koja je predmet spora ne zna ništa, samo da zna da je u susjednoj zgradi u kojoj su živjeli dr. M i K bila arhiva. On je počeo raditi 1973. godine, a do 1980. godine je radio u zajednici zdravstvenog osiguranja. U to vrijeme se razdvojilo mirovinsko i zdravstveno, misli 1972. godine. O garaži ne zna ništa. KO koji je imao drvenu garažu točno iza sporne je bio šef financijske službe u zajednici zdravstvenog osiguranja. Kad su bili SIZ-ovi, a misli 1975.-1976., šibenska privreda je onda dobro radila, a financiranje je bilo na lokalnoj razini. Skupština SIZ-a je utvrđivala stopu doprinosa koji su plaćali firme i zaposlenici. Kako je privreda dobro radila bilo je para (list 76 spisa)

29. Svjedok SO pok. Č je iskazao da predmetnu garažu i garažu iza nje kao i veliku zgradu kraj nje izgradio je Komunalni zavod za socijalno osiguranje. To je bilo 60-ih godina. Navedenu činjenicu zna jer je 1974. godine došao raditi u ondašnju privremenu Zajednicu zdravstvenog osiguranja. Komunalni zavod se razdvojio na zavod za mirovinsko i zavod za zdravstveno. Zvali su se privremene zajednice. Kad su se oni razdvojili tad je sva imovina pa i sporna garaža u omjeru 60/40 pripala mirovinskom. Predmetna garaža je dopala mirovinsko osiguranje. Zna da dok je bio u radnom odnosu da između njih i mirovinaca je trajao razgovor, odnosno spor oko jedne od tih garaža. Nije znao je li KO jednu od garaža koristio za parkiranje auta jer je u zgradi do imao stan. On je bio šef računovodstva u Zavodu za zdravstveno osiguranje, samo je znao da je garažu i zgradu napravio Zavod za komunalno osiguranje i da Grad Šibenik s tim nema ništa, a čiji je teren nije zna. PO mu je poznat kao bivši direktor pričuve i ništa drugo. PO je koristio spornu garažu od 1980. do 1990. godine, da mu je možda KO dao jer su bili prijatelji. SIZ je imao osobno auto nekoliko godina bez vozača, a pretežno je vozio jedan kojem nije znao ime, kao ni da li je isti parkirao u toj garaži. To je bilo između 1974. do 1980. godine – (list 77 spisa).

30. Svjedok OO je iskazao da je od 1976. počeo raditi u tadašnjoj skupštini općine Šibenik na Odjelu za stambeno-komunalne poslove u kojem odjelu se vodila evidencija nekretnina skupštine općine Šibenik, odnosno stanovi i poslovni prostor. Tada je za Skupština Općine Šibenik, SIZ stanovanja Općine Šibenik vodio evidenciju te vršio ispostavu računa i naplatu za stanove i poslovne prostore. 1982. godine Skupština Općine Šibenik je osnovala odbor za obnovu graditeljskog nasljeđa Šibenik te odobrila financiranje Odbora iz sredstava zakupa poslovnog prostora i korištenja javnih gradskih površina. Tadašnji njegov šef GO je preuzeo kompletan spis iz stanova i poslovnih prostora te si u njihovom uredu čini mu se da je to bio konac 1993. sa zakupnicima radili nove ugovore koje je potpisivao tajnik odbora GO u ime odbora za zaštitu graditeljskog nasljeđa. On je osobno napravio prvi ugovor sa PO i FO za predmetne garaže. Nakon iseljenja PO i smrti pok. FO [adresa] je raspisao natječaj na koji ne zna koliko je bilo ponuda, a temeljem kojeg su jednu garažu dali LO, a drugu društvu Pectus d.o.o Perković. Nije znao iskazati da li su oni i danas u prostoru, ali je znao da su prije dvije godine bili njihovi zakupnici. Koji je pravni osnov vlasništva, točno nije mogao kazati, ali znao je da im je SIZ stanovanja predao te prostore kao prostore vlasništva i nikada nije bilo problema sa korištenjem. Nije znao je li objekt imao građevinsku dozvolu. Poznato mu je da je izgrađena drvena garaža i dodao je da je radio u komunalnom zavodu. Garaža je napravljena velikim dijelom u vlasništvu čestice Grada Šibenika koja se vodila kao javno dobro, možda jednim dijelom, na primjer stepenice za izlaz na krov garaže su bili na čestici koju je Skupština Općine Šibenik dala na korištenje Komunalnom zavodu. Stepenište na kojem krovu se nalazi sušiona za robu služilo je susjednim zgradama br. 4 ili 6. koje su kasnije napravljene nego zgrada Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje koji je ulaz imao iz ulice Put gimnazije. Zgrada i garaža rađene su kad i dvije susjedne zgrade koje su imale pravo služnosti sušilom za robu na predmetne nekretnine – (list 84 i 85 spisa).

31. Svjedokinja HO, je iskazala da se 1977. godine zaposlila u stručnoj službi SIZ-a lokalne ceste, Općine Šibenik i to u Odjelu održavanja stambenih zgrada i poslovnih prostora a od početka 1979. pa do spajanja s Gradom Šibenikom da je bila voditeljica službe održavanja. Budući da joj je u to vrijeme sve bilo nepoznato, željela je što prije upoznati grad i zgrade s kojima je morala gospodariti. Njezini prethodnici su već prije imali ustrojen posao pa je između ostalog postojao i šifrat vlasništva svake nekretnine u [adresa]. Od tada zna da su i dvije garaže u [adresa] bile vlasništvo Općine Šibenik. Tehnički direktor je bio PO koji je općini plaćao za garažu minimalno 10 godina. Zgrada u [adresa] bila je vlasništvo Socijalnog i mirovinskog osiguranja u kojem su stanovali neki šibenski liječnici, a između ostalih i KO. Nikad nitko iz HZZO nije postavio pitanje ili zatražio nekakvu garažu, a tako je ostalo i do danas, a činjenica da su garaže sagrađene baš u vrijeme kad je građena zgrada u [adresa] dokaz je da upravo na krov tih garaža i danas postoje stepenice da bi stanari ta dva ulaza mogli koristiti kao sušionicu za rublje i čišćenje tepiha i drugo. Tko je vlasnik zemljišta na kojem su izgrađene garaže nije znala, misli da je javno dobro, znači kao ulica. Nakon što je svjedokinji bilo pokazano Rješenje kao i prethodnom svjedoku, svjedokinja je iskazala „pa zar vam nije čudno da je tu bio KO i tu je stanovao i nikad nije spominjao da bi predmet spora sada bilo vlasništvo HZZO.“ – (list 85 i 86 spisa).

32. Svjedok AO je iskazao da je 1986. došao u Općinu Šibenik za predsjednika izvršnog vijeća. Službi u komunalnom odjelu i da je naložio da se izvrši revizija vlasništva svih poslovnih prostora u gradu [adresa] kako bi se napravila vjerodostojna evidencija o korisnicima. Iz zemljišnika je donio izvatke za sve prostore koji su bili upisani na općinu a za ostale koji su bili stvarno vlasništvo a nisu bili upisani u zemljišnim knjigama službe su trebale izvršiti formalni upis vlasništva. Njihov vozač je bio UO i tako zna da su te garaže u [adresa] bile u izvanknjižnom vlasništvu Općine Šibenik jer je jednu upravo koristio vozač izvršnog vijeća dok nije napravljena garaža na Šubićevcu. Osim tih garaža u [adresa] Općina je imala garažu kod Plavog nebodera i u Docu. Sa tim garažama i ostalim poslovnim prostora najbolje da je upoznat OO jer je on ostao zaposlenik Grada Šibenika, a on se vratio u Općinski sud u Šibeniku 1.11.1989. Treba napomenuti da je puno zgrada u [adresa] bilo upisano s pravom korištenja firmi koje su na zemljištu gradile stanove za svoje zaposlenike pa je tako vjerojatno bilo i sa pravnim prednikom tužitelja ali svi ti stanovi i eventualni poslovni prostori su bili rađeni za buduće nositelje stanarskog prava ili nositelja prava korištenja sto je sigurno slučaj kod predmetnih garaža. U tri godine dok je bio u Izvršnom vijeću nikad se pravni prednik tužitelja nije javljao za te garaže a s obzirom da je KO bio jedan od vodećih ljudi kod tužitelja naprosto je nemoguće da on ne bi intervenirao jer je bio izuzetno pedantan. Grad Šibenik nije ucrtao navedeni objekt i uknjižio se u zemljišne knjige zbog aljkavosti, uz napomenu da na Šubićevcu ima više stambenih zgrada koje nisu upisane ni ucrtane u zemljišne knjige. Komunalnom zavodu davalo se pravo za izgradnju više stambenih zgrada, a na istočnom dijelu te parcele je Grad Šibenik za svoje potrebe izgradio dvije garaže ali ih nažalost nije proknjižio i ucrtao. Ne zna da li su objekti građeni temeljem građevinske dozvole. S obzirom da je živio u [adresa] do 1984. godine još dok je išao u osnovu školu pa najkasnije do kraja srednje škole, siguran je da je ta zgrada izgrađena – (list 86 i 87 spisa).

33. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8 ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine.

34. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno sadržaj zapisnika od dana 29. siječnja 1965. redni broj 2851 i zbirke isprava ovog suda poslovni broj Z- 4897/2009 (koje dokaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) u postupku je utvrđeno na su osnovu rješenja pod rednim brojem 2851 raspravnog zapisnika od dana 29. siječnja 1965. godine i posjedovnog lista broj 2916 čest. br. 2337 i čest. br. 2338/1 K. O. [katastarska općina] upisane kao društveno vlasništvo s nositeljem prava korištenja Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje, te da su navedene nekretnine prema navodima iz tužbe dane na korištenje odnosnom zavodu radi izgradnje stambene zgrade odnosno stanove za svoje djelatnike.

35. Nositelj prava korištenja izgradio stambenu zgradu na čest. br. 2338/1 K. O. [katastarska općina] (na kojoj nekretnini na suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) je upis društveno vlasništvo s nositelj prava korištenja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje), dok predmetnu garaža nije izgrađena od strane prednika tužitelja, te istu daje u zakup godinama tuženik ad.1 Grad Šibenik, pa tako 2018. godine tuženiku ad.2 LO, a 2020. godine društvu Pectus d.o.o. Perković, kojeg je zakonski zastupnik tuženik ad.3. (list 63 do 67 spisa).

36. U tom pravcu za istaknuti je iskaz svjedoka PO pok. B (koji iskaz je ovaj sud cijenio vjerodostojnim i u cijelosti prihvatio) koji je iskazao da je predmet spora građen u sastavu stambene zgrade u [adresa] i to donje zgrade koju nije gradio pravni prednik tužitelja, a ista je građena s namjerom da na terasi iznad garaža bude sušionica za stanare zgrade, radi čega postoji stepenište kojim se ide na krov, te da garaže koriste zakupci sukladno provedenom natječaju od strane Grada Šibenik, a i sam je koristio jednu garažu u trajanju od 10- ak godina oko 1980.-1990. godine.

37. Svjedok OO i svjedokinja HO (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) dakle, osobe koje su bile zaposlenici tadašnje Općine Šibenik u Odjelu za stambeno-komunalne poslove (svjedok OO od 1976. do mirovine) i Odjelu održavanja stambenih zgrada i poslovnih prostora (svjedokinja HO od 1977. do mirovine) su iskazali da je garaža napravljena velikim dijelom na nekretnini u vlasništvu tuženika ad.1 Grada Šibenika koja se vodila kao javno dobro, a stepenice za izlaz na krov garaže su bile na čestici koju je Skupština Općine Šibenik dala na korištenje Komunalnom zavodu, da je stepenište na kojem krovu se nalazi sušionica za robu služilo susjednim zgradama br. 4 ili 6. koje su kasnije napravljene nego zgrada Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje koji je ulaz imao iz ulice Put gimnazije.

38. Tim više i svjedok AO, također zaposlenik tadašnje Općine Šibenik na funkciji predsjednika izvršnog vijeća iste od 1986. do 1.11.1989. je decidirano naveo kako je predmetna garaža izvanknjižno vlasništvo tuženika ad.1. Grada Šibenika odnosno ranije njegovog prednika Općine Šibenik koji istu daje u zakup.

39. Uvidom u ispis s Geoportala je razvidno da zgrade na adresi [adresa] kojima su iskazivali navedeni svjedoci su katastarske oznake čest. br. 2336 K. O. [katastarska općina] vlasništva tuženika ad.1.

40. Pri tome je važno istaknuti da bi došlo do pretvorbe ex lege sukladno odredbama ZV-a nositelj prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu, odnosno prava korištenja ili prvenstvenog prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta, trebao je imati valjanu pravnu osnovu i način stjecanja tih prava koja su postojala i u trenutku stupanja na snagu ZV-a.

41. Odredbom članka. 360. stavka 1. ZV-a propisano da pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi stavka 2. istog zakonskog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

41. No odredbom članka 390. stavka 1. ZV-a propisano je da se odredbe članka 360. do članka 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Također prema odredbi članka 390.a ZV-a trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmetom stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

42. Jedan od zakonom kumulativno propisanih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na temelju odredbe članka 390.a ZV-a je da je u postupku pretvorbe na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala nekretnina bila društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća.

43. Pretvorba društvenih sredstava društveno pravnih osoba u oblasti zdravstva izvršena je posebnim zakonom.

44. Prema odredbi članka 180. stavka 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 75/1993,11/1994, 55/1996 dalje: ZOZ/93 danom stupanja na snagu ovoga Zakona (22.8.1993. kao posebnim zakonom koji se ima primijeniti) društvena sredstva na kojima pravo raspolaganja imaju zdravstvene ustanove iz članka 31. stavka 3. ovog Zakona postaju sredstva zdravstvene ustanove koja preuzima sredstva, prava, obveze i djelatnike, a vlasnici zdravstvene ustanove postaju županije, odnosno Grad Zagreb. Na temelju te zakonske odredbe izvršena je pretvorba društvenih sredstava kojima su raspolagale zdravstvene ustanove, tako da su ta sredstva postala njihova. U smislu navedene zakonske odredbe županije odnosno Grad Zagreb postali su vlasnici zdravstvenih ustanova, ali ne i imovine koja je na temelju pretvorbe pripala zdravstvenim ustanovama.

45. Odredbom članka 57. stavka 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93 koji je stupio na snagu 24. kolovoza 1993.) propisano je da sredstva za rad koja su pribavljena od osnivača ustanove, stečena pružanjem usluga i prodajom proizvoda ili su pribavljena iz drugih izvora čine imovinu ustanove. Županije, odnosno Grad Zagreb kao vlasnici zdravstvenih ustanova imaju određena upravljačka prava u zdravstvenim ustanovama, a imovina zdravstvenih ustanova je u vlasništvu zdravstvenih ustanova.

46. Pavo raspolaganja (upravljanja, korištenja i raspolaganja) zdravstvenih ustanova kao društvenih pravnih osoba iz odredbe članka 180. stavka 3. ZOZZ-a/93, samo po sebi još nije istovjetno upisanom pravu korištenja.

47. Imajući u vidu činjenicu da je predmetna garaža izgrađena od strane prednika tuženika ad.1 dijelom na čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina], a dijelom na čest. br.5954 K. O. [katastarska općina] na kojoj je upis javno dobro u općoj upotrebi Grad Šibenik) koja činjenica proizlazi iz iskaza naprijed navedenih svjedoka čije iskaze je ovaj sud prihvatio i razvidno je iz ispisa s portala Geoportala (list 15 i 55 spisa), da se krovu garaže nalazi sušionica za robu koja je služila susjednim zgradama br. 4 ili 6. koje su kasnije napravljene nego zgrada Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje koji je ulaz imao iz [adresa], dakle da garažom raspolaže tuženik ad.1. Grad Šibenik na način da je daje u zakup, te da na preostalom dijelu čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina] od strane prednika tužitelja nije izgrađena nikakva zgrada, niti izvršeni znatniji radovi postavlja se pitanje i prestanka prava korištenja prednika tužitelja.

48. U konkretnom bez uspješnog dokazivanja, a imajući u vidu i tužiteljev status zdravstvene ustanove, radi upravo o pravu raspolaganja iz odredbe članka 180. stavka 3. ZOZZ-a/93, koje je po svojoj pravnoj prirodi šire i sveobuhvatnije ovlaštenje od konkretnog prava korištenja, ne mogu automatski primijeniti odredbe o pretvorbi prava raspolaganja zdravstvenih ustanova na društvenim sredstvima.

49. To znači da na strani pravnog prednika tužitelja Komunalnog zavoda za zdravstveno osiguranje odnosno Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Zagreb kao slijednika istog nisu ispunjene sve pretpostavke iz odredbe članka 390.a ZV-a odnosno članka 180. stavka 3. ZOZ-a/93.

50. Posebno valja istaći, da, u konkretnom iz zbirke isprava ovog suda poslovni broj Z-4897/2009 proizlazi da je u Sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu na reg. listu 74 svezak II rješenjem Us-361/65 od 4. siječnja 1966. godine upisan Komunalni zavod za socijalno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, te da drugih upisa nije bilo, te da je na MBS [matični broj subjekta] rješenjem Tt-02/2371 od 15. travnja 2002. godine upisano osnivanje ustanove pod nazivom Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Zagreb, Margaretska 3, što znači da je navedena ustanova pravni slijednik upisanog nositelja prava korištenja, a ne tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Regionalni ured Split Područna služba Šibenik

51. Po ocjeni ovog suda izvršeni upis prava vlasništva na čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina] na ime tužitelja temeljem citirane zbirke isprava je nevaljani odnosno neistiniti upis.

52. Kako po ocjeni ovog suda tužitelj nije pravni slijednik upisanog nositelja prava korištenja, niti vlasnik čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina], to isti nije niti aktivno legitimiran.

53. Pod pretpostavkom da je tužitelj aktivno legitimiran, a što po ocjeni ovog suda nije, valja napomenuti da je prema odredbi članka 395. stavka 2. ZV-a određeno da se od dana stupanja na snagu tog Zakona odredbe propisa koje su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadnosti zemljišta, imaju tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

54. Nakon stupanja na snagu ZV-a odluke sudova bez obzira na kojem se propisu temeljile moraju uvažavati načelo jedinstva nekretnine i ne mogu glede pitanja prava vlasništva na nekretnini glasiti tako da odstupaju od tog načela.

55. U konkretnom, predmetna garaža je izgrađena na dijelovima gore navedenih nekretnina, a ne isključivo samo na čest. br. 2337 K. O. [katastarska općina]. Također, tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za izvođenjem dokaza na mjestu spora, kojim očevidom bi se uz sudjelovanje vještaka mjernika točno utvrdilo na kojim površinom određenim fizičkim dijelovima navedenih nekretnina se nalazi predmetna garaža.

56. Slijedom izloženog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

57. Kraj takva stanja stvari, sud nije prihvatio iskaze svjedoka ŽO pok. L (koji o predmetu spora nije imao relevantna saznanja) i EO pok. Č (jer je isti u suprotnosti s rezultatima dokaznog postupka).

58. Kako punomoćnik tuženika ad.1 Grada Šibenika nije podnio zahtjev za nadoknadom parničnog troška, sud o istom nije odlučivao.

Šibenik, 28. listopad 2025.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje Regionalnom uredu

Split Područnoj službi Šibenik

- tuženiku ad. 1 Gradu Šibeniku, Trg palih branitelja Domovinskog rata I/1, kojeg zastupa zakonski zastupnik CO, dr.med., gradonačelnik

- tuženiku ad. 2 LO, [adresa]

- tuženiku ad. 3 ČO, I, [adresa]