9 Povrv-39/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZADRU
STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja H.V. MONTAŽA d.o.o., OIB: 55144307826, Brnaze, Brnaze 403, zastupan po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Splitu i punomoćniku Ivici Crnogaći, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika IDS d.o.o., OIB: 69267044125, Danilo Biranj (Grad Šibenik), Dolačka 40, zastupan po punomoćniku Jasminu Avdagiću, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 27. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mira Grbac iz Vodica od dana 07. veljače 2020. godine, poslovni broj: Ovrv-37/2020, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju tražbinu u ukupnom iznosu od 3.658.435,73 kuna / 485.557,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
- iznos od 1.394.733,98 kn / 185.113,01 EUR od 01.12.2019. godine do konačne isplate (račun 10/19),
- iznos od 1.519.069,05 kn / 201.615,11 EUR od 01.01.2020. godine do konačne isplate (račun 11/19),
- iznos od 744.632,70 kn / 98.829,74 EUR od 06.02.2020. godine do konačne isplate (račun 12/19),
kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 51.898,80 kn / 6.888,15 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 08. veljače 2020. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 126.300,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 7. veljače 2020. godine javnom bilježniku Miri Grbac iz Vodica, pod poslovnim brojem Ovrv-37/2020 od dana 07. veljače 2020. godine, podnio prijedlog za ovrhu navodeći da na temelju izvještaja otvorenih stavki na dan 5.2.2020. godine tuženik duguje tužitelju iznos od 3.747.975,52 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, a kako tuženik nije podmirio navedenu tražbinu u dobrovoljnom roku predložio je da se donese rješenje o ovrsi, nadalje tužitelj je naveo da se utuženo potraživanje odnosi za najam skele koja se nalazila na gradilištu rafinerije u Rijeci u Urinju, a računi se odnose na listopad 2019. godine, studeni 2019. i prosinac 2019. godine. Nadalje, tužitelj je naveo da tuženik nije podmirio utuženo potraživanje, da je skela bila u podnajmu, a da je ista vlasništvo tvrtke Agram koja da je tužitelja utužila za navedena potraživanja pred Trgovačkim sudom u Splitu.
Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, pod poslovnim brojem Ovrv-37/2020 od dana 07. veljače 2020. godine tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo da istom prigovara u cijelosti, a prvenstveno osporava postojanje bilo kakvog potraživanja od strane tužitelja. Tuženik je naveo da iz dostavljenih izvještaja otvorenih stavaka nije vidljivo o kakvom se dugu radi niti kada je nastao, dok je iz rješenja o ovrsi vidljivo o kojim iznosima se radi i o dospijeću istih, da pretpostavlja da se radi o troškovima iznajmljivanja skele, a da skelu koju je radnije iznajmljivao tužitelj tuženiku je u vlasništvu firme Agram d.o.o. za industriju i trgovinu, Januševečka 26, 10 110 Zagreb, da je tužitelj ranije unajmljivao skelu od firme Agram d.o.o. te je istu iznajmljivao tuženiku.
Tuženik je naveo da je od mjeseca listopada 2019. firma Agram d.o.o. raskinula poslovni odnos sa ovdje tužiteljem te da je prestala iznajmljivati skelu tužitelju, te da je ista poslala i storno račun br. 175/1/1 koji se odnosi na listopad 2019. tužitelju, da po storniranju navedenog računa tvrtka Agram d.o.o. ispostavlja račune tuženiku za mjesec listopad i za slijedeće mjesece koje tuženik uredno podmiruje te da je slijedom svega navedenog jasno kako je potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano.
Nadalje je tuženik naveo da ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, da osim navedenog, nije vidljivo kada je dug nastao, pa nije moguće utvrditi niti dospijeće koje je navedeno u izvodu otvorenih stavaka. Tuženik je naveo da rješenje o ovrsi pobija i u dijelu koji se odnosi na dio zatraženog troška tužitelja koji se odnosi na predvidivi trošak i to:
- pribava klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kn,
- sastav prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima u iznosu od 5.000,00 kn uvećano za PDV 25% (1.312,50 kn), što ukupno iznosi 6.562,50 kn
- klauzula pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 30,00 kn, PDV 25% u iznosu od 7,50 kn, što ukupno iznosi 37,50 kn.
Također, tuženik je naveo da pribava klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, te sastav prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima uvećano za PDV, tužitelj neosnovano potražuje, da tužitelj potražuje trošak sastava prijedloga kojeg nikada nije sastavio i neće sastaviti upravo iz razloga što pobijano rješenje o ovrsi nikad i neće postati pravomoćno i ovršno jer ga tuženik pobija, a na što tuženik ima zakonsko pravo te da tužitelj ne može unaprijed tražiti trošak sastava provedbe ovrhe (izvansudske) ili sudske kad do nastanka ovršnog postupka neće ni doći jer će sud po eventualnom prigovoru tuženika staviti rješenje o ovrsi izvan snage i nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
Tuženik je naveo da je neosnovan i trošak potvrde ovršnosti, i potvrde ovršnosti samog rješenja o ovrsi, da tužitelj zaračunava trošak potvrde ovršnosti koja nije iskazana na rješenje o ovrsi niti je rješenje o ovrsi pravomoćno i ovršno pa tužitelj neosnovano potražuje ovaj trošak, da tužitelj neosnovano zaračunava i trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, jer do navedene radnje neće niti doći pa je neosnovano potraživanje troškova istih te zaključno svemu navedenom ističe da su troškovi tužitelja potpuno neosnovani i da nemaju uporišta u zakonu upravo jer tužitelj traži trošak koji nikada nije nastao.
Nadalje je tuženik naveo da u odnosu na ostali trošak ovršnog postupka da isti nije osnovan budući ne postoji potraživanje tužitelja te s obzirom na navedeno predlaže da se tužitelja sa troškovima postupka odbije sve sukladno čl. 157. ZPP-a. Tuženik je naveo da predlaže sudu temeljem prigovora obustaviti postupak, u cijelosti staviti izvan snage Rješenje o ovrsi, posl. broj: Ovrv-37/2020 od dana 07.02.2020., i u dijelu u kojem je određena ovrha i u dijelu u kojem je određen trošak, te postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, uz naknadu troškova postupka tuženiku.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem izvještaja otvorenih stavki na dan 5. veljače 2020. godine, storno računa br. 175/1/1 od 4.11.2019., e-mail korespondencija, dopis tvrtke Agram, spisi pod poslovnim brojevima Povrv-610/2020 i Povrv-611/2020 Trgovačkog suda u Splitu, građevinskog dnevnika i računi broj 10/2019, 11/2019 i 12/2019, saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja GK i zakonskog zastupnika tuženika BK, te saslušanje svjedoka ŽK, TK, MK i OK, nalaz i mišljenje vještaka Gustava Červara od 17.2.2023. godine i dopune nalaza i mišljenja od 14.6.2023. i 11.12.2023. i saslušanjem na ročištu glavne rasprave dana 20. prosinca 2023. godine, te pregledom dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Šibenik od dana 9. rujna 2025.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
U ovoj pravnoj stvarni donesena je presuda pod poslovnim brojem Povrv- 88/2020 od dana 5. veljače 2024. godine. Na navedenu presudu je tuženik podnio žalbu te je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 11. ožujka 2025. godine donio rješenje pod poslovnim brojem Pž-1488/2024-3 kojim rješenjem je ukinuo presudu u točkama I. i III. izreke i vratio predmet na ponovno suđenje.
Odredbom čl. 550. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.
Odredbom čl. 253. st. 1. ZOO-a propisano je da je ponuda prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora.
Odredbom čl. 262. st. 2. ZOO-a propisano je da je ponuda prihvaćena i kad ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu te kad učini neku drugu radnju koja se na temelju ponude, prakse utvrđene između zainteresiranih strana ili običaja može smatrati izjavom o prihvatu.
Pregledom ponude broj 1/V01/0 (list 297 spisa) jasno proizlazi da je tužitelj dao ponudu tuženiku za najam skele sa cijenama, a kako je tuženik koristio skelu tužitelja te sve do utuženog perioda uredno plaćao račune po cijenama koje je obračunao tužitelj, to ovaj sud smatra da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja te prešutno priznao utvrđene cijene najma skele, a kako nije platio najam skele za utuženi period, navodeći da su ispostavljeni računi previsoki, ovaj sud ocjenjuje navedene prigovore tuženika uperene isključivo ka izbjegavanju odgovornosti za plaćanje istih računa za najam skele za utuženi period.
Osim toga, potrebno je istaknuti da, po ocjeni ovog suda, tuženik, a obzirom kako sam navodi da se radilo o velikom poslu za koje su bile potrebne i ozbiljne kvalifikacije na strani izvođača radova, je postupao protivno maniri dobrog gospodarstvenika, budući nije potpisao ugovor sa podizvođačem, tužiteljem, a neozbiljnost se očituje u tome što djelatnici tuženika su olako potpisivali građevinske knjige, a što su sami potvrdili svojim iskazima danim pred ovim sudom i to MK i OK.
U postupku saslušani zakonski zastupnik tužitelja GK je na ročištu glavne rasprave naveo da je saznao da će tvrtki IDS trebati skela te je poslao ponudu, odnosno on je osobno odnio u IDS i oni da su mu odgovorili da će razmotriti ponudu a kojom prilikom da su ga pitali koje su njegove reference gdje da je naveo gdje ranije radio na što da je odgovorio da je njegova firma radila na Vodotornju u Vukovaru kao kooperant tvrtke Agram, Uljanik u Puli, u Betini, te da su mu onda javili da je izabran za ovaj posao. Poslat je nacrt ugovora ali nije siguran da li je isti potpisan. Nadalje, ističe da nikakvih problema nije bilo do 10. mjeseca da je sve uredno plaćao i da je ostao neplaćeni 10., 11. i 12. mjesec. Isto tako, zakonski zastupnik tužitelja je naveo da prilikom sklapanja ovog posla su mu sugerirali da mora otvoriti tvrtku budući je do tog trenutka on imao obrt a da INA kao investitor radova nije dozvoljavala fizičkim osobama ulazak u te radove. Nadalje, zakonski zastupnik tužitelja je naveo da je u ponudi stavio onako kako se radi po pravilima struke i u suglasnost s tvrtkom Agram dostavio nacrt kako se obračunava skela a tuženik je to tako i prihvatio, da je u građevinski dnevnik unesen obračun skele, a koji su ovjeravali inženjeri IDS-a, da su plaćeni od 3. do 9. mjeseca svi računi, a ti se računi odnose na istu skelu za koju nisu plaćena tri računa, da je tužitelj bio kooperant Agrama na više gradilišta, da nema ugovor s Agramom, da nije prekidao ugovorni odnos s tvrtkom Agram i da je skela bila tamo u 10., 11. i 12. mjesecu. Zakonski zastupnik tužitelja je također naveo, nakon predočenja računa o storno računu od 11.2.2020.g. u odnosu na račun broj 175/1/1 izdan 4.11.2019.g. da to njemu vodi knjigovođa, da ima druge sudske sporove s tvrtkom Agram te da ima otvorene obveze prema tvrtki Agram.
Zakonski zastupnik tuženika BK je naveo kako dugo živi vani, da je tu osnovano firmu, mislio ulagati i prepustio sve svome prokuristi HK, te da je tek naknadno sve saznao da su ga, ustvari prevarili, te da su vodili poslove bez njegovog saznanja i protiv IDS-a zbog čega su isti napustili IDS, a on sam da je protiv istih preko odvjetničkog ureda Baica pokrenuo kaznene postupke protiv istih. Nadalje je naveo da zadnja tri računa nisu plaćena zbog toga što su naglo porasli troškovi obzirom na troškovnik od ranije, da su najvjerojatnije građevinski dnevnik potpisali djelatnici IDS-a, a da mu je HK rod, da mu nije poznato jesu li vraćeni računi za 10., 11. i 12. mjesec jer da je to povjerio svojim djelatnicima te da nije koristio te račune za pretporez. Također je naveo da je na ovom poslu u 2019. godini poslovao s gubitkom i to sa 22 milijuna eura u minusu, da ne zna detalje jesu li plaćeni računi od 3.-9. mjeseca, da ne zna jesu li računi za 7., 8. i 9. mjesec bili plaćeni u 12., ali da zna da ih je Agram blokirao i da su platili, te da su, po njegovom saznanju ti računi uvećani da su išli sa 700 tisuća eura na dva milijuna eura te da ne zna za koji ih je period Agram ovršio.
Imajući u vidu ovako suprotstavljene iskaze zakonskih zastupnika stranaka ovaj sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja, budući je isti u suglasnosti s ostalim u postupku izvedenim dokazima.
Pregledom ponude te ugovora o poslovnoj suradnji jasno proizlazi kako stranke nisu potpisale pisani ugovor o najmu skele. Nadalje, iz iskaza stranaka jasno proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu od veljače 2019. godine do prosinca 2019. godine te je tužitelj vršio najam skele tuženiku, a tuženik je do listopada 2019. godine uredno plaćao tužitelju najam iste, dok za mjesec listopad, studeni i prosinac nije platio najam skele te je ujedno tuženik osporavao i količine iskazane u utuženim računima.
Isto tako tuženik je osporavao i za utužene račune aktivnu legitimaciju tužitelja navodeći da je vlasnik skele Agram d.o.o., ovlašten za pokretanje tužbe, a ne tužitelj jer da je između tužitelja i tvrtke Agram koja je vlasnik skele došlo do prekida suradnje.
Ovaj sud nije prihvatio navode tuženika u kojem isti ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje ove parnice jer da isti nije vlasnik skele. Ovo stoga, što iz priložene e-korespondencije između tužitelja i tvrtke Agram proizlazi da isti nisu prekinuli suradnju, a osim toga u prilog ovoj činjenici da je tužitelj ovlašten od tuženika tražiti plaćanje najma za listopad, studeni i prosinac na osnovu podnajma proizlazi iz činjenice da je upravo tvrtka Agram utužila tvrtku HV MONTAŽA, ovdje tužitelja za plaćanje najma skele za upravo utuženi period kojeg tužitelj ovdje potražuje od tuženika, to stoga, neosnovano tuženik navodi da bi on bio dužan tvrtki Agram, a ne tužitelju, te njegovi navodi po ocjeni ovog suda su usmjereni izbjegavanju plaćanja utuženog potraživanja, a budući je nesporno skela bila na gradilištu u Urinju do 16. prosinca 2019. godine.
Navedeno proizlazi i iz iskaza u postupku saslušanog svjedoka TK, a čije svjedočenje, ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koji je u svom iskazu naveo da mu je poznato da je HV MONTAŽA imala ugovor sa IDS d.o.o. na izgradnji rafinerije Urinj zbog toga što je tvrtka HV MONTAŽA, od tvrtke Agram u kojoj radi, uzela skele u zakup skele za navedeno gradilište. Nadalje ističe da mu je poznato da je negdje 15.12. otprilike prije 2 godine došlo do prekida suradnje između HV MONTAŽE i IDS- a zbog neplaćanja računa, mislim neka dva, tri računa, nisam siguran, o kojem raskidu da ga je obavijestio odvjetnik Bulj iz HV MONTAŽE za što u spisu postoji mail te da se tada našao u nedoumici što dalje napraviti budući mu je skela ostala na gradilištu. Tada da je pristao u dogovoru sa gospodinom BK iz IDS-a da će ostati dalje na gradilištu, s tim da gospodin BK ništa nije ispoštovao što su dogovorili, a što nije doživio u svojoj 40-godišnjoj praksi. Osim toga, naveo je da se njegova tvrtka Agram morala naplatiti od IDS-a putem ovrhe jer nije bio moguć dogovor sa gospodinom BK. Na poseban upit uredujućeg suca s kim je on kao vlasnik tvrtke Agram komunicirao iz tvrtke IDS nakon saznanja o prekidu suradnje između HV MONTAŽE i IDS-a, isti odgovara sa gospodinom BK. Nadalje je naveo da ga je skela dočekala, odnosno da je skela montirana u Urinju, da je poslovni odnos, odnosno suradnju sa tuženikom IDS-om nastavio na temelju ponude, a prema dogovoru koji je tuženik imao sa HV MONTAŽOM, ali da ugovor nikad nije potpisan te da su brojevi bili znatno niži nego što su bili u ugovoru i uvjetima sklopljenim između IDS-a i HV MONTAŽE s obzirom na jediničnu cijenu i obujam skele, ali da je pristajao na sve budući je htio što prije izaći iz tog poslovnog odnosa i izvući svoju skelu. Osim toga, svjedok je naveo da on tuži tužitelja za 10. mjesec, 11. i pola 12. mjeseca za najam skele, ali da se ne može točno sjetiti jer da mu to vodi odvjetnik, da, nakon uvida u skicu skele koja je priložena uz podnesak od 6. rujna 2021., da je po tome vršen obračun, da je njegova firma naplaćivala najam i montažu skele nakon 12. mjeseca IDS-u, da je tužitelj imao svoje skelare koji su montirali skelu, ali da su oni samo pomagali pri obračunu nakon dobivene potpisane situacije od strane IDS-a te da ne može sa sigurnošću reći tko je iz Agrama potpisivao ovjerene dnevnike dok je bio ugovor na snazi između HV MONTAŽE i IDS-a, ali da su oni dobivali od HV MONAŽE kopije, te da u Agramu ima napismeno tko je potpisivao. Nadalje je naveo da se ne može sjetiti jesu li bili pečatirani dnevnici, ali da zna da je s jedne strane bila HV MONTAŽA, a s druge IDS, da je situaciju nakon preuzimanja gradilišta potpisivao G, da nikad nije uspoređivao potpise da provjeri tko je potpisivao od strane investitora, a na prezentirani građevinski dnevnik s datumom od 4.10.2019. do 16.12.2019. koji je dostavljen uz poseban podnesak od 27. travnja, je naveo da tako izgleda građevinski dnevnik.
Također, potrebno je naglasiti da je i svjedok ŽK, a koji je inače zaposlenik tuženika u svom iskazu naveo da je kod tuženika bio zaposlen u vrijeme radova na mjestu voditelja tehničkog ureda, da je njihova nabavna služba te menadžment izabrao tužitelja HV MONTAŽU za najam skele, a da je tuženikov menadžment i nabavna služba to sve napravila bez da su prije ispitali tržište te da su izabrali HV MONTAŽU d.o.o. za koju da je kasnije saznao, a da je tada imala obrt i u trećem mjesecu da je osnovana firma te da nisu imali skelu. Na posebno pitanje uredujućeg suca obzirom na navode svjedoka da je utvrdio da njihov menadžment, odnosno tuženikov, nije napravio posao kako treba i da imaju sumnju prema tome jesu li pokrenuli odgovarajuće postupke prema tim ljudima isti odgovara da je prema njegovom saznanju u tijeku kontakti s odvjetnikom kako bi se pokrenuli kazneni postupci. Nadalje, svjedok je naveo da je tuženik uredno plaćao HV MONTAŽI najam skele koja je do 10 mjeseca iznosila 6-6,5 milijuna kuna. Međutim da su nakon toga za 10., 11. i 12. mjesec porasle cijene na nekih 4 milijuna kuna pa je on istražujući tržište utvrdio da je to znatno iznad cijena koje se nude na tržištu za najam skele, a koju skelu je tužitelj imao u podnajmu tvrtke Agram jer nisu imali vlastitu skelu. Isto tako, svjedok je naveo da je tužitelj naplaćivao najam skele do visine od 2 m što nije uobičajeno u RH nego se naplaćivalo do jednog metra. Na posebno pitanje uredujućeg suca jesu li stranke imale potpisani pisani ugovor svjedok je naveo da koliko je njemu poznato da je ugovor bio usmen da je bila neka ponuda ali da on nema saznanja je li ikad bivši prokurist tuženika potpisao išta s tužiteljem. Također svjedok je naveo da su iz firme Agram tražili da se njima plate ova tri mjeseca, međutim da li je plaćeno da ne zna, da on nije u financijskoj službi te da ne zna je li na iste plaćen pretporez, da mu je poznato da je vođen dokaznica mjera što bi bio ekvivalent građevinskom dnevniku, te nakon što mu je isto predočeno isti odgovara da je to to, a ono što je dostavljeno u prilogu od 27. travnja 2021.g., da su građevinski dnevnik potpisivali djelatnici tuženika i to CK i IK i UK, koji više nisu zaposleni kod tuženika. Nadalje je svjedok naveo da skela nije bila postavljena na dva metra visine, jer da je na više mjesta bila na metar visine te da su dobili od INE drugačiju sliku postavljanja skele, međutim, na pitanje sutkinje što su oni ugovorili s tužiteljem isti odgovara da na to ne može odgovoriti ali da u nacrtu ugovora koji nije potpisan to ništa nije navedeno. Osim toga, svjedok je naveo da je cijena za najam skele bila znatno iznad tržišnih cijena i to 30-40% više te da se obračunava na visini od 1 metra, što je uobičajeno u RH.
Svjedok MK je na ročištu glavne rasprave naveo da je zaposlen u tvrtki IDS GmbH i da je u utuženom periodu radio na drugom projektu, isto u rafineriji te da je, nakon završetka tog projekta, prebačen na projekt koji je predmet spora te da je surađivao sa tvrtkom HV MONTAŽA koja se jednom prigodom pojavila na gradilištu dok je on još bio na drugom projektu, a da ne zna tko je angažirao tvrtku HV MONTAŽA. Nakon što mu je predočen građevinski dnevnik koji prileži spisu (list 57-107 spisa) isti je odgovorio da je to njegov potpis, ali da datum ispisan do potpisa nije njegov rukopis, da je podatke u listove građevinski dnevnika upisivao GK (zz tužitelja) te da je on čitao što piše i da je bio suglasan s onim što je potpisao. Na posebno pitanje uredujućeg suca kada je on došao na projekt koji je predmet spora, je li skela HV MONTAŽE bila montirana, isti je odgovorio da da i ne, naime, da je projekt dužine 3,6 km cjevovoda, tako da nijedna firma nema toliko skele, a da je dijelom bila skela montirana te kako su se otvarale potrebe projekta tako su se i montirale skele, naime, projekt se radio dio po dio i tako su se montirale i demontirale skele. Osim toga, naveo je da je suradnja na početku bila korektna, a da su kasnije krenuli problemi i to što nije bilo u svakom trenutku dovoljno ljudi na skeli (posebno u blagdane) te nije uvijek bila dovoljna količina skele, da je bilo problema za plaćanje što se na kraju sredilo, ali da je u jednom trenutku na skeli bio crveni karton jer da se nije moglo pristupiti, što je bilo blokirano od strane zz tužitelja, a da oni nisu ovlašteni za te radove kao firma ulaziti u skelu već samo tužitelj. Isto tako, naveo je da je bilo problema oko skele budući je nadzor INE i KT-a zbog čega su radovi kasnili jer da tužitelj nije mogao pratiti sa ljudstvom i skelom radove, odnosno projekt, a da se ne može izjasniti nakon 6 godina kada je stavljen crveni karton na skelu i da ne zna, kao zaposlenik IDS GmbH, koja je u istoj grupaciji sa tuženikom, tko je angažirao tuženika. Nadalje je svjedok naveo da je voditelj projekta, ĐK, vršio upis primjedbi u građevinski dnevnik, da sam on nije bio zadužen ispred IDS d.o.o. ugovarati ovakve poslove sa trećima, da je tužitelj izvodio skelarske radove (cijevne mostove, sve skelarske radove – montaža skele, demontaža skele i popravci skele, spustiti je ili dizati cijev), da je premještanje skele vršila HV MONTAŽA, da su naloge tužitelju za obavljanje tih radova davali, kako kad, ponekad PK i ĐK, ponekad on i ZK, a da OK većinom nije davao naloge, možda neke, ali da nije davao naloge. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li može opisati na koji način je tuženik evidentirao ili ispitivao ispravnost količine i vrste radova koji su upisivani u građevinski dnevnik, isti je odgovorio pregledom skele isti ljudi koje je naveo i prije, a da je on građevinske dnevnike ponekad potpisivao kasnije jer da su kasnije dolazili, nekad i dosta kasnije. Nadalje je svjedok naveo da ne zna na koji način su se odobravale fakture IDS-a prema HV MONTAŽI, da IDS nije prigovarao HV MONTAŽI na količine utvrđene i evidentirane u građevinskom dnevniku koje je on naručio, da je obilazio gradilište prilikom provjere količina evidentiranih u građevinskom dnevniku, da je tužitelj na novo postavljene skele po pozicijama odnosno jedinicama za koje je dobio nalog od predstavnika IDS postavljao zeleni karton. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja koliko često je davao naloge HV MONTAŽI za izmjenu pozicija skele, isti je odgovorio kako kada. Nadalje je naveo da mu nije poznato da bi predstavnik vlasnika skele društva AGRAM d.o.o. obilazio teren i evidentirao kubikažu skele koja se tada nalazila na terenu. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja odakle mu saznanje da je zz tužitelja upisivao stavke u građevinski dnevnik, isti je odgovorio da je zz tužitelja to radio kući, a da to crpi saznanjem zbog toga što mu je GK to donosio, ali da ne zna tko je to pisao te da se ne sjeća da bi, nakon što bi mu bio predan građevinski dnevnik, jedan primjerak vratili tužitelju, a jedan zadržali sebi, da mu nije poznato da bi po količinama i stavkama u navedenom dnevniku tužitelj ispostavljao račun za taj mjesec, da oko računa nije imao ništa, da mu nije poznato da je tužitelj od ožujka do listopada 2019. godine odradio posao za koji je angažiran od IDS-a te da mu računi za taj posao nisu plaćeni, da se ne sjeća da li se tijekom mjeseca listopada, studenog i prosinca 2019. značajno mijenjao obim odnosno količina skele na projektu, da mu nije poznato da je sredinom mjeseca prosinca 2019. g. bio približno isti obim skele na projektu. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li je u komunikaciju između tužitelja i tuženika vezano za radove bio uključen i zz tuženika gdin. BK, isti odgovara da ne zna i da ne zna kako je vršena komunikacija između tužitelja i tuženika. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja s kim je nastavljena suradnju od prosinca vezano za ovu skelu, isti je odgovorio da je dio skele radila SKELA GRADNJA i neka firma iz Zagreba Žaper. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li mu je poznato da nakon što je tužitelj otišao sa gradilišta da bi s nekim trećim bio potpisan primopredajni zapisnik za skelu koja se trenutno nalazila na gradilištu, isti je odgovorio da ne, da on nije bio nadzorni ing. na gradilištu, a da je nadzorni ing. bio B od INE i još jedan čovjek iz Zagreba, te da se ne može sjetiti imena, a da je IDS d.o.o. predstavljao ovlašteni glavni ing. gradilišta za kojeg misli da se zvao EK. Također je naveo da ne može tvrditi da je on ikada dobio građevinski dnevnik u formi knjige ili da je dobivao samo listove, jer da je bilo i listova i da je bilo i knjiga, da su neki dokumenti printani. Nadalje, a nakon predočenja listova spisa 76, 77, 78, 79, do 97, nakon što je pogledao jesu li datumi koju su upisivani kraj njegovog potpisa njegovi, isti je odgovorio da nisu svi, da na listu 77 je. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika može li izvršiti uvid u te stranice i da li su stavke koje su ispunjavane od iste osobe, sudac navodi da svjedok nema ta stručna znanja za navedeno pa se zabranjuje to pitanje. Naveo je da moglo biti upisivanja naknadnih podataka nakon njegova potpisa i ta tu mogućnost ne može isključiti, da radi na navedenim projektima 20 godina. Nakon uvida u građevinski dnevnik naveo je da isti ne sadrži sve podatke, da fale neke sitnice, neki brojevi, numerirane stranice, da mu je na potpis građevinski dnevnik donosio GK, da se očekivalo da ovlašteni ing. gradilišta na kraju potpiše građevinski dnevnik, da je čuo na gradilištu da je tužitelj pogrešno obračunavao količine skela, a osobito na način da je obračunavao 2 metra iznad radne platforme, a ne 1 metar kao što je standardno zbog čega je došlo u velikim razlikama u kubikaži skele. Naveo je da mu nije poznato da su igdje u građevinskim dnevnicima unesene jedinične cijene, da je na kraju čuo da je skela koju je tužitelj iznajmljivao iz neke firme iz [adresa] TK. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika da li mu je poznato prethodno iskustvo sa skelarskim radovima koje je izvodio tužitelj, isti je odgovorio da je čuo da je firma osnovana prije početka projekta ali da sva saznanja crpi što mu je netko drugi rekao, da je, doneseni mu građevinski dnevnik, bio već ispunjen, da je tražio tražio ugovor na provjeru, ali da ga nije dobio, da je on tražio od svoj firme ugovor jer da ga je zanimalo što u njemu piše i to od firme IDS GmbH i da je potpisivao nepotpun građevinski dnevnik jer da nije znao da će doći do ovog svega između stranaka i da je to bilo formalno. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja odakle mu očekivanje da će nadzorni ing. potpisati dnevnik, isti je odgovorio da zna da mora, a da ga on nije tražio osobno, da ne zna da li je netko od tuženika tražio da ovjeri dnevnik, da je glavni nadzorni ing. bio na gradilištu i provjeravao skelu, a da ne zna koliko često te da je B imao primjedbe i da su unesene u građevinski dnevnik.
Svjedok OK je na ročištu glavne rasprave naveo da je bio zaposlen u IDS GmbH te da je bio zamoljen od strane direktor gospodina BK da se angažira na ovom projektu. U više navrata da je tražio ugovor između tužitelja i tuženika međutim isto nije našao, osim radne verzije koja nije bila potpisana, da je on sam dolazio na teren međutim da mu nije ništa poznato tko je upisivao podatke, a tko je potpisivao da ne zna sa sigurnošću da li nadzorni ili netko drugi, da se ne može sa sigurnošću na isto izjasniti. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja koje radove je tužitelj HV MONTAŽA izvodio za tuženika, isti je odgovorio da su izvodili radove montaže i demontaže skele, ovisno o potrebama, da se skela montirala i demontirala po potrebi, da su supervizori ti koji su vršili nadzor radova HV MONTAŽE ispred IDS- a da ih je bilo više, MK, KK, ZK, ali da se ne može svih sjetiti, da je on na tom gradilištu za IDS Gmbh bio revizor i supervizor u funkciji odnosno pratitelj projekta kao desna ruka gdin. BK ali u ime IDS GmbH, da nije potpisivao građevinski dnevnik samo da je potpisivao neke radne listove, nešto interno između stranaka. Nadalje je naveo da ne može sa sigurnošću reći, ali da zna da se negdje zapisivalo kako je je IDS Šibenik utvrđivao količine i vrstu radova koje je radio HV MONTAŽA, ali da ne zna točno gdje, da on nije bio na ni na bilo koji način uključen u način obračuna i plaćanja koje je IDS vršio prema HV MONTAŽI. Nakon što mu se predočio e-mail od 17.12.2019.g. potvrdio je da ga je on poslao. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li još ostaje kod odgovora na pitanje da nije na bilo koji način sudjelovao u načinu obračuna vršenja plaćanja HV MONTAŽI obzirom se u emailu referira na međusobni razgovor sa zz tužitelja u kojima se spominje plaćanja zaostalih dugova za 8. i 9. mjesec 2019. godine, isti je odgovorio da ostaje jer da je njegov zadatak bio da radovi ne bi stali na projektu. Nadalje, da on nije davao naloge tužitelju za montažu i demontažu skele, jer da je za to imao supervizore, a da je ĐK, PK koji je pokojan, od strane IDS ŠIBENIK, odnosno tuženika, potvrđivao količine izvedenih radova i pruženih usluga od strane HV MONTAŽE, a je li još netko bio, da ne zna. Također, da je na inicijativu kolega iz Šibenika sudjelovao i MK i to zadnjih 2-3 mjeseca, da to riješi u njihovoj odsutnosti, da ne zna na koji način su predstavnici IDS-a provjeravali količine radova i usluge koje je izvršio tužitelj, da mu nije poznato da bi IDS prigovarao na količine i ispostavljene fakture, da nije znao tko je vlasnik skele ali da se poslije saznalo da je neka firma iz Zagreba, da ne zna tko je ispunjavao građevinski dnevnik za mjesec listopad, studeni i prosinac. U tim mjesecima da se obim kubikaže skele naplaćivao po visini od 2 metra od zadnje etaže, a da je uobičajeno da se plaća 1 metar, ali kako nije bilo ugovora da ne može točno reći, da to ovisi je li se uzela u obzir 2 metra ili 1 metar. Nadalje je naveo da ne zna da li je u mjesecu listopadu, studenu i prosincu uklonjeno više od 20% skele, da ne zna tko je ispred IDS odobravao plaćanja HV MONTAŽI, da mu nije poznato da je u periodu od 10-12 mjeseca 2019. godine demontiran značajan dio skele na gradilištu i da li je skela u neizmijenjenom obujmu bila na gradilišta nakon 15.12.2019. g. te da se baš i ne sjeća sa sigurnošću da je nakon tog datuma napravljen primopredajni zapisnik sa vlasnikom skele, zagrebačkim trgovačkim društvom AGRAM d.o.o., da je morao biti neki, ali da ne zna sa sigurnošću. Također je naveo da mu nije poznata osoba u IDS-u koja se zove FK, da mu nije poznata osoba u IDS-u prezimena Ž, da je glavni ing. gradilišta koji je predstavljao IDS d.o.o. bio T, ali da mu ne zna točno ime, da je nadzorni ing. bio B, da nije nikada dobio građevinsku knjigu u formi knjige na pregled. Naveo je da mu je poznato da je HV MONTAŽA više puta blokirala radove uz uvjet da se plate računi, ali da ne zna koliko puta, zna da je bilo više puta te da nije bio upoznat s činjenicom da HV MONTAŽA nije izdala bankarsku garanciju, a da je do saznanja, da je HV MONTAŽA novoosnovana firma koja nema iskustva na ovako velikim projektima, došao kad su krenuli ovi sporovi. Svjedok je nadalje naveo da svoj potpis u svojstvu glavnog inženjera stavio samo na neke radne listove, te da je po hrvatskom zakonu ovlašten nadzorni inženjer potpisivati građevinski dnevnik. Naveo je da IDS nikako nije mogao priuštiti zastoj u radovima, da nisu mogli priuštiti niti 24 sata zastoja, a da su čak radili i za božićne i novogodišnje praznike, da nisu mogli dozvoliti da nemaju skelare i da je normalno da je utjecalo na odnose sa HV MONTAŽOM. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li je IDS ŠIBENIK uzrokovao odnosno inicirao zastoj radova na gradilištu u trajanju od 30 dana zbog neriješenih odnosa sa KT Technology, na koje pitanje se tuženik protivi budući da je stvar poslovnog odnosa tuženika i investitora i koje pitanje sud ne dopušta s obzirom da nije predmet spora. Nadalje, svjedok je naveo da IDS nije sebi mogao priuštiti zastoj od 30 dana zbog neriješenih odnosa sa naručiteljem u periodu u kojem je tužitelj HV MONTAŽA izvodio radove i pružao usluge na predmetnom gradilištu, a nakon potpisanog aneksa da je zastoja bilo, ali da ne zna je li bilo mjesec dana da ne može sa sigurnošću reći, niti period niti datum. Svjedok je naveo da je tuženik sestrinska firma IDS GmbH, pa kad kaže "mi" da misli na sve skupa tuženika i IDS GmbH, da ne može razlučiti. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li mu je poznato da je tuženik IDS ŠIBENIK ili IDS GmbH u kakvom sporu sa KT TECHNOLOGY vezano uz radove i gradilište koji su predmet ovog spora, na navedeno pitanje se protivi punomoćnik tuženika, te na koje pitanje ovaj sudac zabranjuje s obzirom da isti nije predmet spora. Naveo je da nije bilo u okviru njegovih zaduženja pregledavanje građevinskog dnevnika između tužitelja i tuženika, da mu nije poznato da je nadzorni inženjer tuženika vodio građevinski dnevnik i građevinsku knjigu za radove koje je izvodio tužitelj. Na posebno pitanje pun. tuženika da li je HV MONTAŽA koristila činjenicu da IDS mora užurbano i bez zastoja vršiti radove na predmetnog gradilištu, punomoćnik tužitelja je prigovorio ovakvom pitanju kao sugestivnom i kapcioznom, te je uredujući sudac zabranio navedeno pitanje.
Pregledom spisa Trgovačkog suda u Splitu pod poslovnim brojem Povrv- 610/2020 i Povrv-611/2020 jasno proizlazi da je tvrtka Agram pokrenula postupak naplate za utuženi period iz ove tužbe prema tvrtki HV MONTAŽA, ovdje tužitelju što po ocjeni ovog suda također ukazuje na činjenicu da tuženik nije u pravu kada ističe da je prekinuta suradnja u listopadu između tužitelja i Agram d.o.o. te da tužitelj nije ovlašten za pokretanje parnice protiv ovdje tuženika.
Isto tako, valja naglasiti da je skela nesporno bila u utuženom razdoblju na gradilištu, a što sve proizlazi i iz priloženih dijelova građevinske knjige, a za koje mjesece je tužitelj uredno ispostavio račune tuženiku, a koje isti do podnošenja rješenja o ovrsi ničim nije osporavao, upravo suprotno, tuženik je uskladio salda konto kartice iz kojih bi proizlazilo da tužitelj ima potraživanja prema tuženiku. Osim toga, u postupku saslušani svjedok MK je potpisivao građevinske dnevnike, ali njegov iskaz je, po ocjeni ovog suda, dan kako bi sa sebe otklonio odgovornost, budući kao zaposlenik tuženika nije postupao u maniri dobrog gospodarstvenika, jer ako je nešto potpisao, morao je isto i provjeriti što potpisuje.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud je ocijenio da je tužitelj dao skelu u podnajam koja je vlasništvo Agram d.o.o. upravo tuženiku do prosinca 2019., a u kojem periodu je tuženik uredno plaćao ispostavljene račune, osim računa za listopad, studeni te dio prosinca 2019. godine.
Kako je tuženik u prigovoru i tijekom postupka prigovarao količinama i načinu obračuna najma skele koja je bila na gradilištu do prosinca 2019. godine ovaj sud je stoga, proveo vještačenje po vještaku za građevinarstvo Gustavu Červaru.
Vještak Gustav Červar je u svom nalazu i mišljenju, a koji nalaz i mišljenje, ovaj sud prihvaća u cijelosti kao stručan i objektivan, naveo da analizirajući jedinične cijene može se zaključiti da su cijene, koje je H.V. MONTAŽA d.o.o. obračunavala društvu IDS d.o.o. temeljem svoje ponude, tržišno uobičajene za ovakvu vrstu skelarskih poslova, obzirom da se radi o specifičnim poslovima koji na tržištu nema svakodnevno. Nadalje, vještak je naveo da je pregledom Građevinske knjige i Građevinskog dnevnika, evidentirane izvedene količine, i to prema periodima izvođenja (analitički iskaz u prilogu):
10/2019:
a. Montaža skele do 10 m: 1.620,60 m3 (u računu 1.632,70 m3)
b. Montaža skele – ograda: 4,20 mm (u računu 51,80 m)
c. Radni sati: nema dokumentirano broj radnih sati (u građevinskom dnevniku postoji neka nepotpuna i nejasna te nečitka evidencija) (u računu 700 sati) d. Montaža viseće skele: 1.096,80 m3 (u računu 1.037,10 m3)
e. Produljenje najma skele: 1.033.158,98 kuna (u računu 1.059.403,22 kune) 11/2019:
a. Montaža skele do 10 m: 2.192,60 m3 (u računu 2.288 m3)
b. Radni sati: nema dokumentirano broj radnih sati (u građevinskom dnevniku postoji neka nepotpuna i nejasna te nečitka evidencija) (u računu 741 sat) c. Montaža viseće skele: 265,80 m3 (u računu 210,80 m3)
d. Produljenje najma skele: 1.200.919,05 kuna (u računu 1.207.063,80 kune) 12/2019:
a. Građevinski dnevnik za 12/2019. vještaku nije bio dostupan tako da ne postoji mogućnost analize obračunatih količina s količinama koje su prethodno evidentirane
b. Obračunato u računu:
c. Montaža skele do 10 m: 1.520,53 m3
d. Radni sati: 250 h
e. Produljenje najma skele: 637.835,25 kuna
Također vještak je naveo da zbog nečitkih dijelova građevinskih dnevnika moguća su manja odstupanju u količinama u odnosu na iskazane.
Nadalje, vještak je naveo da slijedom svega gore iznesenog vještak je zaključio:
- Jedinične cijene koje su primjenjivane u obračunu zadnja tri mjeseca su jednake jediničnim cijenama koje su naplaćivane u prethodnim mjesecima, uključivo i cijene koje nisu iskazane u ponudi,
- Obračunate količine u 10/2019 i 11/2019, nebitno se razlikuju u odnosu na količine koje su iskazane u Građevinskom dnevniku, dobivene temeljem dokaznice mjera,
- Građevinski dnevnik za 12/2019. vještaku nije bio dostupan tako da ne postoji mogućnost analize obračunatih količina s količinama koje su prethodno evidentirane,
- Stavka Radni sati: nema dokumentirano broj radnih sati (u građevinskom dnevniku postoji neka nepotpuna i nejasna te nečitka evidencija), te nije jasno temeljem čega su obračunavati radni sati.
U dopuni, odnosno očitovanju na podnesak tuženika, vještak je naveo da u svom nalazu i mišljenju oznake: 42/2022-09, od veljače 2023. godine, u poglavlju 1.3 ANALIZA RAČUNA, na stranicama od 7 do 11, sukladno zadatku kojeg je zadao Sud, detaljno su analizirani svi ispostavljani računi te da još jednom podsjeća na postavljeni zadatak vještaku od strane Suda, a koji zadatak građevinskog vještaka u ovom predmetu, sukladno rješenju Suda je izraditi nalaz i mišljenje u kojem će se očitovati koliko košta iznajmljivanje skele u praksi, način na koji se iznajmljuje skela, po kojoj cijeni te je li potraživanje za najam skele u zadnja tri mjeseca koje je i utuženo potraživanje u skladu sa cijenama, a koje su se naplaćivale u prethodnim mjesecima, a sve sukladno građevinskom dnevniku. Također, da je u svom nalazu i mišljenju, od stranice 19 do stranice 24, detaljno je analizirano: građevinska knjiga, građevinski dnevnik, jedinične cijene, obračunate količine za 10., 11., i 12. 2019., uz pripadajući analitički iskaz u prilogu. Glede radnih sati, na stranici 27. Nalaza i mišljenja navedeno je: „Stavka Radni sati: nema dokumentirano broj radnih sati (u građevinskom dnevniku postoji neka nepotpuna i nejasna te nečitka evidencija), te nije jasno temeljem čega su obračunavati radni sati.“ Obzirom da za vrijeme obavljanja radova, nije bio nazočan na gradilištu, jasno je da svoj nalaz i mišljenje može temeljiti jedino na dokumentaciji koja se nalazi u spisu.
Nadalje je naveo da je od strane tuženika dobio, a vezano za jedinične cijene:
- Ponuda br. 2/V01/0, od H.V. MONTAŽA d.o.o., od 13/02/2019
- montaža skele visine do 10 m =90,00 kn/m3
- montaža skele visine od 10 do 30 m = 115,00 kn/m3
- montažu skele visine od 30 do 70 m = 140,00 kn/m3
- cijena radnog sata (modifikacija skele, montaža viseće skele, dežurstvo skelara na postrojenju i sl.) = 120,00 kn/m3
- Sve cijene su na bazi trajanja 30 dana
- Nakon 30 dana korištenja skele, najam se obračunava po cijeni 1,50 kn/m3/dan.
Ponuda br. 02/08/19, Revidirana s popustom, od SKELA GRADNJA d.o.o., od 07/08/2019
- montaža skele visine do 10 m = 100,00 kn/m3
- montaža skele visine od 10 do 30 m = 125,00 kn/m3
- montažu skele visine od 30 do 70 m = 195,00 kn/m3
- cijena radnog sata (modifikacija skele, montaža viseće skele, dežurstvo skelara na postrojenju i sl.) = 120,00 kn/m3
- Sve cijene su na bazi trajanja 30 dana
- Nakon 30 dana korištenja skele, najam se obračunava po cijeni 1,30 kn/m3/dan.
Obostrano ne potpisani ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji između IDS d.o.o. i AGRAM d.o.o., od 17/12/2019
- montaža skele visine do 10 m = 90,00 kn/m3
- montaža skele visine od 10 do 30 m = 115,00 kn/m3
- montažu skele visine od 30 do 70 m = 140,00 kn/m3
- cijena radnog sata (modifikacija skele, montaža viseće skele, dežurstvo skelara na postrojenju i sl.) = 120,00 kn/h
- Sve cijene su na bazi trajanja 30 dana
- Nakon 30 dana korištenja skele, najam se obračunava po cijeni 1,20 kn/m3/dan.
Također, za potrebe izrade nalaza i mišljenja, da je zatražio od 7 najznačajnih gospodarskih subjekata na hrvatskom tržištu, u području skelarskih radova (isti ili slični radovi, informativnu ponudu (upit mailom od 01. veljače 2023. u prilogu), međutim niti jedan subjekt nije se odazvao na njegov poziv. Naprotiv, jedan od subjekata kontaktirao me telefonski, te se raspitivao detaljnije i kad je čuo o kojem sporu se radi, decidirano mu je potvrdio da ne želi ni na koji način u tome sudjelovati. Radni sat je jedinica mjere koja se upotrebljava za obračun ako nije moguće ili primjereno upotrijebiti neku drugu jedinicu mjere (npr. m1, m2, m3, kom itd.) za određeni rad. Na fotografiji koja je u dopuni nalaza i mišljenja je prikazan primjer viseće skele. Mišljenja je da je moguće ovakvu vrstu skele iznajmljivati po radnom satu, da je nepotrebno komentirati primjedbe tuženika u vezi tržišno uobičajenih cijena, te da je činjenica da u Hrvatskoj ne postoji velik broj rafinerija nafte, niti se radovi na rekonstrukciji istih izvode svaki dan. U tom kontekstu napisao da je u nalazu i mišljenju da se radi o specifičnim poslovima kojih na tržištu nema svakodnevno. Svi zaključci koji su u njegovom elaboratu izvedeni, potkrijepljeni su dokumentacijom koja je sastavni dio elaborata. Naravno, može se govoriti o kvaliteti dokumentacije pomoću koje su izvedeni zaključci, pa i o jediničnim cijenama. Upotrijebljeno je sve što mu je bilo dostupno, a kako je već napomenuo, nije mu bilo moguće doći do novih ponuda od strane gospodarskih subjekata koji posluju na hrvatskom tržištu.
Na podnesak tužitelja vještak je dostavio očitovanje, odnosno dopunu nalazu i mišljenju u kojem je naveo da je iznesena primjedba paušalna, te nije precizirano u kojem dijelu dolazi do odstupanja. Naknadnim pregledom da nije utvrdio grešku prilikom zbrajanja jer podaci na stranici 26. i 27. u potpunosti odgovaraju vrijednostima koje su navedene u dokaznici u prilogu. Nadalje je naveo kako naknadnom provjerom dostupne dokumentacije da je utvrdio da postoji Građevinski dnevnik za 12/2019. kojeg je vodila tvrtka H.V. Montaža d.o.o. koji je jednostrano potpisan samo od predstavnika izvođača (H.V. Montaža d.o.o.), a da nije potpisan od strane Nadzornog inženjera. Taj Građevinski dnevnik vođen je od 01.12.2019. do 16.12.2019., te su u njemu sadržane i količine radova, koje je specificirao u dokaznici koja je u prilogu očitovanja. Naveo je da na pitanje da li su navedeni radovi izvršeni do strane H.V. Montaža d.o.o. ili nisu, da ne može izričito tvrditi jer u trenutku radova da nije bio prisutan na gradilištu, a iz dostupne dokumentacije to nije moguće nedvojbeno utvrditi.
Slijedom gore navedenog da može dopuniti podatke na stranici 27. Izrađenog nalaza i mišljenja oznake 42/2022-09, i to:
12/2019:
a. Montaža skele do 10 m: 1.359,48 m3 (u računu 1.520,53 m3)
b. Radni sati: 219 (u računu 250 sati)
c. Montaža viseće skele: 30,55 m3 (u računu nema)
d. Produljenje najma skele: 592.333,50 kuna (u računu 637.835,25 kune)
Vještak je nadalje naveo da unatoč tvrdnjama tužitelja i dalje da je mišljenja koje je izneseno u njegovom nalazu i mišljenju. Također, da isto navodi i kolega AK u svom nalazu, gdje na stranici 8. piše, citirano: „U računu su obračunati radni sati, a u građevinskom dnevniku ih nema tako da je ta stavka vjerojatno odrađena ali nije pravilno evidentirana“. Naknadnom provjerom dostupne dokumentacije da je utvrdio da postoji Građevinski dnevnik za 12/2019. kojeg je vodila tvrtka H.V. Montaža d.o.o. koji je jednostrano potpisan samo od predstavnika izvođača (H.V. Montaža d.o.o.), a da nije potpisan od strane Nadzornog inženjera. Taj Građevinski dnevnik vođen je od 01.12.2019. do 16.12.2019., te su u njemu sadržane i količine radova, koje je specificirao u dokaznici koja je u prilogu očitovanja. Nadalje je naveo da na pitanje da li su navedeni radovi izvršeni do strane H.V. Montaža d.o.o. ili nisu, da ne može izričito tvrditi jer u trenutku radova da nije bio prisutan na gradilištu, a iz dostupne dokumentacije to nije moguće nedvojbeno utvrditi.
Vještak još jednom naglašava na postavljeni zadatak vještaku od strane Suda. Zadatak građevinskog vještaka u ovom predmetu, sukladno rješenju Suda je izraditi nalaz i mišljenje u kojem će se očitovati koliko košta iznajmljivanje skele u praksi, način na koji se iznajmljuje skela, po kojoj cijeni te je li potraživanje za najam skele u zadnja tri mjeseca koje je i utuženo potraživanje u skladu sa cijenama, a koje su se naplaćivale u prethodnim mjesecima, a sve sukladno građevinskom dnevniku. U privitku dostavljam pregled računa za 10/2019, 11/2019 i 12/2019, temeljem izrađenog nalaza i mišljenja.
Račun za 10/2019:1.394.733,98 kn
Račun za 11/2019:1.519.069,05 kn
Račun za 12/2019:744.632,70 kn
UKUPNO:3.658.435,73 kn
U svom mišljenju, uz prethodni nalaz, nedvosmisleno da je odgovorio na pitanja postavljena od strane Suda, te time ispunio postavljeni mi zadatak te ukoliko od njega, od strane Suda, bude zatražen i drugačiji zadatak, da će upotrijebiti svu svoju stručnu i profesionalnu sposobnost kako bi kvalitetno i savjesno odgovorio na postavljena pitanja.
Vještak je na ročištu naveo da ostaje pri svom nalazu i mišljenju te svim svojim dopunama nalaza i mišljenja koji je dostavio sudu, te navodi da građevinski dnevnik i knjigu, odnosno tu dokumentaciju da vodi izvođač, a nadzorni inženjer da ovjerava, da misli da građevinski dnevnik i knjiga nisu ovjereni od strane nadzornog inženjera, ali da je na to već odgovorio u svojim podnescima, te da je nebitno tko ispunjava građevinski dnevnik i građevinsku knjigu već tko je ovjerava i da to radi inženjer gradilišta koji ima po zakonu ovlaštenje za tu stvar.
Imajući u vidu ovakav nalaz i mišljenje kojeg je sud u cijelosti prihvatio, a kako je vještak naveo da se navedene količine obračunavale prema uobičajenim cijenama, a imajući u vidu specifičnost navedenog posla, te uzimajući u obzir da je tuženik plaćao utužene račune po u tim točno utvrđenim količinama i cijenama sve do ovih spornih računa, ovaj sud smatra da je tuženik prihvatio navedene cijene, a da prigovore tijekom ovog postupka ističe samo kako bi izbjegao plaćanje ovih konkretnih računa, a naročito kad se uzme u obzir da je tuženik račun za 10. mjesec 2019. godine, račun broj 24/V01/1 od 31.10.2019. godine evidentirao u obrascima PDV-a i knjizi primljenih ulaznih računa, međutim, kako izdani račun nije uključivao obračun poreza na dodanu vrijednost, to je navedeni račun za poreznog obveznika, ovdje tuženika neutralan, te ga nije mogao koristiti za odbitak pretporeza, što proizlazi iz potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostava Šibenik od 9. rujna 2025. godine, dok računi broj 30/V01/1 od 16.12.2019. i račun broj 1/V01/1 od 21.1.2020. tuženik nije evidentirao u svojim knjigama, a koji su također predmet ovog postupka.
Slijedom svega naprijed navedenog jasno proizlazi da je tuženik u obvezi platiti tužitelju najam skele za listopad 2019. godine u iznosu od 1.394.733,98 kuna / 185.113,01 eura, za studeni 2019. 1.519.069,05 kuna / 201.615,11 eura i za prosinac 2019. iznos od 744.632,70 kuna / 98.829,74 eura, odnosno ukupni iznos od 3.658.435,73 kuna / 485.557,86 eura.
Kako tuženik nije platio utužene iznose, a budući je ovaj sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3.658.435,73 kune / 485.557,86 eura, to sukladno članku 29. ZOO tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata kako je pobliže označeno u točci I. izreke ove presude.
Slijedom svega naprijed navedenog, temeljem gore citiranih zakonskih odredbi ZOO-a, ovaj sud je djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica od dana 7. veljače 2020. godine pod poslovnim brojem Ovrv-37/2020 u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju tražbinu u ukupnom iznosu od 3.658.435,73 kune, a 485.557,86 eura, te je presuđeno kao točci I. izreke.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 118/14 i 107/15 dalje: OT) priznat trošak za sastav prijedloga za prethodnu mjeru od 27.4.2020. godine (3742 boda, odnosno 7.484,00 eura), za sastav podneska od 25.6.2020., 10.7.2020., 14.1.2021. i sastav podneska od 6.9.2021., zastupanje na ročištima od 18.2.2021., 29.6.2021., 7.12.2021., 8.3.2022., 14.9.2023., 20.12.2023., 20.5.2025., 8.7.2025. i 9.9.2025. godine što uvećano za trošak PDV-a daje ukupni iznos od 130.970,00 eura.
Ujedno je tužitelju sukladno Tbr. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine„ broj 26/03, 125/11) priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura, predujam FINI 663,61 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 663,61 eura.
Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelju nije priznat popisani trošak odgovora na žalbu od 6.4.2021., budući po ocjeni ovog suda isti odgovor nije bio nužan za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, dok ostale popisane podneske od 7.12.2021., 18.2.2022., 28.4.2022., 20.9.2022., 9.6.2023., 21.7.2025. i 16.5.2025. nije priznao, budući po tarifnom broju tbr. 8. točka 1. Tarife, moguće je priznati samo četiri obrazložena podneska.
Slijedom navedenog ukupan parnični trošak tužitelja bio bi 132.960,83 eura, a kako je tužitelj uspio u sporu sa 97,6% tužbenog zahtjeva, to bi stoga parnični trošak tužitelja iznosio 129.769,77 eura.
Tuženiku je obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 118/14 i 107/15 dalje: OT) priznat trošak za žalbe na rješenje o prethodnoj mjeri (9.327,03 eura), sastav obrazloženog podneska od 8.6.2020., 10.6.2020., 24.6.2020. i 26.6.2020. (4x7.461,62 eura), žalbe od 29.3.2021. (9.327,03 eura), zastupanje na ročištima od 18.2.2021., 29.6.2021., 7.12.2021., 8.3.2022., 14.9.2023., 20.12.2023., 20.5.2025., 8.7.2025. i 9.9.2025. (9x7.461,62) što uvećano za trošak PDV-a daje ukupni iznos od 144.568,90 eura.
Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelju nije priznat popisani trošak dopune žalbe od 27.7.2020., budući po ocjeni ovog suda ista nije bila nužna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, dok ostale popisane podneske od 21.9.2020., 5.10.2020., 10.5.2021., 3.8.2021., 30.9.2021., 17.11.2021., 25.11.2021., 6.12.2021., 10.12.2021., 27.3.2022., 23.3.2023., 23.12.2023., 8.5.2025., 9.5.2025. i 14.8.2025. nije priznao, budući po tarifnom broju tbr. 8. točka 1. Tarife, moguće je priznati samo četiri obrazložena podneska.
Slijedom navedenog ukupan parnični trošak tuženika bio bi 144.568,90 eura, a kako je tuženik uspio u sporu sa 2,4%, to bi stoga parnični trošak tuženika iznosio 3.469,65 eura.
Kada se prebiju iznosi parničnih troškova tužitelja i tuženika, parnični trošak tužitelja iznosi 126.300,12 eura, kako je to odlučeno u točci II. izreke ove presude.
U Šibeniku, 27. listopada 2025. godine
SUDAC
Terezija Goreta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka odluke.
DN-a:
- Punomoćnicima stranaka