Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kzd-1/2024-105

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, u vijeću za mladež, sastavljenom od sutkinje za mladež Maje Sikora, kao predsjednice vijeća za mladež te sudaca porotnika za mladež, Jadranke Matuš i Vojislava Kranželića, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje zapisničarke Matee Cebović, u kaznenom predmetu protiv optuženog RN, zbog kaznenog djela iz čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., dalje u tekstu: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KOz-DO-1/2024-1 od 26. siječnja 2024., nakon usmene rasprave, na kojoj je javnost isključena, održane i zaključene 23. listopada 2025., u nazočnosti zamjenice za mladež županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Larise Kerekeš, optuženog osobno te branitelja optuženog po službenoj dužnosti odvjetnika Matka Pavičića i opunomoćenika oštećene TN odvjetnice Vere Kovač-Manjkas, dana 27. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

optuženi RN – OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i LN, rođene TN, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] 6, državljanin Republike Hrvatske, kuhar, monter centralnog grijanja i klime, neoženjen, bez djece, pismen, sa završenom srednjom školom za montažu instalacija i metalnih konstrukcija Sveti Duh u Zagrebu, zaposlen u TD „Ribice…“ d.o.o. Zagreb, s mjesečnom plaćom od 1.200,00 eura, prekršajno kažnjavan prema izvatku iz Prekršajne evidencije, kazneno neosuđivan prema podacima Kaznene evidencije, drugi kazneni postupak se vodi, brani se sa slobode,

k r i v  j e

što je:

I. noću 13./14. siječnja 2018. u [adresa], u [adresa], u dnevnom boravku kuće, obučen legao na krevet pored žrtve djeteta TN, rođene **.**.2000. i počeo žrtvu dijete TN ljubiti u usta, što je ona odbijala, a zatim zavukavši ruku ispod njezine majice rukama ju dirao po grudima te stavio njezinu ruku na svoje spolovilo i unatoč tome što je žrtva dijete TN maknula svoju ruku s njegovog spolovila i što mu je govorila "nemoj", raskopčao joj hlače i zavukao ruku u njezine gaćice te gurnuo svoj prst u njezin spolni organ, a kako se žrtva dijete TN izmicala i u jednom trenutku ugrizla ga za vrat, odmaknuo se od nje i prestao ju je dirati,

dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnim odnošajem bez pristanka, opisano i kažnjivo po čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona.

III. Na temelju čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona optuženi RN se za opisano kazneno djelo iz izreke presude

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine.

IV. Na temelju čl. 54. Kaznenog zakona optuženom RN se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja 19. listopada 2023. pa do puštanja na slobodu 10. studenog 2023.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.,130/20. i 80/22, 36/24., 72/25., dalje: Zakon o kaznenom postupku) optuženi RN dužan je podmiriti ovome sudu troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku i paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu 200,00 eura (slovima:dvjestoeura) te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti iz čl. 145. st. 2. toč. 7. Zakona o kaznenom postupku, kao i troškove kaznenog postupka na ime nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je optužnicu broj: KOz -DO- 1/2024-1 od 26. siječnja 2024., protiv optuženog RN, zbog kaznenog djela silovanja iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovni broj: Kovm-2/2024-12 od 28. ožujka 2024. Optužnica je izmijenjena na raspravi održanoj 16. rujna 2024. (str.207 -208), na način da je u trećem redu činjeničnog opisa kaznenog djela ispušten tekst: „u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona“ te je zamjenica državnog odvjetnika za mladež kod tako izmijenjene optužnice ostala do zaključenja rasprave, održane kod ovog suda dana 23. listopada 2025. Sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis kaznenog djela iz optužnice te zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, na način kako je sada činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

2. Upitan kakav stav zauzima o optužbi, u smislu čl. 416. Zakona o kaznenom postupku, optuženi RN izjavio je da se ne smatra krivim zbog kaznenog djela za koje se tereti optužbom.

3. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka pročitani su svi provedeni dokazi i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave, podaci Opće bolnice Virovitica, medicinska dokumentacija za optuženog, zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećene TN kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, podaci za svjedoka FN, zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠN kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (strana 88-90), zapisnik o ispitivanju svjedoka ON kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (strana 94-96), zapisnik o ispitivanju svjedoka HN kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (strana 97-98), zapisnik o ispitivanju svjedoka DN kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (strana 99-101), zapisnik o ispitivanju svjedoka MN kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru (strana 153-154), podaci o prebivalištu i boravištu za optuženog, podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, podaci Odjela za podršku žrtvama i svjedocima, razgledan je zdravstveni karton žrtve, pročitani su podaci Odjela za podršku žrtvama i svjedocima, nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. sc. Katarine Dodig - Ćurković i vještaka prof. dr. Daniele Šincek o provedenom vještačenju žrtve sa dopunama, podaci JRO o prebivalištu i boravištu za žrtvu i VN, HN i ŠN, iskaz svjedoka DN kod ovog suda od 3. veljače 2025., iskaz svjedoka MN od 3. veljače 2025., medicinska dokumentacija za žrtvu, podaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad, podaci Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, razgledan je osobni zdravstveni karton za optuženog, pročitan je iskaz žrtve oštećene kao svjedoka TN od 21. ožujka 2025., iskaz svjedoka ON od 21. ožujka 2025., nalaz i mišljenje vještaka Klinike za psihijatriju Vrapče Sandre Domitrović Spudić i ĆN po provedenom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju optuženog uz dopunu kod ovog suda 8. listopada 2025. Pročitani su podaci kaznene evidencije i podaci prekršajne evidencije za optuženika te podaci o pokretanju i vođenju drugih postupaka protiv optuženika. Na kraju dokaznog postupka provedeno je ispitivanje optuženog RN.

4. Nije bilo sporno da je oštećena žrtva TN rođena **.**.2000. te je 13./14. siječnja 2018. bila u dobi od 17 (sedamnaest) godina života, odnosno, osoba mlađa od osamnaest godina i dijete u smislu čl. 87. st. 7. Kaznenog zakona. Nije bi lo sporno da su optuženi RN i oštećena žrtva TN, dana 13./14. siječnja 2018., nakon sahrane zajedničke rođakinje VN, preminule **.**.2018. (str.295), prenoćili u dnevnom boravku kuće ON, bake oštećene žrtve, u [adresa], u [adresa].

5. Sporno je bilo je li optuženik postupao na način opisan u optužbi i time počinio kazneno djelo za koje bi bio kazneno odgovoran.

6. Optuženi RN ispitan sukladno čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku, kod policijskog istražitelja nije iznosio svoju obranu, kao niti kod državnog odvjetnika. U svojoj obrani na raspravi 23. listopada 2025. (str.448), optuženi RN poriče navode optužbe, navodeći kako je bio svojoj baki na sprovodu, no zakasnio je na sami obred i došao je tek na karmine. Tom prigodom trebao je prenoćiti kod svoje ujne ON, koja je pripremila u dnevnom boravku krevet, na kojemu su trebali prespavati žrtva TN i on. Nakon karmina žrtva TN i on otišli su do grada na piće, tako što ih je do grada odvezao žrtvin otac, njegov bratić, DN te su popili jedno do dva pića i vratili se u kuću ON pješice i za cijelo vrijeme dok su bili na piću, sve do dolaska u kuću ON, on i žrtva TN nisu se odvajali. Legli su u krevet, a u istoj prostoriji, u blizini, bio je smješten na fotelji njegov bratić HN, koji inače boluje od shizofrenije. Nekih sat vremena nakon što su legli, HN je počeo nešto seksualno insinuirati, govoreći njemu i žrtvi TN, nešto u smislu da što će sad njih dvoje raditi. Optuženi se ustao iz kreveta i rekao ON to što je rekao HN, nakon čega je ON odmah smjestila žrtvu TN u posebnu sobu, u kojoj je bila s njom do jutra. Sutradan ujutro ustao se i vratio svojoj kući u [adresa]. Optuženi ističe da prilikom dolaska na sahranu, nije znao tko će biti na sahrani, a inače je poznavao žrtvu TN i poznato mu je kad je ista rođena te su se dobro slagali, no godinama se nisu viđali i ne zna koji je razlog i motiv što je njega prijavila, no ona je uvijek bila čudna i sklona izmišljanju priča.

7. Oštećena žrtva kao svjedok TN, ispitana kod državnog odvjetnika, iskazala je (str.74-78), da je u subotu, 13. siječnja 2018., bila sahrana njezine prabake VN te je nakon sahrane, na karmine, u restoran u [adresa], došao optuženi RN, bratić njezinog oca DN i sa optuženim se dogovorila da će nakon karmina otići u grad do kafića. Otišla se presvući u stan kod majke, u [adresa], u [adresa], a potom ju je otac odvezao u centar [adresa], gdje ju je po dogovoru čekao optuženi, nakon čega su otišli u kafić AR, gdje su razgovarali i popili par alkoholnih pića, s tim što je ona pila likere cherry i mentol i nije bila pijana, ali se osjećala strašno euforično. Kako su oboje trebali prespavati kod bake ON, u [adresa], u [adresa], krenuli su iz kafića i tada ju je obuzeo neki melankoličan osjećaj, skroz je „potonula“, prošetali su i došli do knjižnice i od tog trenutka pa do trenutka ulaska u bakinu kuću oko ponoći, uopće se ne sjeća. Ušli su u kuću i baka je rekla da će oni spavati u dnevnoj sobi, u kojoj je bračni krevet i još jedan krevet pored, na kojem je ležao budan njezin stric HN te su optuženi i ona legli obučeni na krevet, dok je baka otišla spavati u sobu. Kada su legli u krevet, nju je optuženi poljubio u usta, iako se izmicala i rekla mu „nemoj“, što je ponovila nekoliko puta. Nakon toga, optuženi je stavio njenu ruku na svoj spolni organ, a ona je odmah maknula svoju ruku, ali je on tada zavukao svoju ruku ispod njezine majice i rukama ju dirao po grudima, a zatim joj je otkopčao hlače i šlic i zavukao ruku u njene gaćice i gurnuo svoj prst u njen spolni organ. U jednom trenutku ju je pozvao da odu na kat kuće u kupaonu, na što je rekla da neće. Cijelo vrijeme se izmicala i govorila mu „nemoj“, a nakon što joj je ugurao prst u spolovilo, ugrizla ga je za vrat i tada se odmaknuo od nje i prestao dirati, dok se ona okrenula leđima od njega i nedugo zatim zaspala. U jednom trenutku dok ju je optuženi RN dirao, HN koji je bio na krevetu do njih, viknuo je „što to radite“, no ne zna razlog zbog kojeg ju je optuženi prestao dirati, je li zato što je to HN rekao ili zato što je optuženog ugrizla za vrat. Cijelo vrijeme je bila kao omamljena, bila je slaba i osjećala se nemoćno. Ujutro se probudila, a optuženi je spavao pored nje, ustala se iz kreveta, pozdravila s bakom i otišla. Nakon par dana o događaju je ispričala prijateljici FN, a nakon par mjeseci i prijatelju UN. Oštećena je iskazala i da nakon događaja ima problema sa osobnošću kada je u intimnim vezama, jer stalno sebe krivi za to što joj se dogodilo. Psihologu se obratila 2021. te je išla na psihoterapije i dobila je terapiju lijekovima, a unatoč terapiji, psihičko stanje joj se pogoršavalo, jer je sjećanje na događaj stalno izjeda, tako da je na poticaj psihologinje odlučila prijaviti događaj policiji. Neposredno nakon događaja osjećala se psihički dosta loše i krivila je sebe, nije imala povjerenja u majku, jer s njom cijeli život nije u dobrim odnosima, a kako je optuženi u rodbinskim odnosima sa njenim ocem, bila ju je sramota reći obitelji što je optuženi napravio. Za vrijeme događaja nije vikala i tražila pomoć, jer je bila potpuno omamljena i imala je osjećaj da ne može vladati sobom, a stric HN boluje od shizofrenije pa ga nije htjela uznemiravati, jer ne zna kako bi on uslijed bolesti to doživio i reagirao i nije znala što može očekivati od njega kada bi zatražila pomoć. Ne zna zašto se osjećala tako slabo i nemoćno, jer iako je popila par alkoholnih pića, to nije bilo u toj mjeri da bi ju to dovelo u takvo raspoloženje, a nije vidjela da bi joj optuženi RN ili netko drugi nešto stavljao u piće.

7.1. Oštećena žrtva kao svjedok TN, ispitana kod suda (str.331 -332), iskazala da je ovaj događaj prijavila policiji sa znatnim vremenskim odmakom, jer prije svega nije mogla vjerovati što se dogodilo i da bi se takvo nešto uopće moglo dogodit i, bila ju je velika sramota zbog obitelji i taj događaj je za nju nešto užasno i nenormalno, najužasniji događaj u životu, pri čemu joj je optuženi i daljnji rođak. Događaj je loše utjecao psihički na nju i na njen daljnji život, tako što se u emocionalnim vezama osjećala prljavo i zatražila je pomoć psihologa i događaj je prijavila na poticaj psihologinje, dok nikada prije ovog događaja nije bila ni u kakvom tretmanu psihologa ili psihijatra niti je koristila ikakve medikamente. Nakon ovog događaja nije imala nikakav kontakt sa optuženim. Drugi dan nakon događaja optuženika je blokirala na društvenim mrežama, a optuženik nije niti pokušao sa njom ponovno stupiti u bilo kakav kontakt i nakon događaja nije ga više vidjela uživo niti ga igdje susrela. Predmetni događaj je bio sredinom siječnja 2018., a prije toga kada bi sa svojim ocem dolazila kod bake ON, obično vikendom tada bi ranije znao dolaziti optuženi RN. Prije predmetnog događaja optuženog je u životu vidjela ukupno tri ili četiri puta, a dolazio je kod bake ON možda jednom u dvije godine i kada bi tako dolazio, optuženi i ona bili su u društvu i družili se, no on se nikada nije prema njoj nije odnosio ili ponašao neprimjereno. Navedeni događaj bio je u prizemlju bakine kuće, na rasklopnom kauču, u dnevnoj sobi, u kojoj je u isto vrijeme događaja bio i HN i u trenutku kada je optuženog ugrizla za vrat, optuženi je jauknuo i to je čuo HN te je u trenutku pitao "što vi radite".

7.2. Nakon što je pročitan zapisnik o ispitivanju oštećene kao svjedoka TN kod Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru 23. ožujka 2023. (strana 74-78), žrtva potvrđuje raniji iskaz, osim u odnosu na činjenicu dogovora da optuženi i ona idu spavati kod bake, jer se prethodno nisu dogovarali da idu spavati kod bake i ne sjeća se kako je došlo do toga da idu tamo, no baka je odredila da će oni spavati na kauču. Nadalje, izlazak optuženog i nje u kafiću, nakon karmina, trajao je nekoliko sati i optuženi se nije odvajao od nje i bio je neprekidno u njenom društvu. Što se tiče strica HN, u dnevnom boravku je bio potpun mrak i on ništa nije mogao vidjeti što se u sobi događa jer je bila rasvjeta samo od mobilnog telefona HN, koji je gledao u mobilni uređaj i bio je budan. Uslijed navedenog događaja žrtva TN iskazala je da i dalje osjeća strah u odnosu na optuženog i boji se da bi joj se optuženik zbog ovog postupka mogao osvetiti, no sigurno ne bi isto mogao ponoviti. Žrtva ističe da je u navedenom događaju jasno stavila do znanja da ne želi takvo nešto što je optuženi prema njoj poduzimao, tako što mu je riječima govorila "nemoj" i protivila se, odgurivala ga od sebe.

7.3. Prema iskazu oštećene žrtve ispitane kao svjedoka proizlazi postupanje optuženog RN kako je sada činjenično opisano i navedeno u izreci ove presude.

8. Žrtva TN podnijela je na zapisnik kod Policijske postaje Slatina od 11. studenog 2021. (str.12-14), kaznenu prijavu protiv optuženog RN, zbog kaznenog djela - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode.

9. Prema podacima Opće bolnice Virovitica (str.22) psiholog GN obavijestila je 21. listopada 2021. Policijsku upravu Virovitičko-podravsku Službu kriminalističke policije o seksualnom zlostavljanju žrtve TN, do kojih saznanja je došla tijekom psihodijagnostičke obrade pacijentice žrtve TN.

10. Tijekom dokaznog postupka na raspravi su pročitani iskazi ranije ispitanih svjedoka koji imaju određenih saznanja o okolnostima predmetnog događaja i kaznenom djelu za koje se tereti optuženi RN.

11. Svjedok UN (str.88-90) iskazao je da poznaje žrtvu TN, s kojom je kratko bio u intimnoj vezi tijekom 2018., no žrtva mu nije pričala da bi ju netko neprimjereno dirao ili seksualno zlostavljao niti je spominjala svog rođaka optuženog RN, kao niti sahranu u obitelji i događaj neposredno nakon sahrane te da bi ju netko drogirao ili doveo u omamljeno stanje.

11.1. Iz iskaza svjedoka UN proizlazi da je određeno vrijeme bio u intimnoj vezi sa oštećenom žrtvom TN, no nema saznanja o događaju koji opisuje sama žrtva. Sama žrtva iskazala je da se o događaju povjerila UN par mjeseci nakon događaja, dakle, tijekom 2018., dok je UN ispitan kao svjedok nakon proteka više od tri godine nakon toga i po ocjeni ovog suda logično je da se uslijed proteka znatnog vremena svjedok uopće možda i ne sjeća da bi mu žrtva o događaju pričala, tako da iskaz ovog svjedoka nije odlučan o okolnostima predmetnog događaja.

12. Svjedokinja ON (str.94-96), ujna optuženog i baka oštećene žrtve, u iskazu je navela da je 13. siječnja 2018., nakon sahrane njene svekrve VN, oštećena žrtva TN sa optuženim RN otišla u grad i sutradan ujutro u dnevnom boravku zatekla je optuženog, a njen sin HN, koji boluje od shizofrenije i koji je istu noć bio u dnevnom boravku u fotelji, rekao joj je da su optuženi i žrtva prespavali na trosjedu u dnevnom boravku, kao i da je tu večer čuo neko komešanje između optuženog i žrtve, ali kako je bio u nekakvom polusnu, nije značajnije na to obraćao pažnju, dok joj žrtva i optuženi nisu ništa govorili o toj večeri. Nakon toga optuženi više nije dolazio kod nje u [adresa] niti je telefonski kontaktirao. Tek kasnije žrtva joj je rekla da više ne može šutjeti i da mora reći njoj i svom ocu DN što se dogodilo nakon sahrane VN, da ju je optuženi pokušao silovati i to za vrijeme kada su optuženi i ona bili u dnevnom boravku. Također joj je žrtva govorila kako sumnja da joj je optuženi, dok su bili u gradu, nešto stavio u piće, odnosno, da ju je drogirao, jer se nakon toga osjećala loše i malaksalo.

12.1. Svjedokinja ON (str.333-334), ispitana kod ovog suda, u bitnome je ponovila raniji iskaz, vezano za predmetni događaj, navodeći da je optuženom i žrtvi rekla da legnu u dnevnom boravku prije nego što su otišli u grad nakon karmina i ona se tu noć nije ustajala i nije im tada govorila gdje da legnu, a drugo jutro i optuženi i žrtva su se čudno ponašali.

12.2. Iz iskaza svjedokinje ON proizlazi da joj se oštećena žrtva povjerila da ju je optuženi pokušao silovati kada su kritične zgode optuženi i ona prespavali kod nje u dnevnom boravku.

13. Svjedok DN (str.99-101), bratić optuženog RN i otac žrtve TN, iskazao je da je 13. siječnja 2018., nakon sahrane VN u [adresa], odvezao žrtvu TN i optuženog RN do centra [adresa], pri čemu je žrtva rekla da će kasnije prespavati kod bake ON. Sutradan je kod svoje majke ON zatekao optuženog, koji je na vratu imao „šljivu“, a u kući je bila čudna atmosfera, no nitko nije rekao da se nešto neobično događa, već je tek naknadno žrtva rekla da ima nekakvih psihičkih problema, tako da ju je ON vozila psihijatru ili psihologu. Žrtva mu nije detaljno govorila kakve probleme ima, no u jednom navratu ispričala je da su tu večer, kada je optuženog i nju odvezao nakon sahrane u grad, optuženi i ona popili piće, ali da joj je kratko nakon toga bilo loše te je počela gubiti svijest, tako da se ne sjeća djelomično puta kući pa pretpostavlja da joj je optuženi nešto stavio u piće, a potom kada su legli na trosjed u boravku, počeo ju napastvovati i uzeo njenu ruku i stavio na svoje spolovilo, a kako se osjećala kao oduzeta, nije se mogla obraniti te se u jednom trenutku uspjela sabrati i ugrizla je optuženog RN za vrat pa se on odmaknuo od nje i prestao ju napadati. Nakon 2018. DN više nije u kontaktu s optuženim, a za žrtvu je mislio da su psihički problemi vezani uz činjenicu što je majka izbacila žrtvu iz stana te je žrtva prešla živjeti k njemu i nije mislio da postoje još neki problemi, sve dok mu nije rekla.

13.1. Svjedok DN (str.299-300), otac žrtve i bratić optuženika, saznanja ima posredno od same žrtve te iz njegovog iskaza proizlazi da je optuženik spolno zlostavljao žrtvu, stavljajući ruku žrtve na svoje spolovilo, a da se kritične zgode žrtva pokušala obraniti od napada optuženog na način da je optuženika gurnula od sebe i ugrizla za vrat pa se nakon toga optuženik odmaknuo od nje i prestao je dirati, a on je sutradan vidio ugriz na vratu optuženog.

14. Svjedokinja MN (str.153-154), iskazala je kod državnog odvjetnika da je već na početku prijateljstva sa žrtvom TN od nje saznala da je imala neugodno seksualno iskustvo, tako što ju je njen stric ili dirao ili silovao i da je to za nju bio jedan neugodan događaj.

14.1. Svjedokinja MN (str.301-302), iskazala je kod ovog suda da je žrtva odlazila na razgovore kod psihologa nakon što joj je ispričala o predmetnom događaju s optuženim, dok prije toga ona nije imala tegobe i nije išla psihologu. Žrtva joj je o neugodnom seksualnom iskustvu pričala samo jednom i koliko je žrtvu poznavala, ona nije bila sklona izmišljanju.

14.2. Iz iskaza svjedokinje MN proizlazi da ima posredna saznanja o događaju od same žrtve te iz njezinog iskaza proizlazi da je žrtva doživjela neugodno seksualno iskustvo.

15. Prema podacima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Slatina (str.320) žrtva TN nije evidentirana kao korisnik prava iz sustava socijalne skrbi niti se nalazila u tretmanu tog tijela niti su prema njoj poduzimane službene radnje ili mjere obiteljsko-pravne zaštite. U odnosu na HN isti je osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti prema rješenju suda od 19. studenog 2020. i stavljen je pod skrbništvo rješenjem tog tijela socijalne skrbi od 30. travnja 2021. te mu je skrbnik majka ON, dok je prema rješenju istog tijela od **.**.2024. HN kao osobi pod skrbništvom imenovan i zamjenik skrbnice DN, brat imenovanog.

16. S obzirom na prethodno pribavljene podatke o skrbništvu nad osobom HN, kao i s obzirom na suglasne navode svjedoka ON i DN o bolesti i zdravstvenom stanju HN te navode same žrtve TN, o tome da HN ništa nije niti mogao vidjeti što se događa u prostoriji dnevnog boravka u kojoj se nalazio, a u kojoj su bili optuženi i žrtva u vrijeme predmetnog događaja, sud na raspravu nije pozivao radi ispitivanja u svojstvu svjedoka HN. Isto tako, žrtva je iskazala da se povjerila ubrzo nakon događaja prijateljici FN, no kako je navedena osoba sudu dostavila podatke o nemogućnosti dolaska i davanja iskaza zbog boravka u inozemstvu, u SAD-u, pri čemu ista osoba zasigurno nema neposrednih saznanja o predmetnom događaju, već samo posredna saznanja od same žrtve, sud nije pozivao FN u svojstvu svjedoka. Isto tako, s obzirom na provedene dokaze, nije provođeno sudsko-medicinsko vještačenje žrtve po prijedlogu obrane, radi utvrđivanja mogućnosti nastanka predmetnog događaja iz 2018., jer se istim dokazom ne bi utvrdile odlučne činjenice.

17. Radi provjere navoda iskaza same oštećene žrtve kao svjedoka, sud je pribavio zdravstveni karton žrtve (str.221), kao i medicinsku dokumentaciju o liječenju žrtve u Općoj bolnici Virovitica, na Odjelu psihijatrije od 22. rujna 2021. pa nadalje (str.309-318) te je provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve TN po stalnom sudskom vještaku za dječju i adolescentnu psihijatriju Prof. prim. dr. sc. Katarini Dodig-Ćurković, dr.med., specijalistu psihijatru, uže specijalizacije dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije i po stalnom sudskom vještaku za psihologiju Prof. dr. sc. Danieli Šincek (str.270). Vještakinje su obrazložile usmeno i neposredno svoj pisani nalaz i mišljenje na raspravi kod ovog suda (str.359-361).

18. Prema nalazu i mišljenju vještakinja, žrtva TN (str.234-252) je osoba urednih intelektualnih i kognitivnih kapaciteta, visokih intelektualnih sposobnosti, koje dijelom mogu biti opterećene primarno rizičnim i traumatskim uvjetima tijekom odrastanja, radi kojih su se razvile crte ličnosti koje ju ograničavaju na način da postoje poteškoće u doživljavanju određenih iskustava traumatskog karaktera (prenaglašeni strah, paranoidni stavovi, somatizacije i slično) te kod žrtve postoji primarno mješoviti poremećaj ličnosti (emocionalno nestabilni, antisocijalni, ovisnički, granični, paranoidni) te primarno u okviru samih crta ličnosti, ali i protoka vremena od samog predmetnog događaja, njezina sposobnost za vjerodostojno iskazivanje i interpretaciju događaja, kredibilitet i kompetencije za svjedočenje su umanjene, posebno radi naglašene sumnjičavosti, neobičnog doživljaja situacije i pretjerano izražene anksioznosti u sklopu koje zna iskazivati manipulativne reakcije, s ciljem kontrole situacije. S obzirom na njezine neobične perceptivne doživljaje, paranoidne interpretacije, sumnjičavost, uporabu alkohola ili opojnih sredstava, vještakinja ne može isključiti i sklonost konfabulaciji, primarno kao način „popunjavanja“ dijelova za koje nema sjećanje. Žrtva iskazuje smetnje u vidu naglašene anksioznosti, depresivnosti uz povremena suicidalna promišljanja, negativističke stavove u odnosu na brak, majčinstvo, stvaranje obitelji, emocionalnu hladnoću, sklonost impulzivnom ponašanju, s obzirom na uvjete odrastanja, rizičnu adolescenciju, izostanak pozitivnih poticaja i iskustava u obiteljskom domu, a posljedice su dijelom rezultat uvjeta sazrijevanja, ali i predmetnog događaja, koji kod žrtve izaziva neugodna iskustva, sniženo raspoloženje, potiskivanje, izbjegavajuće socijalno ponašanje. Prema vještakinji prof.dr.sc. Danieli Šincek psihičko stanje žrtve aktualno je obilježeno uznemirenošću zbog ponovnog proživljavanja traumatskih iskustava, a kod psihičkog funkcioniranja zamjetne su znatne poteškoće u smislu depresivnih i anksioznih simptoma, uključujući suicidalne ideje i otuđenje, sklonost ljutnji i ljutitom pa i agresivnom ponašanju, uz mogućnost nerealnog mišljenja i neobičnog doživljavanja situacija, što ukazuje na vjerojatnost poremećaja tipa graničnog i antisocijalnog poremećaja ličnosti, a uključujući način mišljenja i doživljavanja situacija, moguće su teškoće u smislu drukčijeg doživljavanja neke situacije. Sposobnosti žrtve za vjerodostojno iskazivanje i interpretiranje događaja, kredibilitet i kompetencija za svjedočenje umanjeni su uslijed spomenutog načina nerealnog mišljenja, sklonost sumnjičavosti i neobičnog doživljavanja situacije te sklonost manipulativnom kontroliranju situacije, prvenstveno zbog osnovne strukture ličnosti žrtve, kod koje postoje i obilježja traumatiziranosti i dio simptoma se povezuje sa seksualnim zlostavljanjem, no s obzirom na poremećaj ličnosti, ne može se sa sigurnošću odrediti je li predmetni događaj izvor tih simptoma traumatiziranosti.

19. Na raspravi, odgovarajući na pitanja suda i stranaka, vještakinja prof.prim.dr.sc. Katarina Dodig-Ćurković ne nalazi sklonost laganju, konfabulaciji ili namjeri da lažno tereti ili se osvetnički ponaša prema optuženom, uzevši u obzirom cjelokupno njezino funkcioniranje, crte ličnosti i eventualno psihičko stanje. Vezano za traumatiziranost kao posljedicu predmetnog događaja vještakinja utvrđuje da se radi o izrazito istraumatiziranoj osobi u kojoj postoji kontinuitet niza vrlo rizičnih odgojno-pedagoških i razvojno deprivirajućih i ugrožavajućih okolnosti kroz rano odrastanje i školovanje, koji su također značajno utjecali na njezino psihofizičko funkcioniranje, koje se dodatno pogoršalo i nakon samog predmetnog događaja, dakle, kod žrtve postoje traumatski doživljaji prije predmetnog događaja, koji su također obilježili njezino funkcioniranje, koje se nakon predmetnog događaja samo još više pogoršalo. U vrijeme samog predmetnog događaja intenzivirao se vrlo loš i za oštećenu psihološki i emocionalno vrlo stresan period sa mamom te kumulativni učinak takvih i različitih situacija značajno je utjecalo na njezino nepovoljno psihičko funkcioniranje. Vještakinja Daniela Šincek, u odnosu na mogućnost vjerodostojnog iskazivanja, u pogledu samog događaja, smatra da oštećena ima kapacitet reproducirati suštinu događaja, ali zbog ranije spomenutih njenih osobina može biti upitna njena procjena nekih aspekata situacije, poput namjere druge osobe ili značenja pojedinog ponašanja, konkretno dok jednoj osobi lijeganje u zajednički krevet može sugerirati pristanak, druga osoba odnosno oštećena može procijeniti da je tu stvar u običajnom ponašanju ili kada doživljava neobična iskustva tijekom vraćanja iz kafića, primjerice zbog sumnjičavosti, može pripisati drugoj osobi, u smislu da joj je netko nešto napravio, što može, ali ne mora odgovarati realitetu. S obzirom na sam protek vremena, potrebu preživljavanja samog traumatskog doživljaja u vidu visoke razine uznemirenosti, potiskivanja, izbjegavanja govorenja o predmetnom događaju, može se reći da je isto u negativnom odnosu u odnosu na sposobnost vjerodostojnog iskazivanja o samom predmetnom događaju. Vještakinja Daniela Šincek navodi i budući je oštećena u iskazu na vještačenju spominjala i da je bila predmetne večeri pod utjecajem alkohola, ali i da je doživjela druge razine euforije, što nije tipično za konzumiranje alkohola prema njenim iskustvima, a što onda pripisuje bez da ikoga optužuje, mogućem djelovanju nekih drugih sredstava, iako negira da je išta svojevoljno uzela te navodi da se dijela puta pri povratku iz kafića kući uopće ne sjeća, zapravo je osnova da ona može umanjeno vjerodostojno iskazivati o događaju, premda žrtva jasno ukazuje kojih dijelova se nejasno sjeća, tako da vještakinja nema indikatora da bi oštećena prikrivala propuste u svom pamćenju niti pokazuje neku jasnu motivaciju za osvetu ili lažno optuživanje optuženika, već ističe da je prijavu podnijela nekoliko godina kasnije potaknuta od strane psihologinje zbog drugih poteškoća koje ima i da je htjela svojim postupkom zaštiti eventualno druge osobe koje bi se našle u njenoj poziciji.

20. Sud prihvaća kao objektivan i nepristran te dat sukladno pravilima struke, znanosti i vještine nalaz i mišljenje vještakinja koje su provele psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje žrtve, jer je vještačenje provedeno na temelju podataka u sudskom spisu, raspoložive medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona žrtve u spisu i psihijatrijske obrade žrtve, uz podatke dobivene od vještaka psihologa, a ni stranke nisu stavljale primjedbe na provedeno vještačenje pa je sud uz suglasnost stranaka na raspravi pročitao nalaz i mišljenje vještakinja. Iz nalaza i mišljenja vještakinja proizlazi postojanje traumatiziranosti žrtve, koja se dijelom može dovesti u vezu s predmetnim događajem, pri čemu kod žrtve postoje traumatski doživljaji i prije samog predmetnog događaja, koji su također obilježili njezino funkcioniranje, a koje se nakon predmetnog događaja samo još više pogoršalo. Nadalje, prema vještakinjama, kod žrtve postoje poteškoće u doživljavanju određenih iskustava traumatskog karaktera (prenaglašeni strah, paranoidni stavovi, somatizacije i slično) te s obzirom na njezine neobične perceptivne doživljaje, paranoidne interpretacije, sumnjičavost, uporabu alkohola ili opojnih sredstava, ne može se isključiti sklonost konfabulaciji i to primarno kao način „popunjavanja“ dijelova za koje nema sjećanje, no, dovodeći u vezu provedeno vještačenje žrtve sa iskazom žrtve, proizlazi da je žrtva sama jasno iskazala da se ne sjeća određenog vremena koje je provela optuženim i to od trenutka nakon izlaska iz kafića pa do trenutka ulaska u bakinu kuću, dakle, žrtva se ne sjeća samo vremena neposredno prije predmetnog događaja i žrtva je sposobna vjerodostojno iskazivati o samom događaju te je stoga odlučno što je žrtva određeno i jasno iskazivala o samom događaju koji je slijedio nakon ulaska optuženog i žrtve u dnevni boravak kuće i jasno je opisala koje sve radnje je optuženik prema žrtvi poduzeo, a nakon predmetnog događaja žrtva nije ni na koji način kontaktirala sa optuženim, tako da po ocjeni suda, kod žrtve u odnosu na sami događaj nema sklonosti konfabulaciji ni namjere da lažno tereti optuženika ili se osvetnički ponaša upravo prema optuženom.

21. Kada se dovede u vezu iskaz oštećene žrtve kao svjedoka, koji iskaz sud prihvaća kao vjerodostojan, sa iskazima ispitanih svjedoka kojima se žrtva povjerila te sa provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem žrtve i dokumentacijom u spisu, prema kojoj je žrtva zatražila pomoć psihologa nakon predmetnog događaja, a potom voljno podnijela i kaznenu prijavu protiv optuženog, sud smatra dokazanim postupanje optuženika kako je sada opisano u izreci ove presude. Žrtva je kao svjedok iskazivala u dva navrata i u bitnome je ponovila kod suda i sedam godina nakon samog događaja, svoj raniji iskaz dat kod državnog odvjetnika, a događaj je opisala i prilikom vještačenja žrtve. O predmetnom događaju žrtva se povjerila baki ON, ocu DN i prijateljici MN, a isti su potvrdili da im se žrtva povjerila pa su isti iskazivali o svojim posrednim saznanjima o predmetnom događaju i nijedan svjedok ne navodi da bi žrtva bila sklona izmišljanju i manipulaciji. Navedeni svjedoci nisu identično, detaljno i određeno opisali radnje koje je optuženik poduzimao prema žrtvi i samu radnju spolnog zlostavljanja koju je poduzeo optuženi prema žrtvi, na način kako je to opisala sama žrtva u svom iskazu, jer o tome nemaju neposrednih saznanja, a očito žrtva zbog srama i neugode nikome drugome uopće i nije iznosila sve detalje događaja spolnog zlostavljanja i koje je sve radnje optuženik prema njoj poduzimao kritične zgode pa to svjedoci niti ne mogu znati, tako da isto ne utječe na vjerodostojnost iskaza žrtve, kao ni na vjerodostojnost iskaza svjedoka, čiji iskazi nisu u suprotnosti sa iskazom žrtve, već podupiru iskaz žrtve. Tako svjedokinja ON i svjedok DN, opisuju druženje optuženog i žrtve prije predmetnog događaja te njihovo noćenje u kući ON, u prostoriji u kojoj je bio i HN, koji je ON sutradan pričao o komešanju tijekom noći između optuženog i žrtve, dok su bili zajedno na ležaju u dnevnom boravku, dok svjedok DN potvrđuje da je vidio ugriz na vratu optuženog, dan nakon što su optuženi i žrtva prenoćili kod ON, a sama žrtva je iskazala da je ugrizla za vrat optuženog, nakon čega ju je optuženi prestao dirati i o tome se povjerila ocu DN. Sud stoga prihvaća i iskaze svjedoka, koji podupiru iskaz žrtve, jer isti nemaju razloga teretiti optuženog, osobito zbog činjenice proteka vremena od događaja i činjenice što nakon 13. siječnja 2018. optuženi ni na koji način nije kontaktirao ikoga od članova obitelji pa tako ni ON i DN. Isto tako, o spolnom zlostavljanju od strane optuženog RN žrtva TN povjerila se i psihologu tijekom obrade, nakon čega je, upravo na inicijativu psihologa i slijedilo kazneno prijavljivanje optuženog za predmetni događaj. Žrtva nema razloga osvećivati se optuženiku i lažno teretiti optuženika, kako proizlazi iz provedenog vještačenja žrtve te po ocjeni suda, žrtva nema ni motiva lažno prijavljivati optuženika, s kojim ni na koji način nije kontaktirala nakon događaja pa slijedom toga nema motiva ni manipulirati situacijom niti je inkriminirani događaj predmet manipulacije i konfabulacije žrtve, kako tvrdi obrana optuženog. Činjenica što je od događaja do traženja pomoći psihologa i kaznenog prijavljivanja optuženika proteklo više od tri godine, po stavu suda može ukazivati samo na sram, neugodu i traumu koju je žrtva osjećala uslijed stvarno proživljenog događaja s optuženim , jer kako je sama iskazala, bila ju je velika sramota zbog obitelji i taj događaj je za nju nešto užasno i nenormalno, najužasniji događaj u životu, pri čemu joj je optuženi i daljnji rođak, a koji događaj je očito utjecao na međusobne obiteljske odnose, jer optuženik nakon tog događaja više nije dolazio na područje [adresa] niti je kontaktirao sa ikime od članova šire obitelji u [adresa]. Prilikom vještačenja žrtve, prema nalazu i mišljenju vještakinja, žrtva je prije predmetnog događaja imala dobro mišljenje o optuženom. Isto tako, žrtva je iskazala da i dalje osjeća strah u odnosu na optuženog i boji se da bi joj se optuženik zbog ovog postupka mogao osvetiti, no da sigurno ne bi istu radnju mogao ponoviti.

22. Provedeno je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženog RN te je za provođenje vještačenja određena ustanova Klinika za psihijatriju Vrapče Zavod za forenzičnu psihijatriju, a vještačenje su proveli (390-406) stalni sudski vještak dr. sc. Sandra Domitrović Spudić, dr. med., specijalist psihijatar, biologijski psihijatar, uz sudjelovanje psihologa ĆN, stalnog sudskog vještaka za psihologiju.

23. Vještaci su nalaz i mišljenje obrazložili usmeno i neposredno kod ovog suda (str.433). Prema provedenom vještačenju optuženika utvrđeno je da je optuženi RN osoba prosječnog intelektualnog funkcioniranja sa crtama disocijalne i narcističke ličnosti, no bez dovoljno elemenata za utvrđivanje poremećaja ličnosti, a u komorbiditetu je prisutna i povremena štetna uporaba kanabinoida, no optuženikove sposobnosti shvaćanja značenja postupanja i upravljanja svojom voljom nisu bile smanjene te nisu ispunjene pretpostavke za preporučivanje sigurnosne mjere prema čl. 68. Kaznenog zakona, a optuženik je raspravno sposoban. Prema zaključku vještaka psihologa optuženi je prosječnog intelektualnog funkcioniranja sa znakovima blažeg organskog moždanog oštećenja kognitivnih sposobnosti, a u testovima ličnosti dobiveni rezultat ukazuje na narcisoidnost, sklonost precjenjivanju vlastite vrijednosti uz nesposobnost sagledavanja vlastitih ograničenja, latentnu agresivnost, niži prag tolerancije frustracije, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, poteškoće s preuzimanjem odgovornosti, projektivnost, nepovjerljivost, rigidnost, pretjeranu interpersonalnu osjetljivost, poteškoće u racionalno emocionalnoj integraciji, poteškoće u socijalnom funkcioniranju, potiskivanje, negiranje, anksioznost situacijski uvjetovanu, smanjenu kritičnost. Prilikom pregleda u ustanovi za potrebe vještačenja optuženik nije pokazivao sumanute ideje, obmane osjetila ili kakve druge znakove težih duševnih bolesti i tijekom vještačenja je surađivao, no odbio je vađenje krvi zbog straha od igle, a test urina na droge pokazao je prisutnost kanabinoida. Uz utvrđene elemente poremećaja ličnosti disocijalnih i narcističkih karakteristika, disocijalnu razinu određuje njegova ponavljajuća konfrontacija sa društvenim normama, manjkave mogućnosti učenja i korekcije ponašanja iz ranijih negativnih iskustava, a rizično ponašanje stil je ponašanja koji se ponavlja, dok narcističku razinu određuje “visoko mišljenje“ o vlastitim sposobnostima i osobinama ličnosti, očekivanje uvažavanja od strane okoline te manjkavo empatijsko razumijevanje osjećaja pa tako tijekom pregleda optuženik pokušava sebe i svoju situaciju prikazati u socijalno poželjnom svjetlu. Alkohol i marihuanu optuženik povremeno konzumira od srednje škole. U inkriminiranom razdoblju nije utvrđeno odstupanje psihičkog funkcioniranja optuženog u smislu gubitka veze s realitetom ili promjena stanja svijesti.

24. Sud prihvaća nalaz i mišljenje po provedenom psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju optuženog kao nepristran, objektivan, sukladan pravilima struke, pri čemu su vještaci vještačenje proveli na temelju uvida u spis suda i dostupnu medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton te na temelju vlastitog ispitivanja, pregleda i pretraga u Zavodu za forenzičku psihijatriju. Iz provedenog vještačenja proizlazi da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženik u potpunosti bio ubrojiv. Kada se činjenice utvrđene vještačenjem optuženika, a osobito kod optuženika utvrđene crte disocijalne i narcističke ličnosti, opisane pod točkom 23. obrazloženja ove presude, u komorbiditetu s povremenom štetnom uporabom kanabinoida, dovedu u vezu sa iskazom žrtve, koja određeno i potpuno u bitnome opisuje predmetni događaj počinjen na njenu štetu od strane optuženog i radnje koje je optuženik poduzeo prema žrtvi te sa iskazima svjedoka kojima se žrtva povjerila, kao i sa nalazom i mišljenjem vještakinja koje su vještačile žrtvu, sud ne prihvaća obranu optuženog u kojoj optuženi poriče počinjenje kaznenog djela i iskazuje da je žrtva sklona izmišljanju priča, jer je takva obrana u suprotnosti s iskazom žrtve i ostalim provedenim dokazima, koji podupiru iskaz žrtve i kojima su utvrđene odlučne činjenice, kako je obrazloženo u ovoj presudi pod točkom 21.

25. Na temelju provedenih dokaza, prvenstveno na temelju iskaza same žrtve i kada se iskaz žrtve dovede u vezu s ostalim provedenim dokazima, sud smatra dokazanim da je optuženi RN postupao na način opisan u izreci presude i to da je noću 13./14. siječnja 2018. u [adresa], u [adresa], u dnevnom boravku kuće, obučen legao na krevet pored žrtve djeteta TN, rođene **.**.2000. i počeo žrtvu dijete TN ljubiti u usta, što je ona odbijala, a zatim zavukavši ruku ispod njezine majice rukama ju dirao po grudima te stavio njezinu ruku na svoje spolovilo i unatoč tome što je žrtva dijete TN maknula svoju ruku s njegovog spolovila i što mu je govorila "nemoj", raskopčao joj hlače i zavukao ruku u njezine gaćice te gurnuo svoj prst u njezin spolni organ, a kako se žrtva dijete TN izmicala i u jednom trenutku ugrizla ga za vrat, odmaknuo se od nje i prestao ju je dirati.

26. Sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis kaznenog djela iz optužnice, uzimajući u obzir činjenice utvrđene iskazom oštećene žrtve kao svjedoka, tako da je iz 4. i 5. reda činjeničnog opisa kaznenog djela brisan kao suvišan i nepotreban tekst: “okrećući glavu od njega“, a iz 7. i 8. reda činjeničnog opisa kaznenog djela je brisan tekst: „da ne želi spolni odnos s njim, govoreći mu“. Činjenični opis kaznenog djela izmijenjen je na opisani način, uzimajući u obzir iskaz same oštećene žrtve kao svjedoka, koja nije izričito riječima rekla optuženiku da ne želi spolni odnos s njim, već se iz iskaza žrtve može zaključiti da žrtva nije željela spolni odnos i to jasno stavila do znanja optuženiku riječima, time što je žrtva optuženiku govorila više puta „nemoj“, već kada ju je optuženik poljubio, a potom i kada ju je rukama dirao po grudima i kada je stavio njenu ruku na svoje spolovilo, o čemu je žrtva jasno i određeno iskazivala.

27. Objektivnu radnju koju je optuženi RN izvršio prema žrtvi, gurajući svoj prst u spolni organ žrtve, predstavlja spolnu radnju, poduzetu protiv spolne slobode, zadirući u osobnu intimu i spolni integritet žrtve. Navedena spolna radnja ne predstavlja spolni odnošaj, već spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem, pri kojoj spolnoj radnji dio tijela jedne osobe, ovdje prst optuženog RN, prodire u dio tijela i to spolni organ druge osobe, ovdje žrtve TN i prodiranjem prsta optuženog u spolni organ žrtve ova spolna radnja je dovršena.

28. Pristanka na spolni odnošaj, a tako ni na poduzetu spolnu radnju, na strani žrtve nije bilo, pri čemu je vještačenjem žrtve utvrđeno da je žrtva osoba urednih intelektualnih i kognitivnih kapaciteta i visokih intelektualnih sposobnosti te je žrtva očito bila sposobna izraziti vlastitom voljom svoj pristanak ili nepristanak na spolnu radnju koju je optuženik poduzeo, a upravo je svoj nepristanak jer ne želi spolni odnos s optuženikom i svoje protivljenje postupanju optuženog, žrtva jasno izrazila riječima, što je i opisala u svom iskazu, tako što je optuženiku nekoliko puta ponovila „nemoj“, također se izmicala i odgurivala optuženog rukama od sebe i na kraju, kada je optuženik već stavio svoj prst u spolni organ žrtve, optuženika je žrtva ugrizla za vrat i tek nakon toga se optuženik odmaknuo od žrtve i prestao poduzimati daljnje spolne radnje, s ciljem vršenja spolnog odnošaja. Već kada je optuženik počeo žrtvu ljubiti u usta, isto je žrtva odbijala, a zatim i kada je žrtvu rukama dirao po grudima te stavio njezinu ruku na svoje spolovilo, žrtva dijete TN maknula je svoju ruku s njegovog spolovila i govorila optuženiku "nemoj", no unatoč nepristanku žrtve i njezinom jasno izraženom protivljenju takvom optuženikovom postupanju, optuženik je poduzeo radnju koja predstavlja spolnu radnju, tako što je žrtvi uspio gurnuti svoj prst u njezin spolni organ.

29. Optuženi je bio svjestan svog postupanja i htio je tako postupati te je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. Optuženik je bio svjestan da prema žrtvi poduzima spolnu radnju, da je spolna radnja izjednačena sa spolnim odnošajem i da na strani žrtve nema pristanka za takvu spolnu radnju, pri čemu je optuženik upravo tako i htio postupati, s ciljem da sa žrtvom obavi spolni odnošaj. Motiv za postupanje prema žrtvi i počinjenje kaznenog djela bio je isključivo zadovoljenje vlastitog spolnog nagona.

30. Prema provedenom vještačenju optuženog, utvrđeno je kako sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom nisu bile umanjene, odnosno, optuženik je u vrijeme počinjenja kaznenog djela u potpunosti bio ubrojiv.

31. Opisanim postupanjem optuženi RN je s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, čime je optuženi RN počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnim odnošajem bez pristanka, opisano i kažnjivo po čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona.

32. U vrijeme počinjenja kaznenog djela na snazi je bio Kazneni zakon sa izmjenama i dopunama navedenima u uvodu ove presude. Nakon počinjenja kaznenog djela, Kazneni zakon je mijenjan više puta, no kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona nisu blaže za optuženika, tako da se u konkretnom slučaju primjenjuje Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, što je sukladno čl. 3. st. 1. Kaznenog zakona. Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ 126/2019), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., brisan je čl. 152. Kaznenog zakona i naslov iznad tog članka „Spolni odnošaj bez pristanka“, tako da je od tada čl. 153. Kaznenog zakona izmijenjen te postoji pravni kontinuitet između ranijeg kaznenog djela iz čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona i kasnijeg kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona, pri čemu je za kazneno djelo silovanja iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona, za koje se optuženik tereti predmetnom optužnicom, propisana kazna zatvora od jedne do pet godina, dok je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina bila propisana za kazneno djelo spolnog odnošaja bez pristanka iz čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona, koje je bilo na snazi u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela pa je dakle, čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona blaži od kasnijeg čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona. U tom smislu, sud je izmijenio zakonski opis kaznenog djela i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, tako da se sada optuženi RN proglašava krivim zbog kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka, opisanog i kažnjivog po čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona, na način opisan u izreci ove presude.

33. Na temelju čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona optuženi RN se za opisano kazneno djelo iz izreke presude osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine.

34. Na temelju čl. 54. Kaznenog zakona optuženom RN se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja 19. listopada 2023. pa do puštanja na slobodu 10. studenog 2023. Optuženi je proglašen krivim zbog kaznenog djela te mu je izrečena kazna zatvora u koju se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja pa do puštanja na slobodu, s tim što je na temelju rješenja suca istrage ovog suda određen istražni zatvor protiv optuženog RN, u ovom kaznenom predmetu poslovni broj: Kir-307/2023-5 od 11. listopada 2023., a optuženi je uhićen 19. listopada 2023., dok je istražni zatvor ukinut i optuženik pušten na slobodu, na temelju rješenja suca istrage ovog suda, poslovni broj: Kir- 307/2023-8 od 10. studenog 2023.

35. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Olakotne okolnosti su činjenica dosadašnje kaznene neosuđivanosti prema podacima Kaznene evidencije i činjenica što se prije predmetnog kaznenog djela optuženi u dotadašnjih nekoliko susreta sa žrtvom nikada nije prema žrtvi ponašao neprimjereno te ni prije ni poslije počinjenja predmetnog kaznenog djela nije poduzimao radnje kojima bi vršio kakva druga kaznena djela na štetu žrtve ili drugih osoba. Olakotna okolnost je činjenica što je optuženik sada zaposlen i uzdržava se vlastitim radom pa je tako očito usmjeren na vlastitu egzistenciju, a nakon predmetnog događaja nije ni na koji način niti pokušao stupiti u kontakt sa žrtvom te kako optuženi i žrtva žive u različitim mjestima, može se očekivati da optuženik ni u budućnosti neće kontaktirati žrtvu na bilo koji način.

36. Otegotne okolnosti su činjenica počinjenja kaznenog djela prema žrtvi s kojom je optuženik u rodbinskom odnosu, jer je žrtva kćer optuženikovog bratića, tako da je kazneno djelo počinio nepromišljeno, ne razmišljajući o utjecaju svog postupanja na buduće međusobne rodbinske odnose i kontakte te je kazneno djelo počinio prema žrtvi, s kojom je neposredno prije toga proveo nekoliko sati konzumirajući alkoholna pića i ponašajući se zaštitnički prema žrtvi, stekao je određeno povjerenje žrtve, koje je ubrzo za vrijeme noćenja na ležaju sa žrtvom u istoj sobi, činjenjem kaznenog djela grubo iskoristio. Otegotna okolnost je činjenica što je žrtva u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila maloljetna osoba u dobi od sedamnaest godina, što je optuženiku itekako bilo poznato. Otegotna okolnost je i činjenica što žrtva trpi posljedice ovog događaja, jer je uslijed traumatiziranosti postupanjem optuženika kritične zgode, pored traumatiziranosti drugim proživljenim životnim traumama, zatražila pomoć i tretman psihologa tri godine nakon događaja, a o strahu i bojazni od osvete optuženog žrtva iskazuje i kod ovog suda prilikom ispitivanja, dakle, po proteku sedam godina od događaja. Otegotna okolnost je i činjenica dosadašnje prekršajne kažnjavanosti optuženika, prema podacima Prekršajne evidencije i to zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, pri čemu je i provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem kod optuženog utvrđeno postojanje prethodno opisanih crta disocijalne i narcističke ličnosti (točka 23. obrazloženja ove presude), a u komorbiditetu je prisutna i povremena štetna uporaba kanabinoida.

37. Sud smatra da će se svrha kažnjavanja postići navedenom kaznom zatvora u jednom kraćem trajanju te ne bi bilo opravdano ni primjereno, s obzirom na narav i težinu predmetnog kaznenog djela protiv spolne slobode, počinjenog s izravnom namjerom, uvažavajući sve olakotne i otegotne okolnosti, izreći optuženiku neku blažu kaznenopravnu sankciju osim kazne zatvora, jer će se jedino kaznom zatvora i izdvajanjem optuženika iz društva, postići svrha kažnjavanja na način da se utječe na buduće ponašanje optuženika u smislu odvraćanja optuženika od počinjenja novih takvih ili sličnih kaznenih djela, kao i shvaćanja o pogibeljnosti takvog postupanja, a istom će se utjecati i na druge eventualne počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela.

38. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku optuženi RN dužan je podmiriti ovome sudu troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku i paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. toč. 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu 200,00 eura (slovima: dvjestoeura) te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti iz čl. 145. st. 2. toč. 7. Zakona o kaznenom postupku, kao i troškove kaznenog postupka na ime nužnih izdataka oštećenika i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika iz čl. 145. st. 2. toč. 8. Zakona o kaznenom postupku. Optuženi je proglašen krivim zbog kaznenog djela te je dužan podmiriti nastale troškove kaznenog postupka, pri čemu će sud donijeti posebno rješenje o nastalim troškovima kaznenog postupka, kada se utvrdi visina svih nastalih troškova. Paušalna svota odmjerena je sukladno trajanju i složenosti postupka, u okviru svota određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ 145/2011). Optuženi je radno sposobna osoba i u mogućnosti je pronalaskom zaposlenja ostvarivati redovne prihode te ima redovan prihod plaće od 1.200,00 eura mjesečno, živi sam, bez zakonske obveze uzdržavanja drugih osoba. Plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka neće biti znatno umanjena sredstva iz kojih se optuženik uzdržava, tako da neće biti ugrožena njegova egzistencija, odnosno, optuženik će moći podmiriti nastale troškove bez ugrožavanja vlastite egzistencije.

Bjelovar, 27. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

za mladež

Maja Sikora

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u pet primjeraka, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.