REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1367/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivoni Horvatić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Tepuš kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene PB, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 4. i čl. 228. st. 1. te čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18., 126/19.; dalje: KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 23. travnja 2021. broj KO-DO-777/2021, izmijenjene 6. svibnja 2025. nakon provedene rasprave u nazočnosti zastupnice optužbe MB, optuženice osobno i njezinog branitelja, odvjetnika Milka Križanovića, dana 29. listopada 2025. objavio je, a 27. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Optužena PB, OIB [osobni identifikacijski broj], kći LB i ŠB, rođene P, rođena u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođena **.**.1976., državljanka Republike Hrvatske, medicinska sestra, sa završenom SSS, nezaposlena, udana za ĐB, dijete rođeno 1995., suprug nezaposlen, obitelj optuženice uzdržava njezina majka koja prima mirovinu oko 500 € i oko 240 €, ne posjeduje nekretnine, niti vrjednije pokretnine, neodlikovana, bez čina, prekršajno nekažnjavana i kazneno neosuđivana

k r i v a  j e

što je:

U razdoblju od 15. studenoga 2020. do 19. veljače 2021., u Zagrebu, Avenija Gojka Šuška 6, u Kliničkoj bolnici Dubrava, gdje je bila zaposlena kao medicinska sestra, u nakani neovlaštenog stjecanja tuđih predmeta, uzela i za sebe zadržala različite predmete pacijenata koji su se tamo liječili sveukupne vrijednosti od najmanje 4.429,05 €, pa je tako:

1.) u vremenu od 15. studenog 2020. do 1. prosinca 2020., za vrijeme obavljanja posla u bolnici gdje se liječio i u teškom stanju nalazio TB, iz sobe gdje se nalazio uzela i za sebe zadržala prsten pečatnjak s grbom grada Zagreba od žutog zlata, vrijednosti od 1.000,00 € vlasništvo TB,

2.) u vremenu od 10. prosinca 2020. do 12. prosinca 2020., za vrijeme obavljanja posla u bolnici, gdje se liječio BB, iz džepa jakne NB, uzela i za sebe zadržala novčanik marke Rondo, u kojem se nalazila osobna iskaznica serijskog broja [broj osobne iskaznice], vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], kartica pogodnosti trgovine Pevex, kartica pogodnosti kupnje za LPG plin, sve na ime NB te novčani iznos od 159,27 eura, sve vlasništvo NB,

3.) u vremenu od 21. prosinca 2020. do 31. prosinca 2020., za vrijeme obavljanja posla u bolnici, iz ladice bolničkog ormarića u sobi u kojoj se liječio EB, uzela i za sebe zadržala novčanik u kojem se nalazila osobna iskaznica serijskog broja [broj osobne iskaznice], vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], iskaznica zdravstvenog osiguranja serijskog broja [serijski broj], iskaznica dopunskog zdravstvenog osiguranja serijskog broja [serijski broj], Europska kartica zdravstvenog osiguranja serijskog broja [serijski broj], knjižica Hrvatskog saveza udruge invalida rada, jednogodišnja karta ZET-a, bankovna kartica Visa Platinum Privredne banke Zagreb, broj računa 4785603007803160, bankovna kartica Maestro Hrvatske poštanske banke broj računa 6764590400513977, bankovna kartica Maestro Debit Hrvatske poštanske banke broj računa 676459303788122, bankovna kartica Visa Debit broj računa 4140860832776609, svi dokumenti na ime EB te novčani iznos od sveukupno 1.606,17 eura, sve vlasništvo EB,

4.) u vremenu od 20. siječnja 2021. do 19. veljače 2021., za vrijeme obavljanja posla u bolnici gdje se AB liječila, na neutvrđen način uzela i za sebe zadržala zlatne naušnice vrijednosti od 663,61 eura, vlasništvo AB.

dakle,

iskorištavanjem osobito teškog stanja druge osobe tuđe pokretne stvari oduzela drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji,

čime je

počinila kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu - opisano u čl. 229. st. 1. toč. 4. i čl. 228. st. 1. KZ/11. te čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 229. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11. te se

na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11. optuženica se osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

te se na temelju čl. 56. KZ/11. na optuženicu primjenjuje

UVJETNA OSUDA

kojom se odgađa izvršenje kazne zatvora te se ista neće izvršiti ukoliko optuženica

- u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo

- u roku od 1 (jedne) godine ispuni posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. tako da naknadi počinjenu štetu.

II. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženici se pod pretpostavkom opoziva uvjetne osude uračunava vrijeme lišenja slobode od 15. ožujka 2021. do 31. ožujka 2021.

III. Na temelju čl. 62. u vezi čl. 56. st. 4. KZ/11 optuženici se izriče posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. te joj se nalaže da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove odluke nadoknadi počinjenu štetu tako da:

-oštećenom ĆB isplati iznos od 1.000,00 €.

-oštećenom NB isplati iznos od 159,27 €

-oštećenom EB isplati iznos od 1.606,17 €

-oštećenom OB isplati iznos od 1.663,61 €

IV. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženica u roku i na način koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebne obveze iz čl. 62. KZ/11. koje su joj naložene u toč. III. izreke.

V. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP/08.) dosuđuju se imovinskopravni zahtjevi oštećenog EB u cijelosti, a oštećenog ĆB, oštećenog NB i oštećenog OB djelomično te se nalaže optuženoj PB da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude:

-oštećenom ĆB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 1.000,00 €.

-oštećenom NB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 159,27 €

-oštećenom EB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.606,17 €

-oštećenom OB, OIB [osobni identifikacijski broj] [adresa] isplati iznos od 1.663,61 €

VI. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 upućuju se u parnicu oštećeni ĆB s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva do 26.544,56 €, oštećeni BB s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva do 165,90 € te oštećeni OB s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva do 10.000,00 €.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženica je dužna naknaditi paušalni trošak postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 6. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 € te joj se nalaže da iznos od 1.000,00 € uplati u državni proračun u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju članka 148. st. 1. ZKP/08 optuženica je dužna naknaditi trošak zastupanja oštećenika po opunomoćenicima u iznosu koji će se odrediti posebnim rješenjem nakon što u spis budu zaprimljeni podaci o tim troškovima.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je 23. travnja 2021. podiglo je optužnicu broj KO-DO-777/2021 (list 121-124. spisa) protiv PB koju je izmijenilo 6. svibnja 2025. (list 186-187. spisa), zbog jednog produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 4. i čl. 228. st. 1., sve u vezi čl. 52. KZ/11.

1.2. Oštećeni ĆB, sin pok. žrtve TB, je postavio imovinskopravni zahtjev (list 112. i 156. spisa) u iznosu od 200.000,00 kn/26.544,56 €.

1.3. Oštećeni BB je postavio imovinskopravni zahtjev (list 155. spisa) u iznosu od 165,90 € koji se odnosi na otuđeni novac.

1.4. Oštećeni EB je postavio imovinskopravni zahtjev (list 153. spisa) u iznosu od 1.606,17 € koji se odnosi na otuđeni novac u Eurima i kunama.

1.5. Oštećeni OB, sin pok. žrtve AB, je postavio imovinskopravni zahtjev (list 157. -158. spisa) u iznosu od 10.000,00 € koji se odnosi na materijalnu i sentimentalnu vrijednost otuđenih naušnica.

2. Optužena PB pozvana da se očituje o izmijenjenoj optužbi i imovinskopravnim zahtjevima navela je (list 191. spisa) da se ne smatra krivom i da osporava imovinskopravne zahtjeve.

3. Optuženica je u svojoj obrani od 6. svibnja 2025. (list 183. spisa) navela da nije kriva niti za jedno od kaznenih djela, nije nikome ništa ukrala. Bila je privedena na policiju te je u to vrijeme bila na antidepresivima i rastresena pa nije bila svjesna. Još jednom je istaknula da nije ništa učinila. U obrani od 27. listopada 2025. (list 203. spisa) je navela da se ne smatra se krivom niti za jednu od radnji koje joj se stavljaju na teret jer nije počinila kazneno djelo. Njezin brat je na prethodnoj raspravi pogrešno naveo ime zlatara jer se radi o zlataru GB. Ona je kod kuće našla potvrdu o tome da je navedeni lančić kupljen kod tog zlatara. Nije htjela odgovarati na bilo čija pitanja.

3.1. Sud je na temelju čl. 435. ZKP/08. na raspravi reproducirao obrane koje je optuženica iznijela prilikom ispitivanja 16. ožujka 2021. kada je rekla da je počinila djela iz pouke o pravima (list 33. spisa) i to u vrijeme radnog vremena na svom poslu, na odjelu za pacijente oboljele od covida. Otuđila je novac i nakit. Na predočenje opisa kaznenog djela iz toč. 1. pouke (list 33. spisa) vezano za oštećenog KB (koji nije obuhvaćen optužnicom) rekla je da nije počinila tu krađu te je imenovala kolegicu koja je to počinila. Na predočenje opisa djela na štetu AB potvrdila je počinjenje radnji i rekla da je naušnice prodala u [adresa] u zalagaonici "Domus" za što je dobila 120,00 kuna koje je potrošila za životne potrebe. Na predočenje činjeničnog opisa kaznenog djela na štetu TB optuženica je rekla da je otuđila prsten pečatnjak, a sat i mobitele nije otuđila. Prsten je uzela iz ladice pored kreveta. Nikakve mobitele nije vidjela, vidjela je novčanik, a prsten je prodala u zalagaonici u Dubravi za 1.600,00 kuna s kojim novcem je platila dugovanje po kreditu, osjeća se krivom. Na predočenje kaznenog djela na štetu NB je izjavila da se smatra krivom, radila je jutarnju smjenu, krađu je izvršila u jutarnjim satima tako da je uzela novčanik iz jakne te je potrošila novac. Novčanik je kod nje doma i spremna ga je vratiti, smatra se krivom. Na predočenje djela na štetu EB rekla je da je počinila tu radnju, smatra se krivom, voljna je vratiti novčanik koji se nalazi kod nje doma. S novcem je podmirila osobni dug. To je počinila u jutarnjim satima, a razlog krađa je njezina loša financijska situacija, žao joj je i kaje se.

3.2. U obrani od 17. ožujka 2021. optuženica je navela da joj je izrazito teško i da se kaje. Spremna je vratiti ono što je otuđila. Našla se u teškoj financijskoj situaciji, nije imala izbora te se dogodilo ono što je navedeno u pouci o pravima. Radi u KB Dubrava 26 godina, a u vrijeme kaznenih djela je radila s pacijentima oboljelim od Covida. Imala je dugove zbog kojih je posuđivala novac kojeg je trebala vratiti. Živi s mužem koji nikada nije bio zaposlen, sa svekrom koji je maltretira i sa sinom koji također nije zaposlen. Stvari koje je uzimala su se nalazile u ormarima u sobama gdje su ležali pacijenti. Na predočenje imena pacijenata EB, TB, NB i AB, optuženica je rekla da su bili u sobama po jedan ili po dvoje. Ormari nisu bili zaključani. Bankovne kartice, dokumente i novčanike je vratila u Policijskoj postaji Dubrava dan prije ovog ispitivanja, a novac je potrošila. Od TB nije uzela mobitele, iako se ne sjeća je li ih imao. Nitko od ovih pacijenata nije preminuo. Zlatne naušnice je založila i dobila 120,00 kn. Naušnice su se nalazile u ladici jer se pacijentima skidao nakit. Svakodnevno su se izmjenjivale sestre koje su radile s tim pacijentima. Na upit je li bilo onoliko novaca koliko piše u pouci, rekla da je misli da je kod EB bilo 1.000,00 €, a kod NB je bilo 600,00 kn. Nije uzela sat od TB jer nije imao sat, a prsten je uzela i za njega je dobila 2.200,00 kn, a kod njega nije bilo gotovog novca. Naušnice od AB nisu vrijedile 5.000,00 kn jer su bile malene. Nije joj poznato da su ČB i AB preminuli u bolnici. Sjeća se da su ovi pacijenti dobivali kisik i da su spavali dok je ona uzimala njihove stvari. Želi vratiti sve što je otuđila. Kaje se i žao joj je, osjeća se loše zbog svega, ovo je prvi puta da je tako nešto učinila.

4. Iz obrane optuženice s rasprave proizlazi da ista u cijelosti poriče počinjenje kaznenog djela, odnosno sve četiri radnje kaznenog djela koje joj se stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka ispitao svjedoke EB (list 152. - 153. spisa), NB (list 154. spisa), ĆB u dva navrata (list 155. i 178-180. spisa), OB (list 157. spisa) i RB (list 200-201. spisa).

6. Potom je pročitao izvješće o uhićenju i dovođenju s lista 5-8 spisa, medicinsku dokumentaciju za EB s lista 14-16 spisa, podatke i dopise Kliničke bolnice Dubrava s rasporedom smjena s lista 18-29 spisa, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i pripadajući zapisnik s lista 35-36 spisa, dopise Kliničke bolnice Dubrava s lista 45-49 spisa, potvrdu i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta s lista 51-52 spisa, elektronsku poruku KB Dubrava s lista 58 spisa, potvrdu o vraćanju predmeta s lista 90-91 spisa, otkaz ugovora o radu s lista 97 spisa, podatke iz Jedinstvenog registra osoba za TB i AB s lista 149-150 spisa, otpusnicu za NB s lista 159 spisa, razgledao je fotografiju sata iz oglasnika s lista 164 spisa te fotografije oštećenika s lista 173-174 spisa, pročitao je izvadak iz kaznene (list 144. spisa) i iz prekršajne evidencije (list 142. spisa) za optuženicu. Potom je pročitao dopis trgovačkog društva Auro Domus d.o.o. s lista 194. te isplatnicu o otkupu zlata na listu 195. spisa

6.1. Sud je odbio dokazni prijedlog oštećenog ĆB da se provede vještačenje vrijednosti sata i prstena pečatnjaka po vještaku za zlatarstvo i draguljarstvo. Naime, nije bilo potrebno utvrđivati vrijednost sata jer je sud zaključio da nema pouzdanih dokaza da je upravo optuženica otuđila navedeni sat pa se radi o nevažnom dokaznom prijedlogu. Dokazni prijedlog za vještačenje prstena sa ciljem utvrđivanja vrijednosti je neprikladan jer svjedok nije dao dovoljno preciznih parametara da bi se moglo provesti navedeno vještačenje jer je za prsten rekao da je „vjerojatno težio između 15 i 20 grama“. Osim toga, sud je zaključio da ovaj svjedok nije vjerodostojan izvor informacija budući da je tijekom postupka mijenjao svoj iskaz na okolnost što je otuđeno njegovom ocu te je mijenjao visinu imovinskopravnog zahtjeva, i to na način da ga je povećavao protekom postupka.

7. Svjedok ĆB je iskazao (list 155. spisa) da je njegov otac TB obolio od koronavirusa te je prebačen u Kliničku bolnicu Dubrava, gdje je bio hospitaliziran 15 dana, nakon čega je preminuo **.**.2020. U dva ili tri navrata iz bolnice su ga zvali da dođe preuzeti očeve stvari. Svjedok je u tim navratima dolazio i čekao po sat vremena na porti, no stvari mu nikada nisu uručene uz obrazloženje da je velika gužva. Prilikom poziva mu je rečeno da se radi o vrijednim stvarima njegovog oca. Naveo je da je otac prilikom dolaska u bolnicu imao kod sebe novčanik u kojem je, s obzirom na očevu naviku, sigurno bilo novaca, iako ne zna koliki iznos. Također je imao ručni sat marke Zenit sa zlatnim kućištem, zlatni pečatnjak s grbom grada Zagreba te moguće i drugi nakit, iako u to nije siguran. Imao je i dva mobitela, čiju vrijednost danas ne zna. Nisu mu vraćene stvari njegovog oca. Ne zna tko je uzeo očeve stvari, a budući da nije mogao ući u bolnicu, nije mu poznato gdje je otac držao novčanik i mobitele. Na upit svog opunomoćenika naveo je da je prsten s grbom grada Zagreba bio masivan, ali da ne zna točnu težinu. Ispravio se i rekao da je sat imao zlatno, a ne pozlaćeno kućište, da je kupljen u Njemačkoj prije 15 do 20 godina te da mu vrijednost nije poznata, osim da je bio skup. Radilo se o mobitelu marke iPhone, moguće model 5. Za ime optuženice prvi put je saznao prilikom ispitivanja u državnom odvjetništvu. Ne zna broj sobe u kojoj je otac ležao.

7.1. Isti svjedok je u dopuni svog iskaza (list 178-180. spisa) naveo da u cijelosti ostaje kod svojih navoda od 29. travnja 2024. godine. Na upit suda o vrijednosti sata, naveo je da sat vrijedi oko 200.000,00 kuna te da mu je otac rekao da ga je platio 27.000 DEM-a, kao i da se za tu vrijednost može kupiti automobil srednje klase. Pojasnio je da se radi o satu iz limitirane kolekcije te smatra da mu vrijednost raste svake godine, temeljem informacija koje je čuo o drugim vrijednim satovima. Ne posjeduje izvornu kutiju, račun niti deklaraciju sata, niti mu je poznato je li sat ikada bio na servisu. Fotografije koje je njegov opunomoćenik dostavio u spis naveo je da su najkvalitetnije koje je uspio pronaći, a na kojima se vidi njegov otac sa spornim satom. Na predočenje imovinskopravnog zahtjeva s lista 56. spisa naveo je da ga je potpisao, ali da ga prethodno nije čitao te da ne zna odakle policiji podatak o imovinskopravnom zahtjevu od 10.000,00 kuna. Ostaje kod imovinskopravnog zahtjeva od 200.000,00 kuna postavljenog 19. travnja 2021. Vezano uz zlatni pečatnjak s grbom grada Zagreba naveo je da je kupljen u Zagrebu, ali ne zna kod kojeg zlatara, da se radilo o masivnom prstenu, čija mu vrijednost nije poznata. Na upit zastupnice optužbe naveo je da je sat imao zlatno kućište, da je bio vrijedan jer mu je otac rekao da ga je platio 27.000 DEM-a te da je remen bio srebrne boje. Na upit opunomoćenika naveo je da je pečatnjak vjerojatno težio između 15 i 20 grama. Svjedok je dalje naveo da je otac prije hospitalizacije imao koronavirus, temperaturu koja je trajala desetak dana te je teturao zbog nedostatka kisika zbog čega ga je odveo u zaraznu bolnicu i predložio da se ne upućuje u KB Dubrava, već da će on nabaviti kisik, no unatoč tome otac je upućen u bolnicu Dubrava gdje je preminuo nakon 10 do 15 dana. Zbog karantene ga nije mogao posjećivati. Iz bolnice su ga više puta zvali da dođe po očeve vrijedne stvari, ali mu one nikada nisu uručene. Na upit braniteljice naveo je da je siguran da je otac imao sat i prsten kod sebe jer ga je on osobno vozio u bolnicu. Na predočenje svog ranijeg iskaza s lista 111. spisa, u kojem je naveo da nije bio siguran je li otac ponio sat u bolnicu, rekao je da je siguran da jest. Sat nije pronađen prilikom pražnjenja očevog stana. Pečatnjak je, prema njegovim saznanjima, bio izrađen od čistog zlata s oznakom 9999.

7.2. Svjedok BB je iskazao da (list 154. spisa) da je 7. prosinca 2020. završio u bolnici zbog zaraze koronavirusom te je idućih 45 dana bio na kisiku. Nakon četiri dana shvatio je da mu je nestao novčanik koji se nalazio u njegovoj jakni, a jakna je bila u bolničkom ormaru. U novčaniku su se nalazili osobna iskaznica, vozačka dozvola, kartica Pevexa te nešto više od 1.200,00 kuna. Naveo je da je pacijentu iz njegove sobe također nestao novac, o čemu je taj pacijent obavijestio svog sina, a svjedok je čuo taj razgovor. Nakon toga je provjerio svoje stvari i utvrdio da mu nedostaje novčanik. Nestanak nije spominjao bolničkom osoblju, već je nakon izlaska iz bolnice otišao u III. policijsku postaju i prijavio događaj. Otprilike jedan do dva mjeseca kasnije policija ga je pozvala da dođe u postaju, gdje mu je vraćen novčanik s vozačkom dozvolom, osobnom iskaznicom i karticom Pevexa, ali bez novca. Ne zna tko je otuđio njegov novčanik, a svi u bolnici su nosili maske. Nije mu poznata prisutna optuženica, iako se sjeća da je tijekom boravka u bolnici čuo ime PB. Na predočenje potvrde s lista 91. spisa naveo je da se na istoj nalazi njegov potpis te da ju je potpisao u policiji, a na njoj su navedeni predmeti koji su od njega otuđeni, osim novca. Na upit braniteljice naveo je da ne zna koliko se medicinskih sestara o njemu brinulo tijekom boravka u bolnici te da nije vidio nikoga da otuđuje njegov novčanik. Na upit zastupnice optužbe naveo je da se novčanik nalazio u unutarnjem džepu bijele jakne, koji se zatvarao patentnim zatvaračem. Policija mu nije rekla na koji način je novčanik pronađen.

7.3. Svjedok EB je iskazao (list 152. -153. spisa) da se nalazio kao pacijent u bolnici Dubrava od 19. do 31. prosinca 2020. godine zbog bolesti COVID- 19. U ladici noćnog ormarića pokraj kreveta držao je novčanik sa svim dokumentima i novcem, koji je u jednom trenutku nestao. Konkretno, nakon nekoliko dana od dolaska u bolnicu primijetio je da mu novčanik nedostaje. U novčaniku se nalazilo 1.500,00 eura i 800,00 kuna, osobna iskaznica, vozačka dozvola, iskaznice zdravstvenog i dopunskog zdravstvenog osiguranja te bankovna kartica tekućeg računa. Nestanak dokumenata prijavio je liječnicima i glavnoj sestri, koji su mu rekli da pozove policiju. Policiju je kontaktirao telefonski, no zbog izolacije u bolnici i svog zdravstvenog stanja nije mogao osobno otići prijaviti kazneno djelo u III. policijsku postaju. Nakon otpusta iz bolnice, iako je i dalje bio bolestan, otišao je u III. policijsku postaju i prijavio nestanak dokumenata i novca. Nakon otprilike dva do tri mjeseca kontaktiran je iz policijske postaje te obaviješten da su njegove isprave pronađene, dok novac nikada nije pronađen. Budući da je u međuvremenu ishodio nove dokumente, pronađene dokumente je uništio. Naveo je da mu nije poznata u sudnici prisutna optužena PB te je napomenuo da su sve medicinske sestre i drugo osoblje nosili zaštitne skafandere i maske. Policija mu nije rekla na koji su način pronađeni dokumenti. Isključio je mogućnost da je dokumente sam zagubio. Nije primijetio nikoga da otvara ladicu bolničkog ormarića u kojoj su se nalazili dokumenti. Ne zna imena medicinskih sestara koje su se o njemu brinule; neka imena je čuo u prolazu, ali ih se više ne sjeća. U sobi su se osim njega nalazila još dva pacijenta, a niti jedan od njih se nije žalio na nestanak dokumenata ili drugih stvari. Na predočenje potvrde s lista 90. spisa naveo je da se na istoj nalazi njegov potpis te da su na potvrdi navedeni predmeti koji su mu otuđeni u bolnici, a koje mu je policija naknadno vratila. Na upit svog opunomoćenika naveo je da je cijelo vrijeme boravio u istoj sobi, broja sobe se ne sjeća, osim da je bila na 7. katu. Bio je iscrpljen, loše se osjećao i primao kisik, ali nije bio na aparatima za održavanje disanja. Također je naveo da je bio pokretan.

7.4. Svjedok OB je iskazao (list 157. spisa) da se njegova majka AB u siječnju 2021. razboljela od koronavirusa te je 20. siječnja 2021. zaprimljena na liječenje u bolnicu Dubrava, odakle je otpuštena **.**.2021. Preminula je 7. ožujka 2021. od posljedica lošeg liječenja, što zaključuje po tome da je prilikom otpusta iz bolnice bila prekrivena ranama. Budući da mu je kći medicinska sestra, ona je svakodnevno kontaktirala osoblje bolnice Dubrava radi informacija o zdravstvenom stanju majke. Tijekom jednog od tih kontakata jedna liječnica rekla je kćeri da je majka postala agresivna i da je napala medicinsku sestru. Kako je majka iz bolnice otpuštena bez naušnica, svjedok zaključuje da je napala sestru koja joj je pokušala uzeti naušnice. Zbog nestanka naušnica poslao je elektroničku poruku ravnatelju bolnice, na koju nikada nije dobio odgovor. Nakon toga je prijavio kazneno djelo teške krađe policiji u [adresa]. Prilikom naknadnih kontakata s bolnicom, njegovoj kćeri je rečeno da su naušnice možda uzeli djelatnici saniteta koji su vršili prijevoz majke iz [adresa] u [adresa] i natrag. Kći se potom raspitala kod djelatnika saniteta, koji su naveli da nitko nije otuđio naušnice. Na traženje da opiše naušnice, svjedok je naveo da se radilo o zlatnim naušnicama tzv. morčićima, vrijednosti oko 5.000,00 kuna, koje su za obitelj imale znatno veću emotivnu vrijednost. Obitelj je strahovala da bi majka mogla preminuti tijekom boravka u bolnici te su zatražili od liječnice da se naušnice skinu i pošalju njima budući da je njegova majka obećala njegovoj kćeri da će joj dati te naušnice, no liječnica je rekla da to ne može učiniti. Svjedok je zaključio da naušnica tada više nije bilo. Ne zna o kojoj se liječnici radilo. Naveo je da mu je u bolnici rečeno da je već bilo situacija otuđivanja stvari, a u državnom odvjetništvu je saznao da se netko sumnjiči za ovo kazneno djelo. Nema osobnih saznanja o tome tko je uzeo naušnice. Na upit zastupnice optužbe naveo je da majka prilikom povratka iz bolnice nije imala naušnice, a od nje nije mogao saznati razlog jer je bila pod lijekovima i u polusvjesnom stanju. Dodao je da mu supruga radi u računovodstvu Hitne medicinske pomoći u [adresa] te je saznala imena osoba koje su vršile sanitetski prijevoz majke i potvrdila informacije koje je naveo.

7.5. Svjedok RB je izjavio (list 200-201. spisa) da je 2008. svom nećaku IB poklonio zlatni lančić venecijanskog veza od 14-karatnog zlata s privjeskom raspela, povodom njegove krizme. Nećak je lančić nosio sve do dočeka Nove godine 2020./2021., kada je lančić pukao na više mjesta zbog grljenja s prijateljima. Svjedok, optuženica i njezin sin dogovorili su se da se lančić proda jer se nije mogao popraviti. Lančić je prodan, dobiven je određeni iznos, nakon čega je svjedok dodao još oko 400,00 kuna kako bi se nećaku kupio novi lančić. Novi lančić kupljen je u Zlatarni Dodić u [adresa], pri čemu svjedok nije osobno sudjelovao u kupnji, već je lančić kupio nećak sam. Na upit branitelja naveo je da je originalni lančić kupljen u poznatoj zlatarnici u Ilici, vlasnika ŽB, te da je tada plaćen između 1.200,00 i 1.500,00 kuna. Sukladno dogovoru, optuženica je prodala polomljeni lančić u Auro Domusu u [adresa]. Svjedok je naveo da mu je optuženica pokazala potvrdu Auro Domusa iz koje je bilo vidljivo da je lančić otkupljen za oko 700,00 kuna, točnog iznosa se ne sjeća. Na predočenje potvrde s lista 195 spisa naveo je da se radi o istoj potvrdi koju mu je optuženica pokazala. Na upit zastupnice optužbe naveo je da lančić nije imao smisla popravljati jer je bio potrgan na više dijelova. Ne zna zašto nećak sam nije išao prodati lančić, osim što su se tako obiteljski dogovorili. Auro Domus su odabrali zbog blizine poslovnice i reklamiranja. Na upit suda naveo je da se zlatarnica u kojoj je lančić kupljen 2008. nalazila na križanju Frankopanske i Ilice. Račun više ne posjeduje, a lančić je kupljen za gotovinu. Dobio je certifikat o čistoći zlata, ali ne zna gdje se danas nalazi. Zlatarnica je bila u vlasništvu ŽB, a ne zna kada je prestala s radom.

8. Ocjenjujući istinitost dokaza sud je prihvatio kao istinite i vjerodostojne isprave te fotografije jer nema razloga za sumnju u njihovu istinitost i autentičnost. Prihvaćeni su iskazi svjedoka NB i EB jer su logični, uvjerljivi i sukladni drugim prihvaćenim dokazima.

8.1. U bitnome je prihvaćen iskaz svjedoka OB jer je također logičan, uvjerljiv i sukladan drugim prihvaćenim dokazima, ali nije prihvaćena njegova pretpostavka da se njegova majka borila u situaciji kada su joj otimali naušnice u bolnici jer je optuženica rekla prilikom ispitivanja 17. ožujka 2021. da se pacijentima skidao nakit (što je i logično jer nakit može ometati medicinske postupke prema pacijentima) i da je konkretne naušnice uzela iz ladice.

8.2. Iskaz svjedoka ĆB je prihvaćen u dijelu da su njegovom ocu u bolnici otuđili prsten pečatnjak jer je potvrđen obranom optuženice od 16. ožujka 2021. te su prihvaćeni drugi njegovi navodi koji se podudaraju s izrekom i konkluzijama suda u ovoj odluci, a što će biti detaljnije obrazloženo prilikom analize dokaza i utvrđenja činjenica. Sud je zaključio da navedeni svjedok nije posve pouzdan jer je u više navrata mijenjao navode u pogledu odlučnih činjenica i visine imovinskopravnog zahtjeva. Tako je na policiji 22. siječnja 2021. (list 56. spisa) postavio i potpisao imovinskopravni zahtjev u iznosu od „oko 10.000,00 kn“, a na raspravi je postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 200.000,00 kn. Nadalje, na raspravi 29. travnja 2024. je iskazao da mu nije poznata vrijednost otuđenog sata, a kasnije prilikom ispitivanja na raspravi 12. veljače 2025. je u više navrata spomenuo da mu je otac rekao da je sat platio 27.000,00 DEM. Prilikom iskazivanja 19. travnja 2021. (list 111. spisa) svjedok je iskazao da nije siguran je li otac ponio sat u bolnicu, iako je u kasnijim iskazima bio decidiran u pogledu te okolnosti. Nadalje, isti nije specificirao po stavkama imovinskopravni zahtjev u iznosu od 200.000,00 kn, a niti je takav zahtjev u korelaciji s vrijednošću sata od 27.000,00 DEM-a (što bi bilo oko 13.500,00 €) i vrijednošću prstena, pa i pod pretpostavkom da se radi o vrlo vrijednom prstenu.

8.3. Iskaz svjedoka RB nije prihvaćen jer je nelogičan i neuvjerljiv sa životnog stanovišta te je neistinit u pogledu naziva zlatarnice u kojoj je navodno kupio lančić svom nećaku. Naime, svjedok je naveo da je do puknuća lančića (kojeg je poklonio nećaku, sinu optuženice) na više dijelova došlo kao posljedica grljenja s prijateljima na proslavi nove godine, što sud smatra da je potpuno isključeno jer se zlatni lančići izrađuju tako da budu otporni i ne mogu se oštetiti u situaciji grljenja, a kamoli raskinuti se na više dijelova. Nadalje, svjedok je dva puta u svom iskazu naveo ime zlatara ŽB, što je pogrešno jer se poznati zagrebački zlatari (što je općepoznata činjenica za stanovnike [adresa]) prezivaju GB. Pod pretpostavkom da je svjedok ondje kupio nećaku vrijedan lančić i da je svakodnevno prolazio uz spomenutu zlatarnicu, nije vjerojatno da bi se tako zabunio u imenu zlatara. Optuženica je pokušala sanirati grešku svog brata kada je u svojoj obrani od 27. listopada 2025. spomenula da se radi o zlatarnici GB. Nadalje, pod pretpostavkom puknuća zlatnog lančića, nije vjerojatno da bi netko takav lančić prodavao pod lom zlato jer je cijena lom zlata nekoliko puta niža od cijene zlatnog nakita, pri čemu se puknuti lančić razmjerno jednostavno može popraviti, što je svakako povoljnije nego kupnja novog lančića o čemu je govorio svjedok. Zbog ovih značajnih netočnosti i nelogičnosti, sud je zaključio da iskaz ovog svjedoka nije istinit i da je iskonstruiran s namjerom otklanjanja kaznene odgovornosti od optuženice na način da se opravda potvrda s lista 195. spisa prema kojoj je optuženica u vrijeme počinjenja kaznenog djela prodavala lom zlato. Budući da je svjedok brat optuženice, on je zbog obiteljskih razloga imao motiva za otklanjanje kaznene odgovornosti neistinitim iskazivanjem.

8.4. Obrana optuženice koju je dala 16. i 17. ožujka 2021. je prihvaćena jer je sud stekao dojam iskrenosti i stvarnog žaljenja zbog otuđenja stvari od pacijenata. Tijekom obrane od 16. ožujka 2021. optuženica se obvezala dobrovoljno vratiti one otuđene predmete koje je i dalje posjedovala, a što je i učinila, što je vidljivo iz potvrda i zapisnika o oduzimanju predmeta od 16. ožujka 2021. s lista 35-36. te 51- 52. spisa. Optuženica je potvrdila gotovo sve radnje iz pouke o pravima, osim otuđenja pojedinih predmeta iz pouke. Također je osporila i visinu vrijednosti otuđenog nakita, što je i logično jer je nakit prodavala u zalagaonicama gdje je cijena lom zlata niska i nije u korelaciji sa stvarnom vrijednošću nakita. Osim toga, prilikom iskazivanja 16. ožujka 2021. je otkrila ime osobe koja je izvršila krađu opisanu pod toč. 1. pouke o pravima s lista 33. spisa, a što također ukazuje na njezinu namjeru iskrenog iskazivanja. Njena obrana je potvrđena i okolnošću da je radila u vrijeme i na mjestu krađi na odjelu bolnice gdje su ležale žrtve kaznenog djela, što je vidljivo iz podataka Kliničke bolnice Dubrava o rasporedu i radnom mjestu optuženice. Okolnost da je prodavala otuđeno zlato je potvrđena ispravom trgovačkog društva Auro Domus d.o.o. koje se bavi otkupom zlata na listu 195. spisa iz koje je vidljivo da je optuženica 8. siječnja 2021. prodala zlata u otkupnoj vrijednosti 718,00 kn. S obzirom da je obrana s rasprave u direktnoj suprotnosti s obranama od 16. i 17. ožujka 2024. i svim drugim prihvaćenim dokazima, nije prihvaćena ta obrana u kojoj osporava bilo kakvu povezanost s kaznenim djelom. Njena tvrdnja s rasprave da je bila rastresena prilikom davanja obrane u ožujku 2021. nije prihvaćena jer je iz snimaka njezinog ispitivanja od 16. i 17. ožujka 2021. vidljivo da je ista sabrana i da s razumijevanjem sudjeluje u radnjama ispitivanja, odgovara na sva postavljana pitanja i prisjeća se događaja o kojima je iskazivala.

9. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je na nedvojbeni način utvrdio da je optuženica počinila kazneno djelo na način kako je to opisano u činjeničnom supstratu izreke ove odluke.

10. Vrijeme i mjesto svih radnji kaznenog djela te svojstvo optuženice kao medicinske sestre u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu proizlazi iz obrane optuženice iz ožujka 2021. kada je u bitnome potvrdila te okolnosti navedene u pouci o pravima na listu 70-71. spisa te iz podataka Kliničke Bolnice Dubrava s lista 15, 16., 18.-29. spisa iz kojih proizlazi da je optuženica tijekom studenog i prosinca 2020. te siječnja i veljače 2021. radila kao medicinska sestra radila na odjelima gdje su se u vrijeme počinjenih krađa liječili pacijenti oboljeli od korona virusa TB, BB, EB i AB.

11. Okolnost da se TB nalazio u bolnici u vremenu od 15. studenog 2020. do 1. prosinca 2020. sud je utvrdio na temelju rasporeda smjena i podataka Kliničke bolnice Dubrava, a okolnost da se liječio i nalazio u teškom stanju sud je utvrdio na temelju iskaza svjedoka ĆB koji je opisao teško zdravstveno stanje svog oca za kojeg je naveo da je imao korona virus, da je teturao zbog nedostatka kisika te da je zbog toga završio u Kliničkoj bolnici Dubrava. Okolnost da je optuženica iz bolničke sobe TB uzela i za sebe zadržala prsten pečatnjak s grbom grada Zagreba od žutog zlata sud je utvrdio povezujući u logičnu cjelinu iskaz svjedoka VB koji je rekao da je njegov otac imao masivni zlatni prsten pečatnjak s grbom grada Zagreba i obranu optuženice od 16. i 17. ožujka 2021. kada je izričito potvrdila da je od TB otuđila prsten pečatnjak.

11.1. Nije s potrebnom izvjesnošću utvrđeno da je optuženica otuđila od TB i novčanik u kojem se nalazila neutvrđena količina novca, jedan ručni sat marke Zenit sa zlatnim kućištem, jedan mobitel marke Iphone 5 te jedan mobitel neutvrđene marke. Naime, iz obrane optuženice od 16. ožujka 2021. koju je sud ocijenio istinitom u bitnome, proizlazi da je još jedna njezina kolegica vršila krađe na štetu pacijenata oboljelih od korona virusa. Nadalje, svjedok ĆB je naveo da mu iz bolnice nije vraćeno ništa od predmeta njegovog oca, iako su svjedoka u više navrata pozivali da preuzme te predmete. Dakle, imajući u vidu da je još najmanje jedna osoba vršila krađe na sličan način kao optuženica i da je očito bilo problema u bolnici vezano za vraćanje predmeta pacijenta (pok. žrtve) ZB njegovom sinu, oštećenom ĆB, sud smatra da postoji mogućnost da je netko drugi otuđio te predmete ili da su predmeti zagubljeni u bolnici zbog teških uvjeta rada tijekom pandemije, slijedom čega nema pouzdanih dokaza da je upravo optuženica otuđila i ostale predmete iz činjeničnog opisa optužnice koji su bili vlasništvo TB. Stoga nije dokazana niti sveukupna vrijednost otuđenih predmeta od najmanje 26.544,56 eura navedena u alineji 1) činjeničnog opisa optužnice. Zbog toga je sud iz činjeničnog opisa 1) alineje izostavio one predmete i njihovu vrijednost za koje nema nedvojbenih dokaza da ih je otuđila optuženica. Imajući u vidu da nema pouzdanih podataka o vrijednosti prstena i da svjedok ĆB nije ponudio dovoljno detalja o prstenu na temelju kojih bi se moglo provesti vještačenje te vrijednosti, sud je odredio po slobodnoj ocijeni (sukladno čl. 559. ZKP/08). da prsten pečatnjak vrijedi 1.000,00 € imajući u vidu da se nedvojbeno radilo o zlatnom masivnom prstenu.

12. Okolnost da je optuženica u vremenu od 10. prosinca 2020. do 12. prosinca 2020., za vrijeme obavljanja posla u bolnici, gdje se liječio BB, iz džepa jakne NB, uzela i za sebe zadržala novčanik marke Rondo, u kojem se nalazila osobna iskaznica serijskog broja [broj osobne iskaznice], vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], kartica pogodnosti trgovine Pevex, kartica pogodnosti kupnje za LPG plin, sve na ime NB te novčani iznos od 159,27 eura, sve vlasništvo NB, sud je utvrdio povezujući u logičnu cjelinu obranu optuženice od 16. i 17. ožujka 2021., iskaz svjedoka NB, potvrde i zapisnike o oduzimanju predmeta te potvrdu o vraćanju predmeta. Naime, optuženica je u svojoj obrani od 16. i 17. ožujka 2021. potvrdila okolnosti otuđenja iz džepa jakne dokumenata i novaca (iako je umanjila visinu otuđenog novca) te je rekla da je spremna vratiti dokumente koji se još uvijek nalaze kod nje, a da je novac potrošila.

12.1. Iz zapisnika i pripadajuće potvrde o privremenom oduzimanju predmeta s lista 51-52. spisa proizlazi da su od optuženice privremeno oduzeti jedan crni novčanik marke „RONDO“ koji se otvara na patent zatvarač u kojem se nalazi osobna iskaznica serijskog broja [broj osobne iskaznice] na ime BB, jedna vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole] na ime FB, jedna kartica pogodnosti trgovine „Pevex“ na ime UB i jedna kartica pogodnosti kupnje za LPG plin pa i ta okolnost potvrđuje da je optuženica počinila krađu opisanu u al. 2) izreke ove odluke. Navedene isprave su naknadno vraćene oštećenom NB (potvrda o vraćanju na listu 91. spisa).

12.2. Sud je visinu otuđenog novca utvrdio na temelju iskaza svjedoka NB koji je rekao da je od njega oduzeto nešto više od 1.200,00 kn, a iznos od 1.200,00 kn je protuvrijednost od 159,27 €. Stoga je sud zaključio da je od oštećenog NB oduzeto 159,27 € pri čemu je sud dužan dvojbene činjenice cijeniti u korist okrivljenika. Zbog navedenog je u ovoj odluci izmijenjen i činjenični opis al. 2) izreke optužnice sukladno ovim utvrđenjima.

13. Okolnost da je optuženica u vremenu od 21. prosinca 2020. do 31. prosinca 2020., za vrijeme obavljanja posla u bolnici, iz ladice bolničkog ormarića u sobi u kojoj se liječio EB, uzela i za sebe zadržala novčanik s brojnim ispravama i novac, sud je utvrdio na temelju obrane optuženice iz ožujka 2021. koja je potvrdila te okolnosti, iskaza EB koji je navedene okolnosti opisao u svom iskazu te na temelju dopisa Kliničke bolnice Dubrava s lista 15. u kojem je navedeno da je EB boravio na liječen u Respiracijskom centru, odjel Neurologije 1 od 21. do 31. prosinca 2020. U pogledu datuma je izmijenjen i činjenični opis iz optužnice u ovoj izreci.

13.1. Okolnost da su se u otuđenom novčaniku nalazili osobna iskaznica serijskog broja [broj osobne iskaznice], vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], iskaznica zdravstvenog osiguranja serijskog broja [serijski broj], iskaznica dopunskog zdravstvenog osiguranja serijskog broja [serijski broj], Europska kartica zdravstvenog osiguranja serijskog broja [serijski broj], knjižica Hrvatskog saveza udruge invalida rada, jednogodišnja karta ZET-a, bankovna kartica Visa Platinum Privredne banke Zagreb, broj računa 4785603007803160, bankovna kartica Maestro Hrvatske poštanske banke broj računa 6764590400513977, bankovna kartica Maestro Debit Hrvatske poštanske banke broj računa 676459303788122, bankovna kartica Visa Debit broj računa 4140860832776609, svi dokumenti na ime EB, sud je utvrdio na temelju zapisnika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 16. ožujka 2021 (list 35. i 36. spisa) iz kojih je vidljivo da je policija navedene isprave privremeno oduzela od optuženice, a koji svi predmeti su potvrdom od 19. ožujka 2021. (list 90. spisa) vraćeni EB.

13.2. Okolnost da je te zgode od EB oduzet i novac sveukupno 1.606,17 eura sud je utvrdio na temelju tog iskaza svjedoka koji je rekao da su se u novčaniku koji je otuđen nalazili 1.500,00 € i 800,00 kn, a što predstavlja ukupni iznos od 1.606,17 €.

14. Okolnost da je optuženica u vremenu od 20. siječnja 2021. do 19. veljače 2021., za vrijeme obavljanja posla u bolnici gdje se AB liječila, na neutvrđen način uzela i za sebe zadržala zlatne naušnice vrijednosti oko 663,61 eura, vlasništvo AB, sud je utvrdio povezujući u logičnu cjelinu obranu optuženice od 16. i 17. ožujka 2021. i iskaz svjedoka OB. Optuženica je u obrani od 16. ožujka 2021., a na predočenje pouke o pravima i opisa djela na štetu AB potvrdila počinjenje radnji i rekla da je naušnice prodala u [adresa] u zalagaonici "Domus". Svjedok OB je u bitnome naveo da je njegova majka 20. siječnja 2021. zaprimljena na liječenje u bolnicu Dubrava zbog korona virusa, odakle je otpuštena 19. veljače 2021. nakon čega je preminula, a da je iz bolnice otpuštena bez svojih zlatnih naušnica koje su joj ondje otuđene time da se radilo o naušnicama u obliku tzv. morčića vrijednosti oko 5.000,00 kuna.

14.1. Uzimajući u obzir iskaz ovog svjedoka i slobodnom ocjenom (čl. 559. ZKP/08), sud je procijenio da je vrijednost tih zlatnih naušnica bila 5.000,00 kn, odnosno 663,61 € te je u tom smislu izmijenio činjenični opis al. 4). izreke.

15. Imajući u vidu da ukupna vrijednost otuđenog nakita i novca iznosi 3.429,05 €, a da su uz to oštećenicima otuđeni i drugi predmeti, i to novčanik marke Rondo, osobna iskaznica serijskog broja [broj osobne iskaznice], vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], kartica pogodnosti trgovine Pevex, kartica pogodnosti kupnje za LPG plin (sve vlasništvo NB) te novčanik, osobna iskaznica serijskog broja [broj osobne iskaznice], vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], iskaznica zdravstvenog osiguranja serijskog broja [serijski broj], iskaznica dopunskog zdravstvenog osiguranja serijskog broja [serijski broj], Europska kartica zdravstvenog osiguranja serijskog broja [serijski broj], knjižica Hrvatskog saveza udruge invalida rada, jednogodišnja karta ZET-a, bankovna kartica Visa Platinum Privredne banke Zagreb, broj računa 4785603007803160, bankovna kartica Maestro Hrvatske poštanske banke broj računa 6764590400513977, bankovna kartica Maestro Debit Hrvatske poštanske banke broj računa 676459303788122, bankovna kartica Visa Debit broj računa 4140860832776609 (vlasništvo EB), sud je slobodnom ocjenom utvrdio da je vrijednost ovih ostalih otuđenih stvari najmanje 1.000,00 € s obzirom na moguću vrijednost dva novčanika i vrijednost (koja se sastoji od troška ishođenja) svih osobnih dokumenata i bankovnih kartica koji su otuđeni od NB i EB.

15.1. Stoga je sud zaključio da je ukupna vrijednost svih otuđenih stvari 4.429,05 € te je tako naznačio u preambuli činjeničnog opisa izreke.

16. Kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 4. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11. čini onaj tko iskorištavanjem osobito teškog stanja druge osobe tuđe pokretne stvari oduzme drugome sa ciljem da ih protupravno prisvoji, a u ponašanju optuženice su ostvarena sva obilježja tog kaznenog djela jer je ista koristila teško zdravstveno stanje svih oštećenika koji su bolovali od ozbiljnih oblika korona virusa te njihovu tadašnju nemoć uzrokovanu životno ugrožavajućim zdravstvenim problemima da bi od njih otuđivala vrijedne predmete za vrijeme dok su spavali. Zdravstvene probleme su opisali svjedoci, a općepoznato je da su u bolnicu zaprimani samo bolesnici s vrlo teškim oblicima te bolesti. Sve radnje opisane u izreci, s obzirom na vremenski kontinuitet (tijekom četiri mjeseca u razdoblju od studenog 2020. do veljače 2021.), sličan način počinjenja, isto mjesto radnji i jedinstvenu namjeru koja je kao oblik krivnje ista u odnosu na sva ta djela predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo u smislu odredbe čl. 52. KZ/11.

17. Optuženica je za kazneno djelo kriva (čl. 23. KZ/11.) budući da je bila ubrojiva, postupala je s namjerom, bio je svjesna da je njezino ponašanje zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Naime, ubrojivost optuženice nije direktno osporena tijekom postupka, nisu priloženi dokazi koji bi doveli u pitanje njezinu ubrojivost, niti je predloženo provođenje vještačenja u tom pravcu. Iako je optuženica u svojoj obrani na raspravi spomenula da je prilikom privođenja na policiju (to je bilo 16. ožujka 2021.) bila na antidepresivima i rastresena, sud nije našao da postoji sumnja u njezinu ubrojivost s obzirom da je iz obje snimke njezinog ispitivanja vidljivo da je ista koncentrirana, pribrana te s razumijevanjem i aktivno sudjeluje u radnji ispitivanja. Stoga je sud zaključio da nema sumnje u njezinu ubrojivost tijekom događaja iz izreke. Nadalje, ista je postupala s izravnom namjerom prvog stupnja (čl. 28. st. 2. KZ/11.) budući da nema sumnje da je bio svjesna obilježja kaznenog djela i htjela je njegovo ostvarenje, a o čemu je sud zaključio iz tijeka njezinog postupanja i okolnosti cjelokupnog događaja u okviru kojega je počinila kazneno djelo. Također u postupku nije dovedena u pitanje njezina svijest o zabranjenosti postupanja, a svaka odrasla i razumna osoba zna da je zabranjeno ponašanje iz izreke ove presude. Nadalje, sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga budući da to ne proizlazi iz tijeka događaja koji je predmet ovog postupka. Dakle, u ponašanju optuženice su ostvarena sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna, obilježja kaznenog djela pa ju je sud proglasio krivim kao u izreci ove presude.

18. Sud nije prihvatio kvalifikaciju iz optužnice da bi se radilo o kaznenom djelu iz čl. 229. st. 2. KZ/11. jer ukradene stvari nisu velike vrijednosti, odnosno ne premašuju iznos od 7.963,37 €, što je potrebno da bi se radilo o kvalificiranom obliku teške krađe iz čl. 229. st. 2. KZ/11. Stoga je izmijenjena pravna osnova kaznenog djela.

19. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženice za produljeno kazneno teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11., sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11.

19.1. Kao olakotno sud je uzeo u obzir da je optuženica kazneno neosuđivana (list 144. spisa) i prekršajno nekažnjavana (list 142. spisa) osoba. Nadalje, ista je u vrijeme počinjenja kaznenog djela radila u teškim uvjetima epidemije korona virusa kao medicinska sestra koja se brinula za jako bolesne pacijente, a sud je prihvatio njezine navode o teškim obiteljskim prilikama prema kojima joj muž nikada nije bio zaposlen, sin također ne radi, a svekar je maltretira. Osim toga, ista je prilikom ispitivanja 16. i 17. ožujka 2021. potvrdila većinu radnji i tako pridonijela rasvjetljavanju kaznenih djela koja su predmet ovog postupka.

19.2. Kao otegotno je uzeto u obzir da je djelo počinjeno s najvišim stupnjem krivnje i da su počinjene četiri radnje kojima su ostvarena obilježja kaznenog djela što ukazuje na ustrajnost i povećanu kriminalnu količinu.

19.3. Za kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. KZ/11. propisan je raspon kazne od šest mjeseci do pet godina. Sud je odmjerio kaznu zatvora od 1 (jedne) godine, kao primjerenu kada se dovedu u ravnotežu olakotne i otegotne okolnosti.

19.4. Sud nadalje smatrao da zbog utvrđenih olakotnih okolnosti, nije nužan odlazak optuženice na izdržavanje kazne i da će se svrha kažnjavanja najbolje ostvariti primjenom uvjetne osude uz posebne obveze. Stoga je sud primijenio uvjetnu osudu pa je dalje određeno da se kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženica u roku provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Određen je najdulji rok provjeravanja jer je potrebno optuženicu na dulji rok motivirati da ne čini nova kaznena djela s obzirom na ustrajnost koju je pokazala u činjenju radnji kaznenog djela.

19.5. Nadalje, uz uvjetnu osudu optuženici je određena i posebna obveza tako da je određeno da se kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ukoliko ista u roku od jedne godine nadoknadi počinjenu štetu svim oštećenicima. Prema tome, sud je u cilju motiviranja optuženice da naknadi štetu odredio kao dodatni uvjet u smislu čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. obvezu da je dužna isplatiti iznose precizirane u toč. III. u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude. Sud je odredio razmjerno dulji rok jer je imao u vidu da optuženici treba dati realnu mogućnost za ispunjenje ove obveze.

19.6. Naime, oštećenici su postavili imovinskopravne zahtjeve koji su djelomice osnovani (što je sve detaljno obrazloženo u toč. 20.-20.6. ovog obrazloženja pa taj dio obrazloženja predstavlja sastavni dio obrazloženja posebne obveze iz toč. III. izreke), slijedom čega je određena posebna obveza optuženici da naknadi štetu koju je sud utvrdio, i to kao sastavni dio uvjetne osude.

19.7. U slučaju neispunjenja posebne obveze iz toč. III. presude, po pravodobnom prijedlogu, opozvat će se optuženici uvjetna osuda te će biti upućena na izdržavanje kazne zatvora.

19.8. Dakle, optuženica u okviru uvjetne osude ima dvije obveze – jedna je da ne počini novo kazneno djelo u roku od pet godina, a druga je da naknadi počinjenju štetu u roku od jedne godine. Pod uvjetom neispunjenja bilo koje od ovih obveza, uvjetna osuda se može opozvati i optuženica uputiti na izdržavanje kazne u trajanju od jedne godine.

19.9 Rok za opoziv zbog neizvršenja obveze je po čl. 58. st. 8. KZ/11. unutar godine dana od isteka roka određenog za izvršenje obveze.

19.10. Ovakvom kaznom bi se trebale postići svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. KZ/11., dakle izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo, a pri izboru vrste i mjere kazne vodio je računa o kriterijima propisanim u čl. 47. KZ/11.

20. Svi oštećenici su postavili imovinskopravne zahtjeve, odnosno zahtjeve za naknadu počinjenje štete.

20.1. Sud je razmotrio zahtjeve svih oštećenika sukladno odredbama građanskog prava te je zaključio da je zahtjev oštećenog EB u cijelosti osnovan, dok su zahtjevi ostalih oštećenika djelomice osnovani.

20.2. Postupanjem optuženice na način opisan u činjeničnom opisu je nastala i građanskopravna obveza prema oštećenicima budući da je postupanjem zbog kojega je ovdje proglašena krivom uzrokovala štetu na način preciziran u činjeničnom opisu i u obrazloženju ove odluke. Pravni temelj takve odluke suda je čl. 1045. u st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05 i 41/08) koji propisuje “Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje“ pa je sud prihvatio imovinskopravne zahtjeve naloživši optuženici na isplati štetu kao u toč. V. izreke.

20.3. Oštećeni ĆB, sin pok. žrtve TB, je postavio imovinskopravni zahtjev (list 112. i 156. spisa) u iznosu od 200.000,00 kn/26.544,56 €. Imovinskopravni zahtjev oštećenog ĆB je osnovan do iznosa od 1.000,00 € jer je to visina štete koju je sud utvrdio da mu je optuženica nanijela otuđenjem zlatnog prstena, vlasništvo njegovog pok. oca, a što je detaljno obrazloženo u toč. 11.-11.1. ove presude. Za ostatak imovinskopravnog zahtjeva do 26.544,56 € oštećeni ĆB je upućen u parnicu sukladno imperativnoj normi iz čl. 158. st. 2. ZKP/08.

20.4. Oštećeni BB je postavio imovinskopravni zahtjev (list 155. spisa) u iznosu od 165,90 € koji se odnosi na otuđeni novac. Taj zahtjev osnovan do iznosa od 159,27 € koji se odnosi na otuđeni novac jer je sud utvrdio počinjenu štetu u tom iznosu. Ostali otuđeni predmeti su mu vraćeni, što proizlazi iz potvrde na listu 91. spisa i njegovog iskaza. Stoga je njegov imovinskopravni zahtjev priznat do iznosa od 159,27 €, a za ostatak je upućen da ga ostvari u parnici kako je to propisano u odredbi čl. 158. st. 2. ZKP/08.

20.5. Oštećeni EB je postavio imovinskopravni zahtjev (list 153. spisa) u iznosu od 1.606,17 € koji se odnosi na otuđeni novac u Eurima i kunama. Isti je naveo da mu je otuđeno 1.500,00 € i 800,00 kn (što ukupno iznosi 1.606,17 €), a da su mu ostale otuđene stvari vraćene – potvrda na listu 90. spisa. Stoga je sud prihvatio njegov imovinskopravni zahtjev u cijelosti.

20.6. Oštećeni OB, sin pok. žrtve AB, je postavio imovinskopravni zahtjev (list 157. -158. spisa) u iznosu od 10.000,00 € koji se odnosi na materijalnu i „sentimentalnu“ vrijednost otuđenih naušnica. Sud je utvrdio stvarnu vrijednost naušnica u iznosu od 663,61 €, kako je to obrazloženo u toč. 14.-14.1. ovog obrazloženja. Međutim, sud je također utvrdio da je otuđenjem naušnica njegove majke, tom oštećeniku nastala i daljnja, neimovinska šteta od 1.000,00 €. Neimovinska šteta definira se kao povreda prava osobnosti (čl. 1046. ZOO), što uključuje duševne boli zbog predmeta s kojim postoji emocionalna poveznica. Oštećeni OB je objasnio da su te naušnice vrijedile oko 5.000,00 kn, no da su imale puno veću emocionalnu vrijednost i da je njegova majka obećala njegovoj kćeri da će joj dati te naušnice. Svjedok opisao da su od liječnice tražili da im se vrate naušnice prije nego što je majka bila otpuštena iz bolnice i tako je potkrijepio svoju vezanost za taj nakit i značaj tog nakita. Sud je kao pravičnu novčanu naknadu odredio iznos od 1.000,00 € jer je zaključio da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju pri tome vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju naknade. Sud smatra da je OB dokazao poseban afinitet prema tim naušnicama jer su one očito važna uspomena na majku i jer su obiteljska baština koju je trebala dobiti njegova kćer, a on ima dojam povezanosti krađe tih naušnica i njegovog gubitka majke zbog korona virusa. Sud je dalje zaključio da je procjena ukupne štete (imovinske i neimovinske) od 10.000,00 € koju je dao oštećenik nerazmjerna ukupnoj šteti, no da je oštećenik pretrpio ukupnu štetu od 1.663,61 € te je optuženici naloženo da mu naknadi tu štetu, a za ostatak je oštećenik upućen da ga ostvari u parnici kako je to propisano u odredbi čl. 158. st. 2. ZKP/08.

20.7. Sud je za obračun počinjene štete koristio propisani tečaj konverzije 7,53450 kn za 1 €.

21. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženici je uračunato, pod pretpostavkom opoziva uvjetne osude, vrijeme lišenja slobode od 15. ožujka 2021. (kada je uhićena prema izvješću s lista 5-8. spisa) do 31. ožujka 2021. kada joj je ukinut istražni zatvor (rješenje na listu 100. spisa).

22. Sud je optuženicu na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao da naknadi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 €. Paušalni iznos od 1.000 € je primjeren trudu državnih tijela (provedeno je jedanaest rasprava i ročišta), u okviru propisnog raspona i razmjeran činjenici da je optuženica radno sposobna osoba i da nema dužnosti uzdržavanja budući da joj je dijete punoljetno. To znači da je ista u stanju platiti trošak od 1.000,00 € bez ugrožavanja svoje egzistencije.

22.1. Optuženica je dužna trošak platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a protekom tog roka presuda u odnosu na troškove postaje ovršna. U slučaju da optuženica ne ispuni obvezu u tom roku, presuda će se dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu na naplatu putem ovrhe u skladu sa čl. 181. st. 4. i 5. ZKP/08.

22.2. Sud je na temelju imperativne norme iz čl. 148. st. 1. ZKP/08. obvezao optuženicu na naknadu troška opunomoćenika oštećenika o čemu će biti doneseno posebno rješenje nakon što u spis budu zaprimljeni potrebni podaci.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. listopada 2025.

Sudac:

Ivona Horvatić

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Na temelju čl. 464. st. 4. ZKP/08. oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko-pravnom zahtjevu

DNA

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-777/2021 uz zapisnik

2. oštećeni ĆB [adresa]

3. opunomoćenik oštećenog ĆB, odvjetnik Ivica Vego

4. oštećeni BB [adresa]

5. oštećeni EB [adresa]

6. opunomoćenik oštećenog EB, odvjetnik Krešimir Loboja

7. oštećeni OB, [adresa]

8. optužena PB

9. branitelj, odvjetnik Milko Križanović uz zapisnik

10. u spis