REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-6180/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 27. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103769798, sklopljenog dana 20. prosinca 2007. između tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. kao Banke i tužitelja BD kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 10. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,50 % naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora;

II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, da tužitelju BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu kredita, isplati iznos od 964,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. siječanj 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, da tužitelju BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška isplati iznos od 1.729,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 20. prosinca 2007. godine sklopio s tuženikom potrošački ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5105769798 prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 66.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju NHB na dan plaćanja. Odredbom čl. 10 predmetnog Ugovora tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje naknade i troškova sukladno Tarifi naknada za usluge kreditora u poslovima koje obavlja kreditor te je prilikom isplate kredita dana 4. siječnja 2008. naplatio od tužitelja naknadu za obradu kredita u iznosu od 964,08 eura. Tuženik tužitelju nije prethodno a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se oni sastoje niti zašto je određena naknada u tom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja čini u potpunosti neodređenom i posljedično nepoštenom i ništetnom prema odredbi čl. 270 Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj navodi da sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako je to definirano u čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) jer se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom standardiziranom obrascu ugovora unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane. Nezakonitim i nepoštenim ugovornim odredbama tuženik je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem nije mogao utjecati na unaprijed pripremljeni sadržaj ugovora o kojem se nije pojedinačno pregovaralo. Isto tako u ugovoru nije bilo navedeno u kojem iznosu će se obračunati sporna naknada od 2,50% naknade iznosa kredita. Dakle, tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita a isplatio umanjen za iznos od 964,08 eura. Slijedom toga tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je to utvrđeno u točki I i II izreke ove presude te da naloži tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora, navodi da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača, da je ugovorena naknada za obradu kredita jasna, razumljiva i uočljiva te da nije u suprotnosti sa pozitivnim zakonskim propisima, da su tužitelju bili dostupni i prezentirani izvadci iz Odluke o visini kamatnih stopa tuženika iz spornog perioda da ugovorna odredba nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, ističe prigovor zastare, protivi se postavljenom tužbenom zahtjevu vezanom uz zakonske zatezne kamate, predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku izvršen je uvid i pročitano je Ugovor o kreditu (list 5 do 11 spisa), obračun tuženika (list 32 spisa), prikaz obrade kredita za period 2004. do 2011. (list 33 do 42 spisa), saslušan tužitelj kao stranka (list 145 spisa).

4. Preostale dokaze sud nije cijenio jer nisu od uticaja za ishod ovog spora.

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 10 Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka dana 20. prosinca 2007. godine u kojem je ugovoreno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita je korisnik kredita dužan platiti prije korištenja 2,5% naknade na iznos kredita, obračunate s datumom ugovora.

7. Sporno je da li j e ta ugovorna odredba temeljem koje je tužitelju uskraćen iznos za obradu za obradu kredita od 964,08 eura nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te posljedično tome pravo tužitelja na isplatu iznosa od 964,08 eura.

8. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije.

9. Na ročištu 7. svibnja 2025. godine saslušan je tužitelj kao stranka te je iskazao da je sa referentom pregovarao o uvjetima predmetnog kredita, pročitao je ugovor uočio je pobijanu odredbu, ali nije razgovarao o toj odredbi sve u cilju da ostvari predmetni kredit jer je smatrao da je to sastavni dio ugovora. To su bili uvjeti "hoćeš ili nećeš predmetni kredit". Dakle iz iskrenog i životno logičnog iskaza tužitelja proizlazi da mu referent nije objasnio u koju svrhu se plaća predmetni iznos za obradu kredita, nije niti upozoren na tu odredbu ugovora, već je to bio tipski ugovor uz uvjete koje je nametnuo tuženik.

10. U članku 59 Zakona o zaštiti potrošača propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

11. U članku 81 stavak 1 Zakona o zaštiti potrošača, propisano je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2 propisano da se smatra ako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo a ta je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3 propisano činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Kako iz iskaza tužitelja nesumnjivo proizlazi da se o citiranoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da od strane tuženika nije tužitelju dano objašnjenje na koje sve troškove se odnosi iznos od 964,08 eura koje je tužitelj platio po osnovu troškova obrade kredita.

13. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, odnosno tužitelj, obvezuje za obradu kredita platiti tuženiku iznos u tuženom iznosu.

14. Prema članku 295 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

15. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je to tipski ugovor kojeg je pripremio tuženik, te da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 10 Ugovora platio tuženiku naknadu u iznosu od 964,08 eure, očito je da je ta odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja, te je temeljem odredbe čl. 81 stavak 1 ZZP, nepoštena, a temeljem odredbe članka 87 stavak 1 ZZP ništetna. Iz naprijed navedenih razloga takva ugovorna odredba je ništetna te daje pravo tužitelju da traži isplatu utuženog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja 4. siječnja 2008. godine pa do isplate, a prema odredbi čl. 1111 i čl. 1115 ZOO-a. Visina iznosa za obradu kredita proizlazi iz potvrde tuženika (list 32 spisa). Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude pod I i II.

16.Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi niz neosnovanih prigovora a posebno vezano uz prigovor zastare. U konkretnom slučaju zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.

17. Tuženik neosnovano prigovara VPS-u koji je tužitelj postavio na iznos od 2.291,31 eura. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje te isplatu predmetnog iznosa. VPS je postavljen sukladno odredbi čl. 37 st. 1 ZPP-a koji propisuje da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, VPS se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Dakle, tužitelj je odredio VPS uzimajući u obzir postojanje deklaratornog i kondenmnatornog zahtjeva.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

19. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, sastav podneska 11.12.2024., 31.12.2024., 24.4.2025. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 7.5.2025., 18.9.2025. prema tbr. 9 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu za objavu presude prema tbr. 9 točka 3 – 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.300,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 325,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 34,68 eura i presuda 69,36 eura, pa je sud tužitelju priznao trošak u ukupnom iznosu od 1.729,04 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod III.

U Zagrebu, 27. listopada 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.