Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-196/2022-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Inge Ilin, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 27. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku GRAWE Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, isplatiti tužitelju TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade imovinske štete iznos od 358,57 eur (tristo pedeset osam eura i pedeset sedam centi), zajedno sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 9. prosinca 2016. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ U preostalom dijelu za iznos od 3.431,45 eur, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku GRAWE Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, isplatiti tužitelju TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.197,60 eur (tisuću dvjesto tri eura i pedeset dva centa), zajedno sa zateznom kamatom od 27. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka iznad dosuđenog iznosa u točki II/ izreke.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 17. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 8. prosinca 2016. došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećena kuća-ugostiteljski objekt krčma „Vrata Baranje“, a koji objekt se nalazi u zakupu tužitelja. Prema navodima iz tužbe prometnu nezgodu je prouzročila tužitelju nepoznata osoba koja je upravljala osobnim automobilom koji je na dan nastanka štetnog događaja bio osiguran od automobilske odgovornosti kod tuženika. Nadalje, navodi da je za ugostiteljski objekt na kojemu je nastala šteta, a koji objekt je u vlasništvu PJ i ĆJ, sklopio Ugovor o zakupu dana 11. veljače 2016., a po nastanku štetnog događaja je sa vlasnicima predmetne nekretnine dana 19. prosinca 2016. sklopio i Ugovor o ustupu potraživanja vezano uz predmetni štetni događaj, a na čemu tužitelj temelji i svoju aktivnu legitimaciju. Tužitelj ističe da se nakon nastanka štetnog događaja obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, a nakon čega je tuženik tužitelju isplatio iznos od 10.814,40 kn, sa kojim iznosom tužitelj nije bio zadovoljan budući je pribavio ponude raznih izvođača radova za sanaciju nastale šteta iz kojih ponuda je proizlazilo da je šteta veća od ponuđenog i isplaćenog iznosa. Zaključno, a kako tužitelj smatra da su stvarni troškovi dovođenja objekta u prijašnje stanje veći od isplaćenog iznosa, tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika potražujući daljnji iznos od 11.603,51 kn sa kamatama od 9. prosinca 2016. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim svoju pasivnu legitimaciju kao osiguravatelj vozila sa kojim je prouzročena šteta, dok je istaknuo prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja budući isti nije vlasnik oštećene nekretnine. Nadalje, tuženik je istaknuo prigovor namirenja tužitelja ističući da je isplatom iznosa od 10.814,40 kn tužitelj u cijelosti namiren sa štetom proizašlom iz štetnog događaja od dana 8. prosinca 2016.

3. Predmet spora je naknada imovinske štete nastale na objektu tužitelja kao posljedica prometne nezgode od 8. prosinca 2016., a koju štetu tužitelj potražuje od tuženika kao osiguravatelja vozila kojim je prouzročena šteta.

4.Između parničnih stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja od 8. prosinca 2016., kao niti odgovornost i pasivna legitimacija tuženika kao osiguravatelja vozila kojim je prouzročena šteta. Također nije sporna niti činjenica da je tuženik na ime imovinske štete isplatio tužitelju iznos od 10.814,40 kn i to dana 10. siječnja 2017.

5. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu aktivne legitimacije tužitelja i sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno spornim se ukazuje je li tuženik isplatom iznosa od 10.814,40 kn namirio tužitelju u cijelosti štetu proizašlu iz štetnog događaja od 8. prosinca 2016.

6. Kako bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u:

Izjavu o namirenju (list 6 spisa) od 10. siječnja 2017., ZK izvadak za oštećenu nekretninu (list 7 spisa), Ugovor o zakupu od 11. veljače 2016. (list 8-12 spisa), prigovor na ponuđeni iznos od 6. veljače 2017. sa ponudama (list 13-18 spisa), fotografije oštećenog objekta (list 21-27 spisa), izvid štete (list 28) spisa, dokaz o plaćanju štete (list 30 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (cesiji) od 19. prosinca 2016. (list 37 spisa), zapisnik o šteti na imovini sa opisom radova, od 8. prosinca 2016. (list 41-42 spisa), dopis sudskog vještaka Marka Orkića, od 28. veljače 2019. (list 59 spisa), zapisnik sa očevida od 22. studenog 2019. (list 65-66 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marka Orkića od 5. ožujka 2020. (list 68-76 spisa), dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka Marka Orkića, od 8. travnja 2021. (list 88 spisa), presudu Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn-114/2017-35, od 24. svibnja 2022. (list 98-102 spisa), presuda Županijskog suda u Splitu, broj Gž-1610/2022-3, od 20. listopada 2022. (list 117-119 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Stjepana Levaka od 4. ožujka 2024. (list 134-164 spisa), očitovanje sudskog vještaka Stjepana Levaka na primjedbe tuženika, od 3. svibnja 2024. (list 187 spisa), dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka Stjepana Levaka od 15. svibnja 2024. (list 189-201 spisa), očitovanje sudskog vještaka Stjepana Levaka na podnesak tužitelja od 28. lipnja 2024. (list 220 spisa), zajedničku dopuna nalaza i mišljenja sudskih vještaka Stjepana Levaka i Marka Orkića od 4. siječnja 2025. (list 265-269 spisa), dopunu nalaza-očitovanje vještaka (list 305- 306 spisa), kao i u ostalu dokumentaciju u spisu.

7. U ovoj pravnoj stvari sud je već odlučivao o tužbenom zahtjevu na način da je 24. svibnja 2022. donesena presuda broj Pn-114/2017, kojom je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, međutim navedena presuda je po uloženoj žalbi tužitelja ukinuta odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1610/2022-3 od 20. listopada 2022.

8. U dokaznom dijelu postupka koji je prethodio donošenju ukinute prvostupanjske presude, na okolnost visine nastale štete na objektu tužitelja, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marku Orkiću.

9. Sudski vještak je, očevidom na licu mjesta, utvrdio oštećenja koja su nastala na objektu tužitelja, te je 6. ožujka 2020. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje iz kojega je proizlazilo da je tužitelj sanirao veći dio štete, međutim zbog nepostojanja računa nije bilo moguće utvrditi kada je šteta sanirana. Zaključno u nalazu i mišljenju je naveo kako smatra da je potrebno izvesti dodatne radove koji prema nalazu i mišljenju vještaka sa pripadajućim PDV-om iznose 3.466,44 kn. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja na ročištu održanom dana 8. travnja 2021., sudski vještak je ostao kod danog nalaza i mišljenja, s tim što je isti dopunio na način da je pojasnio da je tuženik, sukladno izvidu štete, isplaćenim iznosom podmirio štetu tužitelju.

10. Odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1610/2022. od 20. listopada 2022., prvostupanjska presuda je ukinuta zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz uputu da je u ponovljenom postupku, ukoliko je potrebno i novim vještačenjem, potrebno utvrditi stvarnu visinu štete, a sve imajući u vidu činjenicu da je iz provedenog vještačenja proizlazilo da tužitelju ranije isplaćenim iznosom šteta nije u cijelosti namirena.

11. U ponovljenom postupku sud je odredio provođenje građevinskog vještačenja po drugom sudskom vještaku i to na okolnost utvrđenja oštećenja koja su nastala na predmetnoj nekretnini u štetnom događaju, te radi utvrđivanja vrijednosti svih radova koji su bili potrebni da bi se objekt tužitelja doveo u prvobitno stanje.

12. Sudski vještak je prvotno dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje iz kojega je proizlazilo da ukupna šteta na dan štetnog događaja na objektu tužitelja iznosi 27.463,69 kn. Iako je tužitelj načelno prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, u pisanom očitovanju na isti je naveo kako smatra da je vještak visinu naknade štete trebao utvrditi prema sadašnjim cijenama, dok je tuženik nalazu i mišljenju vještaka prigovorio u cijelosti navodeći da je nalaz paušalan i suprotan pravilima struke.

13. Po nalogu suda vještak je sačinio dopunu nalaza iz koje je proizlazilo da je vještak očevidom na terenu utvrdio da je šteta na objektu tužitelja u međuvremenu sanirana u potpunosti, te je vještak predmetnom dopunom utvrdio da ukupan trošak štete na dan izrade vještačenja iznosi 2.388,93 eur, odnosno uključujući i strojarske radove ukupno 3.790,02 eur.

14. Po primitku dopune i nalaza sudskog vještaka, tužitelj je podneskom od 17. lipnja 2024. specificirao tužbeni zahtjev na način da je na ime štete potraživao iznos od 3.790,02 eur sa kamatama od 9. prosinca 2016., a predmetno povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva, a kojoj preinaci se tuženik protivio.

15. Odredbom čl. 191 st. 2 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Slijedom navedenoga, a kako je tužitelj preinačio tužbu, nakon provedenog vještačenja, sud je dopustio preinaku tužbe, smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama te je stoga, odlučeno kao u izreci rješenja.

16. Na ročištu održanom 8. listopada 2024., a s obzirom na razliku u nalazima i mišljenjima sudskih vještaka, usvojen je dokazni prijedlog tuženika za dodatnim saslušanjem oba sudska vještaka, a sve radi pokušaja usuglašavanja nalaza i mišljenja.

17. Na ročištu održanom 26. studenoga 2024. sudski vještak Stjepan Levak je ostao kod nalaza i dopune s tim da je ponovno naglasio da je šteta na objektu u cijelosti sanirana, te da ne postoje radovi koje bi još bilo potrebno izvršiti. Na navedenom ročištu nije saslušavan sudski vještak Marko Orkić nego je sud naložio sudskim vještacima da izrade dopunu nalaza i mišljenja na način da utvrde ukupan opseg svih radova koji su bili potrebni za saniranje štete, te da u konačnici utvrde jesu li preostali radovi koje je još eventualno potrebno izvesti da se šteta sanira u potpunosti, te da u tom slučaju visinu tih eventualnih radova utvrde po sadašnjim cijenama, uzimajući pri tome iznos koji je tuženik isplatio tužitelju prije pokretanja sudskog postupka.

18. Sudski vještaci su, sukladno zadatku suda, sačinili dopunu odnosno podnijeli su sudu zajednički nalaz i mišljenje iz kojega je proizlazilo da je ukupna vrijednost svih radova potrebnih za otklanjanje štete na objektu tužitelja utvrđena u iznosu od 10.812,83 kn (bez PDV-a), odnosno sa PDV-om u iznosu od 13.516,03 kn. Nadalje, sudski vještaci su zajedničkom dopunom utvrdili da su izvedeni svi potrebni radovi na objektu tužitelja, te da nikakav dodatni trošak sanacije nije preostao. Zaključno, a kako je tuženik prije pokretanja sudskog postupka tužitelju isplatio iznos od 10.814,40 kn, to vještaci utvrđuju da je, za isplatu, preostao iznos od 2.701,63 kn.

19. Tuženik nije imao primjedbi na zajedničku dopunu nalaza i mišljenja vještaka, dok je tužitelj prigovorio usuglašenom nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je zajednička dopuna u suprotnosti sa ranijim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Stjepana Levaka, te je stoga predložio pozvati oba vještaka na ročište radi usmenog obrazlaganja zajedničke dopune nalaza i mišljenja.

20. Na ročištu održanom dana 3. travnja 2025. vještaci su suglasno iskazali da u cijelosti ostaju kod dopune nalaza i mišljenja, te su ujedno izjavili i da se navedena dopuna ima smatrati njihovim zajedničkim i usuglašenim nalazom i mišljenjem. Vještaci su prilikom usmenog obrazlaganja zajedničke dopune dodatno pojasnili da ukupna šteta koja je nastala na objektu tužitelja uključujući i PDV iznosi 13.513,03 kn, da je šteta na objektu tužitelja u cijelosti sanirana, te su zaključno naveli da iznos za koji su utvrdili da je preostao za platiti zapravo predstavlja iznos PDV-a, a kako to u konačnici i proizlazi iz njihovog zajedničkog pisanog nalaza i mišljenja. Na navedenom ročištu sudski vještak Stjepan Levak je u cijelosti odstupio od svojeg ranijeg nalaza i mišljenja, te je navedeno odstupanje obrazložio na način da je prilikom izrade ranijeg nalaza imao pogrešan pristup prema vještačenju, budući da nije u potpunosti razumio zadatak vještačenja.

21. Po primitku pisanog podneska tužitelja sa primjedbama i pitanjima za vještake, isti je dostavljen vještacima na očitovanje s tim što je navedeno očitovanje dostavio i potpisao samo vještak Stjepan Levak, budući je vještak Marko Orkić dopisom od 17. svibnja 2025. izvijestio sud da je uvidom u svoje rješenje kojim je imenovan sudskim vještakom utvrdio da mu je promaklo zatražiti produljenje licence. Uz navedeni dopis dostavio je rješenje Županijskog suda u Osijeku broj 4-Su-476/2020-4 od 11. studenoga 2020., iz kojeg je evidentno da se isti imenuje stalnim sudskim vještakom na vrijeme od četiri godine počevši od 22. studenoga 2020.

22. Na ročištu održanom 24. lipnja 2025. sudski vještak Marko Orkić je izjavio da je zatražio produljenje imenovanja, te da je navedeni postupak u tijeku. Iako se punomoćnica tužitelja protivila saslušanju sudskog vještaka Marka Orkića, kao i korištenju dopune nalaza i mišljenja od 3. siječnja 2025., sud je na navedenom ročištu saslušao oba sudska vještaka, ne smatrajući navedenu činjenicu procesnom zaprekom za saslušanjem vještaka koji se i dalje nalazi na listi sudskih vještaka, kojemu nije uskraćeno obavljanje vještačenja, te koji je u konačnici dao prvotni nalaz i mišljenje za vrijeme važenja licence. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja, sudski vještaci su suglasno iskazali da u cijelosti ostaju kod dopune nalaza i mišljenja od 3. siječnja 2025., te su suglasno izjavili da se navedena dopuna ima smatrati njihovim zajedničkim usuglašenim nalazom i mišljenjem u ovoj pravnoj stvari. Vještak Marko Orkić je izjavio da je u cijelosti suglasan i sa pisanim očitovanjem vještaka Stjepana Levaka kojim je isti odgovorio na pitanja iz podneska tužitelja, a na poseban upit suda vještaci su potvrdili da je izvršenim očevidom na terenu utvrđeno da na objektu tužitelja, osim oštećenja koja su navedena u izvidu štete (na listu 41 spisa), nisu utvrđena nikakva druga oštećenja, odnosno potvrdili su da su sva oštećenja koja su nastala u prometnoj nezgodi ujedno i evidentirana u izvidu štete.

23. Nakon usmenog obrazlaganja usuglašenog nalaza i mišljenja sudskih vještaka, parnične stranke su izjavile kako postoji mogućnost rješavanja spora mirnim putem, te je, na zamolbu istih, ročište za glavnu raspravu odgođeno, međutim kako između parničnih stranka nije postignut dogovor, na ročištu održanom 16. rujna je zaključena glavna rasprava.

24. Ocjenom svih provedenih dokaza, a uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve zajedno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP- a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

25. Prije svega, a u odnosu na istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije, sud je uvidom u Ugovor o zakupu koji je tužitelj sklopio sa vlasnicima predmetne nekretnine od 11. veljače 2016. (list 8-11 spisa), te uvidom u Ugovor o ustupu tražbine (cesiji) od 19. prosinca 2016. (list 37), utvrdio da istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije nije osnovan. Iz Ugovora o zakupu je evidentno da je oštećeni objekt u trenutku nastanka štetnog događaja bio u zakupu kod tužitelja, a iz Ugovora o cesiji proizlazi da vlasnici oštećenog objekta kao ustupitelji prenose, odnosno ustupaju u cijelosti, tužitelju svoja potraživanja s osnova naknade štete iz štetnog događaja od 8. prosinca 2016., i to uključujući sve vidove štete, kamate i sve troškove koji nastanu u postupku pokrenutom radi naknade štete. U tom smislu, a imajući u vidu i činjenicu da je tuženik u mirnom postupku vezano uz ovaj štetni događaj već isplatio iznos od 10.814,40 kn, to sud utvrđuje da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

26. Sud je u cijelosti prihvatio usuglašeni nalaz i mišljenje sudskih vještaka Marka Orkića i Stjepana Levaka od 3. siječnja 2025., kao i njihovo usmeno obrazlaganje nalaza i mišljenja kao vjerodostojan dokaz, te je stoga odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja kao neosnovan. Naime, odredbom čl. 252. ZPP-a je propisano da vještačenje u pravilu obavlja jedan vještak, a kada sud ocijeni da je vještačenje složeno može odrediti dva ili više vještaka. Imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskoj šteti koja je nastala na objektu tužitelja u štetnom događaju od 8. prosinca 2016., te da je vještačenjem bilo potrebno utvrditi visinu štete, evidentno je da se ne radi o složenom vještačenju u kojemu bi postojala potreba za angažiranjem više vještaka. Kada se naprijed navedenom doda i činjenica da su vještaci podnijeli sudu u potpunosti obrazloženi i usuglašeni nalaz i mišljenje, te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. travnja 2017., sud je ocijenio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem drugog, odnosno trećeg vještačenja, neosnovnim, ali i neekonomičnim.

27. Usuglašeni nalaz i mišljenje sudskih vještaka sud je ocijenio obrazloženim i jasnim, a sudski vještak Stjepan Levak je argumentirano obrazložio iz kojih razloga je odstupio od ranije danog nalaza i mišljenja. Sudski vještaci su, suprotno tvrdnjama tužitelja, u cijelosti postupili po rješenju suda od 26. studenoga 2024., te zajedničku dopunu napravili upravo sukladno zadatku suda. Naime, rješenjem suda je bilo određeno da sudski vještaci utvrde ukupan iznos svih radova potrebnih za saniranje štete, da pri tome uzmu u obzir iznos odštete koji je tuženik isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe, te da utvrde jesu li preostali eventualno još neki radovi koji bi bili potrebni da se šteta sanira, te da u tom slučaju, visinu eventualnih radova utvrde prema sadašnjim cijenama. Kako su vještaci utvrdili da je šteta na objektu sanirana, te da nema potrebe za dodatnim radovima, te kako je nesporno tuženik neposredno po nastanku štetnog događaja izvršio plaćanje nespornog dijela štete koji prema sudskim vještacima ujedno i predstavlja stvarni iznos štete bez PDV-a, evidentno je da u konkretnom slučaju nije bilo opravdano utvrđivati visinu štete prema cijenama u vrijeme izrade nalaza, nego upravo na način kako su to sudski vještaci i utvrdili.

28. Prihvaćajući usuglašeni nalaz i mišljenje sudskih vještaka, sud je utvrdio da je tuženik izvidom štete popisao, odnosno pravilno utvrdio, sva oštećenja koja su nastala na objektu tužitelja u štetnom događaju od dana 8. prosinca 2016., da je navedenu štetu pravilno obračunao, te da na objektu tužitelja, osim oštećenja koja su popisana u izvidu štete, nisu nastala druga oštećenja. Sud je također, uvidom u dokaz o plaćanju štete (list 30 spisa), utvrdio da je tuženik dana 10. siječnja 2017. izvršio plaćanje nespornog dijela štete u iznosu od 10.814,40 kn, pa kako iz usuglašenog nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da ukupna šteta na objektu tužitelja, odnosno vrijednost svih potrebnih radova radi dovođenja objekta u prvobitno stanje bez PDV iznosi 10.812,83 kn, odnosno 1.435,11 eur, a sa PDV-om 13.516,03 kn, odnosno 1.793,89 eur, to je sud utvrdio da je tuženik djelomično namiro štetu tužitelju, te da je u obvezi namiriti i preostali dio štete koji se odnosi na PDV u iznosu od 358,57 eur, te je stoga odlučio kao u točki I/ izreke.

29. Naime, odredbom čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, dok je odredbom čl. 1090. ZOO propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

30. Dakle, temeljno pravilo u popravljanju imovinske štete je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Nastavno na naprijed navedeno, sud je utvrdio da tužitelju u konkretnom slučaju, neovisno što isti do zaključenja glavne rasprave nije dostavio račune za popravak oštećenog objekta, pripada i iznos PDV-a, budući je PDV dio novčanog iznosa koji je potreban da se materijalna situacija tužitelja dovede u stanje prije nastupa štetnog događaja, jer se u protivnom ne bi radilo o potpunoj naknadi štete. O naznačenom pravnom pitanju zauzeto je i pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-9, a identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Rev-x 341/2010 i Rev-x 280/2011.

31. Nastavno na naprijed navedeno, a imajući u vidu zajednički i usuglašeni nalaz i mišljenje sudskih vještaka kojim je utvrđena stvarna visina štete, te imajući u vidu iznos koji je tuženik isplatio tužitelju, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u prestalom zatraženom iznosu od 3.431,45 eur neosnovan, te je stoga odlučeno kao u točki II/ izreke.

32. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1., a u vezi sa čl.1086. ZOO-a i čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 152/2014-dalje u tekstu ZOOP). Odredbom čl. 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom čl. 12. ZOOP, a koji zakon je uovoj pravnoj stvari lex specialis, u odnosu na ZOO, propisano da je odgovorni osiguravatelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva izvršiti isplatu naknade štete, a u protivnom oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iako je iz dokaza o isplati nespornog dijela štete sud utvrdio da je osiguravatelj izvršio plaćanje nespornog dijela štete u roku od 60 dana (iz zapisnika o šteti na imovini sa lista 41 spisa proizlazi da je šteta prijavljena 8. prosinca 2016., a iz potvrde o izvršenoj transakciji sa lista 30 spisa proizlazi da je nesporni dio štete plaćen 10. siječnja 2017.), sud je utvrdio da tužitelju na dosuđeni iznos razlike neisplaćene štete pripada kamata od dana 9. prosinca 2016., a sve s obzirom na činjenicu da isplaćenim nespornim iznosom tužitelju šteta nije bila nadoknađena u cijelosti (identično pravno shvaćanje je zauzeto i u odluci Rev-464/2024-2 od 4. travnja 2024.).

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a, a u vezi sa čl. 155. ZPP-a. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da, ako stranka djelomično uspije u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici procjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

33.1. Tužitelj je po konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu potraživao iznos od ukupno 3.790,02 eur, a kako mu je dosuđen iznos od 358,57 eur, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu sa 54,73 % (u pogledu osnove tužitelj je uspio sa 100%, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 9,46 %), dok je tuženik uspio u sporu u omjeru od 45,27 % (u pogledu visine u omjeru od 90,54 %, a u pogledu osnove 0%).

33.2. Nadalje, od uspjeha tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u sporu, oduzet je postotak uspjeha tuženika, pa uspjeh tužitelja iznosi 9,46%. Tužitelju je, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023-u nastavku: Tarifa), priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava prigovora na ponuđeni iznos odštete u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32. toč. 1. Tarife), trošak sastava četiri obrazložena podneska i to podnesaka od 5. siječnja 2018., 8. srpnja 2020., 9. travnja 2024. i 17. lipnja 2024., za svaki podnesak u iznosu od po 200,00 eur (Tbr.8. toč.1.), zastupanje na raspravama od 10. siječnja 2018., 8. travnja 2021., 6. travnja 2022., 14. studenoga 2023., 23. travnja 2024., 8. listopada 2024., 26. studenoga 2024., 3. travnja 2025., 24. lipnja 2025. i 16. rujna 2025., te zastupanje na očevidu od 22. studenoga 2019., za svaku radnju u iznosu od 200,00 eur (Tbr.9. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 4. listopada 2018. i podneska od 13. prosinca 2023., za svaki iznos od 50,00 eur (Tbr. 8.toč.4. Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu presude 24. svibnja 2022. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. toč.3. Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur (Tbr.10. toč.1. Tarife), zastupanje na raspravi od 9. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. točl.5. Tarife), a što čini iznos od 3.950,00 eur, a uvećano za PDV predstavlja trošak od 4.937,50 eur. Tužitelju je također priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eur, te trošak dužnog plaćanja sudske pristojbe na presudu u iznosu od 84,35 eur, a što sve zajedno predstavlja trošak od 5.074,94 eur. Navedene troškove sud je priznao tužitelju jer je utvrdio da su isti bili opravdani i potrebni za vođenje parnice. Budući da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 9,46 % pripada mu naknada troška postupka u iznosu od 480,08 eur. Navedenom trošku pridodan je i trošak plaćenih vještačenja u ukupnom iznosu od 663,62 eur, te trošak plaćenog predujma za izlazak suda na očevid u iznosu od 53,90 eur, a što sve zajedno predstavlja ukupno dosuđeni trošak u iznosu od 1.197,60 eur kao u točki III/ izreke presude.

33.3. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu, budući tužitelj sudsku pristojbu na tužbu nije platio. Tužitelju također nije priznat ni zatraženi trošak zastupanja na raspravama od 18. veljače 2025., 18. ožujka 2025. i 22. svibnja 2025., budući navedene rasprave nisu održane, a nije mu priznat ni trošak pristupa za objavu presude u zatraženom iznosu od 50,00 eura, budući punomoćnica tužitelja nije pristupila na ročište za objavu presude, pa je tužitelj neosnovano potraživao navedeni trošak. Tužitelj je također odbijen i sa dijelom zahtjeva u odnosu na zatraženi trošak zastupanja na raspravi od 9. siječnja 2025. i to na način da mu je priznat iznos od 50,00 eur umjesto zatraženih 200,00 eur, a s obzirom na činjenicu da je navedeno ročište odgođeno na zamolbu punomoćnice tužitelja, pa kako je isto odgođeno prije početka raspravljanja, tužitelju je navedeni trošak odmjeren sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife. Stoga je u odnosu na navedene troškove odlučeno kao u točki IV/izreke.

1 0

34. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO.

Osijek, 27. listopada 2025.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu presude, rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika